Neravnoteža elektrolita
| Neravnoteža vode i elektrolita | |
|---|---|
 | |
| Dijagram koncentracija iona i naboja preko polupropusne ćelijske membrane. [ | |
| Specijalnost | Elektroliti, osmoza, difuzija |
| Simptomi | Mučnina, povraćanje opća slabost |
| Uobičajeno pojavljivanje | Kada se javi nedostatak elektrolita |
| Vrste | Ovisi o elektrolitu |
| Uzroci | Hipokalcemija |
| Dijagnostička metoda | Fenotipski pregled |
| Smrtnost | Moguća |
Elektrolitni disbalans, ili vodno-elektrolitni disbalans, je abnormalnost u koncentraciji elektrolita u tijelu. Elektroliti imaju vitalnu ulogu u održavanju homeostaze u tijelu.Oni pomažu u regulaciji srčane i neurološke funkcije, ravnoteža tekućine, isporuke kisika, kiselino-bazne ravnoteže i mnogo više. Elektrolitni disbalans može se razviti konzumiranjem premalo ili previše elektrolita, kao i izlučivanjem premalo ili previše elektrolita. Primjeri elektrolita uključuju kalcij, hlorid, magnezij, fosfat, kalij i natrij.
Poremećaji elektrolita uključeni su u mnoge bolesti i važan su dio liječenja pacijenata u medicini.[1][2] Uzroci, težina, liječenje i ishodi ovih poremećaja mogu se uveliko razlikovati ovisno o impliciranom elektrolitu.[3] Najozbiljniji poremećaji elektrolita uključuju abnormalnosti u nivoima natrija, kalija ili kalcija. Drugi elektrolitni disbalansi su rjeđi i često se javljaju u kombinaciji s većim promjenama elektrolita. Bubrezi su najvažniji organ u održavanju odgovarajuće ravnoteže tekućine i elektrolita, ali ulogu imaju i drugi faktori poput hormonskih promjena i fiziološkog stresa.[2]
Pregled
[uredi | uredi izvor]Anioni i kationi
[uredi | uredi izvor]Ioni kalcija, magnezija, kalija i natrija su kationi (+), dok su ioni hlorida i fosfata anioni (−).
Uzroci
[uredi | uredi izvor]Hronična zloupotreba laksativa ili teški proljev ili povraćanje mogu dovesti do dehidracija i elektrolitnog disbalansa.[4][5]
Pothranjenost
[uredi | uredi izvor]Osobe s pothranjenošću imaju posebno visok rizik od elektrolitnog disbalansa. Teški elektrolitni disbalansi moraju se pažljivo liječiti jer postoje rizici od prebrze korekcije, što može rezultirati aritmijama, hernijacijom mozga ili sindromom ponovnog hranjenja, ovisno o uzroku disbalansa.[6][7][8] Restriktivne poremećaje u ishrani poput anoreksije nervoze i atipske anoreksije nervoze također su povezane s elektrolitnim disbalansom.[9]
Opća funkcija
[uredi | uredi izvor]Elektroliti su važni jer ih ćelije (posebno živci, srce i mišićne ćelije) koriste za održavanje akcijsog potencijala, napona preko ćelijskih membrana. Elektroliti imaju različite funkcije, a važna je prenošenje električnih impulsa između ćelija.[10][11][12] Bubrezi rade na održavanju konstantne koncentracije elektrolita u krvi uprkos promjenama u tijelu.[6][8] Naprimjer, tokom napornog vježbanja, elektroliti se gube znojem, posebno u obliku natrija i kalija.[8] Bubrezi također mogu stvarati razrijeđeni urin kako bi uravnotežili nivo natrija.[8] Ovi elektroliti se moraju nadoknaditi kako bi se održala konstantna koncentracija elektrolita u tjelesnim tekućinama. Hiponatremija, ili nizak nivo natrijuma, najčešći je tip neravnoteže elektrolita.[13][14]
Liječenje elektrolitnog disbalansa zavisi od specifičnog elektrolita o kojem je riječ i od toga da li su nivoi previsoki ili preniski.[3] Nivo agresivnosti liječenja i izbor liječenja mogu se mijenjati u zavisnosti od težine poremećaja.[3] Ako su nivoi elektrolita preniski, uobičajen odgovor na elektrolitni disbalans može biti propisivanje suplementacije. Međutim, ako je u pitanju natrij, problem je često višak vode, a ne nedostatak natrija. Suplementacija kod ovih osoba može ispraviti elektrolitni disbalans, ali na štetu preopterećenja volumenom. Za novorođenčad ovo predstavlja ozbiljne rizike.[6]
