Nuklearna nesreća

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Bih-usa.svg Ovaj članak nije preveden ili je djelomično preveden.
Ako smatrate da ste ga sposobni prevesti, kliknite na opciju "Uredi" i prevedite ga vodeći računa o enciklopedijskom stilu pisanja i pravopisu bosanskog jezika.
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web-stranice ili drugi izvori).
Ako se pravilno ne potkrijepe validnim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti obrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.

Nuklearna eksplozija' nastaje kao rezultat veoma brzog oslobađanja energije uslijed nekontrolisane nuklearne reakcije. Ta reakcija može da bude nuklearna fizija, nuklearna fuzija ili kombinacija te dvije fuzije.

Najteža nuklearna nesreća, do sada, je bila Černobilska katastrofa, koja se desila 1986. u Ukrajini. Taj slučaj je imao 56 mrtvih, direktno, i uzrokovao je smrt dodatnih 4000 ljudi od fatalnog kancera, kao i štetu na imovini od skoro 7 milijardi američkih dolara.

Zbog radioaktivnog zračenja, najmanje 350.000 ljudi iz Bjelorusije, Ukrajine i Rusije, se moralo raseliti daleko od zračenjem zahvaćanog područja.


Tri reaktora u Fukushima I su se pregrijala, uzrokujući topljenje koje je naposljetku dovelo do eksplozije koja je oslobodila velike količine radioaktivnog materijala u zrak
Putevi zračne radioaktivne kontaminacije do čovjeka

Shodno definiciji Međunarodna agencija za atomsku energiju kao događaj koji je doveo do značajnih posljedica za ljude, okolinu ili postrojenja. Primjeri uključuju smrtne posljedice za ljude, visoko otpuštanje radioaktivnosti u okolinu ili topljenje reaktora. Najvažniji primjer velike nuklearne nesreće je ona koja se dogodila u Černobilu 1986. godine. kada je došlo do puštanja velike količine radijacije.

Djelovanje nuklearnih nesreća bila je glavna tema rasprava praktično od dana kada je konstruisan prvi nuklearni reaktor. Ono je i ključan faktor zabrinutosti javnosti oko nuklearnih postrojenja. Usvojene su neke tehničke mjere za smanjenje rizika od nesreća i minimiziranje količine radioaktivnog otpuštanja u okolina. Usprkos korištenju tih mjera bilo je mnogo nesreća s različitim posljedicama kao i za malo izbjegnutih nesreća i incidenata.

Benjamin K. Sovacool je izvjestio da je bilo 99 nesreća u nuklearnim centralama. 57 nesreća dogodilo se nakon tragedije u Černobilu, a 57% svih dogodilo se u SAD-u. Ozbiljne nuklearne nesreće uključuju Fukushima Daiichi nuklearnu katastrofu (2011.), Černobilsku katastrofu (1986.), Tree Mile Island nesreću (1979.) i SL-1 nesreću (1961.). Stuart Arm je izjavio da osim u Černobilu nigdje od posljedica izloženosti radijaciji kod nesreća nuklearnih centrala nisu umrli zaposleni ili civili. Nesreće nuklearnih podmornica uključuju nesreću nuklerne jezgre na podmornicama K-19 (1961.), K-27( 1968.) i K-431 (1985.) Ozbiljne radijacijske nesreće uključuju Kyshtym katastrofu, požar u Windscalu, radioterapijske nesreće u Kostariki, Zaragozi, Maroku, Mexico City radiologijsku nesreću Mayapuri (Indija), te Goiania nesreću , kao i nesreću radio terapijske jedinice u Tajlandu i . Međunarodna agencija za atomsku energiju održava web stranicu koja izvještava o nedavnim nesrećama.

Nesreće nuklearnih elektrana[uredi | uredi izvor]

Napušteni grad Prypiat , Ukrajina, nakon katastrofe u Černobilu. Nuklearna elektrana Černobil je u pozadini

Jedna od najgorih nuklearnih nesreća do danas je katastrofa u Černobilu koja se dogodila 1986. u Ukrajini. Na licu mjesta je urmlo 30 ljudi te prouzrokovano oko 7 milijardi dolara metarijalne štete. Studija objavljena 2005. tvrdi da će biti do 4.000 dodatno umrlih od raka koji su bili izloženi značajnoj visini radijacije. Radioaktivne padavine iz nesreće su bile koncentrisane na području Bjelorusije, Ukrajine i Rusije. Oko 350.000 ljudi evakuisano je neposredno nakon nesreće.

