Neoproterozoik

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Eon[1] Era Milioni godina
Fanerozoik   542,0 ±1,0
Proterozoik Neoproterozoik 1.000
Mezoproterozoik 1.600
Paleoproterozoik 2.500
Arhaik   3.800
Hadeik   ≈ 4.500

Neoproterozoik je geološka era, jedinica geološkog vremena od mezoproterozoika do kambrija.[2] To je posljednja era prekambrijskog supereona i proterojskog eona; podijeljen je na periode tonij, kriogenij i edijakaran. Prethodi mu era mezoproterozoik, a poslije njega počinje era paleozoik fanerozojskog eona.

Najoštrija glacijacija poznata u geološkim otkrićima dogodila se za vrijeme kriogenija, kada je ledena ploča mogla stići do ekvatora i formirala "Zemlju snježne kugle". Najraniji fosili kompleksa višećelijskog života potiču iz edijakaranskog perioda. Ovi organizmi čine edijakaransku biotu, uključujući definitivno najstariji fosilni zapis o životinjama. u zapisu o fosilima

Prema Rinou i njegovim suradnicima, zbir kontinentalne kore formirane u panafričkoj i grenvilskoj orogenezi čini neoproterozoik razdobljem historije Zemlje u kojm je nastala većina kontinentalnih kora.[3]

Geologija[uredi | uredi izvor]

Na početku neoproterozoika superkontinent Rodinija, koji se okupio za vrieme kasnog mezoproterozoika, nasukao se na ekvator. Za vrijeme tonija, započelo je cijepanje kore koje je razbilo rodinij u brojne pojedinačne kopnene mase.

Vjerojatno kao posljedica položaja na većoj geografskoj širini većine kontinenata, tokom neoproterozojske ere dogodilo se nekoliko glacijalnnih udara velikih razmjera, uključujući ledenjake Sturtijan i Marinoan kriogenijskog razdoblja. Smatra se da su ta snaga oledbi bila toliko ozbiljna da su ledene ploče bile i na ekvatoru – stanje poznato kao "Zemlja sniježna gruda".

Podjela[uredi | uredi izvor]

Neoproterozojsko vrijeme dijeli se na periode: tonij (1000–720 miliona godina), kriogenij (720–635 miliona) i edijakaran (635–541 miliona godina).[4]

Ruska regijska vremenska skala[uredi | uredi izvor]

U ruskoj regijskoj vremenskoj skali, tonij i kriogeniji odgovaraju kasnom rifeanu, a the ediakaran korespondira sa ranim do srednjim vendijem.[5] Ruski geolozi dijele neoproterozoik Sibira na Majaniij (prije od 1000 do 850 miliona godima), iza kojeg slijedi Bajkalij (od 850 do 650 miliona godina, labavi ekvivalent kriogeniju).[6]

Paleobiologija[uredi | uredi izvor]

Ideja o neoproterozojskoj eri uvedena je 1960-ih godina. Paleontolozi iz devetnaestog stoljeća pretpostavili su da je višećelijski život počeo prvom pojavom tvrdo oklopljenih člankonožci nazvanih trilobiti i arheocijatidnih spužvi na početku kambrijskog perioda. Početkom 20. stoljeća paleontolozi su počeli pronalaziti fosile višećelijskih životinja koje su prethodile kambriju. Složena fauna pronađena je na jugozapadu Afrike 1920-ih, ali nije tačno datirana. Druga fauna pronađena je u Južnoj Australiji četrdesetih godina prošlog stoljeća, ali nije temeljito ispitana sve do kasnih 1950-ih. Ostali mogući rani fosili životinja pronađeni su u Rusiji, Engleskoj, Kanadi i drugdje (vidi ediakaranska biota). Za neke je utvrđeno da su pseudofosili, ali za druge je otkriveno da su oni članovi prilično složenih biota, koji su i dalje slabo shvaćeni. Najmanje 25 regija širom svijeta imalo je fosile metazoa, starije od klasične pretkambrijsko-kambrijske granice (koja je sad datirana na 541 milion godina.[7] Čini se da su nekoliko ranih životinjskih fosila možda preci modernih životinja. Većina spada u nejasne skupine lisnatih organizama: diskoidi koji bi mogli biti pričvršćeni organizmi na stabljikama ("medusoidi"), jastučaste obloge, mali krečnjački cjevaši i oklopne životinje nepoznatog porijekla.

