Neuroonkologija
| Značajni testovi | Tumorski markeri, TNM stadiranje, CT-skeniranje, MRI |
|---|
Neuroonkologija ili neuro-onkologija je nauka o neoplazmama mozga i kičmene moždine, od kojih su mnoge (barem na kraju) vrlo opasne i opasne po život (astrocitom, gliom, multiformni glioblastom, ependimom, pontinski gliom i tumori moždanog stabla su među mnogim primjerima ovih). Među malignim karcinomima mozga, gliomi moždanog stabla i ponsa, multiformni glioblastom i tumori visokog stepena (visoko anaplazijski) astrocitom/oligodendrogliom su među najgorima.[1] U ovim slučajevima, neliječeno preživljavanje obično iznosi samo nekoliko mjeseci, a preživljavanje uz trenutne tretmane zračenjem i hemoterapijom može produžiti to vrijeme s oko godinu dana na godinu i po, moguće dvije ili više, ovisno o stanju pacijenta, imunskoj funkciji, korištenim tretmanima i specifičnoj vrsti malignog tumora mozga. Hirurgija u nekim slučajevima može biti kurativna, ali, općenito, maligni karcinomi mozga imaju tendenciju regeneracije i lahkog izlaska iz remisije, posebno visoko maligni slučajevi. U takvim slučajevima, cilj je ukloniti što više mase (tumorskih ćelija) i što više tumorske margine bez ugrožavanja vitalnih funkcija ili drugih važnih kognitivnih sposobnosti. Časopis za neuroonkologiju (Journal of Neuro-Oncology) je najduže kontinuirano objavljivani časopis u ovoj oblasti i služi kao vodeća referenca onima koji rade u području neuroonkologije.
Opće informacije
[uredi | uredi izvor]Primarni tumori centralnog nervnog sistema
[uredi | uredi izvor]Primarni tumori mozga mogu se pojaviti u bilo kojoj dobi, od djetinjstva do kasne životne dobi. Ovi tumori često pogađaju ljude tokom njihovih najranijih godina. Faktori poput dobi, lokacije tumora i kliničke slike korisni su u diferencijalnoj dijagnozi. Većina tipova primarnih tumora mozga češća je kod muškaraca, s izuzetkom meningioma, koji su češći kod žena.[2]
Metastatski tumori centralnog nervnog sistema
[uredi | uredi izvor]Rak se širi na nervni sistem direktnom invazijom, kompresijom ili metastazama. Direktna invazija ili kompresija iz kontinuiranih tkiva povezana je s blizinom nervnog sistema drugim strukturama, kao što su brahijalni pleksus, lumbosakralni pleksus, vertebralni neuroforamini, baza lobanje, lobanja i karlične kosti.[2]
Intrakranijalne metastaze
[uredi | uredi izvor]Postoje tri vrste intrakranijskih metastaza: metastaza u mozgu, duralne metastaze i leptomeningealne metastaze. Metastaze u mozgu mogu biti pojedinačne ili višestruke i zahvatiti bilo koji dio mozga. Metastaze u duralne strukture uglavnom se javljaju hematogenim širenjem ili direktnom invazijom iz susjedne kosti. Duralne metastaze mogu prodrijeti u mozak i uzrokovati fokalni edem i povezane neurološke simptome. Ovi procesi imaju tendenciju da izazovu napade u ranoj fazi zbog svoje kortikalne lokacije. Metastaze u leptomeninge su rijetka, ali dobro prepoznata klinička slika kod pacijenata oboljelih od raka. Leptomeningealne metastaze najčešće su uzrokovane primarnim tumorima dojke, pluća ili melanoma.[2]
Metastaze u lubanji
[uredi | uredi izvor]Metastaze u lubanji se dijele u dvije kategorije prema općoj lokaciji: kalvarij i baza lobanje. Metastaze u kalvarijumu su obično asimptomatske. Metastaze u bazi lobanje brzo postaju simptomatske zbog njihove blizine kranijalnim živcima i vaskularnim strukturama.[2]
Spinalne metastaze
[uredi | uredi izvor]Kičma je najčešće zahvaćena metastatskom bolešću koja zahvata epiduralni prostor. Ovo se obično dešava kao direktno širenje tumora iz tijela pršljena (85%) ili invazijom paravertebralnih masa kroz neuroforamin (10–15%).[2]
Mehanizmi
[uredi | uredi izvor]Tumorski faktori
[uredi | uredi izvor]Histologija
[uredi | uredi izvor]Napadi su česti kod pacijenata sa tumorima niskog stepena kao što su disembrioblastični neuroepitelni tumori, gangligliomi i oligodendrogliomi. [Brzi rast brzorastućih tumora mozga visokog stepena može oštetiti subkorteksnu mrežu esencijalnu za električni prijenos, dok se za spororastuće tumore sugerira da izazivaju djelomičnu deaferentaciju korteksnih regija, uzrokujući denervacijsku preosjetljivost i stvarajući epileptogeni milje. Studije snažno ukazuju na to da genetički faktori mogu imati ulogu u razvoju tumora i epilepsije povezane s tumorom.[3][4]
