Nacrt gole klečeće djevojke za "Sahranjivanje Krista"

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Nacrt gole klečeće djevojke za "Sahranjivanje Krista", Michelangelo Buonarroti, 1500 - 1501

Nacrt gole klečeće djevojke za "Sahranjivanje Krista" je crtež Michelangela Buonarrotija iz perioda 1500 – 1501, koji se sada nalazi u Louvre muzeju. U crnoj je kredi, s olovkom i tušem i bijelim isticanjem, na ružičasto pripremljenom (obojenom) papiru, a dimenzija je 26,6 cm x 15,1 cm. Riječ je o slikovnoj studiji napravljenoj u pripremi za njegovu sliku Sahranjivanje Krista, i jedina je preživjela Michelangelova studija koja je vjerovatno urađena uz korištenje golog ženskog modela. To je možda i najraniji postojeći evropski crtež golog ženskog modela.[1]

Lik na crtežu odnosi se na ženu koja sjedi u donjem lijevom prednjem planu slike. U nacrt su uključeni narativni detalji poput eksera sa križa koje djevojka drži u njenoj lijevoj ruci i kruni od trnja u desnoj. Iako se sumnjalo da je djelo nacrtao Michelangelo, danas je prihvaćeno kao autentično. Razrada pletene kose sugerira da je crtež napravljen iz života koristeći mladu djevojku kao model. Crtež je rađen u tri faze: prvo je lagahno urađen crnom kredom, zatim je preko krede crtan u olovci i svijetlim bistrom, a na kraju je potpuno nacrtan finijom olovkom i tamnijom tintom. Bočni potezi stavljeni su na dno da označe ravninu tla, a detalji na slici dodani su dodirima bijele boje tijela. Rijetkost za Michelangelov crtež je ružičasta podloga, [2] u ovom slučaju postignuta trljanjem zdrobljene crvene krede na papir.[3]

Budući da je upotreba golih ženskih modela bila kontroverzna, relativno je malo takvih crteža napravljeno prije 17. vijeka, kada su uspostavljeni akademski časovi sikarstva uz upotrebu živih golih modela. Prije toga, dječaci ili mladići, obično šegrti iz studija, koristili su se kao modeli figura oba spola, što je ponekad prilično očigledno. Izuzeci kod slikara italijanske renesanse su Raffaello Santi, koji je crtao gole žene (očigledno svoje ljubavnice), i Lorenzo Lotto, koji je u svojoj knjizi zapisao da je koristio žene lošeg ugleda kao žive modele. U Firenci Michelangelo i Raphael su pokrenuli praksu izrade pripremljenih studija golih modela prije slikanja u potpunosti odjevenog lika, kako bi se bolje razumjela temeljna struktura tijela.[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Dunkerton, Dürer to Veronese: Sixteenth-Century Painting in the National Gallery, 1999. New Haven and London, Yale University Press. ISBN 0-300-07220-1 str. 186
  2. ^ Hirst, Michael. Michelangelo and his drawings, 1996. Yale University Press, str. 63-64
  3. ^ Chapman, Hugo. Michelangelo drawings: closer to the master, 2005. New Haven, Yale University Press