Kalcij
[uredi | uredi izvor]Iako je kalcij najzastupljeniji elektrolit u tijelu, veliki procenat se koristi za formiranje kostiju.[15] Uglavnom se apsorbuje i izlučuje putem gastrointestinalnog sistema.[15] Većina kalcija se nalazi vanćlijkski i ključna je za funkciju neurona, mišićnih ćelija, funkciju enzima i koagulaciju.[15] Normalni raspon koncentracije kalcija u tijelu je 8,5 - 10,5 mg/dL.[16] Paratiroidna žlijezda je odgovorna za osjet promjena u koncentraciji kalcija i regulaciju elektrolita pomoću paratireoidnog hormona.[17]
Hiperkalcemija
[uredi | uredi izvor]Hiperkalcemija opisuje stanje kada je koncentracija kalcija u krvi previsoka. Ovo se javlja iznad 10,5 mg/dL.[3]
Uzroci
[uredi | uredi izvor]Najčešći uzroci hiperkalcemije su određene vrste raka, hiperparatireoidizam, hipertireoidizam, feohromocitom, prekomjerno unošenje vitamina D, sarkoidoza i tuberkuloza.[3] Hiperparatireoidizam i malignost su predominantni uzroci.[15] Može biti uzrokovana i razgradnjom mišićnih ćelija, produženom imobilizacijom, dehidracijom.[3]
Simptomi
[uredi | uredi izvor]Preovlađujući simptomi hiperkalcemije su bol u trbuhu, zatvor, ekstremna žeđ, prekomjerno mokrenje, bubrežni kamenci, mučnina i povraćanje.[3][15] U teškim slučajevima kada je koncentracija kalcija >14 mg/dL, osobe mogu osjetiti konfuziju, promijenjeno mentalno stanje, komu i napade.[3][15]
Liječenje
[uredi | uredi izvor]Primarni tretman hiperkalcemije sastoji se od davanja intravenskih tekućina.[3] Ako je hiperkalcemija teška i/ili povezana s rakom, može se liječiti bisfosfonatima.[3][15] Za vrlo teške slučajeve, može se razmotriti hemodijaliza za brzo uklanjanje kalcija iz krvi.[3][15]
Hipokalcemija
[uredi | uredi izvor]Hipokalcemija opisuje stanje kada su nivoi kalcija u krvi preniski, obično manji od 8,5 mg/dL.[18]
Uzroci
[uredi | uredi izvor]Hipoparatireoidizam i nedostatak vitamina D su česti uzroci hipokalcemije.[3] Može biti uzrokovana i pothranjenošću, transfuzijom krvi, intoksikacijom etilen-glikolom i pankreatitisom.[3]
Simptomi
[uredi | uredi izvor]Najčešće manifestacije hipokalcemije su neurološki i kardiovaskularni simptomi.[3][15] Pacijenti mogu osjetiti grčeve ili trzanje mišića i utrnulost oko usta i prstiju. Također mogu imati kratkoću daha, nizak krvni pritisak i srčane aritmije.[3]
Liječenje
[uredi | uredi izvor]Pacijenti s hipokalcemijom mogu se liječiti oralnim ili intravenskim kalcijem.[3] Tipski, intravenski kalcij je rezerviran za pacijente s teškom hipokalcemijom.[3][15] Također je važno provjeriti nivo magnezija kod pacijenata s hipokalcemijom i nadoknaditi magnezij ako je nizak.[15]
Hlorid
[uredi | uredi izvor]Hlorid, nakon natrija, je drugi najzastupljeniji elektrolit u krvi i najzastupljeniji u vanćelijskoj tekućini.[19] Generalno, hlorid ima inverzni odnos sa bikarbonatom, elektrolitom koji ukazuje na acidobazni status.[19] Sveukupno, liječenje neravnoteže hlorida uključuje rješavanje osnovnog uzroka, a ne suplementaciju ili izbjegavanje hlorida.
Hiperhloremija
[uredi | uredi izvor]Uzroci
[uredi | uredi izvor]Hiperhloremija, ili visoki nivoi hlorida, obično su povezani sa prekomjernim unosom hlorida (npr. utapanje u slanoj vodi), gubitkom tečnosti (npr. dijareja, znojenje) i metaboličkom acidozom.