Glutamatna neurotransmisija
[uredi | uredi izvor]Nedavni rad je pokazao blisku vezu između napadaja i visokog ekstracelularnog glutamata kod epilepsije povezane s tumorom. Aktivacija jonotropnih receptora glutamatom dovodi do brzog ekscitatornog signala zasnovanog na prilivu kationa koji može uzrokovati oslobađanje kalcija iz intracelularnih skladišta.[2]
Početna procjena i njega pacijenta
[uredi | uredi izvor]1. Prezentacije tumora mozga Općenito, pacijenti s primarnim tumorima mozga ili pojedinačnim metastatskim tumorima mogu se pojaviti s bilo kojim od ovih znakova i simptoma, dok pacijenti s višestrukim metastazama u mozgu obično imaju generalizirane simptome i mogu nedostajati lokalizirani nalazi.[5]
Nekoliko kliničkih karakteristika zahtijeva poseban komentar:
- Napadi (parcijalni ili generalizirani) su glavni simptom kod 15-20% pacijenata s intrakranijalnim tumorima. Napadi se javljaju kod do 50% pacijenata s metastazama melanoma, oligodendrogliomima i tumorima koji imaju hemoragijsku komponentu. Napadi su također češći kod tumora na kortikalnoj bazi.[5]
- Napadi su mnogo rjeđi kod pacijenata s tumorima infratentorijalne nego kod onih s tumorima supratentorijalne.[5]
- Početak simptoma "sličan moždanom udaru" posljedica je krvarenja unutar tumora ili, rjeđe, makroskopskog tumora embolusa iz sistemskog raka.[5]
- Iako se intratumorsko krvarenje može javiti kod bilo kojeg primarnog ili metastatskog tumora mozga, određeni tumori imaju veću sklonost krvarenju, uključujući metastaze iz melanoma, horiokarcinoma i raka štitnjače te primarnih tumora mozga glioblastoma i oligodendroglioma.[5]
2. Prezentacije tumora kičmene moždine
- Bol je prvi simptom kod >90% pacijenata s epiduralnim metastazama, a rjeđe se javlja kod intraduralnih tumora.[6]
- Mehanizmi bola uključuju ishemiju kičmene moždine i trakciju periosta, dure, obližnjih mekih tkiva i korijena živaca.[6]
- Bol povremeno može biti odsutna kod odraslih, a češće je odsutna u djetinjstvu. Ako su prisutni drugi neurološki simptomi koji ukazuju na mijelopatiju, bez bola, kliničar treba procijeniti da li postoji tumor kičmene moždine.[6]
- Promjene u navikama pražnjenja crijeva i mjehura, posebno zadržavanje urina s preljevnom inkontinencijom, obično se javljaju kasno u toku epiduralne kompresije kičmene moždine, ali se vide kod malog procenta pacijenata prilikom pregleda.[6]
3. Pristup evaluaciji novih pacijenata
Početna evaluacija pacijenta s novodijagnosticiranim tumorom nervnog sistema je ključni korak ka odgovarajućem liječenju i njezi pacijenta. Najvažniji dijelovi početne evaluacije su detaljna anamneza i temeljit pregled. Ovaj proces služi za identifikaciju obima i prirode neurološkog deficita, pruža dijagnostičke tragove, može pomoći u otkrivanju izvora metastaza ili može identificirati genetski proces povezan s primarnim tumorom centralnog nervnog sistema.[5]
4. Praktične strategije za pružanje odgovarajuće njege pacijentima
Nema sumnje da je kliničko liječenje neuroonkoloških pacijenata izazovno. Međutim, ako želimo pomoći pacijentima i na kraju postići napredak u liječenju ovih tumora, pedantna i saosjećajna njega pacijenata s neurološkim malignim bolestima je ključna.[5]
- Daju se upute i usmene i pismene za pacijenta da ih ponese kući.[5]
- Koristite dosljedan format pisanih uputa, tako da pacijent može očekivati gdje će pronaći informacije na stranici.[5]
- Zapišu se nove ili važne dijagnoze na koje se pacijent može pozivati kod kuće.[5]
- Odredi se jedan pouzdan njegovatelj koji će služiti kao kontakt osoba.[5]
- Slike i dijagrami su korisni.[5]
- Timski pristup, koji koristi kliničare s različitim područjima stručnosti, je koristan.[5]
- Osigurati pouzdan i jednostavan način da pacijent potraži pomoć.[5]
- Minimizira se upotreba sedativnih lijekova.[5]
Dijagnostičke procedure
[uredi | uredi izvor]Dijagnostičko snimanje mozga i kičmene moždine
[uredi | uredi izvor]Slikovne studije koje se obično koriste u neuroonkologiji su kompjuterizirana tomografija (CT) i magnetna rezonanca (MRI). Manje često se koriste mijelografija, pozitronska emisiona tomografija (PET) i dijagnostička angiografija.[7][8]
