Idi na sadržaj

Nasrudin

Nepregledano
S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Minijatura Nasrudina iz 17. vijeka, iz kolekcije muzeja u Topkapi-saraju.

Nasrudin Hodža (Nasreddin Hoca, نصر الدين خواجه, ili Nasrudin (varijante uključuju mula Nasrudin-hodža, Mula Nasrudin, Hodža Nasrudin) (1208–1285) lik je koji se često nalazi u folkloru muslimanskog svijeta i junak je humorističnih kratkih priča i satiričnih anegdota.[1] Postoje česte tvrdnje o njegovom postojanju u stvarnom životu, pa čak i arheološki dokazi na određenim mjestima, na primjer, nadgrobni spomenik u gradu Akşehiru, Turska. Trenutno nema potvrđenih informacija niti ozbiljnih osnova za razgovor o tačnom datumu ili mjestu Nasrudinovog rođenja, a njegova historičnost ostaje otvoreno pitanje.[2]

Nasrudin se pojavljuje u hiljadama priča, ponekad duhovit, ponekad mudar, ali u mnogima je predstavljen kao (sveta) budala ili kao predmet šale. Priča o Nasrudinu obično ima suptilan humor i pedagošku prirodu.[3] Međunarodni festival Nasrudin-hodže slavi se između 5. i 10. jula svake godine u Akşehiru.[4]

Godine 2020, vlade Azerbejdžana, Kazahstana, Kirgistana, Uzbekistana, Tadžikistana, Turske i Turkmenistana zajednički su podnijele aplikaciju za uvrštavanje "Tradicije pričanja komičnih priča o Nasrudin-hodži" na UNESCO-ov spisak nematerijalne kulturne baštine.[5]

Porijeklo i naslijeđe

[uredi | uredi izvor]

Mnoge etničke grupe tvrde da potječe od njih.[6][7] Mnogi izvori kao mjesto Nasrudinovog rođenja navode selo Hortu u Sivrihisaru, provincija Eskişehir, u današnjoj Turskoj, u 13. vijeku, nakon čega se preselio u Akşehir,[7] a kasnije u Konyu pod vlašću Seldžuka, gdje je umro 1275/6. ili 1285/6. godine.[8][9] Tvrdi se da se Nasrudinov grob nalazi u Akşehiru, a Međunarodni festival Nasrudin-hodže održava se svake godine u tom gradu, od 5. do 10. jula.[10]

Postoje i suprotstavljeni stavovi prema kojima Nasrudinovo porijeklo leži u Srednjoj Aziji.[11]

Arapska verzija lika, poznata kao Juḥa (جحا), najstarija je potvrđena verzija lika. Najrazličitija verzija spominje se u knjizi El-Džahiza "O mulama" (القول في البغال). Prema knjizi El-Zehebija "Mjerilo umjerenosti u kritici ljudi" (ميزان الاعتدال في نقد الرجال), njegovo puno ime bilo je Ebu el-Gusn Dudžejn el-Fizari, živio je pod Emevijskim halifatom u Kufi, a govorilo se da je njegova majka bila sluškinja Enesa ibn Malika. Bio je jedan od tabeina u sunitskoj tradiciji.[12]

[A] od njih (Juha), a nadimak mu je eba gusn, i ono što je o njemu rečeno sugeriše oštroumnost i inteligenciju, iako je u velikoj mjeri prikazan kao budala, i rečeno je da su neki, koji bi ga htjeli ocrniti, namjerno izmišljali priče s ciljem da ga diskredituju.

Najstariji rukopis o Nasrudinu datira iz 1571. Neke od priča, međutim, nalaze se u zbirci Filogelos i Ezopovim basnama.[13]

Danas se priče o Nasrudinu pričaju u mnogim zemljama – posebno onima u muslimanskom svijetu – i prevedene su na mnoge jezike. Određene regije nezavisno su razvile lik 'mudre budale' sličan Nasrudinu, a priče su postale dio veće cjeline. U mnogim regijama, Nasrudin predstavlja veliki dio kulture te se često citira ili spominje u svakodnevnom životu. Budući da postoje hiljade različitih priča o Nasrudinu, može se pronaći jedna koja odgovara gotovo svakoj prilici.[14] Nasrudin se često pojavljuje kao hirovit lik u opsežnoj narodnoj tradiciji vinjeta u perzijaniziranoj kulturi.