Simptomi
[uredi | uredi izvor]Pacijenti su obično asimptomatski sa blagom hiperhloremijom. Simptomi povezani sa hiperhloremijom obično su izazvani osnovnim uzrokom ove neravnoteže elektrolita.[20]
Liječenje
[uredi | uredi izvor]Liječite osnovni uzrok, koji obično uključuje povećan unos tekućine.[20]
Hipohloremija
[uredi | uredi izvor]Uzroci
[uredi | uredi izvor]Hipohloremija, ili nizak nivo hlorida, obično je povezana sa gastrointestinalnim (npr. povraćanje) i bubrežnim (npr. diuretici) gubicima.[19] Veći unos vode ili natrija u odnosu na hlorid takođe može doprinijeti hipohloremiji.[19]
Simptomi
[uredi | uredi izvor]Pacijenti su obično asimptomski sa blagom hipohloremijom. Simptomi povezani sa hipohloremijom obično su izazvani osnovnim uzrokom ovog elektrolitnog disbalansa.[21]
Liječenje
[uredi | uredi izvor]Liječite osnovni uzrok, što obično uključuje povećan unos tečnosti.[21]
Magnezij
[uredi | uredi izvor]Magnezij se uglavnom nalazi u kostima i unutar ćelija. Otprilike 1% ukupnog magnezija u tijelu nalazi se u krvi.[22] Magnezij je važan u kontroli metabolizma i uključen je u brojne enzimske reakcije. Normalan raspon je 0,70 - 1,10 mmol/L.[22] Bubrezi su odgovorni za održavanje nivoa magnezija u ovom uskom rasponu.
Hipermagnezemija
[uredi | uredi izvor]Hipermagnezemija, ili abnormalno visoki nivoi magnezija u krvi, relativno su rijetki kod osoba s normalnom funkcijom bubrega.[23] Ovo se definira koncentracijom magnezija >2,5 mg/dL.
Uzroci
[uredi | uredi izvor]Hipermagnezemija se obično javlja kod osoba s abnormalnom funkcijom bubrega. Ovaj disbalans se također može javiti pri upotrebi antacida ili laksativa koji sadrže magnezij. Jatrogeni slučajevi hipermagnezemije mogu se spriječiti izbjegavanjem lijekova koji sadrže magnezij.
Simptomi
[uredi | uredi izvor]Blagi simptomi uključuju mučninu, crvenilo, umor. Neurološki simptomi se najčešće vide, uključujući smanjene duboke tetivne reflekse. Teški simptomi uključuju paralizu, respiratornu insuficijenciju i bradikardiju koja napreduje do srčanog zastoja.
Liječenje
[uredi | uredi izvor]Ako je funkcija bubrega normalna, dovoljno je zaustaviti izvor unosa magnezija. Diuretici mogu pomoći u povećanju izlučivanja magnezija u urinu. Teški simptomi mogu se liječiti dijalizom kako bi se magnezij direktno uklonio iz krvi.
Hipomagnezijemija
[uredi | uredi izvor]Hipomagnezijemija, ili nizak nivo magnezija u krvi, može se javiti kod čak 12% hospitalizovanih pacijenata..[24] Simptomi ili efekti hipomagnezijemije mogu se javiti nakon relativno malih deficita.
Uzroci
[uredi | uredi izvor]Glavni uzroci hipomagnezijemije su gastrointestinalni gubici poput povraćanja i dijareje. Drugi glavni uzrok su gubici putem bubrega uzrokovani diureticima, konzumiranjem alkohola, hiperkalcemijom i genetskim poremećajima. Nizak unos hrane također može doprinijeti nedostatku magnezija.
Simptomi
[uredi | uredi izvor]Hipomagnezijemija je obično povezana s drugim elektrolitnim abnormalnostima, kao što su hipokalemija i hipokalcemija. Iz tog razloga, može doći do preklapanja simptoma koji se vide kod ovih drugih elektrolitnih deficita. Teški simptomi uključuju aritmije, enapade i tetaniju.
Liječenje
[uredi | uredi izvor]Prvi korak u liječenju je utvrđivanje da li je nedostatak uzrokovan gastrointestinalnim ili bubrežnim problemom. Osobama bez ili s minimalnim simptomima daje se oralni magnezij. Međutim, mnogi ljudi imaju dijareju i druge gastrointestinalne tegobe. Oni koji ne mogu tolerirati ili primiti magnezij, ili oni s teškim simptomima mogu primiti magnezij intravenski. Hipomagnezemija može spriječiti normalizaciju drugih elektrolitnih deficita. Ako su povezani i drugi elektrolitni deficiti, normalizacija nivoa magnezijuma može biti neophodna za liječenje ostalih deficita.
Fosfat
[uredi | uredi izvor]Hiperfosfatemija
[uredi | uredi izvor]Hipofosfatemija
[uredi | uredi izvor]Kalij
[uredi | uredi izvor]Kalij se uglavnom nalazi unutar ćelija tijela, tako da njegova koncentracija u krvi može varirati od 3,5 mEq/L do 5 mEq/L.[15] Bubrezi su odgovorni za izlučivanje većine kalija iz tijela.[15] To znači da je njihova funkcija ključna za održavanje pravilne ravnoteže kalija u krvotoku.