Lumbalna punkcija i analiza cerebrospinalne tečnosti
[uredi | uredi izvor]Lumbalna punkcija (LP) i analiza cerebrospinalne tečnosti (CSF) su važne za procjenu nekih primarnih tumora, metastatskih stanja i neuroloških komplikacija raka.[7]
Patološka dijagnoza
[uredi | uredi izvor]Precizna histološka dijagnoza je ključna za planiranje liječenja i savjetovanje pacijenata. Hirurški uzeto tkivo je obično potrebno za postavljanje histološke dijagnoze. Za određene tumore, definitivna dijagnoza može se postaviti aspiratom staklastog tijela, citologijom cerebrospinalne tečnosti (CSF) ili se može sugerirati prisustvom određenih tumorskih markera u CSF.[7]
Uobičajeno korišteni tretmani
[uredi | uredi izvor]- Radioterapija
Radioterapija je važan tretman za tumore centralnog nervnog sistema i dokazano je da produžava preživljavanje i poboljšava kvalitet života pacijenata sa mnogim primarnim i metastatskim tumorima mozga.[7] - Hemoterapija
Hemoterapija, ili upotreba lijekova u liječenju raka, može dovesti do dugoročne kontrole mnogih malignih bolesti. Neki tumori, poput raka testisa ili Hodgkinove bolesti, mogu se izliječiti čak i kada su široko rasprostranjeni. Budući da hemoterapija može biti povezana s teškom toksičnošću, treba je davati pod nadzorom stručnjaka za primjenu i praćenje takvih lijekova.[7] - Kortikosteroidi
Kortikosteroidi (KS) se često koriste kod pacijenata s različitim neuroonkološkim stanjima. Liječenje KS-om često je potrebno za kontrolu simptoma povezanih s povećanim unutarkranijskim pritiskom (ICP) ili peritumorskim edemom.[9] - Neurohirurške intervencije
Neurohirurška intervencija je opravdana u gotovo svim slučajevima primarnih tumora centralnog nervnog sistema i kod mnogih metastatskih tumora. Biopsija obično uspostavlja konačnu histološku dijagnozu. Uloga hirurgije zavisi od prirode tumora. Sa modernim neurohirurškim tehnikama, većina pacijenata sa ekstraaksijskim tumorima mozga se izliječi sa minimalnim rezidualnim neurološkim deficitom.[9]
Reference
[uredi | uredi izvor]- ↑ Levin, VA (april 1999). "Neuro-oncology: an overview". Archives of Neurology. 56 (4): 401–4. doi:10.1001/archneur.56.4.401. PMID 10199326.
- 1 2 3 4 5 6 McAllister, L.D., Ward, J.H., Schulman, S.F., DeAngels, L.M. (2002). Practical Neuro-Oncology: A Guide to Patient Care. Woburn, MA: Butterworth-Heinemann.
- ↑ Smits, A. (2011). Seizures and the natural history of World Health Organization grade II gliomas: a review. Neurosurgery (2011): 1326-1333.
- ↑ Read, Tracy-Ann; Hegedus, Balazs; Wechsler-Reya, Robert; Gutmann, David H. (juli 2006). "The neurobiology of neurooncology". Annals of Neurology. 60 (1): 3–11. doi:10.1002/ana.20912. PMID 16802285. S2CID 870084.
- 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 Liu, James K.; Patel, Smruti K.; Podolski, Amanda J.; Jyung, Robert W. (septembar 2012). "Fascial sling technique for dural reconstruction after translabyrinthine resection of acoustic neuroma: technical note". Neurosurgical Focus. 33 (3): E17. doi:10.3171/2012.6.FOCUS12168. PMID 22937851.
- 1 2 3 4 Muller, H. L., Gebhardt, U., Warmuth-Metz, M., Pietsch, T., Sorensen, N., & Kortmann, R. D. (2012). Meningioma assecond malignant neoplasm after oncological treatment during childhood. 188, 438-441. Retrieved from [mrtav link]
- 1 2 3 4 5 Ansari, Shaheryar F.; Terry, Colin; Cohen-Gadol, Aaron A. (septembar 2012). "Surgery for vestibular schwannomas: a systematic review of complications by approach". Neurosurgical Focus. 33 (3): E14. doi:10.3171/2012.6.FOCUS12163. PMID 22937848. S2CID 46630604.
- ↑ Cha, Soonmee (juli 2009). "Neuroimaging in neuro-oncology". Neurotherapeutics. 6 (3): 465–477. doi:10.1016/j.nurt.2009.05.002. PMC 5084183. PMID 19560737.
- 1 2 Duffau, H. (2012). The challenge to remove diffuse low-grade gliomas while preserving brain functions. 10(7), 569-574.[mrtav link]
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]- www.bnos.org.uk – British Neuro-Oncology Society (BNOS)
- www.cochrane.org[mrtav link] – Trusted evidence. Informed decisions. Better health.
- www.soc-neuro-onc.org – Society for Neuro-Oncology