Neki ljudi kažu da je, izgovarajući ono što je izgledalo kao ludilo, on u stvarnosti bio božanski nadahnut, te da nije izgovarao ludost, već mudrost.

Azerbejdžanski naučnici Məmmədhüsejn Tehmasib [az] i Memedaga Sultanov [az] tvrdili su da je folklorni junak Mula Nasrudin bio ministar iz perioda Ilhanata, Nasirudin Tusi. Razlozi za to su činjenica da su živjeli u istom periodu, da je Tusi uključio anegdote u jedno od svojih djela te ismijavao astrologe kao naučnik, da je Mula Nasrudin išao kod emira Timura kao predstavnik zemlje, kao i paralela između toga što je vladar Alamuta poslao Nasirudina Tusija Hulagu-kanu te činjenice da su obojica imali isto ime – Hasan. Međutim, Məmmədhüsejn Tehmasib izjavio je da ove informacije nisu konačan dokaz.

Ime

[uredi | uredi izvor]
Gohina platnena priča čiji je autor Ahmed Yossery (2007), koja prikazuje verziju priče o mlinaru, njegovom sinu i magarcu, Dječiji muzej Indianapolisa

Mnogi narodi Bliskog i Srednjeg istoka, Južne i Srednje Azije prisvajaju Nasrudina kao svog (npr. Turci,[15][8][16][17] Afganistanci,[16] Iranci,[15][18] i Uzbeci).[9] Njegovo ime piše se na mnogo različitih načina: Nastradin, Nasrudeen, Nasrudin, Nasruddin, Nasriddin, Nasr ud-Din, Nasredin, Nasiruddin, Naseeruddin, Nasr Eddin, Nastradhin, Nasreddine, Nastratin, Nusrettin, Nasrettin, Nostradin, Nastradin (dosl.: Pobjeda vjere) i Nazaruddin. Ponekad mu prethodi ili ga slijedi titula ili počasni naziv koji se koristi u dotičnim kulturama: "Hoxha", "Khwaje", "Koja", "Hodža", "Hoja", "Hojja", "Hodscha", "Hodža", "Hoca", "Hocca", "Hooka", "Hogea", "Mula", "Mulla", "Mula", "Molla", "Efendija", "Afandi", "Ependi" (أفندي 'afandī), "Hadžija". U nekoliko kultura poznat je samo po tituli.

U zemljama arapskog govornog područja ovaj lik poznat je kao "Juha", "Jiha", "Djoha", "Djuha", "Dschuha", "Chotzas", "Goha" (جحا juḥā). Juha je prvobitno bio zaseban folklorni lik koji se u arapskoj književnosti našao već u 9. vijeku, a postao je široko popularan do 11. vijeka.[19] Predaja o ova dva lika spojila se u 19. vijeku, kada su zbirke prevedene s arapskog na turski i perzijski jezik.[20]

Na Siciliji i u južnoj Italiji poznat je kao "Giufà", ime izvedeno od arapskog lika Juhe. Na malteškom jeziku njegovo ime glasi 'Ġaħan'.

U kulturi svahilija i kulturi Indonezije mnoge njegove priče pričaju se pod imenom "Abunuwasi" ili "Abunawas", iako se time Nasrudin miješa s potpuno drugom osobom – pjesnikom Ebu-Nuvasom, poznatim po homoerotskoj poeziji.

Kip Afantija u Xinjiangu, Kina

U Kini, gdje su priče o njemu dobro poznate, poznat je po raznim transliteracijama svog ujgurskog imena, 阿凡提 (Āfántí) i 阿方提 (Āfāngtí). Ujguri vjeruju da je on bio iz Xinjianga, dok Uzbeci vjeruju da je bio iz Buhare.[21] Shanghai Animation Film Studio producirao je 1979. godine animiranu seriju od 13 epizoda povezanu s Nasrudinom, pod nazivom 'Priča o Afantiju' / 阿凡提, koja je postala jedna od najutjecajnijih animacija u kineskoj historiji. Mjuzikl Nasirdin Apandim prikazuje legendu o Nasrudin-efendiji ("gospodinu"), a većim dijelom potječe iz ujgurskog folklora.

U Srednjoj Aziji obično je poznat kao "Afandi" ili "Afanti". Srednjoazijski narodi također tvrde da ima lokalno porijeklo, baš kao i Ujguri.

