Nacionalni park Una

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Nacionalni park Una
IUCN kategorija II
(nacionalni park)
Štrbački buk
Karta prikazuje lokaciju Nacionalni park Una
Karta prikazuje lokaciju Nacionalni park Una
LokacijaBosna i Hercegovina
Najbliži gradBihać
Koordinate44°49′1″N 15°54′0″E / 44.81694°N 15.90000°E / 44.81694; 15.90000
Površina19.800 ha
Osnovano2008.
Upravljačko tijeloNP Una

Nacionalni park Una je jedan od četiri nacionalna parka u Bosni i Hercegovini. Nacionalni park se nalazi na krajnjem sjeverozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine, na području općine Bihać i Unsko-sanskog kantona.

Nacionalnim parkom je proglašen zakonom o Nacionalnom parku Una 29. maja 2008. godine. Zakonom su definisane granice, regulisana pitanja zaštite, unapređenja i korištenja Nacionalnog parka, te njegovo upravljanje. Propisani su prekršaji i mjere njihovog nepoštivanja. Zakon je urađen u skladu s kategorizacijom Međunarodne unije za zaštitu prirode.[1]

Medo Ljutoč
Šetnica Štrbački buk
Rijeka Una
Medo Ljutoč
Štrbački buk (vodopad)
Netaknuta priroda
Rijetke životinje u NP Una (čovječija ribica)

Položaj[uredi | uredi izvor]

Obuhvata područje kanjonskog dijela gornjeg toka rijeke Une, uzvodno od Lohova, zatim područje kanjonskog dijela donjeg toka rijeke Unac od njenog ušća u Unu uzvodno do Drvarskog polja, međuprostor između ove dvije rijeke i orografske padine Plješevice, Grmeča i Osječenice. Ukupna površina nacionalnog parka je 19.800 hektara.

Rasprostire se unutar sljedećih astronomsko-geografskih odrednica:

  • najsjevernija tačka: = 44° 44’ 33” N; = 15° 57’ 58” E, (naseljeno mjesto Podastrana)
  • najjužnija tačka: = 44° 21’ 02” N; = 16° 13’ 05” E, (kota Gradina – 676 m)
  • najzapadnija tačka: = 44° 43’ 46” N; = 15° 54’ 12” E, (kota 509 m)
  • najistočnija tačka: = 44° 23’ 46” N; = 16° 20’ 42” E, (lokalitet Vrtočke bare)

Rezultati Studije izvodljivosti za zaštitu NP Una (2005.) su pružili osnovu za zaštitu područja kroz kategoriju zaštite na nivou nacionalnog parka, što je prihvaćeno od strane organa vlasti u BiH donošenjem Zakona o Nacionalnom parku Una 2008 godine. Svrha zaštite područja je zaštita prirode u granicama definisanim zakonom, uz pružanje mogućnosti za razvoj lokalnih zajednica kroz poštivanje principa održivog razvoja. Zakonom o NP Una se štiti prostor ukupne veličine 19.900 ha koji je administrativno pod teritorijom općine Bihać, od čega u režimu stroge i usmjerene zaštite ukupno 13.500 ha, a u režimu usmjerenog razvoja oko 6.300 ha. Unutar područja stroge i usmjerene zaštite po posebnom režimu dopuštaju se i određene tradicionalne privredne djelatnosti. U području usmjerenog razvoja dopušten je razvoj tradicionalnih i nekih zatečenih privrednih djelatnosti, te turizma, uz uslov da su svi usklađeni s lokalnim specifičnostima i vrijednostima.

Specifičnosti[uredi | uredi izvor]

Područje Nacionalnog parka predstavlja jedinstvenu prirodnu cjelinu u ovom dijelu Evrope, vrlo vrijednu za očuvanje ukupnog krajolika i biološke raznolikosti zbog:

  • položaja na granici tri klimatska područja,
  • krških oblika i hidrografije, koji su zajedno sa slivom Korane i Krke jedinstveni u europskim razmjerima,
  • reljefnih oblika koji su stvorili jedan od rijetkih prirodnih puteva prema Jadranskom moru i
  • mozaičnosti staništa, velike raznolikosti biljnih i životinjskih vrsta, te prisutnosti reliktnih i endemskih vrsta.

