Neregularni rat

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Iregularni rat (IW), u općoj doktrini Sjedinjenih Američkih Država, definiran je kao "nasilna borba između državnih i nedržavnih aktera za legitimitet i utjecaj na relevantno stanovništvo." Koncepti povezani s neregularnim ratovanjem stariji su od samog pojma.[1][2]

Jedna od najranijih poznatih upotreba izraza neregularno ratovanje je u engleskom izdanju iz 1986. godine: "Moderno neregularno ratovanje u odbrambenoj politici i kao vojni fenomen" bivšeg nacističkog oficira Friedricha Augusta Freiherra von der Heydtea. Originalno njemačko izdanje knjige iz 1972. nosi naslov "Der Moderne Kleinkrieg als Wehrpolitisches und Militarisches Phänomen". Njemačka riječ "Kleinkrieg" doslovno je prevedena kao "mali rat".[3] Riječ "Irregular", korištena u naslovu engleskog prijevoda knjige, čini se da se odnosi na ne "regularne oružane snage" prema Trećoj ženevskoj konvenciji.

Još jedna rana upotreba termina je u dokumentu Centralne obavještajne agencije iz 1996. od Jeffreyja B. Whitea.[4] Glavni elementi razvoja vojne doktrine vezane za IW su napravljeni između 2004. i 2007.[5] kao rezultat napada 11. septembra na Sjedinjene Američke Države.[6][7] Ključni zagovornik IW unutar američkog Ministarstva odbrane je Michael G. Vickers, bivši paravojni oficir u CIA-i.[8] Cijino Odjeljenje za specijalne aktivnosti (SAD) je premijerna jedinica za neregularno ratovanje, kako za stvaranje tako i za borbu protiv neregularnih ratnih jedinica.[9][10][11] Naprimjer, paravojni oficiri SAD-a stvorili su i vodili uspješne neregularne jedinice iz plemena Hmong tokom rata u Laosu 1960-ih.[12] iz Sjeverne alijanse protiv Talibana tokom rata u Afganistanu 2001.[13] i od Kurda Pešmerga protiv Ansar al-Islama i snaga Sadama Husseina tokom rata u Iraku 2003.[14][15][16]

Neregularno ratovanje favorizuje indirektno ratovanje i pristupe asimetričnom ratovanju, iako može koristiti čitav niz vojnih i drugih sposobnosti, kako bi nagrizao moć, uticaj i volju protivnika. To je sama po sebi dugotrajna borba koja će testirati odlučnost države i njenih strateških partnera.[17][18][19][20][21] Razlika između regularnih i neregularnih snaga nije povezana sa pojmom "neregularno ratovanje". Izraz, neregularno ratovanje, uspostavljen je za razliku od "tradicionalno ratovanje" i "nekonvencionalno ratovanje", i da bi ga se razlikovalo kao takvo.[22]

U unosu u elektronski otvoreni pristup Priručnika vojnih nauka [23] Nizozemski vojni naučnik Martijn Kitzen istražuje Operacije u neregularnom ratovanju i temeljno znanje koje ove sukobe karakteriše kao nasilne borbe u koje su uključeni nedržavni akteri i države koje nastoje uspostaviti moć, kontrolu i legitimitet nad relevantnim stanovništvom.[24] U ovom poglavlju Kitzen daje pregled većeg dijela akademske literature koja pokriva ovu oblast.[25]

Ostale definicije[uredi | uredi izvor]

  • IW je oblik ratovanja koji za cilj ima kredibilitet i/ili legitimitet relevantne političke vlasti s ciljem podrivanja ili podrške toj vlasti. IW favorizuje indirektne pristupe, iako može koristiti čitav niz vojnih i drugih sposobnosti da traži asimetrične pristupe kako bi nagrizao moć, utjecaj i volju protivnika.[26]
  • IW se definiše kao nasilna borba između države i nedržavnih aktera za legitimnost i uticaj na relevantnu populaciju(e)
  • IW uključuje sukobe u kojima neprijateljski borci nisu regularne vojne snage nacionalnih država.[27]
  • IW je "rat među ljudima" za razliku od "industrijskog rata" (tj. redovnog rata).[28]

