Nacionalni park Una

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Preferences-system.svg Ovom članku potrebna je jezička standardizacija, preuređivanje ili reorganizacija.
Pogledajte kako poboljšati članak, kliknite na link uredi i doradite članak vodeći računa o standardima Wikipedije.
Koordinate: 44°49′N 15°52′E / 44.817°N 15.867°E / 44.817; 15.867
Nacionalni park Una
nacionalni park
Država  Bosna i Hercegovina
Entitet Federacija Bosne i Hercegovine
Kanton Flag of Una-Sana.svg Unsko-sanski
Općina Bihać
Koordinate 44°49′N 15°52′E / 44.817°N 15.867°E / 44.817; 15.867
Vremenska zona Srednjoevropsko vrijeme
Poštanski broj 37 000
Pozivni broj (+387) 37 221 528
Bihać u BiH
Veb-sajt: www.nationalpark-una.ba

Nacionalni park Una je jedan od tri nacionalna parka u Bosni i Hercegovini. Nacionalnim parkom je proglašen 29. maja 2008. godine.[1] Obuhvata područje kanjonskog dijela gornjeg toka rijeke Une uzvodno od Lohova, zatim područje kanjonskog dijela donjeg toka rijeke Unac od njenog ušća u Unu uzvodno do Drvarskog polja, te međuprostor između ove dvije rijeke. Ukupna površina nacionalnog parka površine je 19.800 hektara.

Štrbački buk
Medo Ljutoč
Šetnica Štrbački buk
Rijeka Una
Medo Ljutoč
Štrbački buk (vodopad)
Netaknuta priroda
Rijetke životinje u NP Una (čovječija ribica)

Položaj i geografske odrednice[uredi | uredi izvor]

Područje Nacionalnog parka se nalazi na krajnjem sjeverozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine, na području općine Bihać i pripada Unsko-koranskoj zaravni, a obuhvata dolinske dijelove rijeke Une i Unca i orografske padine Plješivice i Grmeča, odnosno Osječenice. Posebnost za rijeku Unu je izrazita dužina njenog «sedrotvornog» toka, s cijelim nizom pratećih fenomena (sedrenih spilja, sedrenih otoka, barijera i slapova), te s iznimnim oblicima kotlina (Martin Brod, Kulen Vakuf, Klisa, Lohovo) i klisura kanjonskog tipa, uzvodno i nizvodno od Martin Broda, te nizvodno od Štrbačkog buka. Nacionalni park Una rasprostire se unutar sljedećih astronomsko-geografskih odrednica:

  • najsjevernija tačka: = 44° 44’ 33” N; = 15° 57’ 58” E, (naseljeno mjesto Podastrana)
  • najjužnija tačka: = 44° 21’ 02” N; = 16° 13’ 05” E, (kota Gradina – 676 m)
  • najzapadnija tačka: = 44° 43’ 46” N; = 15° 54’ 12” E, (kota 509 m)
  • najistočnija tačka: = 44° 23’ 46” N; = 16° 20’ 42” E, (lokalitet Vrtočke bare)

Rezultati Studije izvodljivosti za zaštitu NP Una (2005) su pružili osnovu, te neosporno dokazali potrebu za zaštitu područja kroz kategoriju zaštite u razini nacionalnog parka, što je prihvaćeno od strane organa vlasti u BiH donošenjem Zakona o Nacionalnom parku „Una“ 2008 godine. Svrha zaštite područja je zaštita prirode u granicama definisanim ranije pomenutim zakonom, uz pružanje mogućnosti za razvoj lokalnih zajednica kroz poštivanje principa održivog razvoja. Zakonom o NP Una se štiti prostor ukupne veličine 19.800 ha koji je administrativno pod teritorijom općine Bihać, od čega u režimu stroge i usmjerene zaštite ukupno 13.500 ha, a u režimu usmjerenog razvoja oko 6.300 ha. Unutar područja stroge i usmjerene zaštite po posebnom režimu dopuštaju se i određene tradicionalne gospodarske djelatnosti. U području usmjerenog razvoja dopušten je razvoj tradicionalnih i nekih zatečenih privrednih djelatnosti, te turizma, uz uvjet da su svi usklađeni s lokalnim specifičnostima i vrijednostima.

Specifičnosti[uredi | uredi izvor]

Područje Nacionalnog parka predstavlja jedinstvenu prirodnu cjelinu u ovom dijelu Evrope, vrlo vrijednu za očuvanje ukupne krajobrazne i biološke raznolikosti, a posebno zbog:

  • položaja na granici tri klimatska područja,
  • krških oblika i hidrografije, koji su zajedno sa slivom Korane i Krke jedinstveni u europskim razmjerima,
  • reljefnih oblika koji su stvorili jedan od rijetkih prirodnih puteva prema Jadranskom moru i
  • mozaičnosti staništa, velike raznolikosti biljnih i životinjskih vrsta, te prisutnosti reliktnih i endemskih vrsta.