Afandi ili Afanti potječe od turskog "Efendi" (Efendija), što je titula koja se u Turskoj još uvijek koristi kao znak poštovanja. Kombinacija "Hodža Efendi" također se u Turskoj vrlo često koristi za islamske učenjake u modernom vremenu. Riječ "Efendi" na kraju je izvedena iz grčkog "Authentes" (αὐθέντης) u turski. "Nasreddin Hodža Efendi" vremenom je skraćen na "Efendi". Naknadno je "Efendi" u Srednjoj Aziji postalo vlastito ime "Affandi" za Nasrudin-hodžu.

Priče

[uredi | uredi izvor]

Priče o Nasrudinu poznate su širom Bliskog istoka i dotakle su kulture širom svijeta. Površno gledano, većina priča o Nasrudinu može se ispričati kao šala ili humoristična anegdota. Pričaju se u čajdžinicama i karavan-sarajima Azije, u domovima i na radiju. Međutim, inherentno je priči o Nasrudinu to da se može razumjeti na više nivoa. Prisutna je šala, praćena poukom i obično malim dodatkom koji svijest potencijalnog mistika vodi korak dalje na putu do spoznaje.[22][23]

Primjeri

[uredi | uredi izvor]

Propovijed

[uredi | uredi izvor]
Nasrudin je jednom bio pozvan da održi propovijed. Kada se popeo na minberu, upitao je: Znate li šta ću reći? Publika je odgovorila: "ne", pa je on najavio: Nemam želju da govorim ljudima koji čak i ne znaju o čemu ću pričati! i otišao.
Ljudi su se postidjeli te su ga pozvali nazad sljedećeg dana. Ovaj put, kada je postavio isto pitanje, ljudi su odgovorili da. Tada je Nasrudin rekao: Pa, pošto već znate šta ću reći, neću vam više trošiti vrijeme! i otišao.
Sada su ljudi bili zaista zbunjeni. Odlučili su pokušati još jednom i ponovo pozvali mulu da govori sljedeće sedmice. Ponovo je postavio isto pitanje – Znate li šta ću reći? Ljudi su sada bili pripremljeni, pa je polovina njih odgovorila "da", dok je druga polovina odgovorila "ne". Tada je Nasrudin rekao: Neka polovina koja zna šta ću reći to ispriča polovini koja ne zna, i otišao.[24]

Kome vjeruješ?

[uredi | uredi izvor]
Nasrudin-hodža u Buhari
Nasrudin-hodža u Ankari
Komšija je došao do kapije dvorišta Nasrudin-hodže. Hodža mu je izašao u susret.
"Hodža, da li bi ti smetalo", upita komšija, "možeš li mi danas posuditi svog magarca? Imam neku robu za prevesti do sljedećeg grada."
Hodža nije bio voljan da posudi životinju tom čovjeku, ali, ne želeći izgledati nepristojno jednostavnim odbijanjem, odgovorio je:
"Žao mi je, ali već sam ga nekome posudio."
Odjednom je magarac glasno njištao iza zida dvorišta.
"Ali Hodža", uzviknu komšija, "čujem ga iza tog zida!"
"Kome vjeruješ", ogorčeno je odgovorio hodža, "magarcu ili svom hodži?"[25]

Istog su ukusa

[uredi | uredi izvor]
Neka djeca vidjela su Nasrudina kako dolazi iz vinograda s dvije korpe pune grožđa natovarene na njegovog magarca. Okupili su se oko njega i zamolili ga da im da da probaju.
Nasrudin je uzeo grozd i dao svakom djetetu po jedno zrno grožđa.
"Imaš tako mnogo, a dao si nam tako malo", žalila su se djeca.
"Nema razlike da li imate punu korpu ili mali komad. Svi su istog ukusa", odgovorio je Nasrudin i nastavio svojim putem.[26]

Nasrudinov prsten

[uredi | uredi izvor]
Mula je izgubio prsten u dnevnoj sobi. Neko vrijeme ga je tražio, ali pošto ga nije mogao naći, izašao je u dvorište i počeo tamo tražiti. Njegova žena, vidjevši šta radi, upitala ga je: "Mula, izgubio si prsten u sobi, zašto ga tražiš u dvorištu?" Mula je pogladio bradu i rekao: "Soba je previše mračna i ne vidim baš najbolje. Izašao sam u dvorište da potražim svoj prsten jer ovdje ima mnogo više svjetlosti."[27]