Primjeri[uredi | uredi izvor]

Gotovo svi moderni ratovi uključuju barem neki element neregularnog ratovanja. Od vremena Napoleona, otprilike 80% sukoba je bilo neregularne prirode. Međutim, može se smatrati da su sljedeći sukobi prikazani kao primjer neregularnog ratovanja:[1][4]

Aktivnosti[uredi | uredi izvor]

Aktivnosti i vrste sukoba uključene u IW su:

Prema DoD-u, postoji pet osnovnih aktivnosti IW-a:

Modeliranje i simulacija[uredi | uredi izvor]

Kao rezultat Direktive DoD 3000.07,[19] Oružane snage Sjedinjenih Država proučavaju koncepte neregularnog ratovanja koristeći modeliranje i simulaciju.[30][31][32]

Ratne igre i vježbe[uredi | uredi izvor]

Bilo je nekoliko vojnih ratnih igara i vojnih vježbi povezanih s IW-om, uključujući:

  • Objedinjena akcija [33]
  • Objedinjena potraga [34]
  • January 2010 Tri-Service Maritime Workshop,[35]
  • Zajedničke ratne igre serije Irregular Warrior,[35]
  • Serija ratnih igara Expeditionary Warrior,[35] i
  • Igra pomorskih operacija stabilnosti iz decembra 2011. godine usmjerena je posebno na operacije stabilnosti u pomorskom domenu koje vodi Pomorska služba.[35]
Poznati učesnici

Zajedničke ratne igre serije Neregularni ratnik[35][uredi | uredi izvor]

  • Serija ratnih igara Expeditionary Warrior,[35] i
  • Igra pomorskih operacija stabilnosti iz decembra 2011. godine usmjerena je posebno na operacije stabilnosti u pomorskom domenu koje vodi Pomorska služba.[35]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Prema definiciji "regularnih snaga", koja je došla mnogo nakon Američkog revolucionarnog rata (ARW), američke snage nisu ispunjavale sljedeće kriterije u svakom trenutku tokom ARW:
    • ima fiksni prepoznatljiv amblem koji je prepoznatljiv na daljinu
    • otvoreno nošenje oružja
    • vođenje operacija u skladu sa zakonima i običajima ratovanja.

