Idi na sadržaj

Odbijanje

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Dojenčetu se nudi hrana za bebe

Odbijanje ili odvikavanje je proces postepenog uvođenja ljudskog ili nekog drugog sisarskog dojenčeta u ono što će biti u njegovoj ishrani za odrasle, uz istovremeno povlačenje zaliha majčinog mlijeka.

Proces se odvija samo kod sisaraa, jer samo oni proizvode mlijeko. Smatra se da je dojenče potpuno odjajeno nakon što se više ne hrani majčinim mlijekom (ili flaširanim zamjenama).

Ljudi[uredi | uredi izvor]

Ronilac na školjkaše priprema se za svoj posao kao bolničarka (Japan, oko 1806.)

U nekim kulturama odvikavanje napreduje uvođenjem hranjenja djeteta obrocima koje je roditelj prožvakao zajedno s nastavkom dojenja, što je praksa poznata kao premastikacija.[1] Ta je praksa bila važna u čitavoj ljudskoj povijesti jer je prirodno dala djetetu znatno poboljšani izvor proteina, osim što je spriječavala nedostatak gvožđa.[2] Međutim, premastikacijska hrana od njegovatelja slabijeg socioekonomskog statusa u područjima endemskih bolesti može rezultirati prijenosom bolesti na dijete.[3]

Kontroverzno je kako i kada odviknuti odojče. Američka pedijatrijska akademija preporučuje hranjenje bebe majčinim mlijekom samo tokom prvih šest mjeseci života.[4] Mnoge majke smatraju dojenje izazovnim, posebno u zemljama u kojima se mnoge majke moraju vratiti na posao relativno brzo nakon rođenja djeteta.

Svjetska zdravstvena organizacija preporučuje čekanje do šest mjeseci za uvođenje hrane za bebe.[4][5][6] Međutim, mnoge kompanije za hranu za bebe prodaju svoju hranu "u prvoj fazi" djeci oko 4 – 6 mjeseci uz oprez da je hrana namijenjena za konzumiranje pored majčinog mlijeka ili adaptiranog mlijeka i samo za "vježbanje". Ove namirnice za vježbanje općenito su mehke i tekuće. Primjeri uključuju pire voća i povrća. Za određenu hranu preporučuje se izbjegavanje. NHS Ujedinjenog Kraljevstva preporučuje obustavu hrane, uključujući onu "koja sadrži pšenicu, gluten, orašaste plodove, kikiriki, proizvode od kikirikija, sjemenke, jetru, jaja, ribu, školjke, kravlje mlijeko i mehki ili nepasterizirani sir", sve dok beba ne napuni šest mjeseci, jer mogu uzrokovati alergije na hranu ili razboljeti bebu.[7] Međutim,takve preporuke dovode u pitanje istraživanja koja sugeriraju rabnije izlaganje mogićim alergenima što če u nekim slučajevima umanjiti vjerovatnoću njihovih budućih učinaka.[8]

Uzrast[uredi | uredi izvor]

Dojenje u tandemu

Postoje značajne individualne i kulturne varijacije u pogledu odvikavanja.

Naučno se mogu postaviti različita pitanja; neke od najjednostavnijih empirijskih uključuju:

  • U kojoj dobi se djeca odvikavaju?
  • U kojoj dobi različita društva normativno biraju odvikavanje?
  • U odnosu na druge životinje, posebno slične primate, po različitim mjerama.

Budući da u ovim brojevima postoje značajni rasponi i odstupanja (neka dojenčad se nikada ne doje, ili se samo nakratko doje, naprimjer), orijentacija po u medijani (najčešća dob) korisnije je nego u gledanje u prosjek.

Uzimajući u obzir biološke mjere zrelosti, koje je posebno istražila Katherine Ann Dettwyler, daje se raspon dobi od 2+12 do sedam godina, kao doba odvikavanja analogno drugim primatima – "prirodno doba odvikavanja".[9] To ovisi o vrstama, naprimjer: odvikavanje kod primata koji nisu ljudi često je povezano s nicanjem trajnih kutnjaka (ljudi: 5+12 do šest godina); upoređujući trajanje dojenja sa dužinom trudnoće (vrijeme gestacije) daje faktor od oko 6 kod čimpanzi i gorila (ljudi: 6 × 9 mjeseci = 54 mjeseca = 4+12 godina); tjelesna težina se može uporediti sa porođajnom težinom (četverostruko povećanje porodne težine daje oko 2+12 do 3+12 godina za ljude; 13 težina odraslih daje 5 do 7 godina za ljude); i slično za ostale mjere.

Moguće su i druge studije, poput psiholoških faktora. Naprimjer, Barbara Rogoff je primijetila, citirajući studiju Whiting & Child iz 1953. godine, da je najteže vrijeme za odvikavanje djeteta od 13–18 mjeseci. Nakon ovog vrhunca, odvikavanje postaje postupno lakše i manje uznemirujuće, jer se "starija djeca često odvikavaju".[10]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Pelto, Greta; Zhang, Yuanyuan; Habicht, Jean-Pierre (2010), "Premastication: the second arm of infant and young child feeding for health and survival?", Journal of Maternal and Child Nutrition, Blackwell Publishing Ltd, 6 (1): 4–18, doi:10.1111/j.1740-8709.2009.00200.x, PMC 6860819, PMID 20073131
  2. ^ Stoltzfus, Rebecca J. (2011), "Iron Interventions for Women and Children in Low-Income Countries", Journal of Nutrition, 141 (4): 756S–762S, doi:10.3945/jn.110.128793, PMID 21367936
  3. ^ Premasticating Food for Weaning African Infants: A Possible Vehicle for transmission of HIV, Elke R. Maritz, Martin Kidd, Mark F. Cotton Pediatrics Vol. 128 No. 3 September 1, 2011 "Archived copy". Arhivirano s originala, 24. 9. 2011. Pristupljeno 1. 2. 2013.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  4. ^ a b "Longer Breastfeeding Leads to Better Protection". American Academy of Pediatrics. 2010. Arhivirano s originala, 8. 9. 2014. Pristupljeno 26. 2. 2012.
  5. ^ "Your baby's first solid foods". NHS Choices. Arhivirano s originala, 18. 7. 2016. Pristupljeno 15. 7. 2016.
  6. ^ "Introducing solid food". Pregnancy, Birth & Baby. Arhivirano s originala, 7. 7. 2016. Pristupljeno 15. 7. 2016.
  7. ^ "Solids: the first steps" Arhivirano 30. 7. 2010. na Wayback Machine. Retrieved 2010-06-28.
  8. ^ "The New Yorker". Arhivirano s originala, 5. 4. 2011.
  9. ^ "A Natural Age of Weaning Arhivirano 30. 3. 2012. na Wayback Machine", by Katherine Ann Dettwyler, brief version of chapter "A Time to Wean" in Breastfeeding: Biocultural Perspectives, pp. 39–73, ed. Patricia Stuart-Macadam and Katherine A. Dettwyler, 1995, ISBN 978-0-202-01192-9
  10. ^ Rogoff, B. (2003). The Cultural Nature Of Human Development. Oxford University Press. str. 64–65. ISBN 978-0-19-513133-8.