Nosna primjena

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
(Preusmjereno sa Nazalna primjena)
Medicinski profesionalac primjenjuje kapi za nos
Za upotrebu nosnog spreja potreban je pritisak na spremnik.
Ketamin pripremljen u spirali za "šmrkanje".
Uobičajena tehnika za samoprimjenu nekih lijekova za rekreaciju.

Nosna primjena ili nazalna primjena je put davanja u kojem se lijek insuflira kroz nos. To može biti oblik lokalne ili sistemske primjene, jer se lokalno isporučeni lijekovi mogu imatti ili isključivo lokalne ili sistemske efekte. Nosni sprejevi su lokalno djelujući lijekovi poput dekongestiva za liječenje prehlade i alergija, čiji su sistemski učinci obično minimalni. Primjeri sistemski aktivnih lijekova dostupnih u obliku sprejeva za nos su lijekovi protiv migrene, spasilački lijekovi za hitne slučajeve napada zamjene nikotina i u hormonskim tretmanima.

Prednosti sistemskog nazalnog davanja lijekova[uredi | uredi izvor]

Nosnu šupljinu prekriva tanka sluznica, koja je dobro.[1] Zbog toga se molekula lijeka može brzo prenijeti preko jednog epitelnog ćelijskog sloja direktno u sistemsku cirkulaciju krvi bez jetrenog i crijevnog metabolizma. Učinak se često postiže u roku od 5 minuta za Manje molekule lijeka.[2] Nazalna administracija se stoga može koristiti kao alternativa oralnoj primjeni drobljenjem ili mljevenjem tableta ili kapsula i šmrkanjem ili njuškanjem rezultirajućeg praha, pružajući brzi nastup efekata. Ako se želi brzi učinak ili ako se lijek uvelike razgradi u crijevima ili jetri,[3] ovim putem mogu se davati i lijekovi koji se slabo apsorbiraju oralno.

Ograničenja sistemske nazalne isporuke lijekova[uredi | uredi izvor]

Nazalna primjena je prvenstveno pogodna za snažne lijekove, jer se samo ograničena količina može uprskati u nosnu šupljinu. Lijekovi za kontinuiranu i čestu primjenu mogu biti manje prikladni, zbog rizika od štetnih dugoročnih učinaka na nosni epitel.[4]Nazalno davanje je takođe povezano sa velikom varijabilnošću količine apsorbiranog lijeka. Infekcije gornjih disajnih puteva mogu povećati varijabilnost, kao i opseg senzorne iritacije nosne sluznice, razlika u količini tečnog spreja koji se proguta i ne zadržava u nosnoj šupljini i razlike u procesu aktiviranja spreja.[5] Međutim, varijabilnost količine apsorbirane supstance nakon nazalne primjene trebala bi biti uporediva s onom nakon oralne primjene.[6][7]

Lijekovi za nazalnu primjenu[uredi | uredi izvor]