    Bez obzira na to, u smislu modernog međunarodnog humanitarnog prava koje je također razvijeno mnogo kasnije od ARW, američke snage su činile dio oružanih snaga strane u oružanom sukobu, ali nisu pripadale redovnoj strani te strane. snage (budući da Sjedinjene Američke Države nisu postojale i stoga nisu mogle imati regularne snage; američke snage su bile pobunjenik najmanje do 1776.) i djeluju na ili izvan njihove vlastite teritorije čak i ako je teritorija od interesa. Američke snage su postale regularne snage, ali se ne mogu smatrati regularnim snagama tokom čitavog perioda ARW-a. Naprimjer, američka zastava uspostavljena je (1777.) dvije godine nakon početka ARW-a (1775.). Također, postojale su velike razlike između američkih i britanskih snaga. Tek kada je Francuska počela da pomaže američkim snagama (1778.), razlika je počela da se sužava. Sukob tokom dispariteta se sigurno računa kao asimetrično ratovanje. Također, Bostonska čajanka (1773) se može posmatrati kao gerilska taktika. U najmanju ruku, dobar dio ARW treba računati kao IW, iako je cijeli ARW koji se računa kao IW kontroverzno. Međutim, pošto je više od 1/2 ARW vođeno kao ARW, onda se smatra da ga je sigurno klasifikovati kao IW, iako su američke snage djelovali u svim pogledima kao regularne snage pred kraj sukoba.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Gates, John M. "The U.S. Army and Irregular Warfare". College of Wooster. Arhivirano s originala, 23. 6. 2009. Pristupljeno 20. 2. 2010.
  2. ^ Pelleriti, John A.; Maloney, Michael; Cox, David C.; Sullivan, Heather J.; Piskura, J. Eric; Hawkins, Montigo J. (2019). "The Insufficiency of U.S. Irregular Warfare Doctrine" (PDF). Joint Force Quarterly. Arhivirano s originala (PDF), 2. 2. 2022.
  3. ^ Moses, A. Dirk (2007). German Intellectuals and the Nazi Past. Cambridge: Cambridge University Press. ISBN 978-0-511-51190-5. OCLC 191719860.CS1 održavanje: datum i godina (link)
  4. ^ a b White, Jeffrey B. (14. 4. 2007). "Some Thoughts on Irregular Warfare". CIA. Arhivirano s originala, 13. 7. 2007.
  5. ^ "The National Military Strategy of the United States of America" (PDF). Strategic Studies Institute. 2004. Arhivirano s originala (PDF), 10. 6. 2007.
  6. ^ Miller, Frank A. (15. 3. 2006). "Irregular Warfare – Perhaps Not So "Irregular" (PDF). Strategic Studies Institute. Arhivirano s originala (PDF), 10. 6. 2007.
  7. ^ "The National Security Strategy of the United States of America" (PDF). GlobalSecurity.org. United States National Security Council. septembar 2002. Arhivirano s originala (PDF), 24. 12. 2003.
  8. ^ Grant, Greg (7. 4. 2009). "The Man Behind Irregular Warfare Push: Mike Vickers". DoDBuzz. Arhivirano s originala, 11. 4. 2009.
  9. ^ Southworth, Samuel A.; Tanner, Stephen (2002). U.S. Special Forces : A Guide to America's Special Operations Units : The World's Most Elite Fighting Force (1st izd.). Cambridge, MA: Da Capo Press. ISBN 978-0-306-81165-4. OCLC 49594086.CS1 održavanje: datum i godina (link)
  10. ^ "Waller, Douglas, "The CIA Secret Army", Time Inc., 3 February 2003". time.com. Arhivirano s originala, 1. 2. 2003.
  11. ^ Stone, Kathryn & Williams, Anthony R., All Necessary Means: Employing CIA operatives in a Warfighting Role Alongside Special Operations Forces, United States Army War College (USAWC), 7 April 2003
  12. ^ Shooting at the Moon: The Story of America's Clandestine War in Laos, Steerforth Press, ISBN 978-1-883642-36-5, 1996
  13. ^ Bob Woodward, Bush at War, Simon and Schuster, ISBN 0-7432-0473-5, 19 November 2002
  14. ^ Tucker, Mike & Faddis, Charles, Operation Hotel California: The Clandestine War inside Iraq, The Lyons Press, ISBN 978-1-59921-366-8, 2008
  15. ^ Woodward, Bob, Plan of Attack, Simon and Schuster, ISBN 978-0-7432-5547-9, 2004
  16. ^ https://ndupress.ndu.edu/Portals/68/Documents/jfq/jfq-67/JFQ-67_32-39_Berger.pdf Šablon:Bare URL PDF
  17. ^ "Irregular Warfare (IW) Joint Operating Concept (JOC)", Version 1.0, United States Department of Defense, 27 February 2009 [1]
  18. ^ "US Irregular Warfare (IW) Analysis Workshop", Military Operations Research Society (MORS), 11 September 2007 [2] Arhivirano 3. 9. 2008. na Wayback Machine
  19. ^ a b "Irregular Warfare (IW)", DoD Directive 3000.07, United States Department of Defense, 1 December 2008 [3]
  20. ^ "Quadrennial Roles & Missions (QRM) Review Report", United States Department of Defense, January 2009 [4]
  21. ^ "Irregular Warfare", Doctrine Document 2-3, United States Air Force, 1 August 2007 [5]
  22. ^ Larson, Eric V.; Eaton, Derek; Nichiporuk, Brian; Szayna, Thomas S. (2008). "Defining Irregular Warfare". Assessing Irregular Warfare. RAND Corporation. str. 7–18. ISBN 9780833043221. JSTOR 10.7249/mg668a.10.
  23. ^ Sookermany A. (ed) (2020) Handbook of Military Sciences. Springer, Cham doi:10.1007/978-3-030-02866-4
  24. ^ Kitzen M. (2020) Operations in Irregular Warfare. In: Sookermany A. (eds) Handbook of Military Sciences. p. 1-21. Springer, Cham doi:10.1007/978-3-030-02866-4_81-1
  25. ^ Kitzen, Martijn (2012). "Western Military Culture and Counterinsurgency: An Ambiguous Reality". Scientia Militaria - South African Journal of Military Studies. 40. doi:10.5787/40-1-982 – preko ResearchGate.
  26. ^ "Irregular Warfare Special Study," United States Joint Forces Command Joint Warfighting Center, 4 August 2006 [6] Arhivirano 14. 2. 2013. na Wayback Machine
  27. ^ "Quadrennial Defense Review Report", United States Department of Defense, 6 February 2006 [7]
  28. ^ "Benest, David, "British Leaders and Irregular Warfare," 29 August 2007" (PDF). Arhivirano s originala (PDF), 26. 2. 2012. Pristupljeno 31. 8. 2022.
  29. ^ Marston, Daniel (2002). The American Revolution 1774-1783. Osprey Publishing. ISBN 978-1-84176-343-9.[mrtav link]
  30. ^ "U. S. Army Enhancement of Irregular Warfare Modeling & Simulation", United States Army Modeling and Simulation Office, 24 February 2009 [8] Arhivirano 22. 12. 2016. na Wayback Machine
  31. ^ "MORS Workshop Irregular Warfare (IW) II Analysis Workshop", Military Operations Research Society, 3–6 February 2009 [9]
  32. ^ Cragg, Lt. Jennifer, "Behavior Studies May Improve Irregular Warfare Techniques", American Forces Press Service, 20 April 2009 [10]
  33. ^ "Av免费在线观看,国产免费A∨在线播放,国产高清AV免费观看,AV免费在线观看". Arhivirano s originala, 2. 7. 2022. Pristupljeno 31. 8. 2022.
  34. ^ "Home". unifiedquest.army.mil. Arhivirano s originala, 22. 7. 2011. Pristupljeno 31. 8. 2022.
  35. ^ a b c d e f g "Maritime Stability Operations - PDF". docplayer.net. Pristupljeno 7. 9. 2017.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

