Nuklearna nesreća

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Bih-usa.svg Ovaj članak nije preveden ili je djelomično preveden.
Ako smatrate da ste ga sposobni prevesti, kliknite na opciju "Uredi" i prevedite ga vodeći računa o enciklopedijskom stilu pisanja i pravopisu bosanskog jezika.
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web-stranice ili drugi izvori).
Ako se pravilno ne potkrijepe validnim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti obrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.

Nuklearna eksplozija' nastaje kao rezultat veoma brzog oslobađanja energije uslijed nekontrolisane nuklearne reakcije. Ta reakcija može da bude nuklearna fizija, nuklearna fuzija ili kombinacija te dvije fuzije.

Najteža nuklearna nesreća, do sada, je bila Černobilska katastrofa, koja se desila 1986. u Ukrajini. Taj slučaj je imao 56 mrtvih, direktno, i uzrokovao je smrt dodatnih 4000 ljudi od fatalnog kancera, kao i štetu na imovini od skoro 7 milijardi američkih dolara.

Zbog radioaktivnog zračenja, najmanje 350.000 ljudi iz Bjelorusije, Ukrajine i Rusije, se moralo raseliti daleko od zračenjem zahvaćanog područja.


Tri reaktora u Fukushima I su se pregrijala, uzrokujući topljenje koje je naposljetku dovelo do eksplozije koja je oslobodila velike količine radioaktivnog materijala u zrak[1][2]

]]

Putevi zračne radioaktivne kontaminacije do čovjeka

Shodno definiciji Međunarodna agencija za atomsku energiju kao događaj koji je doveo do značajnih posljedica za ljude, okolinu ili postrojenja. Primjeri uključuju smrtne posljedice za ljude, visoko otpuštanje radioaktivnosti u okolinu ili topljenje reaktora. Najvažniji primjer velike nuklearne nesreće je ona koja se dogodila u Černobilu 1986. godine. kada je došlo do puštanja velike količine radijacije.

Djelovanje nuklearnih nesreća bila je glavna tema rasprava praktično od dana kada je konstruisan prvi nuklearni reaktor. Ono je i ključan faktor zabrinutosti javnosti oko nuklearnih postrojenja. Usvojene su neke tehničke mjere za smanjenje rizika od nesreća i minimiziranje količine radioaktivnog otpuštanja u okolina. Usprkos korištenju tih mjera bilo je mnogo nesreća s različitim posljedicama kao i za malo izbjegnutih nesreća i incidenata.[3]

Benjamin K. Sovacool je izvjestio da je bilo 99 nesreća u nuklearnim centralama. 57 nesreća dogodilo se nakon tragedije u Černobilu, a 57% svih dogodilo se u SAD-u. Ozbiljne nuklearne nesreće uključuju Fukushima Daiichi nuklearnu katastrofu (2011.), Černobilsku katastrofu (1986.), Tree Mile Island nesreću (1979.) i SL-1 nesreću (1961.). Stuart Arm je izjavio da osim u Černobilu nigdje od posljedica izloženosti radijaciji kod nesreća nuklearnih centrala nisu umrli zaposleni ili civili. Nesreće nuklearnih podmornica uključuju nesreću nuklerne jezgre na podmornicama K-19 (1961.), K-27( 1968.) i K-431 (1985.) Ozbiljne radijacijske nesreće uključuju Kyshtym katastrofu, požar u Windscalu, radioterapijske nesreće u Kostariki, Zaragozi, Maroku, Mexico City radiologijsku nesreću Mayapuri (Indija), te Goiania nesreću , kao i nesreću radio terapijske jedinice u Tajlandu i . Međunarodna agencija za atomsku energiju održava web stranicu koja izvještava o nedavnim nesrećama.

Nesreće nuklearnih elektrana[uredi | uredi izvor]

Napušteni grad Prypiat , Ukrajina, nakon katastrofe u Černobilu. Nuklearna elektrana Černobil je u pozadini

Jedna od najgorih nuklearnih nesreća do danas je katastrofa u Černobilu koja se dogodila 1986. u Ukrajini. Na licu mjesta je urmlo 30 ljudi te prouzrokovano oko 7 milijardi dolara metarijalne štete. Studija objavljena 2005. tvrdi da će biti do 4.000 dodatno umrlih od raka koji su bili izloženi značajnoj visini radijacije. Radioaktivne padavine iz nesreće su bile koncentrisane na području Bjelorusije, Ukrajine i Rusije. Oko 350.000 ljudi evakuisano je neposredno nakon nesreće.

