Nikolaj Vavilov

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Nikolaj Ivanovič Vavilov
Nikolai Vavilov NYWTS.jpg
Rođenje (1887-11-25) 25. novembar 1887.[1][2]
Moskva, Ruska Imperija[1][2]
Smrt 26. januara 1943.
Saratov, RSFSR, SSSR[1][2]
Alma mater Moskovski Agrikulturni Institut
Poznat po Osnivač Centra za porijeklo
Istaknute nagrade Lenjinova nagrada
Član Kraljevskog društva[3]

Nikolaj Ivanovič Vavilov, (ruski: Николай Иванович Вавилов) 25. novembar 1887.26. februar 1943.) bio je ugledni ruski i sovjetski agronom, botaničar i genetičar, najpoznatiji po tome što je identifikovao porijeklo kultiviranih biljaka. Posvetio je svoj život proučavanju i poboljšanju pšenice, kukuruza i drugih žitarica koje prehranjuju svjetsko stanovništvo.[4][5][6][7][8]

Vavilovljev rad kritizirao je sovjetski agronom Trofim Lisenko, koji je bio protivnik koncepta biljne biologije češkog biologa i osnivača moderne genetike Gregora Mendela. Lisenko je uspio da stekne naklonost Staljina. Kao rezultat toga, Vavilov je uhapšen i kasnije osuđen na smrt u julu 1941. Iako mu je kazna preinačena u dvadeset godina zatvora, umro je od gladi u zatvoru 1943.

Život[uredi | uredi izvor]

Poštanska marka: Vavilov 1987.

Vavilov je rođen u porodici trgovaca u Moskvi, a stariji brat je bio poznati fizičar Sergej Ivanovič Vavilov. "Sin moskovskog trgovca koji je odrastao u siromašnom seoskom okruženju bio mučen neprestanim neuspjehom usjeva i smanjenim obrocima hrane. Vavilov je od rane dobi bio opsjednut ovim problemom u svojoj rodnoj Rusiji i u svijetu."[9]

Diplomirao je Moskovski poljoprivredni institut 1910. sa disertacijom o puževima kao štetočinama. Od 1911. do 1912. radio je u Birou za primijenjenu botaniku i u Birou za mikologiju i fitopatologiju. Od 1913. do 1914. putovao je Evropom i proučavao imunitet biljaka, u saradnji s britanskim biologom Wiliamom Batesonom, koji je doprinio uspostavi nauke o genetici[1]

Biografska hronologija[uredi | uredi izvor]

Raznolikost kukuruza u uredu Vavilova
  • 1887. – Rođen 25. novembra, u Moskvi[2];
  • 1911. – Diplomirao na Moskovskom poljoprivrednom institutu[2];
  • 1917–1921 – Profesor odsjeka agronomija na Saratovskom univerzitetu;
  • 1919 – Formuliranje teorije o imunitetu biljaka;
  • 1920 – Formulacija zakona homolognih serija u genetičkoj mutabilnosti;
  • Srednje 1920-te – Vavilov se sprijatelji sa mladim seljakom Trofimom Lysenkom i započinje ga voditi na naučne skupove;
  • 1921(−1940) – Predsjedavajući odsjeka za primijenjenu botaniku i selekciju u Petrogradu, koji je 1924. reorganiziran u All-Union institut primijenjene botanike i novih usjeva, a 1930. u All-Union Institut za uzgoj biljaka, s direktorom Vavilovim do avgusta 1940;
  • 1924 – Umire Vladimir Lenjin i zamjenjuje ga Josip Staljin - prekretnica u životu Vavilova;
  • 1926 – Dobitnik Lenjinove nagrade;[2]
  • 1930–1940 – Šef laboratorija za genetiku u Moskvi, kasnije preuređene u Institut za genetiku Akademije nauka SSSR-a.[2];
  • 1931–1940 – Predsjednik Unije zemljopisnih društava;[2]
  • Late 1930s – Lisenko, koji je imao mržnju prema genetici, zadužen je za svu sovjetsku poljoprivredu;
  • 1940 – Uhapšen zbog navodnog uništavanja sovjetske poljoprivrede; održao više od stotinu sati predavanja o nauci, dok je bio u zatvoru;
  • 1943 – Umro u zatvoru, bolovao od distrofije (zbog neispravna ishrane mišića, što dovodi do paralize), u zatvoru Saratov;[2]

Akademija nauka SSSR-a uvela je Vavilovljevu nagradu (1965.) i Vavilovljevu medalju (1968.).

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b c d Nikolay Ivanovich Vavilov. Encyclopaedia Britannica
  2. ^ a b c d e f g h i Вавилов Николай Иванович. Great Soviet Encyclopedia
  3. ^ Harland, S. C. (1954). "Nicolai Ivanovitch Vavilov. 1885-1942". Obituary Notices of Fellows of the Royal Society 9 (1): 259–264. JSTOR 769210. doi:10.1098/rsbm.1954.0017. 
  4. ^ Shumnyĭ, V. K. (2007). "Two brilliant generalizations of Nikolai Ivanovich Vavilov (for the 120th anniversary)". Genetika 43 (11): 1447–1453. PMID 18186182. 
  5. ^ Zakharov, I. A. (2005). "Nikolai I Vavilov (1887–1943)". Journal of Biosciences 30 (3): 299–301. PMID 16052067. doi:10.1007/BF02703666. 
  6. ^ Crow, J. F. (2001). "Plant breeding giants. Burbank, the artist; Vavilov, the scientist". Genetics 158 (4): 1391–1395. PMC 1461760. PMID 11514434. 
  7. ^ Crow, J. F. (1993). "N. I. Vavilov, martyr to genetic truth". Genetics 134 (1): 1–4. PMC 1205417. PMID 8514123. 
  8. ^ Cohen, B. M. (1991). "Nikolai Ivanovich Vavilov: The explorer and plant collector a". Economic Botany 45: 38–46. doi:10.1007/BF02860048. 
  9. ^ Siebert, Charles (July 2011). "Food Ark". National Geographic 220 (1): 122–126. 

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]