Nefrogeni diabetes insipidus
| Nefrogeni dijabetes insipidus | |
|---|---|
| Drugi nazivi | Bubrežni dijabetes insipidus |
_(14761248686).jpg) | |
| Medicinska komunikacija Medicinskog društva Massachusettsa za dijabetes insipidus | |
| Specijalnost | Nefrologija |
| Simptomi | Polidipsija (prekomerna žeđ) i poliurija (izlučivanjem velike količine razrijeđenog urina) česta dehidracija |
| Vrste | Nasljedni, stečeni |
| Diferencijalna dijagnoza | Centralni dijabetes insipidus |
| Frekvencija | ? |
| Smrtnost | ? |
Nefrogeni dijabetes insipidus, također poznat kao bubrežni dijabetes insipidus, je oblik diabetes insipidus, prvenstveno zbog patoloških promjena bubrega. Ovo je u suprotnosti sa centralnim ili neurogenim dijabetes insipidus, koji je uzrokovan nedovoljnim nivoima antidiuretskog hormona (također zvanog vazopresin). Nefrogeni dijabetes insipidus je uzrokovan nepravilnim odgovorom bubrega na antidiuretski hormon, što dovodi do smanjenja sposobnosti bubrega da koncentriše urin uklanjanjem slobodne vode. Gen za ovaj sindrom je na poziciji Xq28
Znakovi i simptomi[uredi | uredi izvor]
Klinička manifestacija je slična neurogenom dijabetesu insipidus, koji se manifestuje polidipsijom (prekomernom žeđom) i poliurijom (izlučivanjem velike količine razrijeđenog urina). Dehidracija je česta pojava, a inkontinencija se može pojaviti kao posljedica hronične distenzije mjehura.[1] Pri ispitivanju će biti povećan osmolarnost plazme i smanjen osmolarnost urina. Kako je funkcija hipofize normalna, nivoi antidiuretskog hormona će vjerovatno biti abnormalni ili povišeni. Poliurija će trajati sve dok pacijent može da pije. Ako pacijent ne može piti i još uvijek ne može koncentrirati urin, tada će nastupiti hipernatremija s njegovim neurološkim simptomima.
Uzroci[uredi | uredi izvor]
Stečeni[uredi | uredi izvor]
Nefrogeni dijabetes insipidus je najčešći u stečenim oblicima, što znači da defekt nije bio prisutan pri rođenju. Ovi stečeni oblici imaju brojne potencijalne uzroke. Najočigledniji uzrok je bubrežni ili sistemski poremećaj, uključujući amiloidozu,[2] polcistastu bubrežnu bolest,[3] neravnotežu elektrolita,[4][5] ili neke druge defekte bubrega.[2]
Glavni uzroci stečenog nefrogenog dijabetesa insipidusa koji izazivaju kliničke simptome (npr. poliurija) kod odraslih su toksičnost litija i visok nivo kalcija u krvi. Čini se da oko 80% unesenog litijua utiče na proksimalne tubule, tako što ulazi u ćelije sabirnih tubula kroz natrijske kanale, akumulira i ometa normalan odgovor na antidiuretski hormon u mehanizmu koji još nije u potpunosti shvaćen.[6] Visok nivo kalcija u krvi uzrokuje natriurezu (povećan gubitak natrija u urinu) i diurezu vode, dijelom zbog njegovog efekta kroz kalcij-osjetljivi receptor.
Osmotski[uredi | uredi izvor]
Ostali uzroci stečenog nefrogenog dijabetesa insipidusa uključuju hipokalemiju (nizak nivo kalija u krvi), post-+opstruktivnu poliuriju, bolest srpastih ćelija ili osobinu, amiloidozu, Sjögrenov sindrom, bubrežnu cistastu bolest, Bartterov sindrom, te različiti lijekovi (amphotericin B, orlistat, ifosfamid, ofloksacin, cidofovir, vaptan).
Pored bubrežnih i sistemskih poremećaja, nefrogeni dijabetes insipidus može se pojaviti kao nuspojava nekih lijekova. Najčešći i najpoznatiji od ovih lijekova je litij,[7] iako postoje mnogi drugi lijekovi koji uzrokuju ovaj efekt sa manjom učestalošću.[2]
Nasljedno[uredi | uredi izvor]
Ovaj oblik dijabetesa insipidusa također može biti nasljedan zbog defekta u sljedećim genima:
| Tip | OMIM | Gen | Lokus |
|---|---|---|---|
| NDI1 | OMIM: none -304800 | AVPR2 | Obično je nasljedni oblik nefrogenog dijabetesa insipidusa rezultat genetičkog defekta povezanog s X-om koji uzrokuje vazopresinski receptor (koji se također naziva V2 receptor) u bubrezima da ne funkcionira ispravno.[2][8] |
| NDI2 | OMIM: 125800 | AQP2 | U rjeđim slučajevima, mutacija gena "akvaporin 2" ometa normalnu funkcionalnost bubrežnog vodenog kanala, što dovodi do toga da bubreg ne može apsorbirati vodu. Ova mutacija se često nasljeđuje na autosomno recesivan način, iako se s vremena na vrijeme javljaju dominantne mutacije.[2][9] |
Dijagnoza[uredi | uredi izvor]
Diferencijalna dijagnoza uključuje nefrogeni dijabetes insipidus, neurogeni/centralni dijabetes insipidus i psihogenu polidipsiju. Mogu se razlikovati korištenjem testa deprivacije vode. Nedavno su dostupni laboratorijski testovi za antidiuretski hormon]] koji mogu pomoći u dijagnozi. Ako se može pravilno rehidrirati, koncentracija natrija bi trebala biti bliža maksimumu normalnog raspona. Ovo, međutim, nije dijagnostički nalaz, jer zavisi od hidratacije pacijenta.
