Niccolò Machiavelli
Niccolò Machiavelli | |
|---|---|
 | |
| Rođenje | 3. maj 1469. Firenca, Italija |
| Smrt | 22. juni 1527 (58 godina) Firenca, Italija |
Niccolò Machiavelli (3. maj 1469 – 22. juni 1527) bio je italijanski političar, teoretičar države i prava, historičar, pisac i filozof.[1][2] Machiavelli je bio sekretar Firentinske republike nastale poslije progona Medičija iz Firence (1498). Ali, kada su se protjerani Mediči vratili u Firencu 1512, on je bio otpušten iz javne službe i morao se povući iz političkog života. Dalje se posvetio književnosti i nauci.
Njegovo najznačajnije djelo je Vladar (Il Principe) objavljen 1513. U njemu ističe da vladar treba da bude vjeroloman, mudar, bezobziran, zao i hrabar. Prema Machiaveliju vladarev uspjeh i državni interes treba da stoje iznad svih moralnih obaveza. Putem svoga djela Machiavelli je tražio u svome vremenu osobu koja bi ujedinila Italiju. Njegovo djelo izučavali su svi vladari. Na njegovim postavkama stvoren je novi stav u politici nazvan makijevalizam (učenje i shvatanje politike koja ne bira sredstva da bi ostvarila svoj cilj). Machiavelli je naučavao da pravo počiva na sili. Po njemu da bi se ostvarile zamisli države postoje dva načina, a to su zakon i sila. Pri tome, kako je zakon je svojstven ljudima, a sila zvjerima, Machiavelli smatra da vladalac smije da upotrebi sva sredstva u državnom interesu. Na kraju Machiavelli predlaže da političko djelovanje ne treba da podliježe ocjenjivanju sa moralnog stanovišta.
Godine 1520. je stekao naklonost Medičijevih i imenovan je glavnim historičarom Firence. Ali, i to je kratko trajalo, jer su Mediči opet bili svrgnuti. Machiavelli je napisao i djela Historija Firence, O ratnoj vještini, Rasprave (o prvih deset knjiga Tita Livija) i dr.
Machiavellijeve ideje imale su dubok utjecaj na političke vođe širom modernog Zapada, potpomognute novom tehnologijom štamparije. Tokom prvih generacija nakon Machiavellija, njegov glavni utjecaj bio je u nerepublikanskim vladama. Pole je izvijestio da je Thomas Cromwell u Engleskoj hvalio Vladara i da je utjecao na Henryja VIII u njegovom okretanju protestantizmu i na njegovu taktiku, na primjer tokom Hodočašća milosti.[3] Primjerak je posjedovao i katolički kralj i car Karlo V.[4] U Francuskoj, nakon početno pomiješanih reakcija, Machiavelli je počeo povezivati s Katarinom de' Medici i masakrom na Bartolomejski dan. Kako Bireley (1990:17) izvještava, u 16. stoljeću, katolički pisci "povezivali su Machiavellija s protestantima, dok su ga protestantski autori vidjeli kao Italijana i katolika". U stvari, on je očigledno utjecao i na katoličke i na protestantske kraljeve.[5]
Djela
[uredi | uredi izvor]- Vladar (1532)
- Rasprava o prvoj dekadi Tita Livija (1502)
- Historija Firence
- Mandragola
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]- Filozofija
- Novovjekovna filozofija
- Čanakja, "indijski Machiavelli"
Reference
[uredi | uredi izvor]- ↑ "Oxford Index Search Results - Oxford Reference" (jezik: engleski). Pristupljeno 8. 4. 2018.
- ↑ "Niccolo Machiavelli | Biography, Books, Philosophy, & Facts". Encyclopedia Britannica (jezik: engleski). Pristupljeno 8. 4. 2018.
- ↑ S.J, Robert Bireley (2018-11-15). The Counter-Reformation Prince: Anti-Machiavellianism or Catholic Statecraft in Early Modern Europe (jezik: engleski). UNC Press Books. ISBN 978-1-4696-0646-0.
- ↑ Mulier, Eco Haitsma (1991-01-10), A controversial republican: Dutch views of Machiavelli in the seventeenth and eighteenth centuries, Cambridge University Press, str. 247–264, ISBN 978-0-521-38376-9, pristupljeno 2026-05-03 CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
- ↑ Dok se Bireley fokusira na pisce u katoličkim zemljama, Haitsma Mulier (1999) iznosi isto zapažanje, pišući s većim fokusom na protestantsku Nizozemsku
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]