Za rijeku Unac karakterističan je njen oblik krškog toka, posebno u njenom donjem dijelu, na kojem na prolazu kroz kanjonski dio više puta ponire i izvire, na kraju na Crnom vrelu, koje po svojim karakteristikama i ljepoti spada u poseban prirodni fenomen.

Dolinski dio ovog zaštićenog područja je visinski smješten između 200 i 450 m, a orijentirano je u smjeru sjeverozapad-jugoistok. Povezanost rijeke Une, kao osnovnog prirodnog fenomena predviđenog za zaštitu i lokalnog stanovnštva koje stoljećima obitava na ovom području se prepoznaje vrijednost same rijeke i područja za sopstveni opstanak, tako i njenu jedinstvenost koja je vrijedna za očuvanje na lokalnom i regionalnom nivou. Inicijative, prvo za UNESCO nominaciju, a kasnije za proglašenje područja zaštićenim, su u velikoj mjeri proistekle iz inicijativa lokalnih zajednica ovog područja.

Rijeke Nacionalnog parka[uredi | uredi izvor]

Una, Unac i Krka, čine spoj vrijednih prirodnih osobitosti, raznolikog i očuvanog prirodnog krajolika iznimne ljepote te bogate kulturno-historijske baštine.

Una kao najveća prirodna vrijednost po kojoj je Nacionalni park dobio ime, izvire u selu Donja Suvaja ispod planine Stražbenice u Hrvatskoj. Radi se o krškom vrelu uzlaznog tipa, posebne zeleno-modre boje. U gornjem toku, od izvora do Bihaća ukupan pad iznosi skoro 3 metra po kilometru. U ovom dijelu Una nosi obilježja planinske rijeke i njeni sedronosni slapovi, ostrva, bukovi i vodopadi predstavljaju prave bisere ljepote kao što su: veliki vodopad u Martin Brodu, Štrbački buk, Troslap, Dvoslap i Ripački slap. Niz Martinbrodski vodopad i Štrbački buk voda se obrušava niz nekoliko manjih i većih slapova i vodopada gradeći jedinstvene sedrene tvorevine. U Uni je posebno interesantan živi svijet koji i sam pridonosi stvaranju sedrenih tvorevina. Mahovine - briofite su svojom građom pogodne za zadržavanje istaloženog kalcij karbonata, čineći tako neizostavnu kariku u procesu stvaranja i rasta sedrenih tvorevina.

Unac izvire kao mlinski potok, ispod planine Šator na 876 m nadmorske visine, teče kroz klisuru Pojila, četiri kotline i tri daljnje klisure. Svojim tokom kroz Nacionalni park do Martinbroda teče najužom klisurom, negdje dubine i do 350 metara. Ukupni tok je oko 66 kilometara, te ima visinsku razliku od oko 450 metara. Unac je prva velika pritoka Une koja svojom iznimnom čistoćom i hladnoćom oplemenjuje Unu, a isto tako je i dodatno rashlađuje. Unac se svojim tokom puni vodom iz desetak raznih pritoka i vrela. Ljeti zna u jednom dijelu presušiti, zbog smanjenog dotoka vode iz okolnih šumskih potoka, ostavljajući iza sebe mala jezera prepuna ribe. Taj dio puta Unac teče kao ponornica, izvirući zadnji put iz Crnog vrela, oko 3 kilometra prije ušća u Unu.

Krka je riječica dužine 5 km kao granična rijeka sa Hrvatskom, cijelim svojim tokom protiče kroz Nacionalni park. Izvire podno zaravni na kojoj se prostire selo Mali Cvjetnić gdje se pored izvora nalazi i stari mlin.

Dijelovi rijeka Una i Unac čine čine jedan od najvećih fly fishing revira u Evropi.'

