Idi na sadržaj

Neuroendokrinologija

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Neuroendocrinologija je interaktivna i prožimajuća nauka između neurologije i endokrinologije, uključujući biološka obilježja ispitivanih ćelija i njihovih međuodnosa. Nervni i endokrini sistem se u zajedničkim procesima označavaju kao neuroendokrina integracija, koja reguliše fiziološke procese u tijelima metazoa, kao i čovjeka. Neuroendokrinologija proističe iz raspoznavanja da mozak, posebno hipotalamus, kontroliše lučenje hormona hipofize i proširuje se na istraživanja brojnih međusobnih odnosa endokrinog i nervnog sistema. Neuroendokrini sistem uključuje mehanizme kojima djelovanje hipotalamusa održava homeostazu, kojom se uređuju reprodukcija, metabolizam, unos hrane i pića, korištenje energije, osmolarnost i krvni pritisak.

Neuroendokrini sistem

[uredi | uredi izvor]

Glavni dijelovi neuroendokrinog sistema

[uredi | uredi izvor]

Hipotalamus

[uredi | uredi izvor]

Endokrini sistem sadrži brojne žlijezde unutar tijela koje proizvode i luče hormone raznih hemijskih struktura poput: peptida, steroida i neuroamina. Svi zajedno, oni uz nervni sistem regulišu mnoge fiziološke procese.

Oksitocin i vasopresin (poznaiti i kao anti-diuretski hormon), su dva peptidna hormona stražnjeg režnja hipofize (neurohipofize), koji se luče iz nervnih završetaka magnoćelijskih neuroendokrinih ćelija u sistemsku cirkulaciju. Ćelijska tijela neurona koji izlučuju oksitocin i vasopresin su u paraventrikulskom i supraoptičkom jezgru, a električna aktivnost neurona vrši se preko uzlaznih sinapsnih impulsa iz ostalih područja mozga. Nasuprot tome, hormoni adenohipofize (u adenohipofizi) se izlučuju iz endokrinih ćelija koje kod sisara nisu direktno nadražene, a ipak luče ove hormone: (adrenokorticotropni hormon, luteinizirajući hormon, hormon stimulacije folilula, hormon stimulacije tireoidnog hormona, prolaktin i hormon rasta).

Lučenje hormona rasta je pod kontrolom dva neuroendokrina sistema: neuroni oslobađajućeg hormona rasta (GHRH) i somatostatinski neuroni, koji stimuliraju i inhibiraju lučenje hormona rasta. GHRH neuroni se nalaze u lučnom jezgru hipotalamusa, a somatostatinske ćelije koje su uključene u regulaciju hormona rasta nalaze se u periventrikulskom jezgru. Ova dva sistema neurona projiciraju aksone sa središnje eminencije, gdje otpuštaju peptid u portne krvne sudova za protok do prednjeg režnja hipofize. Hormon rasta se luči na impulse koji proističu iz naizmjeničnih epizoda oslobađanja GHRH i somatostatina, što može odražavati neuronske interakcije između GHRH i somatostatinskih ćelija, uz negativne povratne informacije hormona rasta.

Neuroendokrini sistemi kontrolišu reprodukciju[2] u svim oblastima, od vezanja do spolnog ponašanja. Oni kontrolišu spermatogenezu i ciklus jajnika, parturicij, laktaciju i materinsko ponašanje. Kontrolišu i odgovor tijela na stres[3] i infekciju.[4] Regulišu metabolizam organizma, utičući na ponašanje u ishrani i uzimanju tekućine, kao i unos i potrošnju energije, tj. kako se metaboliziraju masti.[5] Oni utiču i na način regulacije,[6] tjelesnih tečnosti i homeostazu elektrolita,[7] i krvnog pritiska.[8]

