Nikola Zvonimir Bjelovučić
Nikola Zvonimir Bjelovučić (Janjina, 11. septembar 1882. - Janjina, 23. novembar 1952.), hrvatski etnograf i historičar. Školovao se u Dubrovniku, Beču i Pragu.[1] Godine 1907 doktorirao je pravo u Zagrebu, a sudija je bio u Dubrovniku, Trstu i Podgorici. Također je apsolvirao historiju na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Advokatsku kancelariju je imao u Trstu, Metkoviću i Dubrovniku. U političkom životu bio je pristaša HSS-a.[2] Osnivač je i urednik časopisa Hrvatska riječ pokrenutog 1925. godine. Značajno je njegovo proučavanje historije Pelješca i Dubrovačke Republike. Bio je saradnik Narodnog lista iz Zadra, Crvene Hrvatske iz Dubrovnika i još mnogih časopisa. Njegove pripovijesti i historijsko-političke diskusije objavljivane su pri tadašnjoj JAZU.
Djela
[uredi | uredi izvor]- Poluostrvo Rat (Pelješac) (1922)[3]
- Crvena Hrvatska i Dubrovnik (1929)
- Katolička crkva na Pelješcu (1933)
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ www.janjina.hr Arhivirano 11. 1. 2014. na Wayback Machine, "NIKOLA ZVONIMIR BJELOVUČIĆ"
- ^ proleksis.lzmk.hr, "BJELOVUČIĆ, NIKOLA ZVONIMIR", objavljeno u septembru 2013., pristupljeno 11. januara 2014.
- ^ [https://docs.google.com/file/d/0B3ma9plMXxAEcFpZNEFoTld5aU0/edit Nikola Zvonimir Bjelovučić - Poluostrvo Rat (Pelješac)