Odiva

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Odiva je naziv za ženu koja je udana u drugom selu (stari naziv iz Crne Gore).[1]

Historija[uredi | uredi izvor]

Lazar Tomanović je pisao da je u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca bilo pokrajina sa raznim zakonima, ali da je u Crnoj Gori zemlja nedjeljiva. Kćerke pri udaji ne odnose svoj dio imovine, ali ni sinovi koji ostaju u kući, nisu vlasnici svojih dijelova, da ih mogu sa sobom odnositi. Imanje ostaje u cjelini kuće koja ih je podigla. Kada bi oni raznijeli to imanje, ono bi nestalo. To podržavanje kuća je jedan od prvih pravnih pojmova zakonodavca Solona. Bez doma nema općina, a bez općina nema ni domovine, države. Gorštački mentalitet je shvatio nuždu tog pravnog pojma, pa ga je prihvatio u nezavisnoj Crnoj Gori. U ujedinjenoj državi od 1918. godine, inteligencija je ismijavala ovakav vid društvenog uređenja i ljude sa ovakvom tradicijom je nazivala posprdnim imenom Kućići, dok su se oni sami izmeu sebe častili nazivima Kućiću i Odžakoviću. Inteligencija je taj pravni pojam odbacivala kao barbarstvo, što lišava kćeri dijela rodne kuće, jer im nije bilo poznato da se one ne odvajaju od svoje rodne kuće, nego ostaju njeni ravnopravni članovi i sa svojom braćom zajedno podržavaju rodnu kuću. Kada kuća ostane bez muške glave, one dijele imanje ugašene kuće. I to je bila njihova najveća žalost.

Pavel Rovinski je naveo jedan slučaj iz Dobrskog Sela u Crnoj Gori. Kada je jedna odiva, pošto su joj roditelji pomrli, došla u rodnu kuću, i našla je u velikoj nevolji, ona je tu od žalosti izvršila samoubistvo. Odive su vršile kontrolu nad radom svoje braće, koja su im bila uzdanje u svakoj nuždi. Nikakve promjene u kući nije smjelo biti bez njihovog znanja.[2]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Šta znači ODIVA?.
  2. ^ Томановић, Лазар (2018). Мемоари. Подгорица: ЦИД, Народни музеј Црне Горе. str. 388., 389.