Flora i fauna[uredi | uredi izvor]

Flora[uredi | uredi izvor]

Konfiguracija terena i geomorfološka struktura tla u Nacionalnom parku Una, te različita nadmorska visina i raznolikost flore su uslovi za bogati mikro svijet koji sa drugim oblicima života doprinosi bogatstvu biodiverziteta NP-a. Na ovom području se nalaze brojne rijetke i endemične vrste biljaka: lincura (Gentiana lutea), pjegava lincura (Gentiana punctata), runolist (Leontopodium alpinum Cass.), klekovina bora (Pinus mugo). Endem je unska zvončika (Campanilla unensis) koja je ime dobila po rijeci Uni kao i bosanska perunika (Iris reichenbachii Heuffel var. Bosniaca) koja raste na suhim livadama i pašnjacima na karbonatnim i serpentinskim stijenama sa plitkim zemljištem. Bosanska perunika je endem centralnih i jugoistočnih Dinarida. Ekološki uslovi su omogućili i razvoj velikog broja raznovrsnih biljnih zajednica izuzetne vrijednosti sa preko 1.900 biljnih vrsta, što iznosi 52,19% svih vrsta prisutnih u Bosni i Hercegovini. U prostoru je evidentirano 177 oficijenlih i 105 potencijalno ljekovitih, jestivih, vitaminskih i aromatičnih biljnih vrsta.

Prostor NP-a grade karbonatne stijene koje naseljava karakteristična vegetacija prilagođena posebnim uslovima takvih karakterističnih staništa kao što su hazmofitske biljke (pukotinjarke). Ispod većih stjenovitih brda, pod utjecajem hidrosfere i atmosfere odlamaju se dijelovi stijena, kotrljaju niz padinu, stvarajući tako mjestimično točila (sipare).

Korovna i ruderalna vegetacija vezana je uz sva naselja na tome području. Dobro su razvijene zajednice razreda Bidentetea, Artemisetea i Chenopodietea, zahvaljujući ruralnom načinu života, ekstenzivnom ratarstvu i ekstenzivnom stočarstvu. Raznolika staništa obiluju velikim brojem vrsta i zajednica. Na području Nacionalnog parka se ne može procijeniti tačan broj svojti kao ni zajednica, ali možemo izvršiti upoređenje s npr. Austrijom koja ima oko 2000 vrsta, a prostorno malo područje Nacionalnog parka, po procjeni, više od 1000. Uz to, ovdje se nalaze mnoge endemične vrste te reliktno - refugijalne zajednice, važne ne samo za uže područje, već i za ukupnu biološku raznolikost Europe. Stoga je za očekivati da će i veliki dio ovog područja biti uvršten i u projekt Natura 2000.

Fauna[uredi | uredi izvor]

Fauna Nacionalnog parka Una po svim svojim karakteristikama je raznovrsna u ovom dijelu Europe. Mnoge životinje su našle svoj dom u nacionalnom parku.

Staništa i ekosistemi[uredi | uredi izvor]

Kopnena staništa na prostoru NP Una su livade, pašnjaci i šume. Najveći dio površina Nacionalnog parka pokrivaju različiti tipovi šuma, kako klimazonalnih tako i ekstrazonalnih i azonalnih. Travnjaci NP-a predstavljaju antropogene trajne stadije, te se mogu održati samo uz stalni posredni (ispaša) ili neposredni (košnja) utjecaj čovjeka. Područje obiluje vapnenačkim stijenama koje naseljavaju hazmofitske biljke (pukotinjarke).

Na višim položajima iznad samog kanjona, na zaravnjenom terenu s dubljim sitnim tlom mjestimično su razvijeni travnjaci iz reda Brometalia erecti. Vodena staništa obuhvataju područje rijeka Une i Unca. Same rijeke Una i Unac nemaju razvijenu vodenu makrofitsku vegetaciju u području istraživanja, već se samo sporadično u malim tihim lagunama može ponegdje naći koja makrofitska vrsta.