U književnosti i narodnoj tradiciji Srednje Azije i Kavkaza

[uredi | uredi izvor]

Uzbeci smatraju Nasrudina Uzbekom koji je rođen i koji je živio u Buhari,[21] a priče o njemu nazivaju se latifa ili afandi. Postoje najmanje dvije zbirke uzbečkih priča vezanih za Nasrudin-afandiju:

  • "Afandining qirq bir passhasi" – (Četrdeset i jedna muha Afandija) – Zohir A'lam, Taškent
  • "Afandining besh xotini" – (Pet žena Afandija)
Naslovnica časopisa Molla Nasraddin (1906, br. 2)

Nasrudin je bio glavni lik u časopisu, nazvanom jednostavno Molla Nasraddin, koji je objavljivan u Azerbejdžanu i koji se "čitao širom muslimanskog svijeta, od Maroka do Irana". Osmastranica azerbejdžanskog satiričnog časopisa objavljivana je u Tiflisu (od 1906. do 1917), Tabrizu (1921. godine) i Bakuu (od 1922. do 1931. godine) na azerskom, a povremeno i na ruskom jeziku. Časopis je osnovao Jalil Mammadguluzadeh, a prikazivao je nejednakost, kulturnu asimilaciju i korupciju, te je ismijavao zaostale načine života i vrijednosti sveštenstva i vjerskih fanatika.[28] Časopis je često zabranjivan,[29] ali je imao trajan utjecaj na azerbejdžansku i iransku književnost.[30]

U Indiji

[uredi | uredi izvor]

Poznat je kao Mullah Nasruddin u južnoazijskim dječijim knjigama.[31][32] U Indiji je emitovana TV-serija o njemu pod nazivom Mulla Nasiruddin.

U evropskoj i zapadnoj narodnoj tradiciji i književnosti

[uredi | uredi izvor]

Neke Nasrudinove priče također se pojavljuju u zbirkama Ezopovih basni. Priča Mlinar, njegov sin i magarac jedan je od primjera.[33] Ostale uključuju priče "Magarac s teretom soli" (Perryjev indeks 180) i "Satir i putnik".

U albanskim narodnim pričama iz Albanije i s Kosova, ime se pojavljuje kao "Nastradini". Dio Nasrudinovih priča također spominje protagonistu samo kao "nekoga".[34]

U nekim bugarskim narodnim pričama nastalim tokom perioda Osmanlijskog Carstva, ime se pojavljuje kao antagonist lokalnom mudracu po imenu Lukavi Petar.

Na Siciliji iste priče govore o čovjeku po imenu Giufà.[35]

U kulturi Sefarda, raširenoj širom Osmanlijskog Carstva, lik koji se pojavljuje u mnogim narodnim pričama zove se Djohá.[36][37][38]

Na rumunskom jeziku, postojeće priče potječu iz kompilacije stihova iz 1853. koju je uredio Anton Pann, filolog i pjesnik poznat kao autor trenutne himne Rumunije.[39]

Nasrudin je uglavnom poznat kao lik iz kratkih priča; međutim, prikazan je i u dužim formatima, poput romana i filmova. U Rusiji je Nasrudin poznat uglavnom zbog ruskog djela Возмутитель спокойствия čiji je autor Leonid Solovjev (engleski prijevodi: "Prosjak u haremu: Drske avanture u staroj Buhari", 1956, i "Priča o hodži Nasrudinu: Narušilac mira", 2009[40]). Kompozitor Šostakovič slavio je Nasrudina, između ostalih ličnosti, u drugom stavu (Yumor, "Humor") svoje Simfonije br. 13. Tekst, koji je napisao Jevgenij Jevtušenko, prikazuje humor kao oružje protiv diktature i tiranije. Šostakovičeva muzika dijeli mnoge od "budalastih, ali dubokih" kvaliteta Nasrudinovih izreka navedenih iznad.

Grčko-armenski mistik G. I. Gurdjieff često je spominjao "našeg dragog mulu Nasrudina", nazivajući ga i "neuporedivim učiteljem", posebno u svojoj knjizi Belzebubove priče.[41] Sufijski filozof Idries Shah objavio je nekoliko zbirki priča o Nasrudinu na engleskom jeziku i naglasio njihovu pedagošku vrijednost.

