Nordijska kombinacija

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Nordijska kombinacija, piktogram

Nordijska kombinacija je zimski sport u kojem se sportisti takmiče u skijaškom trčanju i skijaškim skokovima . Nordijska kombinacija na Zimskim olimpijskim igrama održava se od prvih Zimskih olimpijskih igara 1924. godine, dok se FIS Svjetski kup u nordijskoj kombinaciji održava od 1983. godine. Mnoga takmičenja u nordijskoj kombinaciji koriste Gundersenovu metodu, gdje plasman u segment skijaških skokova rezultira vremenskim (ne)prednostima koje se dodaju ukupnom broju takmičara u segmentu skijaškog trčanja (npr. pobjednik skijaških skokova počinje trku u skijaškom trčanju u 00 :00:00 dok onaj sa najmanjim brojem skokova počinje sa najdužom kaznom).

Prvo veliko takmičenje održano je 1892. godine u Oslu na prvoj skakaonici Holmenkollen. Norveški kralj Olav V bio je sposoban skakač i takmičio se na skijaškom festivalu u Holmenkollenu 1920-ih. Nordijska kombinacija je bila na Zimskim olimpijskim igrama 1924. i od tada je na programu. Sve do 1950-ih, prvo se održavala trka u krosu, a potom skijaški skokovi. Ovo je preokrenuto jer je razlika u kros-country trci bila prevelika da bi se savladala u skijaškim skokovima. Sportom su dominirali Norvežani, uz podršku Finaca. Tek 1960. godine nordijska prednost u ovoj disciplini je prekinuta kada je zapadnonjemački Georg Thoma osvojio zlatnu medalju na Zimskim olimpijskim igrama 1960. godine.[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Nordic Combined Equipment and History". FIS. Pristupljeno 11. 11. 2014.