Banjamin K.Sovacool je izvjestio da je širom svijeta bilo 99 nesreća na nuklearnim elektranama od 1952.-2009. (definisanih kao incidenti čija je posljedica izgubljeni ljudski životi ili više od 50.000 dolara materijalne štete. Iznos koji vlada SAD-a koristi da definiše velike energetske nesreće koje se moraju prijaviti s oko 20,5 milijardi dolara materijalne štete. Nakon katastrofe u Černobilu, dogodilo se je još 57 nesreća a gotovo dvije trećine (56 od 99) u SAD-u.


Nesreće i incidenti nuklearnih elektana s više smrtnih slučajeva ili preko 100 miliona dolara materijalne štete, 1995-2011
Datum Lokacija Opis Smrtni slućajevi Troškovi
(u milionima
2006 $US)
INES
level
[1]
10.oktobar 1957.g Sellafield, Cumberland, Velika Britanija Požar kod projekta britanske atomske bombe uništio je jezgru i otpustio je otprilike 750 terabekarela (20.000 kiria) radioaktivnog materijala u okolina. 0 5
03.januar 1961 Idaho Falls,Idaho, SAD Eksplozija prototipa SL-1 u National Reactor Testing Station. Sva tri operatora su poginula kada je kontrolna šipka pomaknuta van graničnika 3 22 4
05.novembar 1966 Frenchtown Charter Township, Michigan, SAD Djelomično topljenje jezgra reaktora Fermi 1 u nuklearnoj elektrani Enrico Fermi. Nije bilo curenja radijacije u okolinu. 0
21.januar 1969 Lucens reaktor, Vaud, Švicarska Gubljenje hlađenja koje je dovelo do djelomičnog topljenja jezgre i masivne radioaktivne kontaminacije kaverne koja je nakon toga zapečaćena. 0 4
1975 Sosnovyi Bor, Lenjingrad Oblast, Rusija Prema izvještajima došlo je do djelomičnog topljenja na reaktoru 1
07.decembar 1975 Greifswald, Istočna Njemačka Električni kvar je prouzrokovao požar u glavnom koritu koji je uništio kontrolne linije i pet glavnih pumpi za hlađenje 0 443 3
05.januar 1976.g Jaslovske, Bohunice, Čehoslovačka Kvar tokom zamjene šipki. 2 4
22.februar 1977 Jaslovske, Bohunice, Čehoslovačka Teška korozija na reaktoru i otpuštanje radioaktivnostiu područje elektrane koja je zahtijevala potpunu dekomisiju 0 1,700 4
28.mart 1979 Three Mile Island, Pennsylvania, SAD Gubitak rashladne tekućine i djelomično topljenje jezgre prouzrokovane greškom operatora. Bilo je manjeg otpuštanja radioaktivnih plinova. 0 2,400 5
15.septembar 1984 Athens Athens, Alabama, SAD Kršenjem pravila sigurnosti, greška operatera i konstrukcijski problemi stvorili su šestogodišnji prekid rada na Browns Ferry jedinici 2 0 110
09.mart 1985 Athens, Alabama , SAD Kvar sistema instrumenata tokom pokretanja, koja je dovela do prestanka rada . 0 1,830
11.april 1986 Plymouth, Massachusetts, SAD Stalni problemi s opremom doveli su do hitnog zatvaranja bostonske Edisonove nuklearne elektrane Pilgrim 0 1,001
26.april 1986 Černobil, Ukrajina, SSSR Pregrijavanje, eksplozija pare, požar i topljenje doveli su do nužne evakuacije 300.000 ljudi iz Černobila i disperziju radioaktivnog materijala preko cijele Evrope 56 neposredno, 4.000 od raka 6,700 7
4.maj 1986 Hamm-Uentrop, Njemačka Eksperimentalni THTR-300 reaktor otpistio je malu količinu aktivnih elemenata (0,1 GBq Co-60, Cs-137, Pa-233) u okolno područje 0 267
31.mart 1987 Delta , Pensilvanija ,SAD Isključivanje Peach Bottom jedinice 2 i 3 radi kvara hlađenja i nepoznatih problema s opremom 0 400
19.decembar 1987 Lycoming, New York, SAD Kvar je prisilio korporaciju Niagara Mohawk Power da zatvori Nine Mile jedinicu 1 0 150
17.mart, 1989 Lusby, Maryland, SAD Inspekcija na Calvert Cliff jedinicama 1 i 2 otkrila je pukotine na kanalima grijanja pod pritiskom prekid rada 0 120
Mart 1992 Sosnovyi Bor, Lenjingrad Oblast, Rusija Nesreća na nuklearnoj elektrani Sosnovy Bor otpustila je radioaktivne plinove i jod u zrak kroz probijeni kanal od goriva
20.februar 1996 Waterford, Connecticut, SAD Ventil koji je curio uzrokovao je zatvaranje jedinica 1 i 2 nuklearne elektrane Milstone, pronađeno je više kvarova na opremi 0 254
2.septembar, 1996.g Crystal River, Florida, SAD, Kvar na ravnoteži opreme elektrane uzrokovalo je zatvaranje i produžene popravke jedinice 3 0 384
30. septembar 1999 Ibaraki, Tokaimura, Japan, nuklearna nesreća ubila je dva radnika te izložila još jednog razini radijacije iznad dozvoljenog ograničenja. 2 54 4
16.februar 2002 Oak Harbor, Ohio, SAD Teška korozija na kontrolnoj šipki uzrokovala je 24-mjesečni prekid rada reaktora Davis-Besse 0 143 3
9.avgust 2004 Eksplozija pare na nuklearnoj elektrani Mihama ubila je 5 radnika i ozlijedila 6 5 9 1
25.juli 2006 Forsmark, Švedska Električni kvar na nuklearnoj elektrani Forsmark prouzročila je zatvaranje jednog reaktora 0 100 2
11. mart 2011 Fukushima, Japan Cunami je poplavio i oštetio 5 aktivnih reaktora elektrane. Dva radnika su se udavila u vodi. Gubitak električne energije, nakon što su poplavljene i prostorije s dizel agregatima za slučaj nužde, doveo je do pregrijavanja , topljenja i evakuacije. Jedan je čovjek umro na licu mjesta dok je prenosio opremu. 1 uzrokovan nenuklearnom nesrećom 7[2]