Područje unutarnosnog davanja lijekova pruža ogromnu priliku za istraživanje – kako za posebno razvijene farmaceutske lijekove dizajnirane za intranazalno liječenje, tako i za ispitivanje neuobičajene upotrebe obično dostupnih generičkih lijekova. Nazalni sprejevi za lokalni efekat prilično su česti. Često se koriste steroidi, lijekovi protiv astme kao što su salbutamol, ipratropium, montelukast i veliki broj inhalacionih anestetika. Nedavni razvoj u sistemima za intranazalno davanje lijekova nevjerojatan je. Nekoliko antimigrenskih lijekova, dostupnih pod trgovačkim imenima Imitrex-sumatriptan, Zomig – Zolmitriptan, Migranal - Dihidroergotamin i OTC sprej za nos Sinol-M. Također se sada primjenjuju nazalnom primjenom, jer je poželjan brz učinak, a oralna primjena može biti pračena mučninom.[3] Peptidni lijekovi (hormonski tretmani) također su dostupni kao nazalni sprejevi, u ovom slučaju, kako bi se izbjegla razgradnja lijeka nakon oralne primjene. Analog peptida dezmoprezina dostupan je, naprimjer, i za nos i za oralnu primjenu, za liječenje šećerne bolesti tipa diabetes insipidus. Bioraspoloživost komercijalne tablete je 0,1%, dok je spreja za nos 3-5% prema SPC.[8] Sprej za nos Syntocinon, koji sadrži oksitocin koristi se za povećanje trajanja i jačine kontrakcija tokom porođaja. Intranazalni oksitocin se također aktivno istražuje za mnoga psihijatrijska stanja, uključujući odvikavanje od alkohola, anoreksiju, PTSP, autizam, anksiozne poremećaje, osjećaj bola i shizofreniju. Intranazalni kalcitonin, kalcitonin-losos koristi se za liječenje hiperkalcijemije ,koja nastaje zbog maligniteta, Pagetove bolesti kostiju, osteoporoze izazvane postmenopauzom i steroidima, fantomskih bolova u udovima i drugih metaboličkih abnormalnosti kostiju, dostupnih u obliku nazalnih sprejeva Rockbone, Fortical i Miacalcin. Analozi GnRH, poput nafarelina i busurelina koriste se za liječenje anovulacijske neplodnosti, hipogonadotropnog hipogonadizma, odgođenog puberteta i kriptorhidizma. Ostali potencijalni kandidati za lijekove za nos uključuju anestetike, antihistaminike (azelastin), antiemetike (posebno metoklopramid i ondansetron) i sedative koji svi imaju koristi od brzog početka učinka.[9] Utvrđeno je da je unutarnosni midazolam vrlo efikasan u akutnim epizodama napada kod djece. Nedavno je gornji dio nosne šupljine, visok kao kribriformna ploča, predložen za isporuku lijeka u mozak. Autor je predložio ovu "transkripcijsku rutu", objavljenu prvi put 2014. godine (Baig AM. et al) za lijekove koji se daju za primarni meningoencefalitis[10] Nalokson se koristi intravenozno u zavisnosti od opijata u hitnim slučajevima, u brzoj detoksikaciji opijata, i kao dijagnostički alat. Utvrđeno je da je nazalna primjena naloksona djelotvorna kao i intravenski put. U predoziranju opioidima, gdje hipotenzija i ponekad oštećene vene otežavaju intravensku primjenu, nazalni nalokson nudi široku sigurnost i smanjuje rizik od infekcije probijanjem žila, dok čak i neobučenim prolaznicima omogućava pomoć žrtvi.

Prevencija abnormalnog rasta krvnih sudova u nosu (Avastin), pa čak i isporuka lijekova i antidota kao što je hidroksokobalamin (protivotrov za trovanje cijanidom) razvijaju se putem intranazalnih lijekova. U novije vrijeme razvija se zanimanje za isporuku određenog broja peptida i drugih lijekova u nos za direktan transport u mozak, za liječenje neurodegenerativnih poremećaja poput Alzheimerove bolesti. Intranazalni insulin istražuje se za liječenje neurodegenerativnih poremećaja poput Alzheimerove bolesti. U ketaminu, koji se obično koristi za liječenje probojnog bola kod pacijenata s hroničnim bolom, sada postaje područje od značajnog istraživačkog interesa za liječenje bipolarne bolesti i velikog depresivnog poremećaja, a rani rezultati ukazuju na snažan i dugotrajan antidepresivni učinak. nakon jedne subdisocijativne doze (50 mg) ketamina.

Živa atenuirana vakcina protiv gripe koja se prodaje pod markama FluMist (SAD) ili Fluenz (Evropa) isporučuje se intranazalno. Flumist je četverovalentno cjepivo koje sadrži četiri soja virusa cjepiva: soj A / H1N1, soj A / H3N2 i dva soja B. FluMist Quadrivalent sadrži B sojeve iz linija B / Yamagata / 14/88 i B / Victoria / 2/87. CDC ga je odobrio za cijepljenje svih osoba koje ispunjavaju uslove između 2 i 49 godina.

Trabsfer mirisa[uredi | uredi izvor]

Kapacitet ima oko 20 ml u nosnoj šupljini odraslog čovjeka.[11] Veći dio površine od približno 150 cm 2 u nosnoj šupljini čovjeka prekriven je respiratornim epitelom preko kojeg se može postići sistemska apsorpcija lijeka. Olfaktorni epitel nalazi se u gornjem stražnjem dijelu i pokriva približno 10 cm2 ljudske nosne šupljine. Nervne ćelije olfaktornog epitela strše u njušni bulbus mozga, što pruža direktnu vezu između mozga i vanjske okoline. Prijenos lijekova u mozak iz cirkulacije krvi obično ometa krvno-moždana barijera (BBB), koja je gotovo nepropusna za pasivnu difuziju svih, osim malih, lipofilnih supstanci. Međutim, ako se supstance lijeka mogu prenijeti duž njušnih nervnih ćelija, one mogu zaobići BBB i direktno ući u mozak.[12][13]

