Necmettin Erbakan

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Necmettin Erbakan (29. oktobar 1926. – 27. februar 2011.) bio je turski političar, inženjer i akademik koji je bio premijer Turske od 1996. do 1997. godine.Na njega je vršen pritisak da podnese ostavku na mjesto premijera, a zbog navodnog kršenja ustava, Ustavni sud Turske mu je zabranio bavljenje politikom. [1] [2]

Politička ideologija i pokret, koji je osnovao Erbakan, Millî Görüş, zastupala je interese Turske, tvrdeći da se ona može razvijati svojom vlastitom moći štiteći svoje vjerske vrijednosti i napredujući bržim koracima takmičeći se sa zapadnim zemljama u korist bližih odnosa s muslimanskim zemljama. [3] Sa ideologijom Millî Görüşa, Erbakan je bio osnivač i vođa nekoliko islamskih političkih stranaka u Turskoj od 1960-ih do 2010-ih, odnosno Stranka nacionalnog poretka, Stranka nacionalnog spasa, Stranka blagostanja, Stranka vrline.

Rani život i obrazovanje[uredi | uredi izvor]

Erbakan je rođen u Sinopu, na obali Crnog mora u sjevernoj Turskoj. [4] Njegov otac je bio Mehmet Sabri, sudija iz porodice Kozanoğlu iz Cilicije. Majka Kamer mu je porijeklom bila Čerkezkinja, iz porodice u Sinopu.[5] [6].

Završio je Istanbulsku gimnaziju, a akademski studij nastavio na mašinskom fakultetu na Tehničkom univerzitetu u Istanbulu 1948. godine, a doktorirao mašinstvo na Univerzitetu RWTH Aachen . [4] Nakon povratka u Tursku, Erbakan je postao predavač na İTÜ-u. Imenovan je za profesora 1965. godine na istom univerzitetu. [4] Nakon što je neko vrijeme radio na vodećim pozicijama u industriji, prešao je u politiku, te je 1969. godine izabran za zamjenika Konye . [4]

Političke aktivnosti[uredi | uredi izvor]

Naziv Erbakanove ideologije je Millî Görüş (Nacionalni pogled) i objavljena je 1969. godine. [4] Istoimena organizacija, koju je on osnovao i čiji je bio vođa, danas drži da se riječ "nacionalni" treba shvatiti u smislu monoteističkog ekumenizma.

Erbakan je decenijama bio jedan od vodećih imena turske politike. Također, bio je vođa niza islamskih političkih stranaka koje je osnovao ili inspirisao. Ove stranke su uglavnom bile zabranjene od strane tadašnjih sekularnih turskih vlasti. Sedamdesetih godina prošlog vijeka, Erbakan je bio predsjednik Stranke nacionalnog spasa koja je, na svom vrhuncu, služila u koalicionoj vladi s Republikanskom narodnom strankom premijera Bulenta Ecevita tokom kiparske krize 1974.

Nakon vojnog udara 1980. godine, Erbakanu i njegovoj stranci zabranjeno je bavljenje politikom. [4] Nakon ukidanja zabrane 1987. godine na referendumu, ponovo se pojavio na političkoj sceni i postao vođa Refah Partisi (Stranke blagostanja). [4] Doveo je svoju stranku do iznenađujućeg uspjeha na općim izborima 1995. godine

Mandat premijera[uredi | uredi izvor]

Postao je premijer 1996. godine u koaliciji sa Çillerovom Doğru Yol Partisi (Stranka desnog puta). Kao premijer, pokušao je unaprijediti odnose Turske sa arapskim zemljama. [4] Koaliciona vlada dobila je kritike zbog Erbakanove spoljne politike. Kada je Erbakan otišao na afričku turneju, posjetivši Egipat, Nigeriju i Libiju, njegova pokornost prema libijskom lideru Muameru Gadafiju razbjesnila je čak i njegove birače kod kuće. Erbakan je izgledao pasivno suočen s Gadafijevim ukorima da je turska vanjska politika naklonjena Izraelu, što je dokaz da su je imperijalističke sile stavile "pod okupaciju" i da su Turci izgubili svoju "nacionalnu volju". Uprkos ovim reakcijama, Erbakan je zadržao svoj proislamistički fokus vanjske politike, polazeći od svog porijekla iz nacionalnog izgleda. Predložio je islamsku sigurnosnu organizaciju koja bi bila konkurentna NATO-u, kao i islamsku valutu zvanu dinar.