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ a b c d Malenka RC, Nestler EJ, Hyman SE (2009). "Chapter 10: Neural and Neuroendocrine Control of the Internal Milieu". u Sydor A, Brown RY (ured.). Molecular Neuropharmacology: A Foundation for Clinical Neuroscience (2nd izd.). New York: McGraw-Hill Medical. str. 246, 248–259. ISBN 9780071481274.
    •The hypothalamic–neurohypophyseal system secretes two peptide hormones directly into the blood, vasopressin and oxytocin. ...
    •The hypothalamic–pituitary–adrenal (HPA) axis. It comprises corticotropin-releasing factor (CRF), released by the hypothalamus; adrenocorticotropic hormone (ACTH), released by the anterior pituitary; and glucocorticoids, released by the adrenal cortex.
    •The hypothalamic–pituitary–thyroid axis consists of hypothalamic thyrotropin-releasing hormone (TRH); the anterior pituitary hormone thyroid–stimulating hormone (TSH); and the thyroid hormones T3 and T4.
    •The hypothalamic–pituitary–gonadal axis comprises hypothalamic gonadotropin–releasing hormone (GnRH), the anterior pituitary luteinizing hormone (LH) and follicle-stimulating hormone (FSH), and the gonadal steroids.
    CS1 održavanje: upotreba parametra authors (link)
  2. ^ Blázquez M, Bosma PT, Fraser EJ, Van Look KJ, Trudeau VL (juni 1998). "Fish as models for the neuroendocrine regulation of reproduction and growth". Comparative Biochemistry and Physiology C. 119 (3): 345–364. doi:10.1016/S0742-8413(98)00023-1. ISSN 0742-8413. PMID 9827007.CS1 održavanje: upotreba parametra authors (link)
  3. ^ Ratka, Anna; Sutanto, Winardi; Bloemers, Margreet; de Kloet, Ronald (1989). "On the Role of Brain Mineralocorticoid (Type I) and Glucocorticoid (Type II) Receptors in Neuroendocrine Regulation". Neuroendocrinology. 50 (2): 117–123. doi:10.1159/000125210. ISSN 0028-3835.
  4. ^ Webster, Jeanette I; Tonelli, Leonardo; Sternberg, Esther M (2002). "Neuroendocrine regulation of immunity" (PDF). Annual Review of Immunology. 20: 125–163. doi:10.1146/annurev.immunol.20.082401.104914. ISSN 0732-0582. PMID 11861600. Arhivirano s originala (PDF), 12. 12. 2013. Pristupljeno 21. 12. 2016.
  5. ^ McMinn, J. E.; Baskin, D. G.; Schwartz, M. W. (2000). "Neuroendocrine mechanisms regulating food intake and body weight". Obesity Reviews. 1 (1): 37–46. doi:10.1046/j.1467-789x.2000.00007.x. ISSN 1467-789X. PMID 12119644.
  6. ^ Davidson RJ, Lewis DA, Alloy LB, Amaral DG, Bush G, Cohen JD, Drevets WC, Farah MJ, Kagan J, McClelland JL, Nolen-Hoeksema S, Peterson BS (2002). "Neural and behavioral substrates of mood and mood regulation". Biol. Psychiatry. 52 (6): 478–502. doi:10.1016/S0006-3223(02)01458-0. ISSN 0006-3223. PMID 12361665.CS1 održavanje: upotreba parametra authors (link)
  7. ^ Antunes-Rodrigues, José; Castro, Margaret De; Elias, Lucila L. K.; Valença, Marcelo M.; McCANN, Samuel M. (1. 1. 2004). "Neuroendocrine Control of Body Fluid Metabolism". Physiological Reviews. 84 (1): 169–208. doi:10.1152/physrev.00017.2003. ISSN 1522-1210. PMID 14715914. Arhivirano s originala, 3. 10. 2016. Pristupljeno 21. 12. 2016.
  8. ^ Lenkei, Z; Corvol, P; Llorens-Cortes, C (maj 1995). "The angiotensin receptor subtype AT1A predominates in rat forebrain areas involved in blood pressure, body fluid homeostasis and neuroendocrine control". Molecular Brain Research. 30 (1): 53–60. doi:10.1016/0169-328X(94)00272-G. ISSN 0169-328X. PMID 7609644.

Dopunska literatura

[uredi | uredi izvor]
  • Millington G, Buckingham JC (1992). "Thymic peptides and neuroendocrine-immune communication". J. Endocrinol. 133 (2): 163–8. doi:10.1677/joe.0.1330163. PMID 1613418.CS1 održavanje: upotreba parametra authors (link)