Hiperkalemija
[uredi | uredi izvor]Hiperkalemija znači da je koncentracija kalija u krvi previsoka. Ovo se dešava kada je koncentracija kalijuma >5 mEq/L.[3][15] Može dovesti do srčanih aritmija, pa čak i smrti.[3] Kao takva, smatra se najopasnijim elektrolitnim poremećajem.[3]
Uzroci
[uredi | uredi izvor]Hiperkalemija je obično uzrokovana smanjenim izlučivanjem putem bubrega, premještanjem kalija u vanćelijski prostor ili povećanom konzumacijom hrane bogate kalijem kod pacijenata sa zatajenjem bubrega.[3] Najčešći uzrok hiperkalemije je laboratorijska greška zbog oslobađanja kalija dok se krvne ćelije iz uzorka razgrađuju.[15] Drugi uobičajeni uzroci su bolest bubrega, ćelijska smrt, acidoza i lijekovi koji utiču na funkciju bubrega.[3]
Simptomi
[uredi | uredi izvor]Dio opasnosti hiperkalemije leži u tome što je često asimptomska i otkriva se samo tokom normalnih laboratorijskih nalaza koje obavljaju ljekari opće prakse.[3] Kako nivoi kalija rastu, osobe mogu početi osjećati mučninu, povraćanje i dijareju.[3] Pacijenti s teškom hiperkalemijom, definiranom nivoima iznad 7 mEq/L, mogu osjetiti grčeve u mišićima, utrnulost, trnce, odsustvo refleksa i paralizu.[3][15] Pacijenti mogu osjetiti aritmije koje mogu dovesti do smrti.[3][15]
Liječenje
[uredi | uredi izvor]Postoje tri glavna načina liječenja hiperkalemije. To su stabilizacija srčanih ćelija, premještanje kalija u ćelije i uklanjanje kalija iz tijela.[3][15] Stabilizacija ćelija srčanog mišića vrši se intravenoznom primjenom kalcija.[3] Premještanje kalija u ćelije vrši se pomoću inhalatora insulina i albuterola.[3] Izlučivanje kalija iz tijela vrši se pomoću hemodijalize, diuretičke petlje ili smole koja uzrokuje izlučivanje kalija u stolicu.[3]
Hipokalemija
[uredi | uredi izvor]Najčešći elektrolitni poremećaj, hipokalemija, znači da je koncentracija kalija <3,5 mEq/L.[3] Često se javlja istovremeno s niskim nivoima magnezija.[3]
Uzroci
[uredi | uredi izvor]Nizak nivo kalija uzrokovan je povećanim izlučivanjem kalija, smanjenom konzumacijom hrane bogate kalijem, prelaskom kalija u ćelije ili određenim endokrinim bolestima.[3] Izlučivanje je najčešći uzrok hipokalemije i može biti uzrokovano upotrebom diuretika, metaboličkom acidozom, dijabetičkom ketoacidozom, hiperaldosteronizmom i renalnom tubularnom acidozom.[3] Kalij se također može izgubiti povraćanjem i dijarejom.[15]
Simptomi
[uredi | uredi izvor]Hipokalemija je često asimptomska, a simptomi se možda neće pojaviti sve dok koncentracija kalija ne padne <2,5 mEq/L.[15] Tipski simptomi uključuju slabost mišića i grčeve. Nizak kalij također može uzrokovati srčane aritmije.[3][15]
Liječenje
[uredi | uredi izvor]Hipokalemija se liječi nadoknadom kalija u tijelu. To se može dogoditi oralno ili intravenski.[3][15] Budući da je nizak kalij obično praćen niskim magnezijem, pacijentima se često daje magnezij uz kalij.[15]
Natrij
[uredi | uredi izvor]Natrij je najzastupljeniji elektrolit u krvi.[25] U ljudskoj fiziologiji se često kaže da su "ćelije vreće kalija koje plutaju u moru natrija." Natrij i njegova homeostaza u ljudskom tijelu uveliko zavise od tečnosti. Ljudsko tijelo se sastoji od približno 60% vode, procenat koji je poznat i kao ukupna tjelesna voda. Ukupna tjelesna voda može se podijeliti u dva odjeljka koja se nazivaju vanćelijska tečnost (ECT) i unujtarćelijska tečnost (ICT). Većina natrija u tijelu ostaje u odjeljku vanćelijske tečnosti.[26] Ovaj odjeljak se sastoji od tečnosti koja okružuje ćelije i tečnosti unutar krvnih sudova. ECF ima koncentraciju natrija od približno 140 mEq/L.[26] Budući da su ćelijske membrane propusne za vodu, ali ne i za natrij, kretanje vode kroz membrane utiče na koncentraciju natrija u krvi. Natrij djeluje kao sila koja vuče vodu preko membrana, a voda se kreće s mjesta s nižom koncentracijom natrija na mjesta s višom koncentracijom natrija. To se događa procesom koji se naziva osmoza.[26] Prilikom procjene neravnoteže natrija, moraju se uzeti u obzir i ukupna voda u tijelu i ukupni natrij u tijelu.[3]