Bili su najčešće poznati kao Vendijanska biota sve do službenog imenovanja perioda, a trenutno su poznati kao biota edijakaranskog perioda. Većina je bila mehkog tijela. Odnosi sa modernim oblicima, ako ih ima, nejasni su. Neki paleontolozi mnoge ili većinu ovih oblika povezuju sa modernim životinjama. Drugi priznaju nekoliko mogućih ili čak vjerojatnih veza, ali smatraju da su većina oblika iz edijakarana predstavnici nepoznatih vrsta životinja. Pored erdijakaranskih biota, u Kini su otkrivene još dvije vrste biota (formacija Doushantuo i Hainanska formacija).

Terminalni period[uredi | uredi izvor]

Glavni članak: Edijakaran

Nomenklatura za terminalno razdoblje neoproterozojske ere bila je nestabilna. Ruski i nordijski geolozi su posljednje razdoblje neoproterozoika nazivali vendijskim, dok su ga kineski geolozi nazivali sinovskijem, a većina Australaca i Sjevernoamerikanaca koristili su naziv Edijakaran. Međutim, 2004. godine Međunarodna unija geoloških nauka ratificirala je razdoblje edijakarana kao geološko doba neoproterozoika, u rasponu od početka do kraja edijakarana, prije milion godina.[2] Granice edijakaranskog razdoblja su jedine pretkambrijske granice definirane biološkom, a ne apsolutnim globalnim stratigrafskim raščlanjivanjem.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Los colores corresponden a los códigos RGB aprobados por la Comisión Internacional de Estratigrafía. Disponible en el sitio de la International Commision on Stratigraphy, en «Standard Color Codes for the Geological Time Scale».
  2. ^ a b Ogg, James G.; Ogg, Gabi; Gradstein, Felix M. (2008). The Concise Geologic Time Scale. Cambridge University Press. str. 184. ISBN 978-0-521-89849-2. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  3. ^ Rino, S.; Kon, Y.; Sato, W.; Maruyama, S.; Santosh, M.; Zhao, D. (2008). "The Grenvillian and Pan-African orogens: World's largest orogenies through geologic time, and their implications on the origin of superplume". Gondwana Research. 14 (1–2): 51–72. Bibcode:2008GondR..14...51R. doi:10.1016/j.gr.2008.01.001.
  4. ^ Walker, J.D., Geissman, J.W., Bowring, S.A., and Babcock, L.E (2018). "GSA Geologic Time Scale v.5.0" (PDF). doi:10.1130/2018.CTS005R3C. Pristupljeno 29. 5. 2019.CS1 održavanje: upotreba parametra authors (link)
  5. ^ Craig, J. (26. 11. 2015). "Global Climate, the Dawn of Life and the Earth's Oldest Petroleum Systems". Pristupljeno 15. 3. 2019.
  6. ^ Khomentovsky, V; Nagovitsin, K; Postnikov, A (2008). "Mayanian (1100–850 Ma) – Prebaikalian Upper Riphean of Siberia". Russian Geology and Geophysics. 49 (1): 1. Bibcode:2008RuGG...49....1K. doi:10.1016/j.rgg.2007.12.001.
  7. ^ Knoll, A. H.; Walter, M.; Narbonne, G.; Christie-Blick, N. (2006). "The Ediacaran Period: a new addition to the geologic time scale". Lethaia. 39 (1): 13–30. doi:10.1080/00241160500409223. Referenca sadrži prazan nepoznati parametar: |1= (pomoć)

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Neoproterozoik&oldid=3505140"