Očna leća

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
(Preusmjereno sa Očno sočivo)
Idi na: navigacija, traži
Očno sočivo
Lens
Focus in an eye.svg
Svjetlo iz jedne tačke udaljenog objekta i svjetlo iz tačke od viđenog objekta koji se dovodi u fokus promjenom zakrivljenosti leće
Detalji
Čulo vida
Identifikatori
p.1019
Crystalline+lens
l_06/{{{DorlandsSuf}}}
A15.2.05.001
58241
Anatomska terminologija
Dijagram ljudskog oka: Očno sočivo (11)

Očno sočivo (lat. lens crystallina) je dio oka koji ima funkciju prelamanja svjetla i podešavanja prelamanje slike tako da ona padne direktno na mrežnjaču.

Građa[uredi | uredi izvor]

Očno sočivo ima izgled i veličinu zrna leće. Ono je obavijeno tankom membranom, kapsulom (capsula lentis). Unutar kapsule je u sredini jedro ili jezgro (nucleus) koje ima čvršću strukturu nego okolna kora (cortex). Kora sočiva je građena od usko zbijenih ploča (lamela), koje su potpuno providne, i poredane su kao lukovice u glavici luka.[1][2][3][4][5]

Funkcija[uredi | uredi izvor]

Priferija sočiva (ekvator) je povezana tankim nitima sa jednim cirkularnim mišićem (trepavičasti mišić - musculus cilliaris). Akcijom ovog mišića niti se otpuštaju, a opuštanjem mišića niti se zatežu. Tako očno sočivo postaje tanje ili deblje, odnosno mijenja svoju prelomnu moć. Taj proces prilagođavanja na različito udaljene predmete se zove akomodacija oka.[6][7][8][9]

Poremećaji funkcije[uredi | uredi izvor]

Starenjem se gubi elasticitet opne sočiva, pa se ono sve teže ispupčuje. Ta se pojava zove prezbiopija (praesbyopia). Većina osoba preko 45 godina, a neke i ranije, moraju naočalima dodatno popravljati prelomnu moć sočiva (naočale za čitanje). Također procesom starenja, a nekad i kod nekih opštih bolesti organizma, nastaje zamućenje očnog sočiva, koje se zove očna mrena ili katarakta. Katarakta se danas uspješno liječi odstranjivanjem sočiva (osim kapsule). Na mjesto odstranjenog zamućenog sočiva se stavlja vještačko sočivo, izrađeno od specijalne plastike.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Warrell D. A., Cox T. M., Firth J. D. (2010): The Oxford Textbook of Medicine (5th ed.). Oxford University Press
  2. ^ Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2000): Biologija 1, Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-686-8.
  3. ^ Hadžiselimović R., Maslić E. (1999): Osnovi etologije – Biologija ponašanja životinja i ljudi. Sarajevo Publishing, Sarajevo, ISBN 9958-21-091-6.
  4. ^ Mader S. S. (2000): Human biology. McGraw-Hill, New York, ISBN 0-07-290584-0; ISBN 0-07-117940-2.
  5. ^ Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2000): Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-222-6.
  6. ^ Borovac I., Ur. (2012): Čovjek - velika ilustrirana enciklopedija. Mozaik knjiga, ISBN 978-953-196-999-4.
  7. ^ Hall J. E., Guyton A. C. (2006): Textbook of medical physiology, 11th edition. Elsevier Saunders, St. Louis, Mo, ISBN 0-7216-0240-1.
  8. ^ Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2000): Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-222-6.
  9. ^ Warrell D. A., Cox T. M., Firth J. D. (2010)ː The Oxford Textbook of Medicine (5th ed.). Oxford University Press