Negdje na kraju, u zatišju

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Slobodan "Bodo" Kovačević, gitarist Indexa i kompozitor pjesme "Negdje na kraju, u zatišju".

Negdje na kraju, u zatišju je progresivna rock poema sarajevskog muzičkog sastava Indexi. Snimljena je 11. oktobra 1969. godine u studiju Radio Sarajeva. Melodiju je komponirao gitarist Indexa Slobodan "Bodo" Kovačević na stihove Želimira Altarca Čička[1] jednog od utemeljitelja sarajevske muzičke scene.[2] Stihove je na početku i kraju kompozicije recitirao glumac Branko Ličen. Čičak je naknadno napisao stihove i za pjevni dio u ovoj pjesmi. To je bila prva rock pjesma na tadašnjoj jugoslavenskoj rock sceni koja je trajala 11:41 minuta. Bio je to pionirski pokušaj praćenja zbivanja na svjetskoj sceni autora i izvođača, koji su tražili novi muzičko-poetski avangardni način izražavanja, izvan već ustaljenih trominutnih ljubavnih pjesama. Tokom naredne godine bez obzira na dužinu trajanja, bila je proglašena najslušanijom pjesmom po izboru slušalaca na "Radio Sarajevu" u hit emisiji "Deset gramofona" voditelja Vlatka Markoviċa.[1]

Tekst pjesme[uredi | uredi izvor]

Recitacija[uredi | uredi izvor]

Želimir Altarac Čičak (lijevo), pisac stihova rock poeme "Negdje na kraju, u zatišju" sa članovima grupe Indexi tokom njihovog nastupa na Prvom rock maratonu u Domu mladih u Sarajevu 18. 1. 1979. godine.

Kada se kiše i oluje stišale budu

i kreket žaba po blatnjavom putu bude utihao

i kad raspjevani zvuk zvona sa katedralskog tornja

zaustavi i nadjača bolnu pjesmu vjetra,

a aleje ponovo ožive životom proljeća

ja kliktaću nestanku svome.

Tada, draga, sigurno neću više morati čekati i po pola sata duže

sklonjen u sijenci fenjera, prokisao do kože, tvoj korak laki.

Znam, tebi se nikada žurilo nije

a ja baksuz, baš u jesen se zaljubih.

Ali nije važno, ja evo kličem

jer rekoše mi

iza svakog nestanka rođenje niče.

Pjevni dio pjesme[uredi | uredi izvor]

Znam, u prošlosti jednoj

noć je odnijela dan.

Ali, ipak ja ponekad

želim vratiti dan.

Pjesma je sav život moj,

pjesma smo mi, ja i ti.

Kad kišni dani prođu

ja nestat ću uz zvona zvuk.

Refren Pjevajte svi

ja ću sada pustit glas.

Al' pjesma ta nek' vječno živi.

Nestanak taj

nek' bude poziv moj za sve,

za jedan život nov.

Dan sa jutrom se rađa

vjetar odnosi noć.

Sunce nadanja budi

život počinje nov.[3]

Muzički primjer[uredi | uredi izvor]

Članovi grupe[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Altarac, Želimir (2017). Antikvarnica snova. Sarajevo: Dobra knjiga. str. 24-25. ISBN 978-9958-27-384-1. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  2. ^ "Želimir Altarac Čičak - Biografija". cicak.org. Arhivirano s originala, 20. 8. 2021. Pristupljeno 20. 8. 2021.
  3. ^ "Indexi - Negdje na kraju, u zatišju". tekstovi.net. Pristupljeno 20. 8. 2021.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]