Film

[uredi | uredi izvor]

Godine 1943. sovjetski film Nasrudin u Buhari režirao je Jakov Protazanov prema Solovjevljevoj knjizi, a 1947. uslijedio je film pod nazivom Avanture Nasrudina, koji je režirao Nabi Ganijev, a čija je radnja također smještena u Uzbečkoj SSR.[42][43]

Godine 1964, kanadsko-britanski animator Richard Williams počeo je rad na animiranom filmu Nasrudin, baziranom na liku. Film je produciran uz pomoć Idriesa Shaha, za kojeg je Williams ilustrirao knjige o liku; međutim, napetosti između Williamsove ekipe i porodice Shah dovele su do kraja Williamsovog odnosa s njima i okončale njegovo pravo na korištenje Nasrudina kao lika. Nedovršeni film kasnije je prerađen u Lopov i obućar, koji je imao slično problematičnu historiju produkcije.[44][45][46]

Zbirke

[uredi | uredi izvor]
  • Bacha, Mohamed 30 Funny Stories of Joha, The Beloved Folk Hero of The East (30 smiješnih priča o Juhi, voljenom narodnom heroju Istoka) (dvojezično engleski – arapski)
  • George Borrow, trans. [1884]. The Turkish Jester or, The Pleasantries of Cogia Nasr Eddin Effendi (in English) na Project Gutenberg
  • 600 Mulla Nasreddin Tales (600 priča o Muli Nasrudinu), sakupio Mohammad Ramazani (Popularna serija perzijskih tekstova: 1) (na perzijskom).
  • Tales of the Hodja (Priče o hodži), prepričao Charles Downing, ilustrirao William Papas. Oxford University Press: London, 1964.
  • The Exploits of the Incomparable Mulla Nasrudin (Podvizi neuporedivog Mula Nasrudina), napisao Idries Shah, ilustrirao Richard Williams
  • The Subtleties of the Inimitable Mulla Nasrudin (Suptilnosti neponovljivog Mula Nasrudina), napisao Idries Shah, ilustrirao Richard Williams.
  • The Pleasantries of the Incredible Mulla Nasrudin (Šale nevjerovatnog Mula Nasrudina), napisao Idries Shah, ilustrirao Richard Williams i Errol Le Cain.
  • The World of Nasrudin (Svijet Nasrudina), napisao Idries Shah.
  • Travels with Nasrudin, The Misadventures of the Mystifying Nasrudin, The Peregrinations of the Perplexing Nasrudin, The Voyages and Vicissitudes of Nasrudin i Nasrudin in the Land of Fools, pet tomova čiji je autor Tahir Shah, Secretum Mundi, London, 2019–2022.
  • Mullah Nasiruddiner Galpo (Priče o Muli Nasrudinu) sakupio i prepričao Satyajit Ray, (na bengalskom jeziku).
  • The Wisdom of Mulla Nasruddin (Mudrost Mula Nasrudina), napisao Shahrukh Husain.
  • Watermelons, Walnuts, and the Wisdom of Allah and Other Tales of the Hoca (Lubenice, orasi i Allahova mudrost te ostale priče o hodži), napisala Barbara K. Walker, ilustrirao Harold Berson ISBN 9780896722545.
  • The Uncommon Sense of the Immortal Mullah Nasruddin: Stories, jests, and donkey tales of the beloved Persian folk hero (Neobični smisao besmrtnog Mula Nasrudina: Priče, šale i priče o magarcima voljenog perzijskog narodnog heroja), sakupio i prepričao Ron Suresha.
  • Kuang Jinbi (2004). The magic ox and other tales of the Effendi [Magični vo i ostale priče efendije]. Fredonia Books. ISBN 978-1-4101-0692-6.
  • The Wise Old Man: Turkish Tales of Nasreddin Hodja (Mudri starac: Turske priče o Nasrudin-hodži), ispričao Lyon Bajar Juda, ilustrirala Tessa Theobald. Thomas Nelson and Sons Ltd: Edinburgh, 1963.
  • Extraordinary Adventures of Mullah Nasruddin: Naughty, unexpurgated tales of the beloved wise fool from the Middle and Far East (Izvanredne avanture Mula Nasrudina: Nevaljale, necenzurirane priče o voljenoj mudroj budali sa Srednjeg i Dalekog istoka), sakupio i prepričao Ron Suresha.
  • Melayê Meşhûr (Poznati mula) autora Mehmeda Emîna Bozarslana, Uppsala: Deng Publishers, 85 str., ISBN 91-7382-620-0, 1986. (na kurdskom jeziku).
  • Once There Was, Twice There Wasn't: Fifty Turkish Folktales of Nasreddin Hodja (Jednom je bilo, dvaput nije bilo: Pedeset turskih narodnih priča o Nasrudin-hodži), adaptirao Michael Shelton. Boston: Hey Nonny Nonny Press, 2014.
  • Dvadeset četiri Nasrudina (1986), kolektivno djelo (na ruskom jeziku).

