Idi na sadržaj

Nagrada "Saharov"

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Nagrada "Saharov"
Dodjeljuje se zaza pojedince ili grupe koji su svoje živote posvetili odbrani ljudskih prava i slobode mišljenja.
Prvi put dodijeljenadecembar 1985; prije 40 godina (1985-12)
Trenutno nagrađeniMahsa Amini i pokret Žene, život, sloboda (2023)

Nagradu "Saharov" dodjeljuje Evropski parlament pojedincima i organizacijama koji su svoje živote posvetili odbrani ljudskih prava i slobode mišljenja.[1] Nagrada nosi ime po ruskom fizičaru i borcu za ljudska prava, Andreju Saharovu a dodjeljuje se od decembra 1985. Dodjela nagrada se održava 10. decembra, na dan kada su Ujedinjene nacije usvojile Deklaraciju o zaštiti ljudskih prava i sloboda.

Uži spisak kandidata sastavljaju svake godine Odbor za vanjske poslove i Odbor za razvoj Evropskog parlamenta. Poslanici EP koji čine te odbore zatim biraju uži izbor u septembru.[2] Nakon toga, konačni izbor daje se Konferenciji predsjednika Evropskog parlamenta (predsjednik i lideri političkih grupa), a ime dobitnika se objavljuje krajem oktobra. Nagrada se dodeljuje na ceremoniji parlamenta u Strazburu (okrugla komora) u decembru.[2][3] Nagrada uključuje novčani iznos od 50.000 €.[3]

Prva nagrada dodijeljena je zajedno Južnoafrikancu Nelsonu Mandeli i Rusu Anatoliju Marčenku. Godine 1990. nagradu je dobila Aung San Suu Kyi, ali je nije mogla preuzeti sve do 2013, kao rezultat njenog političkog zatočeništva u Mijanmaru.[4] Nagrada je također dodijeljena organizacijama, a prva je bila argentinske Majke Majskog trga 1992. Petorica laureata Saharova kasnije su dobili Nobelovu nagradu za mir: Nelson Mandela, Aung San Suu Kyi, Malala Yousafzai, Denis Mukwege i Nadia Murad.[5]

Razan Zaitouneh (2011) oteta je 2013. i još se vodi kao nestala.[6] Nasrin Sotoudeh (2012) je puštena iz zatvora u septembru 2013,[7] ali joj je i dalje zabranjeno da napusti Iran, zajedno sa kolegom laureatom iz 2012. Jafarom Panahijem.[8] Nagrada za 2017. dodijeljena je Demokratskoj opoziciji u Venecueli, pod bojkotom Evropske ujedinjene ljevice – Zelene nordijske ljevice.[9][10]

Dobitnici

[uredi | uredi izvor]
Godina Slika Dobitnik Država Referenca
1988. Nelson Mandela Južnoafrička Republika [11]
Anatolij Marčenko Ukrajina [12]
1989. Alexander Dubček Slovačka [11]
1990. Aung San Suu Kyi Mjanmar [13][14][15][16]
1991. Adem Demaci Kosovo [11]
1992. Majke Majskog trga Argentina [13]
1993. Oslobođenje Bosna i Hercegovina [13]
1994. Taslima Nasrin Bangladeš [13]
1995. Leyla Zana Turska [11]
1996. Wei Jingsheng Kina [13]
1997. Salima Ghezali Alžir [13]
1998. Ibrahim Rugova Kosovo [11]
1999. Xanana Gusmão Istočni Timor [17]
2000. ¡Basta Ya! Španija [18]
2001. Nurit Peled-Elhanan Izrael [11]
Izzat Ghazzawi Palestina
Zacarias Kamwenho Angola
2002. Oswaldo Payá Kuba [19]
2003. Kofi Annan Gana [11]
Ujedinjene nacije
2004. Bjeloruska asocijacija novinara Bjelorusija [20]
2005. Žene u bijelom Kuba [21]
Reporteri bez granica
Hauwa Ibrahim Nigerija
2006. Aleksandar Milinkjevič Bjelorusija [22]
2007. Salih Mahmoud Osman Sudan [13]
2008. Hu Jia Kina [23]
2009. Memorijal Rusija [24]
2010. Guillermo Fariñas Kuba [25]
2011. Asmaa Mahfouz Egipat [26]
Ahmed al-Senussi Libija
Razan Zaitouneh Sirija
Ali Farzat Sirija
Mohamed Bouazizi Tunis
2012. Jafar Panahi Iran [27][28]
Nasrin Sotoudeh
2013. Malala Yousafzai Pakistan [29]
2014. Denis Mukwege Demokratska Republika Kongo [30]
2015. Raif Badawi Saudijska Arabija [31][a]
2016. Nadia Murad Irak [32]
Lamiya Aji Bashar
2017. Demokratska opozicija u Venecueli: Julio Borges / Leopoldo López / Antonio Ledezma / Daniel Ceballos / Yon Goicoechea / Lorent Saleh / Alfredo Ramos / Andrea González Venecuela [33]
2018. Oleg Sencov Ukrajina [34]
2019. Ilham Tohti Kina [35]
2020. Demokratska opozicija u Bjelorusiji: Koordinacijsko vijeće / Svjetlana Tihanovska / Svjetlana Aleksijevič / Marija Koljesnjikova / Olga Kovalkova / Veronika Cepkalo / Sergej Tihanovski / Ales Bjaljacki / Sergej Diljevski / Stjepan Putilo / Nikolaj Statkjevič Bjelorusija [36][b][c]
2021. Aleksej Navaljni Rusija [38]
2022. Ukrajinski narod Ukrajina [39]
2023. Mahsa Amini Iran [40]
Pokret "Žene, život, sloboda"
2024. Machado 2023. María Corina Machado Venecuela [41]
González 2024. Edmundo González