Napadi na nuklearne reaktore[uredi | uredi izvor]

Nuklearni reaktori postali su omiljena meta tokom vojnih sukoba i , su u posljednje tri decenije, bili uzastopno napadani tokom vojnih zračnih napada, okupacija, invazija i pothvata:

  • Između 18.decembra 1977 i 13. juna 1979 ETA je izvela nekoliko napadana nuklearnu elektranu Lemoniz u Španiji još dok je bila u gradnji.
  • U septembru 1980, tokom vojne operacije Plamteći mač, iranska avijacija je bombardovala nuklearni kompleks Al Tuwaitha u Iraku.
  • U junu 1981. izraelski vazdušni napad uništio je potpuno iračke nuklearne istraživačke objekte u Osiraku.
  • 8. februara 1982 Umkhonto we Sizwe napao je nuklearnu elektranu Koeberg u gradnji u Južnoj Africi.
  • Između 1984 i 1987 iračka avijacija je šest puta bombardovala iransku nuklearnu elektranu Bushehr.
  • U Iraku 1991 američka avijacija je bombardovala tri nuklearna reaktora i jedno pilot postrojenje za obogaćavanje urana.
  • U 1991 Irak je lansirao Scud rakete na izraelsku nuklearnu elektranu Dimona.
  • U septembru 2003 izrael je bombardovao sirijski reaktor Al Kibar, koji je bio u izgradnji.

Radijacijsk i ostale nesreće[uredi | uredi izvor]

Ozbiljne radijacijske i druge nesreće uključuju:


1950-te[uredi | uredi izvor]

