Obična lijeska

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Obična lijeska
Status zaštite: Sigurni
Obična lijeska
Obična lijeska
Sistematika
Carstvo Plantae
Koljeno Magnoliophyta
Razred Magnoliopsida
Red Fagales
Porodica Betulaceae
Rod Corylus
Vrsta C. avellana
Dvojno ime
Corylus avellana
L.
Rasprostranjenost
Rasprostranjenost

Obična lijeska (Corylus avellana) biljka je iz porodice Betulaceae, koja uglavnom raste u Evropi i zapadnoj Aziji, od Britanskih ostrva do Pirenejskog poluostrva, te od Grčke, Turske, Kipra do srednje Skandinavije, zatim od centralnog Urala, Kavkaza do sjeverozapadnog Irana.[1][2][3]

Karakteristike[uredi | uredi izvor]

Muški cvjetovi

Obična lijeska najčešće je grm visine od 3 do 8 m, a može narasti i do 15 m. Listovi su zaobljeni, dugi 6–12 cm i široki, s mehkanim dlačicama s obje strane. Cvjeta veoma rano u proljeće, prije listanja. Cvjetovi su jednodomni, grupisani u karakterističnu resu, a oplođavaju se putem vjetra. Muški cvjetovi su tamnožuti, dugi 5–12 cm, dok su ženski veoma mali. Plod lijeske je lješnjak. Plodovi se formiraju u grupama od 1–5, a svaki plod ima male listove, u koje je obavijeno 3/4 ploda. Lješnjak je sferičnog do ovalnog oblika, dug 15–20 mm i širok 12–20 mm. Neke kultivirane sorte mogu dati i veće plodove. Smeđe su boje s tamnijom bazom. Kad sazriju, ispadaju iz ovoja, oko 7–8 mjeseci nakon oprašivanja.[4]

Rasprostranjenost[uredi | uredi izvor]

Pretežno raste u oblastima s okeanskom i subokeanskom klimom, u toplijim predjelima. Raste u svijetlim šumama, na ivicama šuma i u živicama. Spada u biljke koje vole svjetlost, ali podnosi i umjereno zasjenjena mjesta. Relativno je indiferentna na vlagu, hranjivost zemljišta i alkalno-bazični sastav. Optimalni rast dostiže na mokrim, dobro prozračenim i toplim zemljištima, s visokim udjelom humusa, na neutralnim do lahko alkalnim zemljištima. Nije neuobičajeno da raste i na pjeskovitom ni slabo hranjivom zemljištu, kao i kiselim, vlažnim staništima.

Upotreba i proizvodnja[uredi | uredi izvor]

Najčešće se koristi u prehrambenoj industriji, za proizvodnju raznih poslastica, čokolada, krema i slično. Za vrijeme Drugog svjetskog rata u Italiji, kada je kakao bio rijetkost, lješnjaci su se upotrebljavali za proizvodnju danas veoma poznate Nutelle (engleski: nut = lješnjak), koju proizvodi italijanska kompanija Ferrero.

Lješnjaci su veoma bogati bjelančevinama i nezasićenim masnoćama. Također su značajan izvor vitamina B6 i tiamina, kao i manjih količina drugih vitamina B-grupe. Sadrže i oko 17% ugljikohidrata, od čega je najviše celuloze.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Rushforth, K., Trees of Britain and Europe, "Collins", 1999; ISBN 0-00220013-9.
  2. ^ Den Virtuella Floran: map
  3. ^ Trees for Life, Škotska: Hazel species profile Archived 2013-03-29 na Wayback Machine
  4. ^ Flora sjeverozapadne Evrope: Corylus avellana Archived 2008-05-02 na Wayback Machine

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]