Bilješke

[uredi | uredi izvor]
  1. ↑ Badawi je osnovao i vodio dva internet foruma za diskusije o vjeri i politici u svojoj konzervativnoj zemlji, odnosno Saudijski liberali i Slobodni saudijski liberali
  2. ↑ Jedna od njih je Svjetlana Tsikanouskaja, aktivistica za ljudska prava i političarka koja je kao glavni opozicioni kandidat učestvovala na predsjedničkim izborima 2020.
  3. ↑ Zbog mjera kontrole infekcije koje su poduzete zbog pandemije COVID-19, niz događaja vezanih za Nagradu Saharov odgođeno je 2020.[37]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ↑ "1986: Sakharov comes in from the cold". BBC News. 23. 12. 1986. Arhivirano s originala, 26. 12. 2010. Pristupljeno 21. 10. 2010.
  2. 1 2 "Sakharov Prize 2018: three finalists selected", News—European Parliament, 10 September 2018 Arhivirano 10. 5. 2019. na Wayback Machine.
  3. 1 2 "Sakharov Prize". Evropski parlament. Arhivirano s originala, 15. 9. 2017. Pristupljeno 29. 10. 2017.
  4. ↑ Cook, Annabel (22. 10. 2013). "Aung San Suu Kyi collects Sakharov prize 23 years on". Financial Times. Arhivirano s originala, 28. 10. 2017. Pristupljeno 27. 10. 2017.
  5. ↑ Boshnaq, Mona; Chan, Sewell; Dremeaux, Lillie; Karasz, Palko; Kruhly, Madeleine (6. 10. 2017). "Nobel Peace Prize Winners Throughout History". The New York Times. Arhivirano s originala, 13. 10. 2017.
  6. ↑ "Razan Zaitouneh". European Parliament. Arhivirano s originala, 28. 10. 2017. Pristupljeno 27. 10. 2017.
  7. ↑ "Nasrin Sotoudeh". European Parliament. Arhivirano s originala, 28. 10. 2017. Pristupljeno 27. 10. 2017.
  8. ↑ "Jafar Panahi". Arhivirano s originala, 28. 10. 2017. Pristupljeno 27. 10. 2017.
  9. ↑ Schreuer, Milan (26. 10. 2017). "Venezuelan Opposition Receives E.U.'s Sakharov Freedom Prize". The New York Times (jezik: engleski). ISSN 0362-4331. Arhivirano s originala, 26. 10. 2017. Pristupljeno 31. 10. 2017.
  10. ↑ "Left to boycott politicised Sakharov Prize ceremony – GUE/NGL – Another Europe is possible". www.guengl.eu (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 1. 2. 2018. Pristupljeno 31. 1. 2018.
  11. 1 2 3 4 5 6 7 "20 years of the Sakharov Prize: Human rights and reconciliation". European Parliament. 28. 10. 2008. Arhivirano s originala, 12. 12. 2010. Pristupljeno 22. 10. 2010.
  12. ↑ "Sakharov Prize at 20: For democracy - against oppression". Evropski parlament. Arhivirano s originala, 3. 1. 2015. Pristupljeno 30. 10. 2021.
  13. 1 2 3 4 5 6 7 "Sakharov Network calls for immediate release of Aung San Suu Kyi, Sakharov Prize laureate 1990". Reporteri bez granica. 15. 5. 2009. Arhivirano s originala, 16. 10. 2012. Pristupljeno 23. 10. 2010.
  14. ↑ Merlin Sugue, EU Parliament suspends Aung San Suu Kyi from Sakharov Prize Community Arhivirano 9. 7. 2021. na Wayback Machine, Politico (10 September 2020).
  15. ↑ Press release, Aung San Suu Kyi suspended from the Sakharov Prize Community Arhivirano 18. 5. 2021. na Wayback Machine, European Parliament (10 September 2020).
  16. ↑ Myanmar's Aung San Suu Kyi suspended from rights prize community Arhivirano 9. 7. 2021. na Wayback Machine, Deutsche Welle (10 September 2020).
  17. ↑ "Gusmão receives EU Sakharov prize". BBC News. 15. 12. 1999. Arhivirano s originala, 25. 12. 2018. Pristupljeno 21. 10. 2010.
  18. ↑ "Basque group wins peace prize". BBC News. 26. 10. 2000. Arhivirano s originala, 1. 4. 2007. Pristupljeno 21. 10. 2010.
  19. ↑ "Cuban dissident collects EU prize". BBC News. 17. 12. 2002. Arhivirano s originala, 7. 5. 2004. Pristupljeno 21. 10. 2010.