  • 13. februara 1950 Convair B-36B srušio se u sjevernoj Britanskoj Kolumbiji nakon ispuštanja atomske bombe Mark IV. Ovo je bilo prvi slučaj gubljenja nuklearnog oružja.
  • 12. decembar, 1952 u Chalk River laoboratoriji, Ontario, Kanada. Djelimično topljenje jezgre, otpušteno je oko 10.000 kirija .
  • Septembar 1957 : požar plutonija na nuklearki Rocky Flats koja je rezultirala kontaminacijom Zgrade 71 i otpuštanjem plutonija u atmosferu uzrokujući 818.600 $ štete.
  • Septembar 1957 : eksplozija spremišta nuklearnog otpada Mayak u Chelyabinsk-u. Brojka mrtvih od 200 smatra se konzervativnom procjenom, dok je 270.000 ljudi bilo izloženo opasnoj razini radijacije. Preko trideset malih mjesnih zajednica bile su izbrisane sa sovjetskih mapa između 1958 i 1991. (INES razina 6)
  • Oktobar 1957 : Windscalski požar, Ujedinjeno Kraljevstvo. Vatra je zapalila gomile plutonija i kontaminirala okolne mljekarske farme. Procjenjeno je 33 smrtnih slučajeva od raka.
  • Mart 1959 Santa Susana Field laboratorija, [[Los Angeles], Kalifornija. Vatra u postrojenju za preradu nuklearnog goriva.
  • Juli 1959 Santa Susana Field laboratorija, Los Angeles, Kalifornija. Djelimično topljenje jezgre.
1960-te
  • 24.januar 1961 :1961 Goldsboro B-52 nesreća dogodila se blizu Goldsboroa , Sjeverna Karolina. Tokom ispuštanja dvije nuklearne bombe Mark 39, B-52 Stratotvrđava je eksplodirala.
  • Juli 1961 : nesreća sovjetske podmornice K-19 . Osam članova posad je umrlo zbog prekomjerne izloženosti radijaciji a ozračeno je više od 30 ljudi.
  • 21.avgust 1962 : radijacijska nesreća u Mexico City., s četiri smrtna slučaja.
  • 1964, 1969 . Santa Susana Field laobratorij, Los Angeles, Kalifornija. Djelomično taljenje jezgre.
  • 1965 Filipinsko more A-4 nesreća; Douglas A-4 Skyhawk koji je nosio dvije nuklearne bombe B-43 pao je s nosača aviona USS Ticonderoga (CV-14) u more. Pilot, avion i nuklearne bombe nisu nikad pronađene. Pentagon je tek 1980-tih objavio da je izgubio bombu od 1 Megatona.
  • 17.januar 1966. : 1966 Palomares B-52 nesreća dogodila se kada se B-52G bombarder američkih zračnih snaga sudario s KC-135 tankerom tokom punjenja goriva kod španjske obale. KC-135 je potpuno uništen kada mu se zapalio gorivo, poginula su svih četiri člana posade. B-52G se raspao gdje su poginula tri od ukupno sedam članova posade. Od četiri hidrogenske bombe tipa Mk28 koje je B-52G bombarder nosio tri su pronađene na zemlji blizu Almerije u Španiji. Nenuklerni eksploziv je kod dvije bombe detonirao dodirom tla uzrokujući kontaminaciju radioaktivnim plutonijem područja od 2 km2 (490 jutara) (0,78 kvadratnih milja). Četvtra bomba, koja je pala u Sredozemno more; pronađena je neoštećena nakon dva i po mjeseca traganja.
  • 21.januar 1968: Thule američka vazdušna baza. Avion B-52 nosio je četiri hidrogenske bombe . Nakon požara u pilotskoj kabini posada je morala napustiti avion. Šest članova posade su se spasili, ali jedan (koji nije imao sjedalo za izbacivanje) je poginuo. Bombarder je pao na zaleđeno more u Grenlandu , nuklearni teret je polomljen u komade i rasprsnuo se što je uzrokovalo rasprostranjenu radioaktivnu kontaminaciju.
  • U maju 1968; reaktor sovjetske podmornice K-27 bio je blizu topljenja jezgre. Devet ljudi je umrlo, a 83 ranjeno.
  • U januaru 1969 kod reaktora u Lucensu u Švicarskoj dogodilo se djelimično tonje jezgre koje je dovelo do velike radioaktivne kontaminacije kaverne.

1970-te[uredi | uredi izvor]

  • Juli 1978 Anatolij Bugorski radio je na U-70 , najvećem sovjetskom djelomićnom akceleratoru. Slučajno je izložio glavu direktno protonskom snopu. Preživio je ,iako je pretrpio neka dugotrajna oštećenja..
  • Juli 1979 Church Rock Uranium Mill Spill u Novom Meksiku, SAD . United Nuclear Korporacijski otpadni ribnjak uranijskih samljevenih ostataka probio je branu . Preko 1000 tona radioaktivnog mljevenog otpada i milijuni galona rudarske otpadne vode ušli su u rijeku Puerco i kontaminirali donji tok.
1980-te
  • Mart 1984 Radijacijska nesreća u Maroku. Osam smrtnih slučajeva zbog prekomjerne izloženosti radijaciji iz izgubljenog izotopa iridija-192.
  • Avgust 1985nesreća sovjetske podmornice K-431. Deset smrtnih slučajeva i 49 ljudi je pretrpjelo radijacijske ozljede.
  • Oktobar 1986 reaktor sovjetske podmornice K-219 gotovo je doživio taljenje jezgre. Sergei Preminin je umro nakon što je ručno smanjio kontrolni štap i zaustavio eksploziju. Podmornica je potonula tri dana kasnije.
  • Septembar 1987:Goiana nesreća. Četiri smrtna slučaja i pregled na radijaciju više od 100.000 ljudi, utvrđeno je da je 249 ljudi primilo ozbiljnu količinu radijacijske kontaminacije od izloženosti Cesium-137. U operaciji čišćenja morao se ukloniti gornji sloj tla s nekoliko strana i nekoliko kuća je demolirano. Svi predmeti unutar tih kuća bili su uklonjeni i ispitani. Časopis Time je definirao ovu nesreću kao jednu od najgorih svjetskih nuklearnih katastrofa , a Međunarodna agencija za atomsku energiju nazvala ju je „jedna od najgorih svjetskih radijacijskih nesreća“.
  • 1989 San Salvador, El Salvador; jedan smrtni slučaj uzrokovan kršenjem sigurnosnih pravila na opremi zračenja Cobalt-60.