Područje parka je i u kulturno-historijskom smislu područje koje obiluje bogatim naslijeđem arheoloških nalazišta i historijskih spomenika, a poseban položaj tog prostora na tranzitnom pravcu prema moru doveo ga je u prošlosti pod utjecaje mnogih kultura, otkuda potječu bogata arheološka nalazišta, ostaci srednjovjekovnih utvrda i sakralnih objekata različitih vjera i kultura. Na području Nacionalnog parka nalazi se, među ostalima, velika i nekada izuzetno važna utvrda Stari grad Ostrovica.

Za rijeku Unac karakterističan je njen oblik krškog toka, posebno u njenom donjem dijelu, na kojem na prolazu kroz kanjonski dio više puta ponire i izvire, na kraju na Crnom vrelu, koje po svojim karakteristikama i ljepoti spada u poseban prirodni fenomen.

Dolinski dio ovog zaštićenog područja je visinski smješten između 220 i 450 m n.m., a orijentirano je u smjeru sjeverozapad-jugoistok. Posebno je važno istaći povezanost rijeke Une, kao osnovnog prirodnog fenomena predviđenog za zaštitu i lokalnog stanovnštva koje stoljećima obitava na ovom području, te koje samo prepoznaje vrijednost same rijeke i područja za sopstveni opstanak, tako i njenu jedinstvenost koja je vrijedna za očuvanje na lokalnom i regionalnom nivou. Inicijative, prvo za UNESCO nominaciju, a kasnije za proglašenje područja zaštićenim, su u velikoj mjeri proistekle iz inicijativa lokalnih zajednica ovog područja. Ova posebna veza između rijeke Une (lat. Una= jedna, prva) i lokalnog stanovništva predstavlja jednu od značajnih karakteristika vrijednih za očuvanje i zaštitu samog prostora.

Rijeke Nacionalnog parka[uredi | uredi izvor]

Una, Unac i Krka, kao tri bisera prirodne baštine Nacionalnog parka „Una“, čine spoj vrijednih prirodnih osobitosti, raznolikog i očuvanog prirodnog krajobraza iznimne ljepote te bogate kulturno-povijesne baštine.

Una kao najveća prirodna vrijednost po kojoj je Nacionalni park dobio ime, izvire u selu Donja Suvaja ispod planine Stražbenice u Hrvatskoj. Radi se o tipično krškom vrelu uzlaznog tipa, posebne zeleno-modre boje. U gornjem toku, od izvora do Bihaća ukupan pad iznosi skoro 3 metra po kilometru. U ovom dijelu Una nosi obilježja prave planinske rijeke i njeni sedronosni slapovi, bukovi i vodopadi predstavljaju prave bisere ljepote kao što su: veliki vodopad u Martin Brodu, Štrbački buk, Troslap, Dvoslap i Ripački slap. Niz Martinbrodski vodopad i Štrbački buk voda se obrušava niz nekoliko manjih i većih slapova i vodopada gradeći jedinstvene sedrene tvorevine svojstvene ovoj ljepotici. U Uni je posebno interesantan živi svijet koji i sam pridonosi stvaranju sedrenih tvorevina. Mahovine - briofite su svojom građom pogodne za zadržavanje istaloženog kalcita, čineći tako neizostavnu kariku u procesu stvaranja i rasta sedrenih tvorevina.

Rijeka Unac izvire kao mlinski potok, ispod planine Šator na 876 m nadmorske visine, teče kroz klisuru Pojila, četiri kotline i tri daljnje klisure. Svojim tokom kroz Nacionalni park do Martinbroda teče najužom klisurom, negdje dubine i do 350 metara. Ukupni tok je oko 66 kilometara, te ima visinsku razliku od oko 450 metara.Unac je prva velika pritoka Une koja svojom iznimnom čistoćom i hladnoćom oplemenjuje Unu, a isto tako je i dodatno rashlađuje. Unac se svojim tokom puni vodom iz desetak raznih pritoka i vrela. Ljeti zna u jednom dijelu presušiti, zbog smanjenog dotoka vode iz okolnih šumskih potoka, ostavljajući iza sebe mala jezera prepuna ribe. Taj dio puta Unac teče kao ponornica, izvirući zadnji put iz Crnog vrela, oko 3 kilometra prije ušća u Unu.

Rječica Krka dužine 5 km kao granična rijeka sa Hrvatskom, cijelim svojim tokom protiče kroz Nacionalni park. Izvire podno zaravni na kojoj se prostire selo Mali Cvjetnić gdje se pored izvora nalazi i stari mlin. Oku je jako zanimljiva, sam prilaz do izvora je jako zahtjevan, tako da daje mogućnost cjelodnevnog izleta koji uključuje šetnju šumom, brdsko planinskim područjem gdje silazak u korito ove rječice pruža nesvakidašnje užitke u istinskoj ljepoti netaknute prirode.

Dijelovi rijeka Una i Unac čine čine jedan od najvećih fly fishing revira u Evropi, a sama Una predstavlja raj za ljubitelje ribolova metodom suhe mušice sa vodenom lopticom i varaličarenjem.