  20. ↑ "The Belarusian Association of Journalists – 2004, Belarus". European Parliament. 9. 11. 2004. Arhivirano s originala, 18. 2. 2015. Pristupljeno 18. 2. 2015.
  21. ↑ Gibbs, Stephen (14. 12. 2005). "Cuba 'bars women from prize trip'". BBC News. Arhivirano s originala, 17. 11. 2006. Pristupljeno 21. 10. 2010.
  22. ↑ "Belarussian takes EU rights award". BBC News. 26. 10. 2006. Arhivirano s originala, 22. 10. 2021. Pristupljeno 21. 10. 2010.
  23. ↑ "China dissident wins rights prize". BBC News. 17. 12. 2008. Arhivirano s originala, 30. 12. 2008. Pristupljeno 21. 10. 2010.
  24. ↑ "Russia rights group wins EU prize". BBC News. 22. 10. 2009. Arhivirano s originala, 22. 10. 2021. Pristupljeno 21. 10. 2010.
  25. ↑ "Cuba dissident Farinas awarded Sakharov Prize by EU". BBC News. 21. 10. 2010. Arhivirano s originala, 22. 10. 2010. Pristupljeno 21. 10. 2010.
  26. ↑ "Sakharov Prize for Freedom of Thought 2011". European Parliament. Arhivirano s originala, 23. 10. 2011. Pristupljeno 27. 10. 2011.
  27. ↑ Dehghan, Saeed Kamali (26. 10. 2012). "Nasrin Sotoudeh and director Jafar Panahi share top human rights prize". The Guardian. Arhivirano s originala, 30. 10. 2012. Pristupljeno 26. 10. 2012.
  28. ↑ "Nasrin Sotoudeh and Jafar Panahi – winners of the 2012 Sakharov Prize" (PDF). European Parliament. Arhivirano (PDF) s originala, 22. 12. 2015. Pristupljeno 27. 10. 2012.
  29. ↑ Jordan, Carol (10. 10. 2013). "Malala wins Sakharov Prize for freedom of thought". CNN. Arhivirano s originala, 15. 10. 2013. Pristupljeno 10. 10. 2013.
  30. ↑ "DR Congo doctor Denis Mukwege wins Sakharov prize". BBC News. 21. 10. 2014. Arhivirano s originala, 22. 10. 2014. Pristupljeno 22. 10. 2014.
  31. ↑ "Raif Badawi wins Sakharov human rights prize". The Guardian. Brussels. Associated Press in. Arhivirano s originala, 29. 10. 2015. Pristupljeno 29. 10. 2015.
  32. ↑ "Sakharov prize: Yazidi women win EU freedom prize". BBC News. 27. 10. 2016. Arhivirano s originala, 27. 10. 2016. Pristupljeno 27. 10. 2016.
  33. ↑ "Parliament awards Sakharov Prize 2017 to Democratic Opposition in Venezuela". Evropski parlament. 26. 10. 2017. Arhivirano s originala, 28. 10. 2017. Pristupljeno 27. 10. 2017.
  34. ↑ "Sakharov Prize 2018 goes to Oleg Sentsov". Evropski parlament. Arhivirano s originala, 4. 3. 2021. Pristupljeno 25. 10. 2018.
  35. ↑ "Ilham Tohti awarded the 2019 Sakharov Prize". Evropski parlament. 24. 10. 2019. Arhivirano s originala, 30. 12. 2019. Pristupljeno 24. 10. 2019.
  36. ↑ "The 2020 Sakharov Prize awarded to the democratic opposition in Belarus". europarl.europa.eu. 22. 10. 2020. Arhivirano s originala, 5. 2. 2021. Pristupljeno 15. 11. 2020.
  37. ↑ "Sakharov Prize Community Newsletter No. 3" (PDF). European Parliament. 2020. Arhivirano (PDF) s originala, 12. 4. 2021. Pristupljeno 12. 4. 2021.
  38. ↑ "Alexei Navalny awarded the European Parliament's 2021 Sakharov Prize". europarl.europa.eu. 20. 10. 2021. Arhivirano s originala, 21. 10. 2021. Pristupljeno 20. 10. 2021.
  39. ↑ "The Ukrainian people awarded the European Parliament's 2022 Sakharov Prize". europarl.europa.eu. 19. 10. 2022. Arhivirano s originala, 19. 11. 2022. Pristupljeno 19. 10. 2022.
  40. ↑ "Jina Mahsa Amini and Iranian women protest movement win the 2023 Sakharov Prize". europarl.europa.eu (jezik: engleski). 19. 10. 2023. Arhivirano s originala, 19. 10. 2023. Pristupljeno 19. 10. 2023.
  41. ↑ "María Corina Machado and Edmundo González Urrutia awarded 2024 Sakharov Prize". europarl.europa.eu (jezik: engleski). 24. 10. 2024. Pristupljeno 24. 10. 2024.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Nagrada_%22Saharov%22&oldid=3777484"