1990-te[uredi | uredi izvor]

  • 1990 Soreq, Izrael, jedan smrtni slučaj uzrokovan kršenjem sigurnosnih pravila na opremi zračenja Cobalt-60.
  • 16.decembar 1990 raditerapijska nesreća u Zaragozi. Jedanaest smrtni slučajeva i 27 ozlijeđenih pacijenata.
  • 1991Neswizh, Bjelorusija ; jedan smrtni slučaj uzrokovan kršenjem sigurnosnih pravila na opremi zračenja Cobalt-60.
  • 1992 Jilij , Kina; tri smrtna slučaja kod zračenja opreme Cobalt-60.
  • 1992 SAD; jedan smrtni sluča j.
  • April 1993 : nesreća na kompleksu za preradu Tomska-7 kada je spremnik eksplodirao prilikom čišćenja nitratnom kiselinom. Eksplozija je oslobodila oblak radioaktivnog plina. (INES razina 4).
  • 1994 Tammiku, Estonija; jedan smrtrni slučaj radi odbačenog Cesium-137 izvora.
  • Avgust-decembar 1996: radioterapijska nesreća u Kostariki. Trinaest smrtnih slučajeva i 114 drugih pacijenata je primilo preveliku razinu radijacije.
  • Juni 1997, Sarov, Rusija; jedan smrtni slučaj uzrokovan kršenjem sigurnosnih pravila.
  • Septembar1999; dva smrtna slučaja kod kritične nesreće na Tokai nuklearnoj elektrani (Japan).

2000-te[uredi | uredi izvor]

  • Januar-februar 2000: Samut Prakan radijacijska nesreća: tri smrti i deset ozljeđenih dogodili su se u Samut Prakanu kad je radioterapijska jedinica Cobalt-60 demontirana.
  • Maj 2000 Meet Halfa , Egipat; dva smrtna slučaja uzrokovana radiografijskom nesrećom.
  • April 2010: Mayapuri radiološka nesreća, Inidija: jedan smrtni slučaj nakon što je oprema za istraživanje zračenja Cobalt-60 bila prodana trgovcu otpadnim metalom i demontirana.

2010-te[uredi | uredi izvor]

  • Mart 2011 :Fukushima I nuklearna nesreća ,Japan i radioaktivno pražnjenje u Fukushima Daiichi elektrani.

Tipovi nesreća[uredi | uredi izvor]

Za listu mnogih najvažnijih nesreća pogledaj stranice Međunarodne agencije za atomsku enegiju



Kritične nesreće[uredi | uredi izvor]

Kritična nesreća (također ponekad nazivana „izlet“ ili izlet snage“) događa se kada se lančana nuklearna reakcija slučajno pojavi u fisilnim materijalama kao što su obogaćeni uranij ili plutonij. Černobilska nesreća je jedan primjer kritične neseće. Ova nesreća je uništila reaktor elektrane i učinila veliko geografsko područje nenastanjivim. Na manjoj ljestvici nesreće u Sarovu je tehničar radeći s visoko obogaćenim uranijem bio ozračen dok je pripremao eksperiment koji je uključivao sferu fisilnog materijala. Sarovska nesreća je zanimljiva jer je sistem bio kritičan mnogo dana prije nego što je mogao biti zaustavljen, iako je bio sigurno zaključan u zaštićenoj dvorani za eksperimente. Ovo je primjer nesreće ograničenog područja gdje može biti ozlijeđeno samo nekoliko ljudi, i gdje nije bilo otpuštanja radioaktivnosti u okolina. Kritična nesreća s ograničenim vanjskim otpuštanjem obje radijacije (gama i neutron) i s malim otpuštanjem radioaktivnosti dogodila se u Tokaimuri u 1999 tokom proizvodnje obogačenog uranijskog goriva. Dva radnika su umrla, a treći je trajno ozlijeđen, i 350 stanovnika je bilo izloženo radijaciji.

