Idi na sadržaj

OTOR

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
OTOR
Identifikatori
AliasiOTOR
Vanjski ID-jeviOMIM: 606067 MGI: 1888678 HomoloGene: 10600 GeneCards: OTOR
Lokacija gena (čovjek)
Hromosom 20 (čovjek)
Hrom.Hromosom 20 (čovjek)[1]
Hromosom 20 (čovjek)
Genomska lokacija za OTOR
Genomska lokacija za OTOR
Bend20p12.1Početak16,748,358 bp[1]
Kraj16,770,062 bp[1]
Lokacija gena (miš)
Hromosom 2 (miš)
Hrom.Hromosom 2 (miš)[2]
Hromosom 2 (miš)
Genomska lokacija za OTOR
Genomska lokacija za OTOR
Bend2|2 G1Početak142,920,393 bp[2]
Kraj142,923,633 bp[2]
Obrazac RNK ekspresije
Više referentnih podataka o ekspresiji
Ortolozi
VrsteČovjekMiš
Entrez
Ensembl
UniProt
RefSeq (mRNK)

NM_020157

NM_020595

RefSeq (bjelančevina)

NP_064542

NP_065620

Lokacija (UCSC)Chr 20: 16.75 – 16.77 MbChr 2: 142.92 – 142.92 Mb
PubMed pretraga[3][4]
Wikipodaci
Pogledaj/uredi – čovjekPogledaj/uredi – miš

Otoraplin je protein koji je kod ljudi kodiran genom i OTOR.[5][6]

Protein koji kodiran ovim genom izlučuje se putem Golgijevog aparata i može funkcionirati u razvoju i održavanju hrskavice. Česti polimorfizam u početku translacije kodona ovog gena može ukinuti prevođenje i može biti povezan sa oblicima gluhoće. Ovaj gen je član porodice gena aktivnosti koji inhibiraju melanom. Pored toga, postoje alternativna, poliA mjesta za ovaj gen..[6]

Kloniranje i ekspresija

[uredi | uredi izvor]

Tokom velike analize EST sekvencija ljudske fetusne pužnice, Robertson et al. (2000) identificirali su novi gen, nazvan OTOR. Također su izolirali ortologne gene kod miša, kokoši i žabe, skriningom biblioteka cDNK unutrašnjeg uha. Rendtorff et al. (2001) nezavisno su identificirali OTOR, koji su nazvali MIA (MIA), tokom potrage za EST klasterima specifičnim za pužnice. Cohen-Salmon et al. (2000) klonirali su mišji gen Otor, koji su nazvali protein izveden iz fibrocita (Fdp), koristeći biblioteku cDNK mišje pužnice i RACE sa 5 glavnih primeraka. Ljudski OTOR kodira protein od 128 aminokiselina, s predviđenim signalnim peptidom sekrecije. Protein dijeli visok identitet sekvence s ortolozima miša (90%), kokoši (80%), žaba (60%) i srodnim ljudskim CDRAP / MIA proteinom (601340) (43%).

Ekspresijom OTOR-a u kulturama sisarskih ćelija sisara, Rendtorff el al. (2001) pokazali su da se OTOR prevodi kao približno 15-kD polipeptid koji je sastavljen u kovalentno povezan homodimer, modificiran sulfacijom i izlučen iz ćelija putem Golgijevog aparata. Analizom Northern blot-a, Robertson et al. (2000) detektirali su ekspresiju glavnih 1,1-kb i manjih 1,8- i 4-kb OTOR transkripata u ljudskoj pužnici. Koristeći RT-PCR i hibridizaciju in situ, Rendtorff et al. (2001) otkrili su ekspresiju OTOR specifičnu za ćelijski sloj ispod senzornog epitela pužnice i predvorja unutrašnjeg uha ljudskog fetusa.