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ↑ Hunziker, Sara (2019). Ramona, Mihaila (ured.). Myth, Symbol, and Ritual: Elucidatory Paths to the Fantastic Unreality. University of Bucharest. str. 357–361. ISBN 978-6-061-61037-2.
  2. ↑ Attardo, Salvatore, ured. (2014). Encyclopedia of Humor Studies. SAGE Publications. str. 108–111. ISBN 978-1-483-34617-5.
  3. ↑ Javadi, Hasan. "MOLLA NASREDDIN i. THE PERSON". Encyclopaedia Iranica. Arhivirano s originala, 17. 11. 2015. Pristupljeno 7. 12. 2015.
  4. ↑ "Akşehir Belediyesi - Nasreddin Hoca Şenliği". aksehir.bel.tr. Arhivirano s originala, 17. 8. 2011.
  5. ↑ "Turkey submits four cultural values to UNESCO". Turkish Radio and Television Corporation. Pristupljeno 3. 4. 2020.
  6. ↑ Başgöz, İlhan (1978). Studies in Turkish Folklore in Honor of Pertev N. Boratav (jezik: francuski). Indiana University. Quelle est la nationalité de Nasreddin Hodja – est-il turc, avar, tatar, tadjik, persan ou ousbek? Plusieurs peuples d'Orient se disputent sa nationalité, parce qu'ils considerent qu'il leur appartient.
  7. 1 2 Perry, John R. (2011). "Cultural currents in the Turco-Persian world". u Mitchell, Colin P. (ured.). New Perspectives on Safavid Iran: Empire and Society. Taylor & Francis. str. 92. ISBN 978-1-136-99194-3.
  8. 1 2 "Nasreddin Hoca". Republic of Turkey Ministry of Culture and Tourism. Arhivirano s originala, 29. 9. 2007. Pristupljeno 28. 12. 2006.
  9. 1 2 Fiorentini, Gianpaolo (2004). "Nasreddin, una biografia possibile". Storie di Nasreddin. Toronto: Libreria Editrice Psiche. ISBN 978-88-85142-71-8. Arhivirano s originala, 7. 4. 2004. Pristupljeno 28. 12. 2006.
  10. ↑ "Aksehir's International Nasreddin Hodja Festival and Aviation Festival – Turkish Daily News 27 Jun 2005". Arhivirano s originala, 30. 9. 2007. Pristupljeno 31. 8. 2007.
  11. ↑ Attardo, Salvatore, ured. (2014). Encyclopedia of Humor Studies. SAGE Publications. str. 108. ISBN 978-1-483-34617-5.
  12. ↑ الذهبي ميزان الاعتدال (المجلد 1)، ص 326
  13. ↑ Der Hodscha Nasreddin, Albert Wesselski, sidenote to story 201
  14. ↑ Ohebsion, Rodney (2004) A Collection of Wisdom, Immediex Publishing, ISBN 1-932968-19-9.
  15. 1 2 The outrageous Wisdom of Nasruddin, Mullah Nasruddin Arhivirano 29. 5. 2007. na Wayback Machine. Retrieved 19 February 2007.
  16. 1 2 Sysindia.com Arhivirano 18. 2. 2007. na Wayback Machine, Mulla Nasreddin Stories. Retrieved 20 February 2007.
  17. ↑ Silk-road.com Arhivirano 12. 5. 2008. na Wayback Machine, Nasreddin Hoca
  18. ↑ "First Iranian Mullah who Was a Master in Anecdotes". Persian Journal. Arhivirano s originala, 4. 3. 2016. Pristupljeno 26. 7. 2009.
  19. ↑ Josef W. Meri, ured. (2006). Medieval Islamic Civilization: An Encyclopedia. 1: A–K. Taylor & Francis. str. 426. ISBN 978-0-415-96691-7.
  20. ↑ Donald Haase, ured. (2008). The Greenwood Encyclopedia of Folktales and Fairy Tales. 2: G–P. Greenwood Press. str. 661. ISBN 978-0-313-33443-6.
  21. 1 2 Hixarid Fedai. "Mulla or Hodja Nasreddin as seen by Cypriot Turks and Greeks" (PDF). folklore.ee.