Banjamin K.Sovacool je izvjestio da je širom svijeta bilo 99 nesreća na nuklearnim elektranama od 1952.-2009. (definisanih kao incidenti čija je posljedica izgubljeni ljudski životi ili više od 50.000 dolara materijalne štete. Iznos koji vlada SAD-a koristi da definiše velike energetske nesreće koje se moraju prijaviti s oko 20,5 milijardi dolara materijalne štete. Nakon katastrofe u Černobilu, dogodilo se je još 57 nesreća a gotovo dvije trećine (56 od 99) u SAD-u.


Nesreće i incidenti nuklearnih elektana s više smrtnih slučajeva ili preko 100 miliona dolara materijalne štete, 1995-2011[4][5]
Datum Lokacija Opis Smrtni slućajevi Troškovi
(u milionima
2006 $US)
INES
level
[6]
10. oktobar 1957 Sellafield, Cumberland, Velika Britanija Požar kod projekta britanske atomske bombe uništio je jezgru i otpustio je otprilike 750 terabekarela (20.000 kiria) radioaktivnog materijala u okolina. 0 5[7]
3. januar 1961 Idaho Falls,Idaho, SAD Eksplozija prototipa SL-1 u National Reactor Testing Station. Sva tri operatora su poginula kada je kontrolna šipka pomaknuta van graničnika 3 22 4[8]
5. oktobar 1966 Frenchtown Charter Township, Michigan, SAD Djelomično topljenje jezgra reaktora Fermi 1 u nuklearnoj elektrani Enrico Fermi. Nije bilo curenja radijacije u okolinu. 0 [9]
21. januar 1969 Lucens reaktor, Vaud, Švicarska Gubljenje hlađenja koje je dovelo do djelomičnog topljenja jezgre i masivne radioaktivne kontaminacije kaverne koja je nakon toga zapečaćena. 0 4
1975 Sosnovyi Bor, Lenjingrad Oblast, Rusija Prema izvještajima došlo je do djelomičnog topljenja na reaktoru 1
7.decembar 1975 Greifswald, Istočna Njemačka Električni kvar je prouzrokovao požar u glavnom koritu koji je uništio kontrolne linije i pet glavnih pumpi za hlađenje 0 443 3
5.januar 1976 Jaslovske, Bohunice, Čehoslovačka Kvar tokom zamjene šipki. 2 4
22. februar 1977 Jaslovske, Bohunice, Čehoslovačka Teška korozija na reaktoru i otpuštanje radioaktivnostiu područje elektrane koja je zahtijevala potpunu dekomisiju 0 1,700 4
28. mart 1979 Three Mile Island, Pennsylvania, SAD Gubitak rashladne tekućine i djelomično topljenje jezgre prouzrokovane greškom operatora. Bilo je manjeg otpuštanja radioaktivnih plinova. 0 2,400 5
15. septembar 1984 Athens Athens, Alabama, SAD Kršenjem pravila sigurnosti, greška operatera i konstrukcijski problemi stvorili su šestogodišnji prekid rada na Browns Ferry jedinici 2 0 110
09. mart 1985 Athens, Alabama , SAD Kvar sistema instrumenata tokom pokretanja, koja je dovela do prestanka rada . 0 1,830
11. april 1986 Plymouth, Massachusetts, SAD Stalni problemi s opremom doveli su do hitnog zatvaranja bostonske Edisonove nuklearne elektrane Pilgrim 0 1,001
26. april 1986 Černobil, Ukrajina, SSSR Pregrijavanje, eksplozija pare, požar i topljenje doveli su do nužne evakuacije 300.000 ljudi iz Černobila i disperziju radioaktivnog materijala preko cijele Evrope 56 neposredno, 4.000 od raka 6,700 7
4. maj 1986 Hamm-Uentrop, Njemačka Eksperimentalni THTR-300 reaktor otpistio je malu količinu aktivnih elemenata (0,1 GBq Co-60, Cs-137, Pa-233) u okolno područje 0 267
31. mart 1987 Delta , Pensilvanija ,SAD Isključivanje Peach Bottom jedinice 2 i 3 radi kvara hlađenja i nepoznatih problema s opremom 0 400
19. decembar 1987 Lycoming, New York, SAD Kvar je prisilio korporaciju Niagara Mohawk Power da zatvori Nine Mile jedinicu 1 0 150
17. mart, 1989 Lusby, Maryland, SAD Inspekcija na Calvert Cliff jedinicama 1 i 2 otkrila je pukotine na kanalima grijanja pod pritiskom prekid rada 0 120
mart1992 Sosnovyi Bor, Lenjingrad Oblast, Rusija Nesreća na nuklearnoj elektrani Sosnovy Bor otpustila je radioaktivne plinove i jod u zrak kroz probijeni kanal od goriva
20. februar 1996 Waterford, Connecticut, SAD Ventil koji je curio uzrokovao je zatvaranje jedinica 1 i 2 nuklearne elektrane Milstone, pronađeno je više kvarova na opremi 0 254
2. septembar 1996 Crystal River, Florida, SAD, Kvar na ravnoteži opreme elektrane uzrokovalo je zatvaranje i produžene popravke jedinice 3 0 384
30. septembar 1999 Ibaraki, Tokaimura, Japan, nuklearna nesreća ubila je dva radnika te izložila još jednog razini radijacije iznad dozvoljenog ograničenja. 2 54 4
16. februar 2002 Oak Harbor, Ohio, SAD Teška korozija na kontrolnoj šipki uzrokovala je 24-mjesečni prekid rada reaktora Davis-Besse 0 143 3
9. august 2004 Eksplozija pare na nuklearnoj elektrani Mihama ubila je 5 radnika i ozlijedila 6 5 9 1
25. juli 2006 Forsmark, Švedska Električni kvar na nuklearnoj elektrani Forsmark prouzročila je zatvaranje jednog reaktora 0 100 2
11. mart 2011 Fukushima, Japan Cunami je poplavio i oštetio 5 aktivnih reaktora elektrane. Dva radnika su se udavila u vodi. Gubitak električne energije, nakon što su poplavljene i prostorije s dizel agregatima za slučaj nužde, doveo je do pregrijavanja , topljenja i evakuacije. Jedan je čovjek umro na licu mjesta dok je prenosio opremu. 1 uzrokovan nenuklearnom nesrećom 7[10]