Period poslije mandata premijera[uredi | uredi izvor]

U periodu po isteku Erbakanovog mandata premijera, njegova vladajuća Stranka blagostanja je naknadno zabranjena od strane sudova, koji su smatrali da ta stranka ima plan da promoviše islamski fundamentalizam u državi, a Erbakanu je još jednom zabranjeno da učestvuje u aktivnoj politici. [7]

U predmetu Izgubljeni trilion, sudilo mu se i osuđen je na dvije godine i četiri mjeseca zatvora zbog korištenja falsifikovanih dokumenata kako bi se spriječilo vraćanje donacija Trezora u iznosu od oko trilion lira, odnosno starih turskih lira, nakon zabrane stranke 1997. [8] [9]

Uprkos tome što je često bio pod političkom zabranom, Erbakan je ipak djelovao kao mentor i neformalni savjetnik bivšim članovima Refaha koji su osnovali Stranku vrline 1997. godine, među kojima je i sadašnji predsjednik Republike Turske, Recep Tayyip Erdoğan. Stranka vrline proglašena je neustavnom 2001. godine je zabranjena.

Smrt[uredi | uredi izvor]

Erbakan je preminuo 27. februara 2011. u 11:40 po lokalnom vremenu od zatajenja srca u bolnici Güven u Çankaya, Ankara. [10] [11] [12]

Njegovo tijelo je prebačeno u Istanbul, a nakon vjerske sahrane u Fatih džamiji, okupljena masa je ispratila njegov lijes do mezarja Merkezefendi, gdje je položen pored svoje supruge Nermin. Njegovoj sahrani prisustvovali najviši državni i vladini zvaničnici. [13]

Prema The Economist -u, nakon svoje smrti Erbakan je bio priznat kao moderirajuća snaga turskih islamista, a Tursku je učinio mogućim modelom i za arapski svijet. [14]

Pregledi[uredi | uredi izvor]

Njegova vanjska politika imala je dva glavna stuba: panislamizam i borbu protiv cionizma . On je stvorio "D-8" ili Osmoricu u razvoju, kako bi postigao ekonomsko i političko jedinstvo među muslimanskim zemljama. Ima osam članica, uključujući Tursku, Iran, Maleziju, Indoneziju, Egipat, Bangladeš, Pakistan i Nigeriju.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ [1] BBC. Ex-Turkish PM sentenced, March 2000
  2. ^ [2] BBC. Turkey Bans Islamists, January 1998
  3. ^ Ömer BAYKAL; Ömer ÇAHA. "Milli Görüş Hareketinin Kuruluşu: Türk Siyasetinde Milli Nizam Partisi Deneyimi". DergiPark. Pristupljeno 10 March 2020.
  4. ^ a b c d e f g h "85 yıllık yaşamından kesitler" (jezik: turski). Ntvmsnbc.com. 27 February 2011. Pristupljeno 28 February 2011. Greška kod citiranja: Neispravna oznaka <ref>; naziv "erbakan" definiran je nekoliko puta s različitim sadržajem Greška kod citiranja: Neispravna oznaka <ref>; naziv "erbakan" definiran je nekoliko puta s različitim sadržajem Greška kod citiranja: Neispravna oznaka <ref>; naziv "erbakan" definiran je nekoliko puta s različitim sadržajem Greška kod citiranja: Neispravna oznaka <ref>; naziv "erbakan" definiran je nekoliko puta s različitim sadržajem
  5. ^ "Necmettin Erbakan kimdir?: Siyasi mirası paylaşılamayan 'mücahit'". T24 (jezik: Turkish). Pristupljeno 2022-04-01.CS1 održavanje: nepoznati jezik (link)
  6. ^ "Ölümünün 10. yılında Necmettin Erbakan: Siyasi mirası paylaşılamayan 'mücahit'". BBC News Türkçe (jezik: turski). 2020-02-27. Pristupljeno 2022-04-01.
  7. ^ "Turkish party given another week to justify existence". BBC News. Pristupljeno 20 May 2010.
  8. ^ "Leaders of now-defunct Welfare Party stand trial for fraud". Hürriyet Daily News. 9 February 1999. Pristupljeno 27 November 2014.
  9. ^ "Former President Gül testifies to prosecutors in 'lost trillion case'". Today's Zaman. 19 November 2014. Arhivirano s originala, 29 November 2014. Pristupljeno 27 November 2014.
  10. ^ "Necmettin Erbakan vefat etti". Ntvmsnbc (jezik: turski). Arhivirano s originala, 1 March 2011. Pristupljeno 27 February 2011.
  11. ^ "Necmettin Erbakan: Politician who served as Turkey's first Islamist". The Independent (jezik: engleski). 23 October 2011. Pristupljeno 26 February 2021.
  12. ^ Tergut, Pelin (14 December 2011). "A Fond Farewell for Necmettin Erbakan". Time. Pristupljeno 26 February 2021.
  13. ^ "Erbakan son yolculuğuna uğurlandı 2011-03-01". Hürriyet (jezik: turski). Pristupljeno 14 October 2011.
  14. ^ "Erbakan's legacy". The Economist. 3 March 2011. Pristupljeno 26 February 2021.

Eksterne veze[uredi | uredi izvor]