  22. ↑ Idris Shah (1964), The Sufis, London: W. H. Allen ISBN 0-385-07966-4.
  23. ↑ Ron J. Suresha (2010), The Uncommon Sense of the Immortal Nasruddin, New Milford, Conn.: Bear Bones Books ISBN 978-1-98116-277-2.
  24. ↑ Many written versions of this tale exist, for example in Kelsey, Alice (1943). Once the Hodja. David McKay Company Inc.
  25. ↑ Widely retold, for instance in Shah, Idries (1964). The Sufis. Jonathan Cape. str. 78–79. ISBN 978-0-86304-074-0.
  26. ↑ A similar story is presented in Shah, Idries (1985). The subtleties of the inimitable Mulla Nasrudin (Reprinted. izd.). London: Octagon Press. str. 60. ISBN 978-0-86304-040-5.
  27. ↑ garson (11. 4. 2013). ""Did You Lose the Keys Here?" "No, But the Light Is Much Better Here" | Quote Investigator". Pristupljeno 2. 3. 2017.
  28. ↑ Molla Nasraddin – The Magazine: Laughter that Pricked the Conscience of a Nation by Jala Garibova. Azerbaijan International. Vol. 4:3 (Autumn 1996), pp. 22-23
  29. ↑ Molla Nasraddin, an entry from the Great Soviet Encyclopaedia by A.Sharif. Baku.ru
  30. ↑ Molla Nasraddin and Jalil Mammadguluzadeh by Ebrahim Nabavi. BBC Persian. 6. 7. 2006
  31. ↑ Naqvi, Hassan (6. 2. 2016). "Problems with privatisation". Pakistan Today. Pristupljeno 14. 2. 2016.
  32. ↑ SENSEX (15. 2. 1977). "Ranga Shankara to provide professional help to amateur theatre companies in Karnataka". The Economic Times. Pristupljeno 14. 2. 2016.
  33. ↑ "The Man, the Boy, and the Donkey". pitt.edu.
  34. ↑ Çetta, Anton (1981). Kërkime folklorike (jezik: albanski). Rilindja. str. 80.
  35. ↑ Migliore, Sam (1997). Mal'uocchiu. University of Toronto Press. str. 100. ISBN 9780802079220. giufa.
  36. ↑ Ottoman Legends, Ankara Folklore Convention, Austin Legrasse, Book of Abstracts, p.23
  37. ↑ Tripod.com Arhivirano 8. 6. 2023. na Wayback Machine, "Djoha – Personaje – Ponte en la Area del Mediterraneo" by Matilda Koen-Sarano
  38. ↑ Sefarad.org, European Sephardic Institute
  39. ↑ "Năzdrăvăniile lui Nastratin Hogea". wikisource.org.
  40. ↑ Solovyov, Leonid (2009). The Tale of Hodja Nasreddin: Disturber of the Peace. Toronto, Canada: Translit Publishing. ISBN 978-0-9812695-0-4. Arhivirano s originala, 1. 8. 2020. Pristupljeno 28. 5. 2020.
  41. ↑ "The 86 Sayings of Mullah Nassr Eddin". endlesssearch.co.uk. Pristupljeno 28. 5. 2020.
  42. ↑ "Cinema of Uzbekistan list on mubi.com". Arhivirano s originala, 26. 7. 2011. Pristupljeno 28. 5. 2020.
  43. ↑ «Большой Словарь: Крылатые фразы отечественного кино», Олма Медиа Групп. 2001г., ISBN 978-5-7654-1735-5, p. 401.
  44. ↑ Dobbs, Mike (1996). "An Arabian Knight-mare". Animato! (35).
  45. ↑ Dobbs, Mike (1996), "An Arabian Knight-mare", Animato! (35)
  46. ↑ Schreck, Kevin (Director) (2012). Persistence of Vision (film documentary (and DVD bonus features)). USA/UK.

Dodatna literatura

[uredi | uredi izvor]
  • Boratav, Pertev Naili (2014). Nasreddin Hoca. Istanbul: Islık Yayınları. ISBN 9786056469909.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Nasrudin&oldid=3872318"