Smatra se da se do transfera mirisa lijekova u mozak dolazi polaganim transportom unutar njušnih ćelija do njušnog bulbusa ili bržim prijenosom duž perineuralnog prostora koji okružuje njušne ćelije u cerebrospinalnu tečnost, koja okružuje njušne bulbuse i mozak (8, 9).[14][15]

Olfaktorni transfer teorijski bi se mogao koristiti za isporuku lijekova koji imaju potreban učinak na centralni nervni sistem, poput onih za Parkinsonovu ili Alzheimerovu bolest. Predstavljene su studije koje pokazuju da je direktan transfer lijekova ostvariv[15][16] ali ostaje da se pokaže mogućnost mirisne isporuke ljudima terapijski relevantnih doza.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ D.F. Proctor and I. Andersen. The nose. Upper airway physiology and the atmospheric environment, Elsevier Biomedical Press, Amsterdam, 1982.
  2. ^ Y.W. Chien, K.S.E. Su, and S.-F. Chang. Nasal systemic drug delivery, Marcel Dekker, Inc., New York, 1989.
  3. ^ a b http://www.diva-portal.org/diva/getDocument?urn_nbn_se_uu_diva-9292__fulltext.pdf
  4. ^ Nelly, Fransén (5 May 2018). "Studies on a Novel Powder Formulation for Nasal Drug Delivery". DIVA. Pristupljeno 5 May 2018.
  5. ^ H. Kublik and M.T. Vidgren. Nasal delivery systems and their effect on deposition and absorption. Adv Drug Deliv Rev. 29:157-177 (1998).
  6. ^ B.A. Coda, A.C. Rudy, S.M. Archer, and D.P. Wermeling. Pharmacokinetics and bioavailability of single-dose intranasal hydromorphone hydrochloride in healthy volunteers. Anesth Analg. 97:117-123 (2003).
  7. ^ J. Studd, B. Pornel, I. Marton, J. Bringer, C. Varin, Y. Tsouderos, and C. Christiansen. Efficacy and acceptability of intranasal 17 beta-oestradiol for menopausal symptoms: randomised dose-response study. Aerodiol Study Group. Lancet. 353:1574-1578 (1999).
  8. ^ FerringPharmaceuticals. SPC: Minirin nasal spray, Minirin Freeze-dried tablet and Minirin tablet, 2005.
  9. ^ H.R. Costantino, L. Illum, G. Brandt, P.H. Johnson, and S.C. Quay. Intranasal delivery: physicochemical and therapeutic aspects. Int J Pharm. 337:1-24 (2007).
  10. ^ Baig AM, Khan NA. Novel chemotherapeutic strategies in the management of primary amoebic meningoencephalitis due to Naegleria fowleri.CNS Neurosci Ther. 2014 Mar;20(3):289-90. doi: 10.1111/cns.12225. Epub 2014 Jan 24
  11. ^ Troy, David; Beringer, Paul, ured. (2006). "39". Remington: The Science and Practice of Pharmacy (jezik: engleski). Lippincott Williams & Wilkins. str. 752.
  12. ^ Björn, Jansson (5 May 2018). "Models for the Transfer of Drugs from the Nasal Cavity to the Central Nervous System". DIVA. Pristupljeno 5 May 2018.
  13. ^ Ulrika, Espefält Westin (5 May 2018). "Olfactory Transfer of Analgesic Drugs After Nasal Administration". DIVA. Pristupljeno 5 May 2018.
  14. ^ S. Mathison, R. Nagilla, and U.B. Kompella. Nasal route for direct delivery of solutes to the central nervous system: Fact or fiction? J Drug Target. 5:415-441 (1998)
  15. ^ a b L. Illum. Is nose-to-brain transport of drugs in man a reality? J Pharm Pharmacol. 56:3-17 (2004).
  16. ^ U.E. Westin, E. Bostrom, J. Grasjo, M. Hammarlund-Udenaes, and E. Bjork. Direct nose-to-brain transfer of morphine after nasal administration to rats. Pharm Res. 23:565-572 (2006).

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Nosna_primjena&oldid=3257886"