Oksidaza

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Oksidaza je svaki enzim koji katalizira oksidacijsko-redukcijske reakcije, osobito one u koje je uključen molekulski kisik (O2), kao elektronski akceptor. Ove reakcije podrazumijevaju donaciju atoma vodika, a kisik se reducira u vodu (H2O) ili vodik-peroksid (H2O2). Neke oksidacijske reakcije, kao što je ona sa monoaminsku oksidazom ili ksantinskom oksidazom, obično ne uključuju slobodni molekulski kisik.[1][2][3]

Oksidaze su subklasa oksidoreduktaza.

Primjeri[uredi | uredi izvor]

Među ovim enzimima, značajan primjer je citohrom c oksidaza, ključni enzim koji omogućuje tijelu da se kisik u uključi u proizvodnju energije i konačne komponente lanca prijenosa elektrona. Ostali primjeri su:

Oksidaza test[uredi | uredi izvor]

Dimetilfenilenediamin u oksidaza testu
Tetrametilfenilenediamin u oksidaza testu

U mikrobiologiji, oksidaza test se upotrebljava kao fenotipsko obilježje za identifikaciju bakterijskih sojeva. Određuje se kada data bakteja proizvodi citohrom oksidazu (a ponekad upotrebljava kisik sa lancom elektronskog transfera.[5]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Kornberg A. (1989): For the love of enzymes – The Odyssay of a biochemist. Harvard University Press, Cambridge (Mass.), London,ISBN 0-674-30775-5, ISBN 0-674-30776-3.
  2. ^ Nelson D. L., Cox M. M. (2013): Lehninger Principles of Biochemistry. W. H. Freeman and Co., ISBN 978-1-4641-0962-1.
  3. ^ Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2000): Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-222-6.
  4. ^ Bajrović K, Jevrić-Čaušević A., Hadžiselimović R., Ed. (2005): Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 9958-9344-1-8.
  5. ^ Hunter G. K. (2000): Vital Forces. The discovery of the molecular basis of life. Academic Press, London 2000, ISBN 0-12-361811-8.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]