Obična lijeska

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigaciju, pretragu
Šablon:TaksokvirVodič za izradu taksokvira
Obična lijeska
Status zaštite: Sigurni
Obična lijeska
Obična lijeska
Sistematika
Carstvo Plantae
Koljeno Magnoliophyta
Razred Magnoliopsida
Red Fagales
Porodica Betulaceae
Rod Corylus
Vrsta C. avellana
Dvojno ime
Corylus avellana
L.
Rasprostranjenost
Rasprostranjenost
Razlikovati: Lijeska.

Obična lijeska (Corylus avellana) biljka je iz porodice Betulaceae, koja uglavnom raste u Evropi i zapadnoj Aziji, od Britanskih ostrva do Pirenejskog poluostrva, te od Grčke, Turske, Kipra do srednje Skandinavije, zatim od centralnog Urala, Kavkaza do sjeverozapadnog Irana.[1][2][3]

Karakteristike[uredi | uredi izvor]

Muški cvjetovi

Obična lijeska najčešće je grm visine od 3 do 8 m, a može narasti i do 15 m. Listovi su zaobljeni, dugi 6–12 cm i široki, s mehkanim dlačicama s obje strane. Cvjeta veoma rano u proljeće, prije listanja. Cvjetovi su jednodomni, grupisani u karakterističnu resu, a oplođavaju se putem vjetra. Muški cvjetovi su tamnožuti, dugi 5–12 cm, dok su ženski veoma mali. Plod lijeske je lješnjak. Plodovi se formiraju u grupama od 1–5, a svaki plod ima male listove, u koje je obavijeno 3/4 ploda. Lješnjak je sferičnog do ovalnog oblika, dug 15–20 mm i širok 12–20 mm. Neke kultivirane sorte mogu dati i veće plodove. Smeđe su boje s tamnijom bazom. Kad sazriju, ispadaju iz ovoja, oko 7–8 mjeseci nakon oprašivanja.[4]

Rasprostranjenost[uredi | uredi izvor]

Pretežno raste u oblastima s okeanskom i subokeanskom klimom, u toplijim predjelima. Raste u svijetlim šumama, na ivicama šuma i u živicama. Spada u biljke koje vole svjetlost, ali podnosi i umjereno zasjenjena mjesta. Relativno je indiferentna na vlagu, hranjivost zemljišta i alkalno-bazični sastav. Optimalni rast dostiže na mokrim, dobro prozračenim i toplim zemljištima, s visokim udjelom humusa, na neutralnim do lahko alkalnim zemljištima. Nije neuobičajeno da raste i na pjeskovitom ni slabo hranjivom zemljištu, kao i kiselim, vlažnim staništima.

Upotreba i proizvodnja[uredi | uredi izvor]

Najčešće se koristi u prehrambenoj industriji, za proizvodnju raznih poslastica, čokolada, krema i slično. Za vrijeme Drugog svjetskog rata u Italiji, kada je kakao bio rijetkost, lješnjaci su se upotrebljavali za proizvodnju danas veoma poznate Nutelle (eng. nut = lješnjak), koju proizvodi italijanska kompanija Ferrero.

Lješnjaci su veoma bogati bjelančevinama i nezasićenim masnoćama. Također su značajan izvor vitamina B6 i tiamina, kao i manjih količina drugih vitamina B-grupe. Sadrže i oko 17% ugljikohidrata, od čega je najviše celuloze.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Rushforth, K., Trees of Britain and Europe, "Collins", 1999; ISBN 0-00220013-9.
  2. ^ Den Virtuella Floran: map
  3. ^ Trees for Life, Škotska: Hazel species profile
  4. ^ Flora sjeverozapadne Evrope: Corylus avellana

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]