Koristeći hibridizaciju in situ na pužničnim presjecima piletine, Robertson et al. (2000) otkrili su OTOR u područjima vanćelijskog matriksa koji podržava susjedne senzorne ćelije dlake. Ova područja kokošjeg gena analogna su spiralnom limbusu sisara, koštanoj spiralnoj lamini i spiralnom ligamentu. Koristeći RT-PCR, Cohen-Salmon et al. (2000) otkrili su mišju ekspresiju OTOR-a u pužnici, sa slabom ekspresijom u očima, hrskavicama i mozgu. Otkrili su embrionsku ekspresiju. od E10,5 nadalje u mezenhimu koji okružuje epitel. Hibridizacijom in situ otkrili su ekspresiju OTOR-a na E17,5 u fibrocitima koji okružuju pužnicu i vestibulski kanal. Nakon rođenja, ekspresija je otkrivena u svim tipovimaa fibrocita u spiralnom ligamentu iza stria vascularis. Cohen-Salmon et al. (2000) tretirali su mikrodisecirane kulture Otor antisens oligonukleotidima što je rezultiralo značajnim smanjenjem hondrogeneze. Zaključili su da Otor može imati ulogu u ranoj hondrogenezi periočnog mezenhima i može biti kandidat za oblike gluhoće povezane sa malformacijama očne kapsule. Rendtorff et al. (2001) izvijestili su jo čestom polimorfizmu u inicijacijskom kodonu prevođenja OTOR-a (ACG umjesto ATG). Od 505 analiziranih nepovezanih osoba, bilo je 9,5% heterozigotnih ACG / ATG. Alel ACG nije uspio usmjeriti sintezu OTOR proteina u transficiranim ćelijama. Zaključili su da OTOR može doprinijeti disfunkciji unutarnjeg uha kod ljudi.

Mapiranje

[uredi | uredi izvor]

Pomoću FISH-tehnologije, Robertson et al. (2000) lokalizirali su OTOR gen na hromosomskoj pozuiciji 20p11.23-p12.1. Robertson et al. (2000) i Rendtorff et al. (2001) identificirali su OTOR sekvencu u ljudskom genomskom klonu preslikanom na hromosom 20p11.22-p12.2. Koristeći analizu STS sekvence, Cohen-Salmon et al. (2000) lokaliziralio su OTOR na hromosom 20p11. Interspecifičnom povratnom analizom, Cohen-Salmon et al. (2000) lokalizirali su Otor gen miša na područje sintetske homologije na hromosomu 2.[7][8][9]

Aminokiselinska sekvenca

[uredi | uredi izvor]
1020304050
MARILLLFLPGLVAVCAVHGIFMDRLASKKLCADDECVYTISLASAQEDY
NAPDCRFINVKKGQQIYVYSKLVKENGAGEFWAGSVYGDGQDEMGVVGYF
PRNLVKEQRVYQEATKEVPTTDIDFFCE

C: Cistein D: Asparaginska kiselina E: Glutaminska kiselina F: Fenilalanin G: Glicin H: Histidin I: Izoleucin: K: Lizin L: Leucin M: Metionin N: Asparagin P: Prolin Q: Glutamin R: Arginin S: Serin T: Treonin V: Valin W: Triptofan Y: Tirozin

Reference

  1. 1 2 3 GRCh38: Ensembl release 89: ENSG00000125879 - Ensembl, maj 2017
  2. 1 2 3 GRCm38: Ensembl release 89: ENSMUSG00000027416 - Ensembl, maj 2017
  3. "Human PubMed Reference:". National Center for Biotechnology Information, U.S. National Library of Medicine.
  4. "Mouse PubMed Reference:". National Center for Biotechnology Information, U.S. National Library of Medicine.
  5. Robertson NG, Heller S, Lin JS, Resendes BL, Weremowicz S, Denis CS, Bell AM, Hudspeth AJ, Morton CC (Sep 2000). "A novel conserved cochlear gene, OTOR: identification, expression analysis, and chromosomal mapping". Genomics. 66 (3): 242–8. CiteSeerX 10.1.1.327.2446. doi:10.1006/geno.2000.6224. PMID 10873378.
  6. 1 2 "Entrez Gene: OTOR otoraplin".
  7. Cohen-Salmon, M., Frenz, D., Liu, W., Verpy, E., Voegeling, S., Petit, C. Fdp, a new fibrocyte-derived protein related to MIA/CD-RAP, has an in vitro effect on the early differentiation of the inner ear mesenchyme. J. Biol. Chem. 275: 40036-40041, 2000. [PubMed]: 10998416
  8. Rendtorff, N. D., Frodin, M., Attie-Bitach, T., Vekemans, M., Tommerup, N. Identification and characterization of an inner ear-expressed human melanoma inhibitory activity (MIA)-like gene (MIAL) with a frequent polymorphism that abolishes translation. Genomics 71: 40-52, 2001. [PubMed]: 11161796
  9. Robertson, N. G., Heller, S., Lin, J. S., Resendes, B. L., Weremowicz, S., Denis, C. S., Bell, A. M., Hudspeth, A. J., Morton, C. C. A novel conserved cochlear gene, OTOR: identification, expression analysis, and chromosomal mapping. Genomics 66: 242-248, 2000. [PubMed: 10873378.

Dopunska literatura