Oblik ušne resice

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigaciju, pretragu
Fenotip slobodna ušna resica
Clint Eastwood ima ekstremni oblik prirasle ušne resice.
Umjesto nje ima samo dvostruku kožnu vezu ušne školjke sa licem.

Oblik ušne resice zavisi od načina njenog prirastanja za lice. U tom pogledu postoji niz prelaza: od potpunog odsustva, tj. direktnog (gotovo zategnutog) prirastanja do masivnog visećeg lobusa. Ipak, ako se na liniju koja spaja dvije krajnje tačke veze ušne školjke sa licem postavi okomica, u svim slučajevima se može raspoznati da li je ušna resica dodiruje ili prelazi ispod nje. Svi fenotipovi u kojima prelazi, mogu se označiti kao fenotip slobodna ušna resica, nasuprot ostalima koji se ubrajaju u kategoriju priresla ušna resica.

Opis[uredi | uredi izvor]

Ušna resica ili ušni režanj ili ušni lobus (lat. lobulus auriculae) čovjeka se astoji od gustog vezivnog i masnog vezivnog tkiva, kojima nedostaje čvrstina i elastičnost kao u ostatku ušne školjke (strukture vanjskog uha).

Prosječna visina (dužina) ušne resice je do 2 cm, a starenjem se blago izdužuje.[1][2]

U nekim slučajevima donji režanj je spojen sa osnovicom lica. S obzirom da ne sadrži hrskavicu ima veliki krvne depoe, što može pomoći zagrijavanju ušiju i održavanju ravnoteže. Zoolog Desmond Morris u svojoj knjizi The Naked Ape ("Goli majmun"; 1967.), nagađao je da su se resice razvile kao dodatne erogene zone, kako bi se ostvarila produžena seksualnost, neophodna u evoluciji ljudskih monogamnih parova.[3] Međutim, za ušne školjke se generalno ne smatra da imaju bilo kakvu veliku biološku funkciju, osim pomogne prikupljanja zvučnih talasa. Pošto ušne školjke sadržie mnoge završetke živaca, kod nekih ljudi one jesu erogene zone.[4][5][6]

Genetika[uredi | uredi izvor]

Pretpostavljeni model nasljeđivanja tipova ušne resice
(Prema: Mader, 2000)[7]

Kada je riječ o modelu nasljeđivanje ovih varijanti, udžbenička akademska literatura je suglasna samo u dva stava: on se ne može objasniti jednostavnim mendelovskim postulatima (jedan gen – dva alela) i da od toga, do danas, nije nađeno bolje rješenje za masovna populacijska istraživanja. Možda je molel oligogenskog nasljeđivanja najbliži objašnjenju mogućih fenotipova u potomstvu mogiućim kombinacija roditeljskih parova. Zato se u primjeni najčešće polazi od pretpostavke da je (glavni) alel za slobodan ušni lobus dominantan nad onim za prirastao (priljubljen).[8][9][10] Sugerirano je da je diferencijaciju tipova ušne resice možda prikladnije klasificirati kao odsustvo nego priraslost, pa bi svi „prisutni“ bili svrstani u fenotip „slobodna“ ušušna resica.[11][12][13][14][15][16]

Medicinske implikacije[uredi | uredi izvor]

Ušne resice su obično glatke, ali povremeno pokazuju i nabore. Izgužvae su ponekad povezane s genetičkim poremećajima kod djece, uključujući i Beckwith-Wiedemann sindrom. U nekim ranim studijama, za nabore ušnih školjk se mislilo da su povezani s povećanim rizikom od srčanog udara i koronarne bolesti srca. Međutim, novije studije su zaključile da se ušne školjke izgužvaju već krajem zrelih godina života, a stariji ljudi češće doživljavaju bolesti srca nego mlađi. To bi moglo objasniti vezu između pojave naboranih lobusa i pomenutih bolesti.i, života može objasniti nalaz povezivanje srčanog udara u ušnu školjku nabora.

  • Medline Plus, servis američkog National Library of Medicine, National Institutes of Health: "Neke studije su otkrile da ljudi s naborima lobusa imaju veći rizik za srčani udar od drugih. Više nedavnih istraživanja ukazuju na to da su nabori ušnih resica češći kod starijih ljudi, i da ta dob, a ne prisustvo nabora, uračunava povećani rizik od srčanog udara." Zgužvane ušne resice se označavaju kao Frankov znak.

Rasprostranjenje recesivnog fenotipa[uredi | uredi izvor]

= relativna učestalost recesivnog alela;
= ;
= relativna učestalost dominantnog alela;
= Učestalost recesivnog fenotipa (prirasla ušna resica).