Hipernatremija
[uredi | uredi izvor]Hipernatremija znači da je koncentracija natrija u krvi previsoka. Smatra se da osoba ima visok natrij na nivoima iznad 145 mEq/L. Hipernatremija nije uobičajena kod osoba bez drugih zdravstvenih problema.[3] Većina osoba s ovim poremećajem iskusila je gubitak vode zbog dijareje, promijenjen osjećaj žeđi, nemogućnost konzumiranja vode, nemogućnost bubrega da proizvode koncentrirani urin ili povećan unos soli.[3][26]
Uzroci
[uredi | uredi izvor]Postoje tri vrste hipernatremije, svaka s različitim uzrocima.[3] Prva je dehidracija uz nizak ukupni natrij u tijelu. Ovo je najčešće uzrokovano toplotnim udarom, opekotinama, ekstremnim znojenjem, povraćanjem i dijarejom.[3] Druga je nizak ukupni natrij u tijelu uz normalan natrij u tijelu. Ovo može uzrokovati diabetes insipidus, bubrežnom bolešću, hipotalamičkom disfunkcijom, anemijom srpastih ćelija i određenim lijekovima.[3] Treći je povećan ukupni natrij u tijelu koji je uzrokovan povećanim unosom hrane, Connov sindrom ili Cushingov sindrom.[3]
Simptomi
[uredi | uredi izvor]Simptomi hipernatremije mogu varirati ovisno o vrsti i brzini razvoja elektrolitnog poremećaja.[26] Uobičajeni simptomi su dehidracija, mučnina, povraćanje, umor, slabost, povećana žeđ i prekomjerno mokrenje. Pacijenti mogu uzimati lijekove koji su uzrokovali neravnotežu, kao što su diuretici ili nesteroidni protivupalni lijekovi.[26] Neki pacijenti možda uopće nemaju očigledne simptome.[26]
Liječenje
[uredi | uredi izvor]Ključno je prvo procijeniti stabilnost pacijenta. Ako postoje bilo kakvi znaci šoka poput tahikardija ili hipotenzija, oni se moraju odmah liječiti intravenskom infuzijom fiziološke otopine.[3][26] Kada se pacijent stabilizuje, važno je identificirati osnovni uzrok hipernatremije jer to može uticati na plan liječenja.[3][26] Posljednji korak u liječenju je izračunavanje deficita slobodne vode kod pacijenta i njegova nadoknada stabilnom brzinom, korištenjem kombinacije oralnih ili intravenskih tekućina.[3][26] Brzina nadoknade tekućine varira ovisno o tome koliko dugo je pacijent hipernatremičan. Prebrzo snižavanje nivoa natrija može uzrokovati cerebralni edem.[26]
Hiponatremija
[uredi | uredi izvor]Hiponatremija znači da je koncentracija natrija u krvi preniska. Generalno se definira kao koncentracija niža od 135 mEq/L.[3] Ovaj relativno čest elektrolitski poremećaj može ukazivati na prisustvo bolesti, ali u bolničkom okruženju je češće uzrokovan davanjem hipotoničnih tečnosti.[3][15] Većina hospitaliziranih pacijenata ima samo blagu hiponatremiju, s nivoima iznad 130 mEq/L. Samo 1-4% pacijenata ima nivoe niže od 130 mEq/L.[15]
Uzroci
[uredi | uredi izvor]Hiponatremija ima mnogo uzroka, uključujući srčanu insuficijenciju, hroničnu bolest bubrega, bolest jetre, liječenje tiazid nim diureticima, psihogenu polidipsiju i sindrom neodgovarajućeg lučenja antidiuretskog hormona.[3] Može se naći i u postoperativnom stanju i u slučaju slučajne intoksikacije vodom, što se može vidjeti kod intenzivnog vježbanja.[3] Uobičajeni uzroci kod pedijatrijskih pacijenata mogu biti dijareja, česta hranjenja razrijeđenom formulom, intoksikacija vodom putem prekomjerne konzumacije i klistiri.[3] Pseudohiponatremija je lažno nisko očitanje natrija koje može biti uzrokovano visokim nivoima masti ili proteina u krvi.[3][15] Dilucijska hiponatremija se može javiti kod dijabetičara jer visoki nivoi glukoze povlače vodu u krvotok, što uzrokuje smanjenje koncentracije natrija.[3][15] Dijagnoza uzroka hiponatremije zasniva se na tri faktora: status volumena, osmolalnost plazme, nivo natrija u urinu i osmolalnosti urina.[3][15]
