Novak Đukić

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Novak Đukić
Rođenje (1955-04-10) 10. april 1955 (65 god.)
Donja Kola, Banja Luka, FNRJ
Pripadnost SFRJ
Bosna i Hercegovina
Čin general-major
Ratovi Rat u Bosni i Hercegovini
Vojska Jugoslavenska narodna armija
Vojska Republike Srpske

Novak Đukić (10. april 1955. –) srpski je ratni zločinac i bivši general Vojske Republike Srpske. Na osnovu komandne odgovornosti za zločin počinjen na tuzlanskoj Kapiji, 2009. Sud Bosne i Hercegovine ga je osudio na 25 godina zatvora.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Novak Đukić rođen je 10. aprila 1955. u Donjim Kolima, kod Banje Luke.

Karijera[uredi | uredi izvor]

Bio je general JNA-a a nakon početka Rata u Bosni i Hercegovini i general-major Vojske Republike Srpske i komandant Taktičke grupa „Ozren”. Također, obavljao je i funkciju posljednjeg načelnika Generalštaba Vojske Republike Srpske od 2004. do 2005. godine, prije njenog ukidanja i formiranja Oružanih snagh Bosne i Hercegovine.

Suđenje i optužnica[uredi | uredi izvor]

Optužnica[uredi | uredi izvor]

Tužilaštvo Bosne i Hercegovine je podiglo optužnicu protiv Novaka Đukića a Sud BiH istu je potvrdilo 4. januara 2008. godine.

Tačke optužnice:

Optužnica tereti Novaka Đukića za krivično djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz člana 173. stav 1. Krivičnog zakona BiH u vezi sa slijedećim tačkama:

  • napad na civilno stanovništvo, naselje, pojedine civilne osobe ili osobe onesposobljene za borbu, a taj je napad za posljedicu imao smrt, teške tjelesne ozljede ili teško narušenje zdravlja ljudi i
  • napad bez izbora cilja kojim se ozljeđuje civilno stanovništvo

Suđenje i presuda[uredi | uredi izvor]

Sud Bosne i Hercegovine je 12. juna 2009. izrekao prvostepenu presudu kojom je optuženi Novak Đukić proglašen krivim za krivično djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništa, na osnovu čega mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 25 godina. Proglašen je krivim zato što je 25. maja 1995. godine, kao komandant Taktičke grupe Ozren Vojske Republike Srpske, naredio potčinjenom artiljerijskom vodu, da granatira Tuzlu koja je u to vrijeme Rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a broj 824. od 6. maja 1993. godine bio proglašena zaštićenom zonom. Jedan artiljerijski projektil pogodio je uži lokalitet centra grada zvani Kapija, pri čemu je smrtno stradalo 71 lice,[1] uglavnom starosti oko 20 godina, a ranjeno je oko 140 osoba.[2] Prosjek godina ubijenih bio je 23, a najmlađa žrtva imala je samo dvije godine.[3]

Apelaciono vijeće Odjela I za ratne zločine Suda BiH, održalo je sjednicu 6. aprila 2010. godine donijelo, a 10. septembra 2010. godine i otpremilo drugostepenu presudu kojom se kao neosnovane, odbijaju žalbe Tužilaštva Bosne i Hercegovine i branioca optuženog Novaka Đukića te se prvostepena presuda od 12. juna 2009. godine potvrđuje u cijelosti.[2]

Vijeće Apelacionog odjeljenja Odjela I za ratne zločine Suda Bosne i Hercegovine otpremilo je 17. juna 2014. godine presudu u predmetu Novaka Đukića kojom se žalba branioca optuženog Novaka Đukića djelimično uvažava, pa se presuda Suda od 12. juna 2009. godine preinačava u pogledu primjene krivičnog zakona, na način da se djelo za koje je optuženi Novak Đukić oglašen krivim pravno kvalifikuje kao krivično djelo Ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 142. stav 1. Krivičnog zakona SFRJ, te u pogledu odluke o kazni, tako da se optuženi, na osnovu navedenog zakonskog propisa, te članova 38. i 41. KZ SFRJ, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 20 godina.[2]

Nakon ove preinake presude, branilac Đukića je nekoliko dana kasnije obavijestio Sud BiH da se osuđeni nalazi na liječenju u Srbiji[1] nakon čega je u oktobru iste godine za Đukićem raspisana potjernica jer se nije odazvao pozivu za izvršenje kazne.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b "Nova odgoda u Đukićevom predmetu zbog "psihičkih problema"". detektor.ba. Pristupljeno 26. 5. 2020.
  2. ^ a b c "Predmeti pred Sudom Bosne i Hercegovine - Novak Đukić". www.sudbih.gov.ba. Pristupljeno 26. 5. 2020.
  3. ^ "Đukić u Beogradu izbjegava kaznu za masakr u Tuzli". balkans.aljazeera.net. Pristupljeno 26. 5. 2020.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]