Nastanak feudalnog društva

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Razvoj feudalnih odnosa u zapadnoj Evropi nastao je kao rezultat istinskih promjena, koje su se dogodile kao posljedica izrođavanja antičkog robovlasništva i germanskih (barbarskih) osvajanja. Srednji vijek ili feudalni poredak u historiji evropskog društva počinje pojavom Germana, Slavena i Arapa.

Za evropsko društvo na prijelazu iz robovlasničkog u feudalno vrijeme od najvećeg značaja je bila seoba barbara, naročito Slavena i Germana. U periodu od IV do VII vijeka, oni su harali ogromnim prostorom koji je tada bio pod kontrolom Zapadnog Rimskog Carstva i Bizantiji. Dok su se germanska plemena naselila na području Zapadnog Carstva, Slaveni su u svojim dugotrajnim naseljavanjima zauzeli najveći dio srednje, istočne i jugoistočne Evrope.

Na temeljima robovlasničkog društva, u zapadnoj Evropi se razvilo feudalno društvo i srednjovjekovna kultura. Na slavenskim prostorima bizantinski uticaj će, sa svojom moćnom privredom i kulturom, biti dominantan faktor.

Srednji vijek je trajao od pada Zapadnog Rimskog Carstva 476. godine do kraja 18. vijeka. U tih hiljadu i tri stotine godina su se stalno razvijali ekonomski, društveni i kulturni odnosi. Prema stepenu razvoja, Srednji vijek se dijeli na:

Nastanak feudalizma na prostoru bivšeg Zap. Rimskog Carstva je značio privremeni zastoj na polju društva, kulture i privrede, jer je propast Rimskog Carstva praćeno uništavanjem svega onog što je do tada na tom prostoru postignuto.

Pojam feudalizam potiče od latinske riječi feudum, što znači vlastelinstvo, posjed plemića. Feudalci su bili vrhovni gospodari zemlje i stanovništva na svojim feudima (imanjima). Obično bi do posjeda došli tako što bi im kralj poklanjao zemlju za zasluge u ratovima.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]