Simptomi
[uredi | uredi izvor]Mnoge osobe sa blagom hiponatremijom neće iskusiti simptome. Ozbiljnost simptoma je direktno povezana sa težinom hiponatremije i brzinom početka.[3] Opći simptomi uključuju gubitak apetita, mučninu, povraćanje, konfuziju, agitaciju i slabost.[3][15] Više zabrinjavajućih simptoma uključuje centralni nervni sistem i uključuju napade, komu i smrt zbog hernijacije mozga.[3][15] Ovo se obično ne javlja dok nivo natrija ne padne ispod 120 mEq/L.[3]
Liječenje
[uredi | uredi izvor]Razmatranja za liječenje uključuju težinu simptoma, vrijeme do početka, status volumena, osnovni uzrok i nivo natrijuma.[15] Ako je nivo natrijuma <120 mEq/L, osoba se može liječiti hipertoničnom fiziološkom otopinom jer su izuzetno niski nivoi povezani sa teškim neurološkim simptomima.[15] Kod nehitnih slučajeva U nekim situacijama, važno je postepeno korigovati unos natrija, kako bi se smanjio rizik od sindroma osmotske demijelinizacije.[3][15] Ako osoba ima nizak nivo ukupne tjelesne vode i nizak nivo natrija, obično joj se daje tečnost.[3] Ako osoba ima visok nivo ukupne tjelesne vode (kao što je zbog srčane insuficijencije ili bolesti bubrega), može joj se dati ograničenje unosa tečnosti, ograničenje unosa soli i liječenje diuretikom.[3] Ako osoba ima normalan volumen ukupne tjelesne vode, može joj se dati samo ograničenje unosa tečnosti.[3]
Izvori u ishrani
[uredi | uredi izvor]Ishrana značajno doprinosi zalihama elektrolita i nivou u krvi. U nastavku je lista namirnica koje su povezane sa višim nivoima ovih elektrolita.
Natrij
[uredi | uredi izvor]Preporučuje se da pojedinac konzumira manje od 2,300 mg dnevnog unosa natrija kao dijela zdrave prehrane.[27] A significant portion of our sodium intake comes from just a few types of food, which may be surprising, as large sources of sodium may not taste salty.[28][29]
- Hljeb
- Supe
- Suhomesnati proizvodi i naresci
- Sir
- Slane grickalice (npr. čips, krekeri, pereci)
Fosfat
[uredi | uredi izvor]Od minerala, fosfor se uglavnom javlja kao fosfat. Dobri izvori fosfora uključuju prašak za pecivo, instant puding, brašno od pamučnog sjemena, sjemenke konoplje, obogaćena pića, sušenu sirutku.
Kalij
[uredi | uredi izvor]Dobri izvori kalija nalaze se u raznom voću i povrću.[30] Preporučeni unos kalija za odrasle kreće se od 2.300 mg do 3.400 mg, ovisno o dobi i spolu.[31]
Kalcij
[uredi | uredi izvor]Mliječni proizvodi su glavni izvor kalcija u prehrani u Sjedinjenim Američkim Državama.[32] Preporučeni unos kalcija za odrasle kreće se od 1.000 mg do 1.300 mg, ovisno o dobi i spolu.[32]
- Jogurt
- Sir
- Mlijeko
- Tofu
- Konzervirane sardine
Magnezij
[uredi | uredi izvor]Magnezij se nalazi u raznom povrću, mesu i žitaricama.[33] Hrana bogata vlaknima uglavnom je izvor magnezija.[34] Preporučeni unos magnezija za odrasle kreće se od 360 mg do 420 mg, ovisno o dobi i spolu.[34]
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ↑ Alfarouk, Khalid O.; Ahmed, Samrein B. M.; Ahmed, Ahmed; et al. (7. 4. 2020). "The Interplay of Dysregulated pH and Electrolyte Imbalance in Cancer". Cancers. 12 (4): 898. doi:10.3390/cancers12040898. PMC 7226178. PMID 32272658.
- 1 2 Balcı, Arif Kadri; Koksal, Ozlem; Kose, Ataman; Armagan, Erol; Ozdemir, Fatma; Inal, Taylan; Oner, Nuran (2013). "General characteristics of patients with electrolyte imbalance admitted to emergency department". World Journal of Emergency Medicine. 4 (2): 113–116. doi:10.5847/wjem.j.issn.1920-8642.2013.02.005. ISSN 1920-8642. PMC 4129840. PMID 25215103.