Dezmopresin se također može koristiti; ako pacijent može koncentrirati urin nakon primjene dezmopresina, onda je uzrok dijabetesa insipidusa neurogeni dijabetes insipidus; ako ne dođe do odgovora na dezmopresin, onda je uzrok vjerovatno nefrogen.
Liječenje[uredi | uredi izvor]
Osobe sa nefrogenim dijabetesom insipidusom će morati da unose dovoljno tečnosti da bi bile jednake količini proizvedenog urina. Svaki osnovni uzrok, kao što je visok kalcij u krvi, mora se korigirati kako bi se liječio nefrogeni dijabetes insipidus. Prva linija liječenja su hidroklorotiazid i amilorid.[10] Pacijenti također mogu razmotriti dijetu s malo soli i proteina.
Tiazidni diuretici se koriste u liječenju jer dijabetes insipidus uzrokuje izlučivanje više natrija nego vode, uz održavanje kortikomedulskog gradijenta (ne održava se pri korištenju diuretika petlje). Održavani kortikomedularni gradijent omogućava veću apsorpciju vode u sabirnom kanalu. Ovo poboljšava osmolarnost krvi i sprečava hipernatremiju.
Visoka osmolarnost seruma stimulira polidipsiju u pokušaju da se serum vrati u normalu i osigura slobodnu vodu za izlučivanje viška rastvorenih tvari iz seruma. Međutim, budući da pacijent nije u stanju da koncentriše urin kako bi izlučio višak rastvorenih tvari, rezultirajući urin ne uspijeva smanjiti osmolarnost seruma i ciklus se ponavlja, a samim tim i poliurija.
Etimologija[uredi | uredi izvor]
Naziv bolesti potiče od:
- dijabetes: od dijabetes}}, od {{grčki|διαβήτης - diabḗtēs "prolaznik; sifon", od grčkog διαβαίνειν diabaínein = proći", od δια- dia-' = kroz" + βαίνειν "baínein" "proći".
- insipidus: od latinski: insipidus "bez ukusa", od latinskog in- "ne" + sapidus "ukusno", od sapere = po okusu".
To je zato što pacijenti doživljavaju poliuriju (izlučivanje preko 2,5 litara urina dnevno), a urin nema povišenu koncentraciju glukoze, za razliku od dijabetes melitus. Dvije bolesti su nazvane (u antičko doba) zbog činjenice da jedna karakteriše poliurija u kojoj je urin slatkog okusa, dok druga karakteriše poliurija u kojoj je urin beznačajnog okusa.
Iako dijele dio njihovih imena, dijabetes melitus i dijabetes insipidus su dva odvojena stanja. Oba uzrokuju prekomjerno mokrenje (otuda sličnost u nazivu), ali dok je dijabetes insipidus problem s proizvodnjom antidiuretičkog hormona (neurogeni dijabetes insipidus) ili odgovorom bubrega na antidiuretski hormon (nefrogeni dijabetes insipidus), dijabetes melitus uzrokuje poliuriju putem osmotske diureze, zbog visokog šećera u krvi ispuštanja u mokraću, uzimajući zajedno sa sobom višak vode.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ "Diabetes Insipidus. Diabetes symptoms and information". www.patient.co.uk (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 22. 2. 2012. Pristupljeno 18. 5. 2018.
- ^ a b c d e Wildin, Robert (2006). "What is NDI?". The Diabetes Inspidus Foundation. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) "Nephrogenic Diabetes Insipidus". Arhivirano s originala, 1. 4. 2009. Pristupljeno 4. 4. 2009. - ^ "Diabetes Insipidus". National Institute of Diabetes and Digestive and Kidney Diseases (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 8. 6. 2011. Pristupljeno 18. 5. 2018.
- ^ Marples D, Frøkiaer J, Dørup J, Knepper MA, Nielsen S (april 1996). "Hypokalemia-induced downregulation of aquaporin-2 water channel expression in rat kidney medulla and cortex". Journal of Clinical Investigation. 97 (8): 1960–8. doi:10.1172/JCI118628. PMC 507266. PMID 8621781.
- ^ Carney S, Rayson B, Morgan T (oktobar 1976). "A study in vitro of the concentrating defect associated with hypokalaemia and hypercalcaemia". Pflügers Archiv. 366 (1): 11–7. doi:10.1007/BF02486556. PMID 185584. S2CID 29761514.
- ^ Davis, Justin; Desmond, Michael; Berk, Michael (24. 9. 2018). "Lithium and nephrotoxicity: Unravelling the complex pathophysiological threads of the lightest metal". Nephrology. Wiley. 23 (10): 897–903. doi:10.1111/nep.13263. ISSN 1320-5358. PMID 29607573. S2CID 4552345.
- ^ Christensen S, Kusano E, Yusufi AN, Murayama N, Dousa TP (juni 1985). "Pathogenesis of nephrogenic diabetes insipidus due to chronic administration of lithium in rats". Journal of Clinical Investigation. 75 (6): 1869–79. doi:10.1172/JCI111901. PMC 425543. PMID 2989335.
- ^ OMIM: Diabetes Insipidus, Nephrogenic, X-linked -304800
- ^ OMIM: Diabetes Insipidus, Nephrogenic, Autosomal -125800
- ^ Kirchlechner V, Koller DY, Seidl R, Waldhauser F (juni 1999). "Treatment of nephrogenic diabetes insipidus with hydrochlorothiazide and amiloride". Archives of Disease in Childhood. 80 (6): 548–52. doi:10.1136/adc.80.6.548. PMC 1717946. PMID 10332005.