  • Military Art and Science Major - Irregular Warfare Specialty Track [11] Arhivirano 3. 3. 2016. na Wayback Machine
  • Pincus, Walter, "Irregular Warfare, Both Future and Present," The Washington Post, 7 April 2008 [12]
  • Phillips, Joan T., Fairchild, Muir S.,"Irregular Warfare", Maxwell Air Force Base March 2007 [13] Arhivirano 1. 5. 2017. na Wayback Machine
  • Gustafson, Michael, "Modern Irregular Warfare & Counterinsurgency", Swedish National Defence College, 2009 [14] Arhivirano 23. 8. 2010. na Wayback Machine
  • Coons, Kenneth C. Jr., Harned, Glenn M., "Irregular Warfare is Warfare", Joint Force Quarterly, National Defense University, 2009 [15] Arhivirano 9. 1. 2009. na Wayback Machine
  • Naval Postgraduate School (NPS) Center on Terrorism and Irregular Warfare (CTIW) [16]
  • United States Joint Forces Command (USJFCOM) Joint Irregular Warfare Center (JIWC) [17] Arhivirano 25. 7. 2011. na Wayback Machine
  • Armed Groups and Irregular Warfare; Adapting Professional Military Education, Richard H. Shultz, Jr., Roy Godson, and Querine Hanlon (Washington, DC: National Strategy Information Center, 2009). [18]
  • Tomkins, Paul, Irregular Warfare: Annotated Bibliography. Fort Bragg, NC: United States Army Special Operations Command, 2011.