Napadi na nuklearne reaktore[uredi | uredi izvor]

Nuklearni reaktori postali su omiljena meta tokom vojnih sukoba i , su u posljednje tri decenije, bili uzastopno napadani tokom vojnih zračnih napada, okupacija, invazija i pothvata:

  • Između 18.decembra 1977 i 13. juna 1979 ETA je izvela nekoliko napadana nuklearnu elektranu Lemoniz u Španiji još dok je bila u gradnji.
  • U septembru 1980, tokom vojne operacije Plamteći mač, iranska avijacija je bombardovala nuklearni kompleks Al Tuwaitha u Iraku.
  • U junu 1981. izraelski vazdušni napad uništio je potpuno iračke nuklearne istraživačke objekte u Osiraku.
  • 8. februara 1982 Umkhonto we Sizwe napao je nuklearnu elektranu Koeberg u gradnji u Južnoj Africi.
  • Između 1984 i 1987 iračka avijacija je šest puta bombardovala iransku nuklearnu elektranu Bushehr.
  • U Iraku 1991 američka avijacija je bombardovala tri nuklearna reaktora i jedno pilot postrojenje za obogaćavanje urana.
  • U 1991 Irak je lansirao Scud rakete na izraelsku nuklearnu elektranu Dimona.
  • U septembru 2003 izrael je bombardovao sirijski reaktor Al Kibar, koji je bio u izgradnji.

Radijacijske i ostale nesreće[uredi | uredi izvor]

Ozbiljne radijacijske i druge nesreće uključuju:


1950-te[uredi | uredi izvor]

  • 13. februara 1950 Convair B-36B srušio se u sjevernoj Britanskoj Kolumbiji nakon ispuštanja atomske bombe Mark IV. Ovo je bilo prvi slučaj nestanka nuklearnog oružja.
  • 12. decembar, 1952 u Chalk River laboratoriji, Ontario, Kanada. Djelimično topljenje jezgre, otpušteno je oko 10.000 Ci .
  • Septembar 1957 : požar plutonija na nuklearki Rocky Flats koji je rezultirao kontaminacijom Zgrade 71 i ispuštanjem plutonija u atmosferu uzrokujući 818.600 dolara materijalne štete.
  • Septembar 1957 : eksplozija spremišta nuklearnog otpada Mayak u Chelyabinsk-u (SSSR). Brojka mrtvih od 200 smatra se konzervativnom procjenom, dok je 270.000 ljudi bilo izloženo opasnoj razini radijacije. Preko trideset malih mjesnih zajednica bile su izbrisane sa sovjetskih mapa između 1958 i 1991. (INES razina 6)
  • Oktobar 1957 : Windscalski požar, Ujedinjeno Kraljevstvo. Vatra je zapalila gomile plutonija i kontaminirala okolne mljekarske farme. Procjenjuje se da su 33 osobe umrle od raka.
  • Mart 1959 Santa Susana Field laboratorija, Los Angeles, Kalifornija. Vatra u postrojenju za preradu nuklearnog goriva.
  • Juli 1959 Santa Susana Field laboratorija, Los Angeles, Kalifornija. Djelimično topljenje jezgre.