- 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 Walls, Ron M.; Hockberger, Robert S.; Gausche-Hill, Marianne (2018). Rosen's Emergency Medicine: Concepts and Clinical Practice. Philadelphia, PA: Elsevier. str. 1516–1532. ISBN 978-0-323-35479-0.
- ↑ Castro, Danny; Sharma, Sandeep (2024), "Hypokalemia", StatPearls, Treasure Island (FL): StatPearls Publishing, PMID 29494072, pristupljeno 22. 11. 2024
- ↑ Rondon, Helbert; Badireddy, Madhu (2024), "Hyponatremia", StatPearls, Treasure Island (FL): StatPearls Publishing, PMID 29262111, pristupljeno 22. 11. 2024
- 1 2 3 Bockenhauer, D; Zieg, J (septembar 2014). "Electrolyte disorders". Clinics in Perinatology. 41 (3): 575–90. doi:10.1016/j.clp.2014.05.007. PMID 25155728.
- ↑ Tisdall, M; Crocker, M; Watkiss, J; Smith, M (januar 2006). "Disturbances of sodium in critically ill adult neurologic patients: a clinical review". Journal of Neurosurgical Anesthesiology. 18 (1): 57–63. doi:10.1097/01.ana.0000191280.05170.0f. PMC 1513666. PMID 16369141.
- 1 2 3 4 Moritz, ML; Ayus, JC (novembar 2002). "Disorders of water metabolism in children: hyponatremia and hypernatremia. ]]]]]". Pediatrics in Review. 23 (11): 371–80. doi:10.1542/pir.23-11-371. PMID 12415016. S2CID 40511233.
- ↑ Vo, Megen; Golden, Neville (16. 12. 2022). "Medical complications and management of atypical anorexia nervosa". Journal of Eating Disorders (jezik: engleski). 10 (1). doi:10.1186/s40337-022-00720-9. ISSN 2050-2974. PMC 9756584 Provjerite vrijednost parametra
|pmc=(pomoć). PMID 36522787 Provjerite vrijednost parametra|pmid=(pomoć). - ↑ Barrett, Kim E.; Barman, Susan M.; Brooks, Heddwen L.; Yuan, Jason X.-J. (2019), "Excitable Tissue: Nerve", Ganong's Review of Medical Physiology (26 izd.), New York, NY: McGraw-Hill Education, pristupljeno 22. 11. 2024
- ↑ Barrett, Kim E.; Barman, Susan M.; Brooks, Heddwen L.; Yuan, Jason X.-J. (2019), "Central & Peripheral Neurophysiology: Introduction", Ganong's Review of Medical Physiology (26 izd.), New York, NY: McGraw-Hill Education, pristupljeno 22. 11. 2024
- ↑ Barrett, Kim E.; Barman, Susan M.; Brooks, Heddwen L.; Yuan, Jason X.-J. (2019), "Excitable Tissue: Muscle", Ganong's Review of Medical Physiology (26 izd.), New York, NY: McGraw-Hill Education, pristupljeno 22. 11. 2024
- ↑ Dineen, R; Thompson, CJ; Sherlock, M (juni 2017). "Hyponatraemia – presentations and management". Clinical Medicine. 17 (3): 263–69. doi:10.7861/clinmedicine.17-3-263. PMC 6297575. PMID 28572229.
- ↑ Ályarez L, E; González C, E (juni 2014). "[Pathophysiology of sodium disorders in children]". Revista chilena de pediatria (Review). 85 (3): 269–80. doi:10.4067/S0370-41062014000300002. PMID 25697243.
- 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 Tintinalli, JE; Stapczynski, J; Ma, O; Yealy, DM; Meckler, GD; Cline, DM (2016). Tintinalli's Emergency Medicine: A Comprehensive Study Guide. New York, NY: McGraw-Hill. ISBN 978-0-07-179476-3.
- ↑ Goldstein, David A. (1990), Walker, H. Kenneth; Hall, W. Dallas; Hurst, J. ]Willis (ured.), "Serum Calcium", Clinical Methods: The History, Physical, and Laboratory Examinations (3rd izd.), Butterworths, ISBN 978-0-409-90077-4, PMID 21250094, pristupljeno 11. 3. 2020
- ↑ Bove-Fenderson, Erin; Mannstadt, Michael (1. 10. 2018). "Hypocalcemic disorders". Best Practice & Research Clinical Endocrinology & Metabolism. SI: Metabolic bone disease (jezik: engleski). 32 (5): 639–656. doi:10.1016/j.beem.2018.05.006. ISSN 1521-690X. PMID 30449546. S2CID 53951967.
