Očajnica

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Šablon:TaksokvirVodič za izradu taksokvira
Očajnica
Marrubium vulgare[1]
Marrubium vulgare[1]
Sistematika
Carstvo Plantae
Divizija Angiosperms
Razred Eudicots
Red Lamiales
Porodica Lamiaceae
Rod Marrubium
Vrsta M. vulgare
Dvojno ime
Marrubium vulgare
L.

Očajnica (lat.Marrubium vulgare) je višegodišnja zeljasta biljka iz porodice usnatica.
Drugi nazivi: Marulja, bijeli tatrljan, gorčika, smrduša. U nekim krajevima očajnicu takodje zovu "macina trava". Ime macina trava nose i sljedeće biljke koje se razlikuju od očajnice i imaju drugačije karakteristike: Nepeta cataria, Valeriana officinalis, Melissa officinalis.

Očajnica
Mladi listovi očajnice
Cvijet očajnice

Karakteristike[uredi | uredi izvor]

Očajnica raste do visine od 60 centimetara. Listovi imaju sitne dlačice i dok ne procvijeta liči na matičnjak od kojeg se značajno razlikuje po mirisu. Cvjetovi se pojavljuju na kratkim peteljkama na vrhu stabljike i ograncima. Biljke ima prijatan miris koji postaje vrlo blag sušenjem biljke. Očajnica cvjeta od juna do septembra. Ukus je aromatičan, oštar i gorkasto slan. Uspijeva na livadama, pašnjacima, uz seoske puteve i na bunjištima. Biljka nije osjetljiva na mrazeve i uspijeva u hladnijoj klimi. Cvjetovi su hemafrodični, to jest sadrže i tučak i prašnike (muške i ženske organe potrebne za razmnožavanje).

Hemijski sastav[uredi | uredi izvor]

Osnovni hemijski sastojci biljke su marubin, oko 7% tanina, male količine eteričnog ulja, smole, sluz i vosak. Sadrži holina, saponina, kalij, nitrata, galne kiseline, neke još nedovoljno istražene gorke tvari, pektina i željeza.

Upotreba[uredi | uredi izvor]

Eterično ulje se koristi kao dodatni ukus kod alkoholnih likera. Postoje informacije da sa biljka koristi za eliminacij štetnih gusjenica koje napadaju drveće. Izvor ovoga podatka ne navodi informacije na koji način se očajnica koristi protiv gusjenica ali se predpostavlja da se koristi jaki ekstrakt ili eterično ulje.[2]. Sama biljka odbija muhe.

Upotreba u medicini[uredi | uredi izvor]

Očajnica se koristi kao: tonikum, depurativ, a posebno je dobro sredstvo za liječenje oboljenja pluća. Pomaže i sa tuberkulozom (suhi katari, hripavac, bronhitis, hronični, grčeviti kašalj, staračko i pušačko kašljucanje). Djeluje kao anitseptik i diuretik. Indikacije biljke: Insuficijencija jetre i žuči, žutica, anemija, bronhitis, astma, tuberkoloza, ekstrasistolna aritmija, oligurija, reumatizam, artritizam. Očajnica je zvanicno ljekovita biljka prema britanskoj[3]. i njemačkoj[4] farmakopeji.

Primjena u narodnoj medicini[uredi | uredi izvor]

Očajnica se mnogo više koristi u narodnoj medicini negu u savremnoj iz koje je gotovo potpuno istisnuta drugim prirodnim ili sintetičkim sredstvima. Narodni ljekar, Sadik Sadiković[5] je preporučuje između ostalog, i kod bolova u jetri, kod žutice i vodene bolesti.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Dodatna literatura[uredi | uredi izvor]

  • Dr. Jovan Tucakov, Lečenje biljem, Vulkan izdavaštvo, 2014.
  • Dr. Enes Hasanagić, Ljekovito bilje i jetra, Svjetlost, Sarajevo, 1984. str.206,207
  • Sadik Sadiković, Narodno zdravlje, Svjetlost, Sarajevo, 1980.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Franz Eugen Köhler, 1897, Köhler's Medizinal-Pflanzen
  2. ^ Marrubium vulgareUpotreba očajnice(engleski)
  3. ^ B.P.C (1949), Brit. Herb.Pharm (1983)
  4. ^ Njemačka Komisija E: The Complete German Comission E Monographs. 1988.Američko izdanje . Str.148.
  5. ^ Sadik Sadiković, Narodno zdravlje, Svjetlost, Sarajevo, 1980. Očajnica