1960-te[uredi | uredi izvor]

  • 24.januar 1961 : "Goldsboro B-52 nesreća" dogodila se blizu Goldsboroa, Sjeverna Karolina. Tokom ispuštanja dvije nuklearne bombe Mark 39, avion B-52 Stratotvrđava je eksplodirala.
  • Juli 1961 : nesreća sovjetske podmornice K-19 . Osam članova posad je umrlo zbog prekomjerne izloženosti radijaciji a ozračeno je više od 30 ljudi.
  • 21.avgust 1962 : radijacijska nesreća u Mexico Cityu., s četiri smrtna slučaja.
  • 1964, 1969 . Santa Susana Field laboratorij, Los Angeles, Kalifornija. Djelomično taljenje jezgre.
  • 1965 Filipinsko more "A-4 nesreća"; Douglas A-4 Skyhawk koji je nosio dvije nuklearne bombe B-43 pao je s nosača aviona USS Ticonderoga (CV-14) u more. Pilot, avion i nuklearne bombe nisu nikad pronađene. Pentagon je tek 1980-tih objavio da je izgubio bombu jačine Megatona.
  • 17.januar 1966. : 1966 Palomares B-52 nesreća dogodila se kada se B-52G bombarder američkih zračnih snaga sudario s KC-135 tankerom tokom punjenja goriva kod španske obale. KC-135 je potpuno uništen kada mu se zapalio gorivo, poginula su sva četiri člana posade. B-52G se raspao dok su poginula tri od ukupno sedam članova posade. Od četiri hidrogenske bombe tipa Mk28 koje je B-52G bombarder nosio tri su pronađene na zemlji blizu Almerije u Španiji. Nenuklerni eksploziv je kod dvije bombe detonirao dodirom tla uzrokujući kontaminaciju radioaktivnim plutonijem područja od 2 km2 (490 jutara) (0,78 kvadratnih milja). Četvrta bomba, koja je pala u Sredozemno more, pronađena je neoštećena nakon dva i po mjeseca traganja.
  • 21.januar 1968: Thule američka vazdušna baza. Avion B-52 nosio je četiri hidrogenske bombe . Nakon požara u pilotskoj kabini posada je morala napustiti avion. Šest članova posade su se spasili, ali jedan (koji nije imao sjedalo za izbacivanje) je poginuo. Bombarder je pao na zaleđeno more u Grenlandu , nuklearni teret je udarom u zaleđenu površinu polomljen u komade i rasprsnuo se što je uzrokovalo rasprostranjenu radioaktivnu kontaminaciju.
  • U maju 1968; reaktor sovjetske podmornice K-27 bio je blizu topljenja jezgre. Devet ljudi je umrlo, a 83 ranjeno.
  • U januaru 1969 kod reaktora u Lucensu u Švicarskoj dogodilo se djelimično topljenje jezgre koje je dovelo do velike radioaktivne kontaminacije kaverne.

1970-te[uredi | uredi izvor]

  • Juli 1978. Anatolij Bugorski radio je na U-70, najvećem sovjetskom akceleratoru (vidi i CERN). Slučajno je izložio glavu direktno snopu protonskih zraka. Preživio je, mada je pretrpio dugotrajne posljedice.
  • Juli 1979. Nesreća u rudniku Church Rock Uranium Mill Spill u Novom Meksiku, SAD . Brana bazena za otpadnu vodu, je popustila te je . preko 1000 tona radioaktivnog mljevenog otpada i milioni galona otpadne vode iz rudnika ušli su u rijeku Puerco i kontaminirali donji tok.

1980-te[uredi | uredi izvor]

  • Mart 1984 - Radijacijska nesreća u Maroku. Osam smrtnih slučajeva zbog prekomjerne izloženosti radijaciji iz izgubljenog izotopa iridija-192.
  • Avgust 1985 - nesreća sovjetske podmornice K-431. Deset smrtnih slučajeva i 49 ljudi je pretrpjelo radijacijske ozljede.
  • Oktobar 1986 - reaktor sovjetske podmornice K-219 gotovo je doživio taljenje jezgre. Sergei Preminin je umro nakon što je ručno smanjio kontrolni štap i zaustavio eksploziju. Podmornica je potonula tri dana kasnije.
  • Septembar 1987 - Goiana nesreća u Brazilu. Rezultirala je s četiri smrtna slučaja te ozračenje više od 100.000 ljudi, utvrđeno je da je 249 ljudi primilo ozbiljnu količinu radijacijske kontaminacije zbog izloženosti Cezija-137. U operaciji čišćenja morao se ukloniti gornji sloj tla, nekoliko kuća je demolirano. Sav namještaj u kućama je uklonjen te ispitan. Časopis TIME je nazvao ovu nesreću kao jednu od najgorih svjetskih nuklearnih katastrofa , a Međunarodna agencija za atomsku energiju nazvala ju je jedna od najgorih svjetskih radijacijskih nesreća.
  • 1989 - San Salvador, El Salvador; jedan smrtni slučaj uzrokovan kršenjem sigurnosnih pravila na opremi zračenja Kobalt-60.