- ↑ Yu, Elaine; Sharma, Sandeep (2024), "Physiology, Calcium", StatPearls, Treasure Island (FL): StatPearls Publishing, PMID 29489276, pristupljeno 22. 11. 2024
- 1 2 3 4 Berend, Kenrick; van Hulsteijn, Leonard Hendrik; Gans, Rijk O. B. (april 2012). "Chloride: the queen of electrolytes?". European Journal of Internal Medicine. 23 (3): 203–211. doi:10.1016/j.ejim.2011.11.013. ISSN 1879-0828. PMID 22385875.
- 1 2 "Hyperchloremia (High Chloride) - Managing Side Effects - Chemocare". chemocare.com. Arhivirano s originala, 27. 3. 2020. Pristupljeno 27. 3. 2020.
- 1 2 "Hypochloremia (Low Chloride) - Managing Side Effects - Chemocare". chemocare.com. Pristupljeno 27. 3. 2020.
- 1 2 Glasdam, Sidsel-Marie; Glasdam, Stinne; Peters, Günther H. (1. 1. 2016), Makowski, Gregory S. (ured.), "Chapter Six - The Importance of Magnesium in the Human Body: A Systematic Literature Review", Advances in Clinical Chemistry (jezik: engleski), Elsevier, 73: 169–193, doi:10.1016/bs.acc.2015.10.002, PMID 26975973
- ↑ Van Laecke, Steven (2. 1. 2019). "Hypomagnesemia and hypermagnesemia". Acta Clinica Belgica (jezik: engleski). 74 (1): 41–47. doi:10.1080/17843286.2018.1516173. ISSN 1784-3286. PMID 30220246.
- ↑ Wong, E. T.; Rude, R. K.; Singer, F. R.; Shaw, S. T. (mart 1983). "A high prevalence of hypomagnesemia and hypermagnesemia in hospitalized patients". American Journal of Clinical Pathology. 79 (3): 348–352. doi:10.1093/ajcp/79.3.348. ISSN 0002-9173. PMID 6829504.
- ↑ Rn), Open Resources for Nursing (Open; Ernstmeyer, Kimberly; Christman, Elizabeth (2021), "Chapter 15 Fluids and Electrolytes", Nursing Fundamentals [Internet] (jezik: engleski), Chippewa Valley Technical College, pristupljeno 22. 11. 2024
- 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 Tintinalli, Judith E.; Stapczynski, J. Stephan; Ma, O. John; Yealy, Donald M.; Meckler, Garth D.; Cline, David M. (2016). Tintinalli's Emergency Medicine: A Comprehensive Study Guide. New York, NY: McGraw-Hill. ISBN 978-0-07-179476-3.
- ↑ "2015-2020 Dietary Guidelines | health.gov". health.gov. Arhivirano s originala, 17. 3. 2020. Pristupljeno 27. 3. 2020.
- ↑ "CDC - DHDSP - Top 10 Sources of Sodium". www.cdc.gov (jezik: engleski). 3. 10. 2018. Arhivirano s originala, 3. 6. 2015. Pristupljeno 27. 3. 2020.
- ↑ Food Surveys Research Group; Health, U.S. Department Of; Control, Centers For Disease; National Center For Health Statistics (2015). "What We Eat In America (WWEIA) Database | Ag Data Commons". data.nal.usda.gov (jezik: engleski). doi:10.15482/USDA.ADC/1178144. Pristupljeno 27. 3. 2020.
- ↑ "Blood Pressure : How to eat more potassium". www.bloodpressureuk.org. Arhivirano s originala, 4. 2. 2020. Pristupljeno 27. 3. 2020.
- ↑ "Office of Dietary Supplements - Potassium". ods.od.nih.gov (jezik: engleski). Pristupljeno 27. 3. 2020.
- 1 2 "Office of Dietary Supplements - Calcium". ods.od.nih.gov (jezik: engleski). Pristupljeno 27. 3. 2020.
- 1 2 3 4 "Magnesium-Rich Food Information". Cleveland Clinic. Pristupljeno 25. 3. 2020.
- 1 2 "Office of Dietary Supplements - Magnesium". ods.od.nih.gov (jezik: engleski). Pristupljeno 27. 3. 2020.
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]- "Part 10.1: Life-Threatening Electrolyte Abnormalities". Circulation (jezik: engleski). 112 (24_supplement). 13. 12. 2005. doi:10.1161/CIRCULATIONAHA.105.166563. S2CID 79026294.
Šablon:Elektrolitne abnormalnosti Šablon:Nutritivna patologija