Toplina raspadanja[uredi | uredi izvor]

Nesreće topline raspadanja su nesreće gdje toplina generirana radioaktivnim raspadanjem uzrokuje štetu. U velikom nuklearnom reaktoru neseća gubitka rashladne tekućine može oštetitit jezgru: na primjer U Three Mile Islandu nedavno isključen (SCRAMed) PWR reaktor je bio ostavljen dugo vremena bez rashladne tekućine. Rezultat je bio oštećenja nuklearnog goriva i jezgra se djelomično istalila. Otklanjanje topline raspadanja je važna sigurnosna briga kod reaktora, naročito kratko nakon isključivanja. Otklanjanje topline se obično postiže kroz nekoliko prekomjernih i različitih sistema, a toplina je rasuta u „konačan toplinski sudoper“ kojiima velik kapacitet i ne zahtjeva aktivnu energiju. Međutim, ova metoda se obično koristi nakon što se toplina raspadanja smanji na jako male vrijednosti. Ipak, glavni razlogotpuštanja radioaktivnosti u Three Mile Islandu bio je pilot-operirajući ventil za otpuštanje na glavnoj petlji koji je zapeo u poziciji otvoreno. Ovo je uzrokovalo prelijevanje spremnika u kojem se potopio uzrokujući puknuće i otpuštanje velikih količina radioaktivne rashladne tekućine u dio koji zatvara reaktor.

U 2011 potres i tsunami uzrokovali su gubitak energije u dvije elektrane u Fukushimi, Japanu, oštećujući reaktor tako što je toplina raspadanja ostavila nepokriveno 90% štapa za gorivo u jezgri reaktora Daiichi jedinice 3. Sve od 30.svibnja 2011 uklanjanje topline raspadanja još uvijek uzrokuje zabrinutost.

Transport[uredi | uredi izvor]

Nesreće transporta mogu uzrokovati otpuštanje radiaktivnosti rezultirajući kontaminacijom ili oštećenje zaštite rezultirajući direktnim zaračenjem. U Cochabambi pokvarena oprema gamma radiografije prevozila se u putničkom autobusu kao prtljaga. Gamma izvor je bio izvan štita i ozračio je neke putnike u autobusu.

U Ujedinjenim Kraljevstvu otkriveno je u sudskom procesu da je u ožujku 2002 radioterapijski izvor transportiran od Leedsa do Sellafielda s oštećenom zaštitom . Zaštita je imala pukotinu na donjoj strani. Misli se da nijedan čovjek nije bio ozbiljno ozlijeđen od pobjegle radijacije.

Kvar opreme[uredi | uredi izvor]

Kvar opreme je jedna od mogućih tipova nesreća. Nedavno u Bialystoku u Poljskoj pokavarila se elektronika povezana s dijelom akceleratora koji se koristio za tretman oboljelih od raka . Ovo je dovelo do prevelike izloženosti najmanje jednog pacijenta. Dok je početni kvar bio jednostavan kvar semiconduktorne diode , on je pokrenuo seriju događaja koja je dovela do radijacijske ozlijede.

Srodan uzrok nesreća je kvar software-a, kao u slučajevima koji su uključivali Therac-25 medicinske radioterapijske opreme: eliminacija hardware-skog sigurnosnog zaključavanja u novodizajniranom modelu otkrila je prethodno neopažen bug u kontrolnom software-u, koji je mogao dovesti do toga da u određenim okolnostima pacijenti prime velike prekomjerne doze.

Ljudska pogreška[uredi | uredi izvor]

Skica koju su doktori koristili da utvrde količinu radijacije kojoj je svaka osoba bila izložena tokom Slotin izleta

Mnoge od velikih nuklearnih nesreća bile su direktno pripisane pogrešci operatera ili ljudskoj pogrešci. Takav zaključak je bio i kod analize nesreće u Černobilu i TMI-2 nesreće. U Černobilu je prije nesreće provođena testna procedura . Voditelji testa su dozvolili operaterima da onemoguće i ignoriraju ključne sigurnosne krugove i upozorenja koji bi normalno isključili reaktor. U TMI-2 operateri su dozvolili tisućama galona vode da oteče iz reaktorskog postrojenja prije nego što su uočili da se rashladne pumpe ponašaju abnormalno. Rahladne pumpe su tako isključene da zaštite pumpe, što je dovelo do uništenja samog reaktora jer nije bilo hlađenja unutar jezgre.