1990-te[uredi | uredi izvor]

  • 1990 u Sorequ (Izrael) zabilježen je jedan smrtni slučaj zračenjem kobalta-60 prouzrokovan kršenjem sigurnosnih pravila na opremi .
  • 16. decembar 1990 dogodila se radotierapijska nesreća u Zaragozi. Jedanaest smrtni slučajeva i 27 ozlijeđenih pacijenata.
  • 1991 Neswizh, Bjelorusija zabilježen jedan smrtni slučaj zračenjem Kobalt-60 prouzrokovan kršenjem sigurnosnih pravila na zaštitnoj opremi.
  • 1992 u Jiliju , Kina; tri smrtna slučaja zbog zračenja opreme kobalt-60.
  • 1992 SAD; jedan smrtni slučaj.
  • April 1993 : nesreća na kompleksu za preradu Tomska-7 kada je spremnik eksplodirao prilikom čišćenja nitratnom kiselinom. Eksplozija je oslobodila oblak radioaktivnog plina. (INES razina 4).
  • 1994 Tammiku, Estonija zabilježen jedan smrtni slučaj zbog odbačenog izvora cezija-137.
  • Avgust-decembar 1996: radioterapijska nesreća u Kostariki. Trinaest smrtnih slučajeva i 114 drugih pacijenata je primilo preveliku razinu radijacije.
  • Juni 1997, Sarov, Rusija; jedan smrtni slučaj uzrokovan kršenjem sigurnosnih pravila.
  • Septembar 1999 u Japanu; dva smrtna slučaja kod kritične nesreće na Tokai nuklearnoj elektrani .

2000-te[uredi | uredi izvor]

  • Januar-februar 2000: radijacijska nesreća u Samut Prakanu (Tajland)  : Od posljedica radijacije kobalta-60, koja se dogodila tokom demontaže radioterapijske jedinice, tri umrle i deset ozljeđenih osoba .
  • Maj 2000 u Meet Halfa , Egipat zabilježena dva smrtna slučaja uzrokovana radiografijskom nesrećom.
  • April 2010: radiološka nesreća u Mayapuri, Indija: jedan smrtni slučaj nakon što je oprema za istraživanje zračenja kobalt-60 bila prodana trgovcu otpadnim metalom i te je iz neznanja demontirana.

2010-te[uredi | uredi izvor]

Kategorizacija nesreća[uredi | uredi izvor]

Za listu mnogih najvažnijih nesreća pogledaj stranice Međunarodne agencije za atomsku enegiju

Kritične[uredi | uredi izvor]

Kritična nesreća događa se tokom izenadne lančane reakcije u fisilnim materijalima, kao što su obogaćeni uran ili plutonij. Nesreća u Černobilu je karakterističan primjer kritične nesreće. Ova nesreća je uništila reaktor i rezultirala da je veliko geografsko područje i dan-danas nenastanjivo. Na manjoj ljestvici nesreće u Sarovu je tehničar radeći s visoko obogaćenim uranijem bio ozračen dok je pripremao eksperiment koji je uključivao sferu fisilnog materijala. Sarovska nesreća je zanimljiva jer je sistem bio kritičan mnogo dana prije nego što je mogao biti zaustavljen, iako je bio sigurno zaključan u zaštićenoj dvorani za eksperimente. Ovo je primjer nesreće ograničenog područja gdje može biti ozlijeđeno samo nekoliko ljudi, i gdje nije bilo otpuštanja radioaktivnosti u okolina. Kritična nesreća s ograničenim vanjskim otpuštanjem obe radijacije (gama i neutronsko zračenje) i s malim otpuštanjem radioaktivnosti dogodila se u Tokaimuri u 1999. tokom proizvodnje obogaćenog uranijskog goriva. Dva radnika su umrla, a treći je pretrpio trajne posljedice te je oko 350 stanovnika bilo izloženo radijaciji.

Toplota raspadanja[uredi | uredi izvor]

Nesreće toplote raspadanja podrazumijevaju toplotnu energiju iz radioaktivnog raspada koja prouzrokuje štetu. U velikom nuklearnom reaktoru gubitak rashladne tekućine može oštetiti jezgro. Transport toplote raspadanja važna sigurnosna mjera kod reaktora, naročito neposredno nakon isključivanja. Ovo se obično postiže kroz nekoliko prekomjernih i različitih sistema, a toplota je raspoređena u konačan toplotni rezervoar velikog kapaciteta koji ima funkciju i bez napajanja energijom. Međutim, ova metoda se obično koristi nakon što se toplota smanji na veoma nisku vrijednost. To se desilo u Three Mile Islandu (nedavno isključenog) PWR reaktora koji je radio dug vremenski period bez rashladne tekućine. Rezultat je bio oštećenje nuklearnog goriva a jezgro se djelomično istopilo. Glavni razlog otpuštanja radioaktivnosti u Three Mile Islandu bio je pilotni ventil, koji se zaglavio u otvorenoj poziciji, za otpuštanje pare na glavnom čvoru. Ovo je uzrokovalo prelijevanje rezervoara koji je napuknuo uzrokujući otpuštanje velikih količina radioaktivne rashladne tekućine u dio koji zatvara reaktor.

U 2011. zemljotres na dnu Pacifika te cunami i poplava prostorija prouzrokovali su gubitak pomoćne energije u dvije elektrane Fukushime (Japan). Reaktor je zbog toplote šipki za gorivo (koje su zbog raspada sistema 90% bile nepokrivene tekućinom za hlađenje) u bloku 3 NE Fukushima trajno oštećen. Od 30. maja 2011 pa nadalje reaktori, iako više ne rade, zahtijevaju konstanto hlađenje.

Transport[uredi | uredi izvor]

Nesreće tokom transporta mogu prouzrokovati otpuštanje radiaktivnosti rezultirajući kontaminacijom. Iste posljedice slijede nakon oštećenja zaštite rezultirajući direktnim zaračenjem. U Cochabambi (Bolivija) pokvarena oprema radiografije za gama zrake transportovana je u putničkom autobusu kao prtljaga. Izvor gama zračenja nalazio se je van zaštitnog plašta i ozračio nekoliko putnika.

U Ujedinjenim Kraljevstvu u sudskom procesu je otrkivena da je u martu 2002. radioterapijska oprema transportovana od Leedsa do Sellafielda sa oštećenom zaštitom. Zaštitni plašt je imala pukotinu na donjoj strani. Smatra se da nijedan čovjek nije bio ozbiljno ozračen.

Kvar na opremi[uredi | uredi izvor]

Kvar opreme je također jedan od mogućih vrsta nesreće. Nedavno u Bialystoku (Poljska) zakazala je elektronika povezana s dijelom akceleratora koji se koristio za tretman oboljelih od raka. Ovo je dovelo do prevelike izloženosti zračenja najmanje jednog pacijenta. Dok je početni kvar bio zanemariv jer se radilo o poluprovodničkoj diodi, on je međutim pokrenuo lanac događaja koji su doveli do radijacije.

Srodan uzrok nesreća je softverska greška. Poznati slučaji su akceleratori tipa Therac-25, koji se koristi u medicini. Tokom eliminacije hardwareskog sigurnosnog zaključavanja u novodizajniranom modelu dovelo je do otkrića softverske greške (bug) koji je dotle ostao neprimjećen. U određenim okolnostima pacijenti su mogli primiti velike prekomjernu dozu radijacije.

Ljudski faktor[uredi | uredi izvor]

Skica koju su doktori koristili da utvrde količinu radijacije kojoj je svaka osoba bila izložena tokom Slotin izleta

Mnoge od velikih nuklearnih nesreća bile su direktno pripisane greškama operatera. Takav zaključak je kod analize nesreća u Černobilu i TMI-2. U Černobilu je prije nesreće provođena testna procedura. Učesnici testnog tima dozvolili su operaterima da ignorišu ključne sigurnosne električne spojeve kao i upozorenja signalizacije koji bi u normalnom slučaju isključili reaktor. U TMI-2 operateri su dozvolili da hiljade galona (1 galon = 3-4 litre) vode oteče iz reaktorskog postrojenja prije nego što su uočili abnormalan rad rashladnih pumpi. Rahladne pumpe su isključene (pumpa bez protoka tekućine se obično sama isključi zbog zaštite[11]), što je dovelo do što je dovelo do uništenja samog reaktora.

Detaljnja istraga u SL-1 ustanovila je da je operater (možda nehotice) ručno izvukao centralni kontrolni štap od 38 kg težine za 66 cm više nego što je procedura dozvoljavala. Procjena koju je provela Commissariat a l`Energie Atomique (CEA) u Francuskoj zaključila je da nikakva količina tehničkih inovacija ne može eliminirati rizik pogrešaka izazvanih ljudskim faktorom kod upravljanja nuklearki. Dvije vrste grešaka smatraju se fatalnim: pogreške napravljene tokom terenskog rada, kao što su održavanje i testiranje, koje mogu uzrokovati nesreću; i ljudske pogreške napravljene tokom malih nesreća koje su prerasle u potpuni kvar.

U 1946. Louis Slotin, fizičar koji je radio na kanadskoj verziji projekta "Manhattan" izvodio je riskantan eksperiment poznat kao „golicanje zmajevog repa“. Dvije polulopte od berilija, koje su zračile neutrone, približene su jezgru plutonija da bi došlo do kritične tačke. Suprotno procedurama za mijenjanje rastojanja između polulopti korišten je šrafciger. Šrafciger je skliznuo i pokrenuo lančanu reakciju do kritične tačke ispunjavajući sobu štetnom radijacijom uz bljesak plave svjetlosti. Slotin je brzo reagovao i rukama ponovo odvojio polulopte spriječavajući dalje zračenje i spasio time živote nekoliko saradnika koji su bili prisutni. Međutim, Slotin je tako primio smrtonosnu dozu i umro nakon devet dana. Ozloglašena plutonijska masa korištena u eksperimentu nazvana je demonsko jezgro.

Nestanak nuklearnog materijala[uredi | uredi izvor]

Nestanak nuklearnog goriva također nazvane "izvori siročad" su nesreće gdje je radioaktivni izvor izgubljen, ukraden ili napušten. Izvor može tako prouzročiti štetu ljudima. Na primjer, 1996. nuklearno gorivo je ostavljeno od sovjetske vojske u Lilo-u , Gruziji. Jedan slučaj se dogodio u Yanango-u gdje je nesato radiografski izvor, isto tako i u Samut Prakarn-u gdje je nestao radioaktivnit fosfor. U Gilanu (Iran) zaboravljeni izvor zračenja je ozlijedio zavarivača tokom rada. Najbolji primjer događaja ovakvog tipa je Goiania nesreća koja se dogodila u Brazilu.

Međunarodna agencija za atomsku energiju sastavila je priručnike, koji primjera radi mogu poslužiti trgovci metalnog otpada, koji pokazuju izgled pravilno zapečaćenog izvora zračenja. Najčešće pronalaženje nuklearnog otpada dešava se upravo na deponijama otpadnog metala.

Trgovanje radioaktivnim i nuklearnim materijalima[uredi | uredi izvor]

Informacije koje posjeduje Međunarodna agencija za atomsku energiju (MAAE) pokazuju stalan problem sa zabranjenom trgovinom nuklearnim i ostalim radioaktivnim materijalima, krađama, gubljenjem i ostalim neovlaštenim aktivnostima. Od 1993.-2006. MAAE je potvrdila raznih 1080 incidenata zabranjene trgovine, te 275 incidenta koji su uključivali neovlašteno posjedovanje i slične kriminalne aktivnosti. Postoje i 332 incidenta koji su uključivali krađu ili gubljenje nukleranog, 398 indicenata koji su uključivali druge neovlaštene aktivnost. Kod 75 incidenata dostavljene informacije nisu bile dovoljne da se odredi kategorija incidenta. Još nekoliko stoitina dodatnih incidenata je prijavljeno u raznim vanjskim izvorima, ali još uvijek nisu potvrđeni.

Poređenja[uredi | uredi izvor]

Uspoređujući historijskw podatke civilnog korištenja nuklearne energije s ostalim oblicima proizvodnje (ugalj, voda, zemni gas) električne energije; Ball, Roberts i Simpson ,MAAE i Institut Paula Scherrera pronašli su u odvojenim studijama da je tokom perioda od 1970.-1992. širom svijeta bilo samo 39 smrtnih slučajeva zaposlenih u nuklearnim elektranama. Dok istovremeno u istom periodu je bilo 6.400 smrtnih slučajeva u elektranama na ugalj, 1.200 smrtnih slučajeva kod gasnih elektrana, kao i 4.000 smrti članova šire javnosti uzrokovanih hidroelektranama. Posebno, procjenjuje se da elektrane na ugalj ubiju godišnje 24.000 Amerikanaca uzrokujući plućne bolesti te takođe i 40.000 srčanih udara. Prema Scientific Americanu prosječna elektrana na ugalj emitira 100 puta godišnje više radijacije vidu otpada (pepeo uglja sadrži uran i torij[12]) u obliku letećeg pepela nego nuklearna elektrana iste jačine.

Novinarka Stephanie Cooke kaže da nije dobro porediti nesreće samo prema broju neposredno umrlih, već je važno i kako su ljudski životi poremećeni kao u slučaju japanske nuklearne nesreće Fukushima 2011 gdje je 80.000 stanovnika moralo biti evakuirano iz okoline.

Danas u Japanu imate ljudi koji se suočavaju s izborom da se nikad više ne vrate svojim kućama ili da se vrate i žive na kontaminiranom području elektrana... Znajući da koju god hranu jedu da bi mogla biti kontaminirana i da će uvijek živjeti sa sjenkom straha da će umrijeti od raka... Nisam veliki zagovarač sagorijevanja ugljena. Ne mislim da je ijedna od tih velikih elektrana koje ispuštaju zagađenje u zrak dobra. Ali mislim da nije dobro raditi ovakva poređenja samo na osnovu broja smrtnih slučajeva..

[13]

U okvirima energetskih nesreća hidroelektrane su odgovorne za najveći broj smrtnih slučajeva, dok nuklearke su na prvom mjestu prema iznosu ekonomske štete u iznosu od 41%. Naftna i hidroenergija slijede svaka sa 25%, iza toga zemni gas i ugalj. Nakon Černobila i brane Shimantan tri najskuplje nesreće su bile izlijevanje nafte iz tankera Exxon Valdez (Aljaska, SAD) i Prestige (Španija) te nesreća nuklearke u Three Mile Island (Pensilvanija, SAD).

Sigurnost nuklearnih postrojenja[uredi | uredi izvor]

Nuklearna sigurnost obuhvaća akcije poduzete da se spriječe nuklearne i radijacijske nesreće ili bar ograniče njihove posljedice. Ovo pokriva kako nuklearne elektrane tako i sva ostala nuklearna sredstva, transport nuklearnih materijala, njihovo korištenje i skladištenje za medicinske, energetske, industrijske i vojne svrhe.

Industrija nuklearne energije povećala je sigurnost i efikasnost postojećih reaktora. Istovremeno razvila je novi sigurniji (ali još nedovoljno isproban) dizajn reaktora. Nema garancije da će novi dizajnirani reaktori raditi ispravno. Pogreške se pojavljuju jer su primjera radi dizajneri kod reaktora u Fukushimi nisu predvidjeli mogućnost da će cunami pokrenut zemljotresom onesposobiti sigurnosne sisteme. Prema UBS AG, nuklearna nesreća bloka 1 NE Fukushime bacila je sumnju na to da čak i napredna ekonomija kao što je Japan može vladati nuklearnom energijom. Pored svega toga postoje i realne mogućnosti terorističkih napada.

Interdisciplinarni tim s Masačusetskog instituta za tehnologiju (MIT) ustanovio je da je s očekivanim porastom nuklearne energije od 2005.-2055. je za očekivati da će se dogoditi najmanje četiri ozbiljne nuklearne nesreće u istom periodu. Do danas je bilo pet ozbiljnih nesreća (oštećenje jezgre) u svijetu od 1970 (jedna u Three Mile Island 1979, jedna u Černobilu 1986 i tri u Fukushima-Daiichi 2011) povezanih s početkom rada druge generacije reaktora. To je u prosjeku jedna ozbiljna nesreća svakih osam godina.

Sigurnost nuklearnog naoružanja, kao i sigurnost vojnih istraživanja koja uključuju nuklearne materijale, su uglavnom posao agencija različitih od onih koje nadgledaju civilnu sigurnost. Zbog različitih razloga koje uključujući i tajnost. Prisutna je stalna zabrinutost oko toga da terorističke grupe steknu materijale za izradu nuklearne bombe.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Richard Schiffman (12 March 2013). "Two years on, America hasn't learned lessons of Fukushima nuclear disaster". The Guardian. 
  2. ^ Martin Fackler (June 1, 2011). "Report Finds Japan Underestimated Tsunami Danger". New York Times. 
  3. ^ Matthew Wald (February 29, 2012). "The Nuclear Ups and Downs of 2011". New York Times. 
  4. ^ Benjamin K. Sovacool. A Critical Evaluation of Nuclear Power and Renewable Electricity in Asia Journal of Contemporary Asia, Vol. 40, No. 3, August 2010, pp. 393–400.
  5. ^ Benjamin K. Sovacool (2009). The Accidental Century - Prominent Energy Accidents in the Last 100 Years
  6. ^ Timeline: Nuclear plant accidents BBC News, 11 July 2006.
  7. ^ 1957: Inquiry publishes cause of nuclear fire BBC on this day, pristupljeno 31.8.2015 (en)
  8. ^ SL-1 reactor incidentradiationworks.com, pristupljeno 31.8.2015 (en)
  9. ^ Fermi, Unit 1nrc.gov Nuclear Regulatory Commission, pristupljeno 31.8.2015 (en)
  10. ^ IAEA Briefing on Fukushima Nuclear Accident (12 April 2011)
  11. ^ Trockenlaufksb.com Kreiselpumpenlexikon, pristupljeno 30.8.2015 (de)
  12. ^ Radioaktivität aus Kohlekraftwerken,BUND NRW, pristupljeno 31.8.2015 (de)
  13. ^ Annabelle Quince (30 March 2011). "The history of nuclear power". ABC Radio National. 
Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: