Nodira
Mohlaroyim | |
|---|---|
 | |
| Rođenje | 1792. |
| Smrt | 1842 (49–50 god) |
| Zanimanje | pjesnikinja |
Mohlaroyim (uzbečki: Moҳlarojim), 1792-1842, najčešće poznata pod svojim pseudonimom Nodira, bila je uzbekistanska pjesnikinja i državnica.[1] Djelovala je kao regentica Kokandskog kanata tokom maloljetnosti svog sina od 1822. Nodira se općenito smatra jednim od najistaknutijih uzbekistanskih pjesnika.[2] Pisala je poeziju na uzbečkom i perzijskom jeziku. Nodira je također koristila druga prezimena, kao što su Komila i Maknuna.[3] Mnogi njezini divani su sačuvani i sastoje se od više od 10.000 stihova poezije.
Biografija
[uredi | uredi izvor]Nodira je bila supruga Muhameda Omara Kana koji je vladao Kokandskim kanatom od 1810. do smrti 1822.[4] Nakon muževljeve smrti, Nodira je postala de facto vladarica Kokanda budući da je njezin sin Muhammad Ali Khan bio samo tinejdžer kada je okrunjen za kana; nastavila mu je biti regentica i savjetnica tijekom cijele njegove vladavine. Također je bila spisateljica koja je pisala poeziju na uzbečkom i perzijskom jeziku. Njezino se djelo sastojalo od 10:000 polustihova.[5] Unatoč svojim pokušajima da svome sinu usadi nešto više društveno liberalnih vrijednosti, Madali je počela primjenjivati ekspanzionističku politiku koja je dovela do rata s rivalskim Buharskim Emiratom. Ulema je osuđivala njenu poeziju i smatrala ju je "neprikladnom", a njeno pisanje je često poticalo tabu teme i oplakivalo žene koje su patile u srednjoj Aziji u tom razdoblju.[3][6][7][8] Obješena je po nalogu emira Nasrulaha Kana iz Buhare u sprilu 1842. zajedno sa svojim sinovima tokom ratova Kokand-Buhara. Navodi se da je Nasrulah bio bijesan jer je odbila udati se za njega.[3][6][7][8]
Naslijeđe
[uredi | uredi izvor]Dugo nakon njezine smrti 1842. Nodira je u sovjetskoj eri promovirana kao nacionalna heroina Uzbekistanske SSR i uživala je status sličan drugim ubijenim ženama kao što je Nurkon Juldaševa. U očima javnosti ona je mučenica i nacionalna heroina, a 200 godina nakon njezina rođenja, prva državna poštanska marka novog neovisnog Uzbekistana sadržavala je njezin portret.[9][10]
Reference
[uredi | uredi izvor]- ↑ Qodirova, Mahbuba (2005). "Nodira" [Nacionalna enciklopedija Uzbekistana]. Oʻzbekiston milliy ensiklopediyasi (jezik: uzbečki). Toshkent.
- ↑ "Uzbek Literature". Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 1. 3. 2013.
- 1 2 3 Qodirova, Mahbuba. "Nodira (1792-1842)". Ziyouz (jezik: uzbečki). Arhivirano s originala, 5. 3. 2016. Pristupljeno 17. 10. 2014.
- ↑ "Nodira". Ensiklopedik lugʻat (jezik: uzbečki). 2. Toshkent: Oʻzbek sovet ensiklopediyasi. 1990. str. 20. 5-89890-018-7.
- ↑ "Nodira – Komila (1792-1842)". Arhivirano s originala, 27. 1. 2023. Pristupljeno 24. 5. 2025.
- 1 2 Starr, S. Frederick (18. 12. 2014). Ferghana Valley: The Heart of Central Asia (jezik: engleski). Routledge. str. 34. ISBN 9781317470663.
- 1 2 Rahul, Ram (2000). March of Central Asia (jezik: engleski). Indus Publishing. str. 140. ISBN 9788173871092.
- 1 2 "Nodira Beg". eurasia.travel (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 16. 11. 2017. Pristupljeno 11. 6. 2018.
- ↑ "Grandpoohbah's Blog: Nodira Mohlaroyim". Pristupljeno 22. 12. 2017.
- ↑ Smith, Graham (10. 9. 1998). Nation-building in the Post-Soviet Borderlands: The Politics of National Identities (jezik: engleski). Cambridge University Press. ISBN 9780521599689.