Od vlažnih staništa na promatranom području zastupljeni su vlažni i močvarni travnjaci, visoke zeleni te trščaci. Na području uz samu rijeku Una razvijene su higrofilne zajednice šuma i šibljaka vrba, joha, rakite i ive. Staništa na sedrenim slapovima predstavljaju svojim specifičnim ekološkim uvjetima poseban biotop, koji se znatno razlikuje od svih ostalih staništa u slatkim vodama. Ukupno je na slapovima nađeno, izuzevši više bilje i dijatomeje 42 vrste biljaka i to 25 vrsta alga i 17 vrsta mahovina. Sve ove biljke sudjeluju u izgradnji sedrenih tvorevina, osim 2 vrste hepatika. Većina su dakle porofiti, dok samo neznatan broj su aporofiti.

Japodi[uredi | uredi izvor]

Japodi su narod koji je za vrijeme ilirskog vremena (bronzano i željezno doba) i rimske vladavine naseljavao prostor i današnjeg Nacionalnog parka. Specifičnost njihove kulture stanovanja su sojenička naselja na Uni, posebno u mjestu Ripač koje iako maleno ima značajnu ulogu na kulturološkoj karti Bosne i Hercegovine. Kultura Japoda je sadržavala oblikovane ili ukrašene predmete od različitih materijala (glina, bronza, jantar, kamen i staklo) napravljenih različitim tehnikama, kao što su urezivanje, modeliranje, iskucavanje, itd. Najčešće su prikazivane životinjske i ljudske figure.

Spomenici kulture[uredi | uredi izvor]

Područje parka je i u kulturno-historijskom smislu područje koje obiluje bogatim naslijeđem arheoloških nalazišta i historijskih spomenika, a poseban položaj tog prostora na tranzitnom pravcu prema moru doveo ga je u prošlosti pod utjecaje mnogih kultura, otkuda potječu bogata arheološka nalazišta, ostaci srednjovjekovnih utvrda i sakralnih objekata različitih vjera i kultura.

Srednjovjekovni grad Rmanj je podignut krajem 14- ili početkom 15. vijeka na ušću Unca u Unu.[2] Po zapisima iz 1396 god. ovaj se grad nazivao Konuba. Gradski bedemi su porušeni do temelja, a sačuvala se samo obla Milančeva kula, visoka oko 10 metara.[3]

Pravoslavni manastir Rmanj u Martin Brodu, važno je duhovno središte na tromeđi Bosne, Like i Dalmacije). Proglašen je za Nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine[4]

Orašac je srednjovjekovni grad koji je pripadao Humskoj župi, a kasnije osmanski grad u sastavu Ostrovičke kapetanije i nalazi se na strmom brežuljku iznad istoimenog mjesta.

Srednjovjekovni grad Ostrovica izgrađen je u 15. vijeku na prahistorijskoj gradini. Nalazio se u župi Lapac, a pripadao je Karlovićima. U srednjem vijeku bio je to najutvrđeniji grad u gornjem toku rijeke Une. U decembru 1523. godine grad je potpao pod osmansku upravu.[5]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Anja Ćurić MOGUĆNOSTI I NAČINI BRENDIRANJA NACIONALNOG PARKA UNA" (PDF). Sveučilište u Zagrebu, Fakultet političkih znanosti, Diplomski studij novinarstva, 1976. Arhivirano s originala (PDF), 21. 5. 2021. Pristupljeno 9. 2. 2019.
  2. ^ "Stari grad Rmanj". Komisija za nacionalne spomenike. Pristupljeno 13. 6. 2016.
  3. ^ "Hamdija Kreševljaković, STARI BOSANSKI GRADOVI" (PDF). Naše starine I, Sarajevo, 1953, 7-45 –. Pristupljeno 9. 2. 2016.
  4. ^ "Manastir Rmanj" (PDF). Komisija za nacionalne spomenike. Pristupljeno 13. 7. 2016.[mrtav link]
  5. ^ Ostrovica - nacionalni spomenik

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]