Nane (boginja)
| Nane | |
|---|---|
| Osnovni podaci | |
| Druga imena | armenski: Նանե (Nanē) |
| Tip | boginja |
| Božanstvo za | rat, mudrost |
| Štovan u | stara Armenija |
| Kultno središte | Til (Thil) |
| Genealogija | |
| Otac | Aramazd |
| Ekvivalenti | |
| Grčki ekvivalent | Atena |
Nane (armenski: Նանե, Nanē) bila je boginja u predkršćanskoj armenskoj religiji, povezana ponajprije s ratom i mudrošću.[1][2] U armenskom panteonu navodi se kao kći boga Aramazda, a u helenističkom razdoblju bila je poistovjećivana s Atenom.[3][4] Njezino se ime i kult u naučnoj literaturi najčešće dovode u vezu s mezopotamskom boginjom Nanajom odnosno Nanom, premda je u Armeniji razvila posebno mjesto i funkcije u okviru lokalne religijske tradicije.[5]
Nane je pripadala užem krugu važnih božanstava stare Armenije, zajedno s Aramazdom, Anahit, Mihrom, Vahagnom i Tirom. U izvorima i modernoj literaturi najčešće se opisuje kao boginja ratničke zaštite, razbora i mudrosti, a pojedini autori spominju i njezinu vezu s majčinstvom i porodičnim životom.[3][6] U armenskoj recepciji antičkih božanstava upravo je poistovjećenje s Atenom odredilo način na koji je Nane tumačena u kasnijoj tradiciji.[5]
Kult
[uredi | uredi izvor]Kult Nane bio je tijesno povezan s kultom Anahit.[4] Njen glavni hram nalazio se u mjestu Til odnosno Thil u historijskoj Armeniji.[4] Podaci o tome svetištu sačuvani su posredno, prije svega kroz armensku historiografsku tradiciju o rušenju paganskih hramova tokom kristijanizacije Armenije početkom 4. stoljeća.[7]
Zbog oskudnosti neposrednih izvora i arheološke građe o njenom kultu sačuvano je malo sigurnih podataka o obredima i ikonografiji. U sekundarnoj literaturi Nane se često opisuje kao mlada žena u ratničkoj odjeći, s kopljem i štitom, po uzoru na Atenu, ali takvi opisi uglavnom predstavljaju rekonstrukciju zasnovanu na poređenjima i kasnijoj tradiciji, a ne na većem broju sačuvanih armenskih prikaza.[6]
U nauci se Nane najčešće tumači kao božanstvo koje je u armenski religijski prostor ušlo pod snažnim mezopotamskim i iranskim utjecajima.[5][4] Veza s Nanajom odnosno Nanom posebno se ističe zbog sličnosti imena i zbog šire rasprostranjenosti toga kulta na prostoru Bliskog istoka i Irana.[4][1] Iako je njen kult nestao s pokrštavanjem Armenije, i dalje zauzima važno mjesto u istraživanjima armenskog panteona, helenističkih utjecaja na Kavkazu i religijskih veza Armenije s Mezopotamijom i iranskim svijetom.[5][1]
Bibliografija
[uredi | uredi izvor]- Ananikian, M. H. (1925). Armenian Mythology. The Mythology of All Races. 7. Boston: Marshall Jones Company.
- Agathangelos (1976). History of the Armenians. Prevod: Thomson, Robert W. Albany: State University of New York Press.
- Leeming, David (2005). The Oxford Companion to World Mythology. Oxford: Oxford University Press.
- Petrosyan, Armen (2007). "State Pantheon of Greater Armenia: Earliest Sources". Aramazd: Armenian Journal of Near Eastern Studies. 2: 174–201.
- Russell, James R. (1987). Zoroastrianism in Armenia. Cambridge, MA: Harvard University, Department of Near Eastern Languages and Civilizations.
Reference
[uredi | uredi izvor]- 1 2 3 Petrosyan, Armen (2007). "State Pantheon of Greater Armenia: Earliest Sources". Aramazd: Armenian Journal of Near Eastern Studies. 2: 174–201.
- ↑ "ARMENIA AND IRAN iii. Armenian Religion". Encyclopaedia Iranica. Pristupljeno 25. 4. 2026.
- 1 2 Ananikian, M. H. (1925). Armenian Mythology. The Mythology of All Races. 7. Boston: Marshall Jones Company. str. 52–53.
- 1 2 3 4 5 "ANĀHĪD ii. The Cult and its Diffusion". Encyclopaedia Iranica. Pristupljeno 25. 4. 2026.
- 1 2 3 4 Russell, James R. (1987). Zoroastrianism in Armenia. Cambridge, MA: Harvard University, Department of Near Eastern Languages and Civilizations. str. 267–269.
- 1 2 Leeming, David (2005). The Oxford Companion to World Mythology. Oxford: Oxford University Press. str. 274.
- ↑ Agathangelos (1976). History of the Armenians. Prevod: Thomson, Robert W. Albany: State University of New York Press. str. 494–497.