Okretanje prema Kibli

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Okretanje prema Kibli je farz, tj. stroga obaveza, na što nas upućuju riječi Allaha dž.š.:

Vidimo Mi kako sa žudnjom bacaš pogled prema nebu, i Mi ćemo sigurno učiniti da se okrećeš prema strani koju ti želiš! Okreni zato lice svoje prema Časnom hramu! I ma gdje bili, okrenite lica svoja na tu stranu.[1]

arapski: قَدْ نَرَى تَقَلُّبَ وَجْهِكَ فِي السَّمَاء فَلَنُوَلِّيَنَّكَ قِبْلَةً تَرْضَاهَا فَوَلِّ وَجْهَكَ شَطْرَ الْمَسْجِدِ الْحَرَامِ وَحَيْثُ مَا كُنتُمْ فَوَلُّواْ وُجُوِهَكُمْ شَطْرَهُ

Onaj ko je u Mekki dužan je da se okrene prema samoj Kabi, tako da njegovo lice bude okrenuto u tom pravcu. Ko klanja izvan Mekke dužan je okrenuti se u njenom pravcu. Ako bi klanjač bio okrenut prema El-Hatimu [2], namaz mu nije ispravan, jer tvrdnja da je on dio Kabe je potvrđena pojedinačnom predajom, a obaveznost okretanja prema Kibli je potvrđena Kur'anskim tekstom.

Ako klanjač nije u stanju da se okrene prema Kibli, klanjat će onako kako može, jer je zaduženost ustanovljena prema mogućnostima, kao kada bi klanjač bio bolestan toliko da se ne može okrenuti prema Kibli, a nema s njim nikoga ko bi ga mogao okrenuti prema njoj. Abdullah bin Omer (r.a.) kaže, prilikom opisivanja namaza u strahu: "Ako strah bude veći od toga, klanjajte hodajući na nogama ili jašući, okrenuti prema Kibli ili ne."[3]

Pravac Kible se može odrediti pomoću mihraba u džamijama, ako njih nema onda pitajući nekog mještanina koji zna pravac i čije se svjedočenje prihvata.[4] Također, ako bi klanjač bio u pustinji ili na moru, pomoći će se pri određivanju pravca Kible zvijezdama. Allah dž.š. je rekao:

On vam je stvorio zvijezde da se po njima u mraku upravljate, na kopnu i moru. Mi potanko pružamo dokaze ljudima koji razumiju[5]

arapski: وَهُوَ الَّذِي جَعَلَ لَكُمُ النُّجُومَ لِتَهْتَدُواْ بِهَا فِي ظُلُمَاتِ الْبَرِّ وَالْبَحْرِ قَدْ فَصَّلْنَا الآيَاتِ لِقَوْمٍ يَعْلَمُونَ

Isto tako može se pomoći i instrumentima izraađenim za to. Ukoliko ne bi pronašao sredstvo za određivanje pravca, potrudit će se da svojom procjenom odredi pravac Kible. Ako bi nakon namaza saznao da je pogriješio u svojoj procjeni, neće ponavljati namaz, jer je uradio sve što je u njegovoj mogućnosti. Ako bi klanjač u toku namaza saznao da je pogriješio, okrenut će se prema Kibli i neće prekidati namaz. Ako klanjač ne zna gdje je Kibla, a počeo je klanjati namaz i učinio je to bez istraživanja i pitanja, namaz mu nije ispravan, jer je istraživanje (idžtihad) za njega farz, a on ga je ostavio i zato je dužan ponoviti taj namaz. Nije pogriješio ako sazna da je pogodio pravac Kible, zbog toga što je postigao ono zbog čega je istraživanje (idžtihad) naređeno, jer istraživanje nije samo sebi cilj nego je naređeno zbog onog što je ostvareno.

Ako bi jedna grupa istraživala i razišla se u pitanju pravca Kible; ako klanjaju pojedinačno, namaz svih će biti ispravan, a ako bi klanjali u džematu neće onog ko ima drukčije mišljenje od svog imama pod uslovom da on u toku namaza bude svjestan te razlike.

Ako bi slijepac istraživao pravac Kible pa počeo namaz u odabranom pravcu, a zatim mu prišao neki čovjek i okrenuo ga prema Kibli, nije dozvoljeno tom čovjeku da pristupi i klanja za slijepcem, jer on smatra da je njegov imam (slijepac) pogriješio na početku namaza i svoj namaz je nadgradio na neispravnosti.[6]


Bilješke[uredi | uredi izvor]

  1. ^ El-Bekare, 144
  2. ^ To je zid uz Kabu, tzv. Ismailov zid
  3. ^ El-Buhari (4535)
  4. ^ Ne prihvata se kazivanje osobe koja nije musliman, velikog griješnika (fasika) i malog djeteta zbog toga što se njihovo svjedočenje ne prihvata u vjerskim pitanjima, osim ako bi kod klanjača preovladalo mišljenje da oni govore istinu.
  5. ^ El-En'am, 97
  6. ^ Hanefijski fikh A.M.Tuhmaz, str 247