Flora i fauna[uredi | uredi izvor]

Flora[uredi | uredi izvor]

Konfiguracija terena i geomorfološka struktura tla u Nacionalnom parku „Una“, te različita nadmorska visina i raznolikost flore su uvjeti za bogati miko svijet koji sa drugim oblicima života doprinosi bogatstvu biodiverziteta NP-a. Na ovom području se nalaze brojne rijetke i endemične vrste biljaka: lincura (Gentiana lutea), pjegava lincura (Gentiana punctata), runolist (Leontopodium alpinum Cass.), klekovina bora (Pinus mugo) .Endem je unska zvončika (Campanilla unensis) koja je ime dobila upravo po rijeci Uni kao i bosanska perunika (Iris reichenbachii Heuffel var. Bosniaca) koja raste na suhim livadama i pašnjacima na karbonatnim i serpentinskim stijenama sa plitkim zemljištem. Bosanska perunika je endem centralnih i jugoistočnih Dinarida. Ekološki uvjeti su omogućili i razvoj velikog broja raznovrsnih biljnih zajednica izuzetne vrijednosti sa preko 1.900 biljnih vrsta, što iznosi 52,19% svih vrsta prisutnih u Bosni i Hercegovini. U prostoru je evidentirano 177 oficijenlih i 105 potencijalno ljekovitih,jestivih,vitaminskih i aromatičnih biljnih vrsta.

Prostor NP-a grade vapnenačke stijene koje naseljava karakteristična vegetacija prilagođena posebnim uvjetima takvih karakterističnih staništa kao što su hazmofitske biljke (pukotinjarke). Ispod većih stjenovitih brda, pod utjecajem hidrosfere i atmosfere odlamaju se dijelovi stijena, kotrljaju niz padinu, stvarajući tako mjestimično točila (sipare).

Korovna i ruderalna vegetacija vezana je uz sva naselja na tome području. Dobro su razvijene zajednice razreda Bidentetea, Artemisetea i Chenopodietea, zahvaljujući ruralnom načinu života, ekstenzivnom ratarstvu i ekstenzivnom stočarstvu. Raznolika staništa obiluju velikim brojem vrsta i zajednica. Na području Nacionalnog parka se ne može procijeniti tačan broj svojti kao ni zajednica, ali možemo izvršiti usporedbu s npr. Austrijom koja ima oko 2000 vrsta, a prostorno malo područje Nacionalnog parka, po procjeni, više od 1000. Uz to, ovdje se nalaze mnoge endemične vrste te reliktno - refugijalne zajednice, važne ne samo za uže područje, već i za ukupnu biološku raznolikost Europe. Stoga je za očekivati da će i veliki dio ovog područja biti uvršten i u projekt Natura 2000.

Fauna[uredi | uredi izvor]

Fauna Nacionalnog parka "Una" po svim svojim karakteristikama je možda i najraznovrsnija u ovom dijelu Europe. Mnoge životinje su našle svoj dom u nacionalnom parku i na taj način pružile mu veliko bogastvo koje je svakog dana sve veće i raznovrsnije.

Staništa i ekosistemi[uredi | uredi izvor]

Kopnena staništa na prostoru NP Una su livade, pašnjaci i šume. Najveći dio površina Nacionalnog parka pokrivaju različiti tipovi šuma, kako klimazonalnih tako i ekstrazonalnih i azonalnih. Travnjaci NP-a predstavljaju antropogene trajne stadije, te se mogu održati samo uz stalni posredni (ispaša) ili neposredni (košnja) utjecaj čovjeka. Područje obiluje vapnenačkim stijenama koje naseljavaju hazmofitske biljke (pukotinjarke).

Ispod većih stjenovitih brda, pod utjecajem hidrosfere i atmosfere odlomljuju se dijelovi stijena, kotrljaju niz padinu, stvarajući tako mjestimično točila (sipare). Na višim položajima iznad samog kanjona, na zaravnjenom terenu s dubljim sitnim tlom mjestimično su razvijeni travnjaci iz reda Brometalia erecti. Vodena staništa obuhvaćaju područje rijeka Une i Unca. Same rijeke Una i Unac nemaju razvijenu vodenu makrofitsku vegetaciju u području istraživanja, već se samo sporadično u malim tihim lagunama može ponegdje naći koja makrofitska vrsta.

Od vlažnih staništa na promatranom području zastupljeni su vlažni i močvarni travnjaci, visoke zeleni te trščaci. Na području uz samu rijeku Una razvijene su higrofilne zajednice šuma i šibljaka vrba, joha, rakite i ive. Staništa na sedrenim slapovima predstavljaju svojim specifičnim ekološkim uvjetima poseban biotop, koji se znatno razlikuje od svih ostalih staništa u slatkim vodama. Ukupno je na slapovima nađeno, izuzevši više bilje i dijatomeje 42 vrste biljaka i to 25 vrsta alga i 17 vrsta mahovina. Sve ove biljke sudjeluju u izgradnji sedrenih tvorevina, osim 2 vrste hepatika. Većina su dakle porofiti, dok samo neznatan broj su aporofiti.

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 13 Januar 2015. Pristupljeno 15 Juni 2008.  Nepoznat parametar |url-status= ignorisan (pomoć); Provjerite vrijednost datuma kod: |archivedate=, |accessdate= (pomoć)

http://nationalpark-una.ba/

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]