Ustiprača

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
(Preusmjereno sa Novo Goražde)
Idi na: navigacija, traži
Koordinate: 43°41′30.1″N 19°05′20.8″E / 43.691694°N 19.089111°E / 43.691694; 19.089111
Ustiprača
Novo Goražde
(Općina i naselje)
Ustiprača
Ustiprača
Grb U.jpg
Grb
Država  Bosna i Hercegovina
Entitet Republika Srpska
Općina Ustiprača
Nadmorska visina 320 m n.v. 
Koordinate 43°41′30.1″N 19°05′20.8″E / 43.691694°N 19.089111°E / 43.691694; 19.089111
Površina
 - Općina 119 km2
Stanovništvo
 - Naselje 301 (2013)
 - Općina 3.391 (2013)
Gustoća
 - Općina 28,5 /km2 
Gradonačelnik Mila Petković[1] (SNSD)
Vremenska zona Srednjoevropsko vrijeme
Poštanski broj 73 110
Pozivni broj (+387) 58
Matični broj 216194[2]
Matični broj općine 20419
Ustiprača u Bosni i Hercegovini
Web stranica: Općina Ustiprača

Ustiprača (Novo Goražde) je općina nastala podjelom predratnog jedinstvenog Goražda 1994. godine, a verificirana nakon Dejtonskog sporazuma 1995. godine. U skladu sa odlukom Ustavnog suda BiH U 44/01 od 22.09.2004. godine, dok se ne otklone utvrđene nesaglasnosti, a u skladu sa odlukom Ustavnog suda broj U 44/01 od 27.02. 2004. godine, takozvani naziv Srpsko Goražde je proglašen neustavnim i privremeno se mijenja nazivom Ustiprača. Administrativne funkcije se obavljaju u naseljenom mjestu Kopači gdje je i sjedište općine.[3]

Historija

Kao trgovačko središte i gradsko naselje, najdirektnije vezano uz dubrovačku karavansku trgovinu, Goražde se pominje 1379. godine, a kao otvoreni grad 1444. godine. Za postanak, opstanak i razvoj ovog kraja najzaslužnije je srednjevjekovno utvrđenje Samobor, kula Hercega Stjepana Vukčića Kosače. Dvije godine kasnije, 1446. godine Herceg Stjepan desetak kilometara uzvodno, u Donjoj Sopotnici, gradi crkvu "Svetog Georgija". U periodu od 1519. do 1521. godine u njoj je radila ćirilična štamparije (Štamparija Božidara Goraždanina), druga po starini na Balkanu, a prva na prostorima današnje BiH.

Nacionalni spomenici

Na listi nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine za općinu Ustiprača (Novo Goražde) nalaze se sljedeći spomenici:

Geografija

Općina Ustiprača graniči sa Goraždem, Čajničem, Rogaticom, Višegradom i Fočom. Ovaj izrazito brdsko planinski kraj smješten je na raskrsnici puteva kojim se vjekovima pohodilo, trgovalo, ali i bojevalo. Ustiprača predstavlja malu tačku na geografskoj karti svijeta u kojoj se ukrštaju značajni i važni putevi i rijeke, sudaraju civilizacije, mješaju nacije, vjere i običaji.

Općina se prostire na 119 kvadratna kilometra i čini je tridesetak većih naselja sa oko 4.000 stanovnika. Smještena je u središtu Gornjedrinske regije, a nalazi se ispod istočnih obronaka Jahorine na nadmorskoj visini između 335 i 1300 metara.

Stanovništvo

Nacionalni sastav stanovništva - općina Ustiprača

Sastav stanovništva – općina Ustiprača
2013.[3]
Osoba 3 391 (100,0%)

    Nacionalni sastav stanovništva - naselje Ustiprača

    Sastav stanovništva – naselje Ustiprača
    2013.[5]
    Osoba 301 (100,0%)

      Privreda

      U okviru svoje industrijske zone nalazi se Fabrika Žice, Fabrika Mašina, Hladnjača i Distributivni Centar, brojne privatne firme i mala privatna preduzeća. Razvojni planovi su usmjereni na alternativne programe zapošljavanja ljudi.

      Naselje Ustiprača - smješteno je na ušću rijeka Drine i Prače. U srpskog agresiji porušena dzamija - obnovljena je 1998 . godine. Ustipračo krase stjenoviti brežuljci "Šuplja Stijena" i "Kašter". Vještačko jezero u Ustiprači i kanjonu Drine stvorilo je uslove za razvoj turizma u ovom mjestu ( ribarstvo, vožnja parobrodom,sportski gliseri ...)

      Reference

      1. ^ "Rezultati lokalnih izbora 2016. za načelnika za općinu Ustiprača". izbori.ba. Pristupljeno 9. 11. 2016. 
      2. ^ "Sistematski spisak općina i naselja". fzs.ba. Pristupljeno 8. 10. 2015. 
      3. ^ a b "Općina Ustiprača". nasbih.com. Pristupljeno 8. 10. 2015. 
      4. ^ "Spisak nacionalnih spomenika po mjestima (općina Ustiprača)". Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika. Pristupljeno 19. 12. 2015. 
      5. ^ "Naselje Ustiprača". nasbih.com. Pristupljeno 8. 10. 2015. 

      Vanjski linkovi