Nazlı Ecevit
Nazlı Ecevit | |
|---|---|
Fatma Nazlı Ecevit | |
| Rođenje | 4. januar 1900. |
| Smrt | 14. august 1985 (85 godina) |
| Nacionalnost | Turkinja |
| Obrazovanje | Djevojačka škola likovnih umjetnosti |
| Zanimanje | slikarica, likovna pedagoginja |
| Poznat(a) po | pejzažima, portretima i mrtvim prirodama |
| Stil | realizam, impresionizam |
| Supružnik/ci | Fahri Ecevit |
| Djeca | Bülent Ecevit |
Fatma Nazlı Ecevit (Istanbul, 4. januar 1900 – Ankara, 14. august 1985) bila je turska slikarica i likovna pedagoginja.[1] Pripadala je prvoj generaciji žena koje su se u kasnom osmanskom i ranom republikanskom razdoblju školovale u ustanovama za likovnu umjetnost, a u turskom slikarstvu poznata je po pejzažima, portretima i mrtvim prirodama rađenim u ulju, akvarelu, pastelu i ugljenu.[2] Bila je supruga ljekara i političara Fahrija Ecevita i majka Bülenta Ecevita, kasnijeg premijera Turske.[3]
Biografija
[uredi | uredi izvor]Rođena je 4. januara 1900. u Istanbulu. Potjecala je iz vojničke porodice. Njen otac bio je pukovnik Emin Bey, a djed Ferik Salih-paša.[3] U razgovoru objavljenom u listu Akşam njen sin Bülent Ecevit naveo je da je po majčinoj strani bio bošnjačkog porijekla.[1] Osnovno stručno obrazovanje stekla je u Darülmuallimâtu, ženskoj učiteljskoj školi, koju je završila 1915.[2] Iste se godine priključila među prve učenice Djevojačke škole likovnih umjetnosti, gdje je učila kod Mihri Müşfik i radila u krugu slikara Ömera Adila i Feyhamana Durana.[4]
Nakon završetka İnas Sanayi-i Nefise Mektebija 1922. neko vrijeme se udaljila od aktivnog slikarstva i radila kao nastavnica likovne umjetnosti. Predavala je u Beşiktaş Kız Ortaokuluu, zatim u Kastamonuu, Boluu i İzmitu, a kasnije i u školskim i muzičko-obrazovnim ustanovama u Ankari i Istanbulu.[2] Za Fahrija Ecevita udala se 1922. i potom se nastanila u Ankari, gdje je radila u ustanovi iz koje se razvio kasniji Ankarski državni konzervatorij.[2]
Umrla je 14. augusta 1985. u Ankari.[3]
Slikarstvo
[uredi | uredi izvor]U slikarskom radu povezivala realistički pristup motivu s impresionističkim tretmanom boje i atmosfere. Istanbulska kuća umjetnosti njeno slikarstvo opisuje kao dio akademske i poluimpresionističke linije prenesene iz osmanlijskog slikarskog kruga u rano republikansko tursko slikarstvo.[4] U portretima je pokazivala čvršći crtež i naglašeniju figuralnu disciplinu, dok su pejzaži češće građeni kroz svjetlost, sezonske promjene i kolorističke odnose.[4]
Nakon duže pauze ponovo je počela aktivno slikati 1947.[3] Učestvovala je na izložbama Udruženja likovnih umjetnosti i na Državnim izložbama slikarstva i skulpture, a jedno vrijeme bila je i predsjednica Udruženja likovnih umjetnosti.[2] Njeni radovi nalaze se u muzejskim i privatnim zbirkama, uključujući zbirke povezane s državnim muzejima slikarstva i skulpture u Turskoj.[3]
Među djelima koja se navode u izvorima nalaze se Güverteden Bakış, Portre, Salacak'tan, Yelpazeli Kadın, Kız Kulesi, Kimono ile, Haliç Manzarası, Boğazda Tekneler i Boğaz Manzarası.[2][4] Za učešće na izložbi slikarstva, skulpture i keramike u otvorenom prostoru u okviru Istanbulskog festivala dodijeljena joj je medalja za uspjeh Direkcije Istanbulskog arheološkog muzeja.[2]
Reference
[uredi | uredi izvor]- 1 2 Yavuz, Ercan (4. 8. 2004). "Kürt kökenli olabilirim". Akşam (jezik: turski). Arhivirano s originala, 22. 8. 2008. Pristupljeno 3. 5. 2026.
- 1 2 3 4 5 6 7 "Fatma Nazlı Ecevit". Kültür Portalı (jezik: turski). Tursko ministarstvo kulture i turizma. Pristupljeno 3. 5. 2026.
- 1 2 3 4 5 "Nazlı Ecevit". Biyografya (jezik: turski). Pristupljeno 3. 5. 2026.
- 1 2 3 4 "Nazlı Ecevit Hayatı ve Eserleri". İstanbul Sanat Evi (jezik: turski). Pristupljeno 3. 5. 2026.