Detaljnja istraga u SL-1 ustanovila je da je jedan operater (možda nehotice) ručno izvukao 38 kg težak centralni kontrolni štap oko 26 inča više nego što je procedurom održavanja namjeravano oko 4 inča. Procjena koju je provela Commissariat a l`Energie Atomique (CEA) u Francuskoj zaključila je da nikakva količina tehničkih inovacija ne može eliminirati rizik pogrešaka izazvanih ljudskim faktorom kod upravljanja nuklearnim elektranama. Dvije vrste pograšaka se smatraju najozbiljnijim: pogreške napravljene tokom terenskog rada, kao što su održavanje i testiranje, koje mogu uzrokovati nesreću; i ljudke pogreške napravljenetokom malih nesreća koje su prerasle u kompletan kvar.

U 1946 fizičar kanadskog Manhattan projekta Louis Slotin izvodio je riskantan eksperiment poznat kao „golicanje zmajevog repa“ koje je uključivalo dvije hemisfere neutronski reflektirajućeg berilija koje su se okupile oko plutonijske jezgre da se dovedu do kritične točke. Suprotno procedurama upravljanja hemisfere su bile odvojene samo s odvijačem. Odvijač je skliznuo i pokrenuo lančanu reakciju kritične nesreće ispunjavajući sobu štetnom radijacijom i bljeskom plave svjetlosti ( uzrokovane uznemirenim, ioniziranim zračnim dijelovima koji su se vraćali u stanje mirovanja). Slotin je refleksno odvojio hemisfere u reakciji s bljeskom i plavim svjetlom, sprječavajući daljnje zračenje nekoliko suradnika prisutnih u sobi. Međutim, Slotin je primio smrtonosnu dozu radijacije te je umro nakon devet dana. Ozloglašena plutonijsk masa korištena u eksperimentu nazvana je demonska jezgra.

Izgubljeni izvor[uredi | uredi izvor]

Nesrećeizgubljenog izvora, također nazvane izvori siročad su nesreće gdje je radioaktivni izvor izgubljen, ukraden ili napušten. Izvor može tako prouzročiti štetu ljudima. Na primjer, 1996 izvori su bili ostavljeni od sovjetske vojske u Lilo-u , Gruziji. Još jedan slučaj se dogodio u Yanango-u gdje je radiografski izvor izgubljen, isto tako u Samut Prakarn-u fosforni teleterapisjki izvor je izgubljen i u Gilanu u Iranu radiografijski izvor naškodio je zavarivaču. Najbolji primjer događaja ovakvog tipa je Goiania nesreća koja se dogodila u Brazilu.

Međunarodna agencija za atomsku energiju obezbijedila je vodiče o tome kako izgleda zapečaćeni izvor za skupljače metalnog otpada . Djelatnost skupljanja metalnog otpadaje najvjerojatnije mjesto gdje će se izgubljeni izvor pronaći.

Trgovanje radioaktivnim I nuklearnim materijalima[uredi | uredi izvor]

Informacije dane Međunarodnoj agenciji za atomsku energiju pokazuju „stalan problem sa zabranjenom trgovinom nuklearnim i ostalim radioaktivnim materijalima, krađama, gubljenjem i ostalim neovlaštenim aktivnostima“. Od 1993 do 2006 Međunarodna agencija za atomsku energiju (MAAE) potvrdila je 1080 incidenata zabranjen e trgovine, 275 incidenta koji su uključivali neovlašteno posjedovanje i slične kriminalne aktivnosti, 332 incidenta koji su uključivali krađu ili gubljenje nukleranog ili drugog radioaktivnog materijala, 398 indicenata koji su uključivali druge neovlaštene aktivnost, a u 75 incidenata dostavljene informacije nisu bile dovoljne da se odredi kategorija incidenta. Još nekoliko stoitina dodatnih incidenata je prijavljeno u raznim vanjskim izvorima , ali još uvijek nisu potvrđeni.

