Nuklearna fisija

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Nuklearna fisija

Nuklearna fisija je proces u kojem se veliki nukleus može razbiti u dva nukleusa. U ovoj reakciji se također, kao propratna pojava, oslobađaju neutroni. Fisija elemenata sa velikom težinom izaziva exotermičku reakciju, što može da oslobodi ogromnu količinu energije.[1]

Nuklearna fisija je glavni proces koji se koristi u nuklearnim elektranama. Isti ovaj proces je ponovljen u nuklearnoj bombi sa nekontrolisanom lančanom reakcijom.

Ima puno slobodne energije u nuklearnoj fisiji. Količina proizvedene energije je millionima puta veća nego ekvivalentna masa benzina. Ovo znači da je nuklearna fisija vrlo atraktivan način proizvodnje energije. Najveći nedostatak je u tome što je nuklearni otpad radioaktivan hiljadama godina što predstavlja realan problem.

Fizika nuklearne fisije[uredi | uredi izvor]

Nuklearna fisija počinje kad neki neutron udari nukleus od nekog drugog atoma (najčešće je 235U). Ovaj atom postaje nestabilan i raspada se u dva ili više posebnih atoma. U ovom procesu se oslobađa više neutrona, koji udare u druge atome i na takav način započinje lančana reakcija.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Definicija i primjeri nuklearne fisije". hr.eferrit.com. Pristupljeno 21. 2. 2023.


Nedovršeni članak Nuklearna fisija koji govori o fizici treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.