Globalna distribucija recesivnog alela ()[uredi | uredi izvor]

Populacija Izvor
Afrikanci ? 0,60 Messeri (1976)[17]
Afroamerikanci 242 0,56 Glass et al. (1952)[18]
Ainu ? 0,49 Messeri (1967)[19]
Babinga ? 0,87 Messeri (1967)[20]
Bavarska ? 0,84 Messeri (1967)[21]
Bosna i Hercegovina 7,325 0,55 Hadžiselimović (1981)[22]
Brazil ? 0,34 Saldanha (1960)[23]
Kamerun ? 0,83 Messeri (1967)[24]
Hong Kong 70 0,80 Lai, Walsh (1966)[25]
Indija: Bengal 100 0,49 Dutta (1963)[26]
Indijanci (Kanada) 532 0,68 Chaison (1963)[27]
Japan 70 0,82 Lai, Walsh (1966)[28]
Kina ? 0,62 Messeri (1967)[29]
Laponija ? 0,71 Messeri (1967)[30]
Mikronezija ? 0,52 Messeri (1967)[31]
Nepal 169 0,66 Bhasin (1969)[32]
Nova Gvineja 399 0,80 Lai, Walsh (1966)[33]
Nikobar 813 0,81 Gabel (1958)[34]
Papua ? 0,54 Messeri (1967)[35]
Polinezija ? 0,39 Messeri (1967)[36]
Rusija ? 0,59 Messeri (1967)[37]
SAD: Baltimore 380 0,63 Glass et al. (1952)[38]
SAD: Brooklin 248 0,92 Wiener (1937)[39]
SAD: Buffalo 381 0,43 Dronamraju (1966) [40]
SAD: Pensilvanija 241 0,50 Glas et al. (1952)[41]
Sardinija 403 0,53 Messeri (1967)[42]
Somalija ? 0,42 Messeri (1967)[43]
Škotska 500 0,48 Chattopadhyay (1968)[44]
Švedska 247 0,59 Wiener (1937)[45]
Tibet ? 0,68 Tiwari, Bhasin (1969)[46]

Učestalost recesivnog fenotipa u stanovništvu BiH[uredi | uredi izvor]

[47]

Lokalna populacija %
Bijela 731 298 40,77 0,64
Gojevići 337 73 21,36 0,46
Hutovo 358 88 24,56 0,64
Memići 472 144 30,12 0,55
Miljevina 827 215 26,00 0,51
Modran 539 126 23.38 0,48
Odžak 458 99 21.62 0,46
Orahova 453 137 20,24 0,45
Prekaja 366 86 23.50 0,48
Rakitno 370 70 18,92 0,43
Stari Majdan 321 112 34,89 0,59
Strgačina 279 124 41,75 0,65
Šiprage 731 219 29,96 0,55
Velika Kladuša 613 234 38,17 0,62
Vozuća 446 153 34,30 0,59
Ukupno 7.325 2.178 29,73 0,55

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Azaria R., Adler N., Silfen R., Regev D., Hauben D. J. (2003): Morphometry of the adult human earlobe: a study of 547 subjects and clinical application. Plast. Reconstr. Surg., 111 (7): 2398–402.
  2. ^ http://meta.wkhealth.com/pt/pt-core/template-journal/lwwgateway/media/landingpage.htm?issn=0032-1052&volume=111&issue=7&spage=2398.
  3. ^ Morris D. (1967): The naked ape: A zoologist's study of human animal. Jonathan Cape, ISBN 0-07-043174-4; Reprint: ISBN 0-385-33430-3.
  4. ^ http://www.madsci.org/posts/archives/aug99/934627537.Ev.r.html
  5. ^ http://www.nlm.nih.gov/medlineplus/ency/article/003045.htm.
  6. ^ http://www.nlm.nih.gov/medlineplus/ency/article/003045.htm.
  7. ^ Mader S. S. (2000): Human Biology. McGraw–Hill, New York, ISBN 0-07-290584-0.
  8. ^ Boaz N. T. (1999): Essentials of biological anthropology. Prentice Hall, New Jersey,ISBN 0-13-080793-1.
  9. ^ Mader S. S. (2000): Human Biology. McGraw–Hill, New York, ISBN 0-07-290584-0.
  10. ^ Dutta P., Ganguly P. (1965): Further observations on ear lobe attachment. Acta Genet. Statist. Med. 15: 77-86, 1965. [PubMed: 14277139.]
  11. ^ Lai, L. Y. C., Walsh R. J. (1966): Observations on ear lobe types. Acta Genet. Statist. Med. 16: 250-257, 1966. [PubMed: 5953713.]
  12. ^ OMIM: 128900
  13. ^ Victor A. McKusick : 6/4/1986
  14. ^ Griffiths, A. J. F. (1999). An Introduction to genetic analysis. W. H. Freeman, San Francisco, ISBN 0-7167-3520-2.
  15. ^ Dobzhansky T. (1970): Mankind envolving: The evolution of the human species. Bantam Books, New York, ISBN 10 05526-539-0X; ISBN 13 978-05526-5390-9.
  16. ^ Hadžiselimović R. (2005): Bioantropologija – Biodiverzitet recentnog čovjeka. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 9958-9344-2-6.
  17. ^ Messeri E. (1967): Variabilita morfologica del lobolo auricolare in Sardegna. Atti Soc. Peloritana, Sc. Fis. mat. nat., 13 (1/2): 89.
  18. ^ Glass B., Sacks M. S., John E. F., Hess C. (1952): Genetic drift in a religeous isolate: an analysis of the causes of evolutuin of blood group and other gene frequencies in a small population.Phys. Anthrop, 144.
  19. ^ Messeri E. (1967): Variabilita morfologica del lobolo auricolare in Sardegna. Atti Soc. Peloritana, Sc. Fis. mat. nat., 13 (1/2): 89.
  20. ^ Messeri E. (1967): Variabilita morfologica del lobolo auricolare in Sardegna. Atti Soc. Peloritana, Sc. Fis. mat. nat., 13 (1/2): 89.
  21. ^ Messeri E. (1967): Variabilita morfologica del lobolo auricolare in Sardegna. Atti Soc. Peloritana, Sc. Fis. mat. nat., 13 (1/2): 89.
  22. ^ Hadžiselimović R. (1981): Genetic distance among local human populations in Bosnia and Herzegovina (Yugoslavia). Coll. Antrop., 5. (Suppl.): 63-66.
  23. ^ Saldanha P. H. (1960): Frequencies og consaguineous marriages in North-east of Sao Paolo, Brazil. Acta Genet., 10 (1): 71.
  24. ^ Messeri E. (1967): Variabilita morfologica del lobolo auricolare in Sardegna. Atti Soc. Peloritana, Sc. Fis. mat. nat., 13 (1/2): 89.
  25. ^ Lai Y. C., Walsh R. J. (!966): Observation on ear lobe types. Acta Genet. Statist. Med., 16 (3): 250.
  26. ^ Dutta P. C. (1963): A note on the ear lobe. Acta Genet. Statist. Med., 15 (3): 290.
  27. ^ Chaisson L. P. (1963): Gene frequencies in the Micmac Indians. J. Hered., 54 (2): 229.
  28. ^ Lai Y. C., Walsh R. J. (!966): Observation on ear lobe types. Acta Genet. Statist. Med., 16 (3): 250.
  29. ^ Messeri E. (1967): Variabilita morfologica del lobolo auricolare in Sardegna. Atti Soc. Peloritana, Sc. Fis. mat. nat., 13 (1/2): 89.
  30. ^ Messeri E. (1967): Variabilita morfologica del lobolo auricolare in Sardegna. Atti Soc. Peloritana, Sc. Fis. mat. nat., 13 (1/2): 89.
  31. ^ Messeri E. (1967): Variabilita morfologica del lobolo auricolare in Sardegna. Atti Soc. Peloritana, Sc. Fis. mat. nat., 13 (1/2): 89.
  32. ^ Bhasin M. K. (1969): Ear lobe attacment among Newars of Nepal. Hum. Hered., 19 (5): 506.
  33. ^ Lai Y. C., Walsh R. J. (!966): Observation on ear lobe types. Acta Genet. Statist. Med., 16 (3): 250.
  34. ^ Gabel N. E. (1958): A racial study of the Fijans. Anthrop Rec., 20 (1): 22.
  35. ^ Messeri E. (1967): Variabilita morfologica del lobolo auricolare in Sardegna. Atti Soc. Peloritana, Sc. Fis. mat. nat., 13 (1/2): 89.
  36. ^ Messeri E. (1967): Variabilita morfologica del lobolo auricolare in Sardegna. Atti Soc. Peloritana, Sc. Fis. mat. nat., 13 (1/2): 89.
  37. ^ Messeri E. (1967): Variabilita morfologica del lobolo auricolare in Sardegna. Atti Soc. Peloritana, Sc. Fis. mat. nat., 13 (1/2): 89.
  38. ^ Glass B., Sacks M. S., John E. F., Hess C. (1952): Genetic drift in a religeous isolate: an analysis of the causes of evolutuin of blood group and other gene frequencies in a small population.Phys. Anthrop, 144.
  39. ^ Wiener (1937): Complications in ear genetics. J. Hered., 28 (3): 425.
  40. ^ Dronamraju K. R. (1966): Ear lobe attacment in the Buffalo region. Acta Genet. Statist. Med., 16 (3): 258.
  41. ^ Glass B., Sacks M. S., John E. F., Hess C. (1952): Genetic drift in a religeous isolate: an analysis of the causes of evolutuin of blood group and other gene frequencies in a small population.Phys. Anthrop, 144.
  42. ^ Messeri E. (1967): Variabilita morfologica del lobolo auricolare in Sardegna. Atti Soc. Peloritana, Sc. Fis. mat. nat., 13 (1/2): 89.
  43. ^ Messeri E. (1967): Variabilita morfologica del lobolo auricolare in Sardegna. Atti Soc. Peloritana, Sc. Fis. mat. nat., 13 (1/2): 89.
  44. ^ Chatopadhyay P. K. (1968): A note on the ear lobe attachment among the Jats and Ahirs. Acta Genet. Statist. Med., 18 (3): 277.
  45. ^ Wiener (1937): Complications in ear genetics. J. Hered., 28 (3): 425.
  46. ^ Tiwari S. C., Bhasin M. K. (1969): Frequency of hand clasping and ear lobe attacment in Tibetians. J. Hered., 19 (4): 658.
  47. ^ Hadžiselimović R. (1981): Genetic distance among local human populations in Bosnia and Herzegovina (Yugoslavia). Coll. Antrop., 5. (Suppl.): 63-66.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]