Usporedbe[uredi | uredi izvor]

Uspoređujući povijesne podatke civilne nuklearne energije s ostalim oblicima proizvodnje električne energije , Ball, Roberts i Simpson , MAAE i Institut Paul Scherrer pronašli su u odvojenim studijama da je tokom perioda od 1970 do 1992 širom svijeta bilo samo 39 smrtnih slučajeva na poslu zaposlenih u nuklearnim elektranama, a istovremeno u tom periodu je bilo 6.400 smrtnih slučajeva na poslu zaposlenih u elektranam na ugljen, 1.200 smrtnih slučajeva na poslu zaposlenih u elektranama na plin i članova šire javnosti, i 4.000 smrti članova šire javnosti uzrokovanih hidroelektranama. Posebno, procjenjuje se da elektrane na ugljen ubijaju 24.000 Amerikanaca na godinu uzrokujući plućne bolesti kao i uzrokujući 40.000 srčanih udara na godinu u Sjedinjenim državama. Prema Scientific Americanu prosječna elektrana na ugljen emitira 100 puta više radijacije na godinu u vidu otrovnog otpada ugljena znanog kao leteći pepeo nego nuklearna elektrana jednake veličine

Novinarka Stephanie Cooke kaže da nije dobro uspoređivati nesreće samo prema broju neposrednih smrti, već je važno i kako su ljudski životi poremećeni kao u slučaju japanske nuklearne nesreće 2011 gdje je 80.000 stanovnika moralo biti evakuirano iz okoline oko elektrane Fukushima

Danas u Japanu imate ljudi koji se suočavaju s izborom da li da se zauvijek ne vrate svojim kućama ili da se vrate i žive na kontaminiranom podruelektranakoje čju.... I znajući da koju god hranu jedu da bi mogla biti kontaminirana i da će uvijek živjeti s a sjenom straha koja visi nad njima da će umrijeti rano od raka... Nisam veliki pobornik sagorijevanja ugljena. Ne mislim da je ijedna od tih velikih elektrana koje ispuštaju zagađenje u zrak dobra. Ali mislim da nije dobro raditi ovakve usporedbe samo na osnovu broja smrtnih slučajeva..[3]

U okvirima energetskih nesreća hidroelektrane su odgovorne za najveći broj smrtnih slučajeva , ali nesreće nuklearnih elektrana rangirane su na prvom mjestu prema iznosu ekonomske štete iznoseći 41% od svih imovinskih šteta. Naftna i hidroenergija slijede s 25% svaka, iza toga slijedi prirodni plin i ugljen. Nakon Černobila i Shimantan Dama tri najskuplje nesreće su bile izljevanje nafte Exxon Valdez (Aljaska), izljevanje nafte Prestige (Španjolska) i Three Mile Island nuklearna nesreća (Pensilvanija).

Nuklearna sigurnost[uredi | uredi izvor]

Nuklearna sigurnost obuhvaća akcije poduzete da spriječe nuklearne i radijacijske nesreće ili da ograniče njihove posljedice. Ovo pokriva kako nuklearne elektrane tako i sva ostala nuklearna sredstva, transport nuklearnih materijala , korištenje i skladištenje nuklearnih materijala za mesicinske, energetske, industrijske i vojne svrhe.

Industrija nuklearne energije je povećala sigurnost i učinak reaktora, i ponudila novi sigurniji (ali općenito netestirani) dizajn reaktora, ali nema garancije da će reaktori biti dizajnirani, napravljeni ispravno i da će raditi na ispravan način. Pogreške se pojavljuju i dizajneri reaktora u Fukushimi u Japanu nisu predvidjeli da će tsunami pokrenut potresom onesposobiti pričuvne sisteme koji su trebali stabilizirati reaktor nakom potresa. Prema UBS AG, Fukushima I nuklearna nesreća bacila je sumnju na to da čak i napredna ekonomija kao što je Japan može svladati nuklearnu sigurnost. Uvjeljive su i mogućnosti katastrofičnih scenarija terorističkih napada.

Interdisciplinarni tim s MIT-a je ustanovio da je s očekivanim rastom nuklearne energije od 2005-2055 za očekivati da će se dogoditi najmanje četiri ozbiljne nuklearne nesreće u tom periodu. Do danas je bilo pet ozbiljnih nesreća (oštećenje jezgre) u svijetu od 1970 (jedna u Three Mile Island 1979, jedna u Černobilu 1986 i tri u Fukushima-Daiichi 2011) povezanih s početkom rada generacije II raktora.To je prosječno jedna ozbiljna nesreća svakih osam godina.

Sigurnost nuklearnog naoružanja, kao i sigurnost vojnih istraživanja koja uključuju nuklearne materijale, je uglavnom posao agencija različitih od onih koje nadgledaju civilnu sigurnost, i to iz različitih razloga uključujući i tajnost. Prisutna je stalna zabrinutost oko toga da terorističke grupe stječu materijale za izradu nuklearne bombe.



Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Timeline: Nuclear plant accidents BBC News, 11 July 2006.
  2. ^ IAEA Briefing on Fukushima Nuclear Accident (12 April 2011)
  3. ^ Annabelle Quince (30 March 2011). "The history of nuclear power". ABC Radio National. 
Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: