Nogometna lopta

Nogometna lopta

Nogometna lopta je rekvizit za nogometnu igru. Sferični oblik lopte, kao i njena veličina, težina i sastav određeni su u drugom zakonu nogometnih pravila koji je donio Međunarodni odbor nogometnih saveza. Postoje i dodatni, mnogo strožiji propisi doneseni od strane FIFA-e.

U početku razvoja nogometa ljudi su se na različite načine snalazili što se tiče najvažnijeg rekvizita u čitavoj igri. Prema nekim historijskim izvorima ljudi su kao loptu koristili ljudske i životinjske lobanje kao i svinjske, odnosno kravlje mjehure. Poboljšanja u izradi lopte su počela u 19. vijeku korištenjem gume i otkrićem vulkanizacije. Savremeni dizajn lopte se razvio 1962. godine. Tehnološka istraživanja su nastavljena i u modernom dobu.

Historija

1855. godine američki izumitelj Charles Goodyear je osmislio i napravio prvu nogometnu loptu od vulkanizirane gume. Ona je bila sastavljena od više gumenih panela koji su bili međusobno zalijepljeni na uglovima. Paneli su imali oblik sličan onome na današnjim košarkaškim loptama, a zanimljivo je da je prva ikad odigrana košarkaška utakmica bila odigrana upravo sa ovom loptom.

Dizajn Goodyearove lopte poboljšao je 1862. godine J.H. Landon tako što joj je dodao mogućnost napuhavanja. To je omogućavalo da lopta zadrži tvrdoću i oblik. U originalnoj knjizi s nogometnim pravilima iz 1863. godine nije bilo govora o obliku i dimenzijama lopte. To se promijenilo nakon što je 1872. godine knjiga dopunjena. Tada je uneseno pravilo da lopta mora biti okruglog oblika i da joj opseg mora biti između 68 cm i 70 cm. Kasnije je dodana i stavka kako uz navedene dimenzije nogometna lopta mora zadovoljavati i kriterij da bude obučena u kožu ili neki drugi dozvoljeni materijal, te da joj masa prije početka utakmice mora biti između 400 g i 450 g. Pravilo o veličini i težini lopte nije se promijenilo ni danas.

Osnivanje Engleske nogometne Lige 1888. godine imalo je za posljedicu početak masovne proizvodnje nogometnih lopti. Proizvodnjom su se prve počele baviti dvije firme smješten u Glasgowu, Mitre i Thomlison's. Oni su smatrali da je ključ kvalitetne nogometne lopte u tome da zadrži svoj prvobitni oblik. Prema tome je bilo važno imati čvrstu kožu kao i kvalitetno osoblje što se najviše odnosilo na radnike koji su vršili obradu kože. Za izradu najkvalitetnijih lopti upotrebljavala se koža s kravljih kukova, dok se za one manje kvalitetne upotrebljavala leđna kravlja koža. Kožni dio lopte se u početku sastavljao od panela koji su se spajali na suprotnim polovima lopte što je kasnije zamijenjeno oblikom panela kojim se postizala bolja sferičnost.

Novi oblik panela

Najveći problem nogometnih lopti sa kožnim vanjskim dijelom je bilo njihovo svojstvo upijanja vode. Ukoliko se igralo u mokrim uvjetima lopta bi tokom meča polako upijala vodu i postajala sve teža, te bi odstupala od dopuštene mase pa su igrači često imali povredu glave ili vrata prilikom udaranja takve lopte glavom.

Kako bi se riješio taj problem lopte su se premazivale umjetnim bojama ili drugim materijalima. To označava početak upotrebe umjetnih materijala u postupku proizvodnje nogometnih lopti. Lopte iz 1960-ih bile su sastavljene od peterokuta i šesterokuta što je uvelike pomoglo pri postizanju oblika kugle i to je dizajn koji se održao i narednih godina. 1986. godine došlo je do velikog napretka u igri. Razlog tome bila je nova lopta s poliuretanskim premazom kao i nova tehnologija zaštite šavova pa je bila vodonepropusna, te je i u mokrim uvjetima zadržavala željeni oblik, a i masa joj se tokom utakmice nije mijenjala.

Lopte sastavljene od peterokuta i šesterokuta održale su se dugi niz godina. Mnogi proizvođači taj način izrade primjenjuju i danas. Adidas je inovator na tom polju. Oni su službeni proizvođač lopti za dva najveća nogometna takmičenja, Svjetsko i Evropsko prvenstvo. Od 2006. do 2014. godine proizveli su niz lopti koje su po obliku panela bile potpuno drugačije. Cilj istraživanja na tom polju je napraviti loptu sa što manjim brojem panela kako bi joj aerodinamika bila bolja. To za sobom povlači i sve čudnije oblike dijelova lopte. Lopta s peterokutima i šesterokutima predstavljala je standard još od 1970. godine, a bila je sastavljena od 32 panela. Adidas je to odlučio promijeniti kada je za Svjetsko prvenstvo 2006. godine predstavljena lopta Teamgeist sastavljena od 14 dijelova. Sa modelom Jabulaniiz 2010. godine otišlo se korak dalje, te je broj panela smanjen na 8, dok najnovija Brazuca koja se koristila na Svjetskom prvenstvu u Brazilu imala tek 6 dijelova.

• 
  Lopta sa SP 1930.
• 
  Lopta iz 1938.
• 
  Lopta iz 1982.
• 
  Tricolore
• 
  Brazuca
• 
  Jo'bulani

Dijelovi lopte

Nogometnu loptu čine: vanjski paneli, unutrašnja postava, ventil, spoj i butilna guma ili lateks. Za proizvodnju vanjskog panela danas se najčešće koristi sintetička koža napravljena od poliuretana (PUR) ili poli(vinil-hlorida) (PVC). PVC je jeftiniji od PUR-a, te se lopte napravljene od njega koriste najviše za trening. Lopte od PUR-a su skuplje, ali su puno ugodnije za igru jer su mekše. Između vanjskog panela i butilne gume nalazi se postava. Njen zadatak je osigurati bolji osjećaj, bolji oblik, poboljšati kontrolu lopte i ojačati strukturu. Kao materijal za postavu najčešće se upotrebljavaju poliester i pamuk.

Svaka lopta se sastoji od više panela i njih je potrebno spojiti. Do 2004. godine za najkvalitetnije lopte se primjenjivala isključivo tehnika šivanja, dok su kod manje kvalitetnih lopti spojevi ostvareni lijepljenjem. Šivanjem se paneli spajaju i danas, postoje ručno i mašinsko šivane lopte pri čemu su ručno šivane kvalitetnije i skuplje. Kao materijal za šavove upotrebljavaju se poliuretanska vlakna ili vlakna od kevlara ukoliko je potrebna još bolja izdržljivost i otpornost na vlagu.