Idi na sadržaj

Olga Ripakova

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Olga Ripakova
Ripakova na Memorijalu Van Damme 2010.
Lične informacije
Puno imeOlga Sergejevna Ripakova
DisciplinaSedmoboj, skok u dalj, troskok
Rođenje (1984-11-30) 30. novembar 1984 (40 godina)
Öskemen, Sovjetski Savez
Visina183 cm
Težina62 kg
Lični rekord(i)
Lični rekord(i)15,25 m (2010)
Skok u dalj6,85 m (2007)
Sedmoboj6113 bodova (2006)
Petoboj4582 boda (2006)
Medalje
Atletika
Takmiči se za: Kazahstan
Olimpijske igre
Zlatna medalja – prvo mjesto London 2012. troskok
Srebrna medalja – drugo mjesto Peking 2008. troskok
Bronzana medalja – treće mjesto Rio de Janeiro 2016. troskok
Svjetsko prvenstvo
Srebrna medalja – drugo mjesto Daegu 2011. troskok
Bronzana medalja – treće mjesto Peking 2015. troskok
Bronzana medalja – treće mjesto London 2017. troskok
Svjetsko dvoransko prvenstvo
Zlatna medalja – prvo mjesto Doha 2010. troskok
Srebrna medalja – drugo mjesto Istanbul 2012. troskok
Bronzana medalja – treće mjesto Valencia 2008. troskok
Azijsko prvenstvo
Zlatna medalja – prvo mjesto Amman 2007. skok u dalj
Zlatna medalja – prvo mjesto Amman 2007. troskok
Azijsko dvoransko prvenstvo
Zlatna medalja – prvo mjesto Doha 2008. troskok
Zlatna medalja – prvo mjesto Doha 2016. troskok
Bronzana medalja – treće mjesto Doha 2016. skok u dalj
Azijske igre
Zlatna medalja – prvo mjesto Doha 2006. sedmoboj
Zlatna medalja – prvo mjesto Guangzhou 2010. troskok
Zlatna medalja – prvo mjesto Incheon 2014. troskok
Zlatna medalja – prvo mjesto Jakarta–Palembang 2018. troskok
Srebrna medalja – drugo mjesto Guangzhou 2010. skok u dalj
Bronzana medalja – treće mjesto Doha 2006. skok u dalj
Azijske dvoranske igre
Zlatna medalja – prvo mjesto Pattaya 2005. petoboj
Zlatna medalja – prvo mjesto Hanoi 2009. skok u dalj
Zlatna medalja – prvo mjesto Hanoi 2009. troskok
Kontinentalni kup
Zlatna medalja – prvo mjesto Split 2010. troskok
Srebrna medalja – drugo mjesto Ostrava 2018. troskok
Svjetske vojne igre
Zlatna medalja – prvo mjesto Wuhan 2019. troskok
Ažurirano: 30. 1. 2025.

Olga Sergejevna Ripakova (rođ. Aleksejeva) nekadašnja je kazahstanska atletičarka. Počela je kao sedmobojka da bi se kasnije prebacila prvo na skok u dalj, a zatim i na troskok, nakon 2007.

Karijera

[uredi | uredi izvor]

Počeci: Višeboji i prelazak na horizontalne skokove

[uredi | uredi izvor]

Prvi juniorski nastup na svjetskom nivou imala je sa 16 godina, završivši na 11. mjestu u kvalifikacijama za skok u dalj na Svjetskom juniorskom prvenstvu 2000. Bila je uspješnija u sedmoboju: završila je četvrta na Svjetskom kadetskom prvenstvu 2001. i osvojila srebro na Svjetskom juniorskom prvenstvu sljedeće godine iza Caroline Klüft, tadašnje zvijezde u usponu. Te godine postala je i prvakinja Kazahstana u sedmoboju.[1] Ustrajala je u višebojima i počela se takmičiti na međunarodnom nivou, završivši peta s najboljim ličnim rezultatom sezone na Multistarsu 2003,[2] a postala je dvoranska prvakinja Kazahstana u petoboju 2004.[1]

Prvi seniorski nastup na velikim takmičenjima imala je u septembru 2005. u skoku u dalj na Azijskom prvenstvu u Incheonu, završivši na četvrtom mjestu. Dva mjeseca kasnije osvojila je svoje prvo zlato, popevši se na vrh postolja u petoboju na Azijskim dvoranskim igrama. Nastavljajući s petobojem, osvojila je zlato na Azijskom dvoranskom prvenstvu 2006, postavivši rekord Azije i Azijskih dvoranskih prvenstava od 4582 boda. Dospjevši prvi put na svjetsku dvoransku pozornicu, učestvovala je na Svjetskom prvenstvu 2006, ali se nije dalje popravila i zauzela je sedmo mjesto sa 4368 bodova.

Predstavljala je Aziju prvi put na Svjetskom kupu 2006, ali je u skoku u dalj uspjela skočiti samo 6,21 m, završivši na osmom mjestu. No, u sljedećim sedmicama ostvarila je napredak, skočivši 6,63 m (novi lični rekord) za drugo mjesto na Šarenom mitingu u Daeguu.[3] Na Azijskim igrama 2006. pomjerila je svoje granice u sedmoboju osvojivši zlatnu medalju s 5955 bodova, a zatim je učestvovala i u skoku u dalj,[4] osvojivši bronzu samo dan nakon završetka sedmoboja.[5]

Brzi niz velikih takmičenja definisao je njenu sezonu 2007. Počela je tako što je osvojila dva zlata u horizontalnim skokovima na Azijskom prvenstvu 2007. u julu, što je uključivalo rekord prvenstava i državni rekord od 14,69 m u troskoku.[6] Sljedećeg mjeseca na Univerzijadi donijela je svojoj zemlji prvu atletsku zlatnu medalju na takmičenju s ličnim rekordom od 6,85 m u skoku u dalj.[7]

Tri sedmice kasnije učestvovala je na svom prvom Svjetskom prvenstvu. Odlučila se takmičiti u troskoku i u kvalifikacijama je bila četvrta. Međutim, nije mogla ponoviti takvu formu u finalu i završila je 11. Namjeravala je završiti godinu nastupom na Azijskim dvoranskim igrama, ali se povukla iz takmičenja.

Svjetska dvoranska i olimpijska viceprvakinja (2008)

[uredi | uredi izvor]

Sezonu 2008. počela je novim uspjehom u dvorani: osvojila je svoje drugo zlato i postavila svoj drugi rekord prvenstava na Azijskom prvenstvu, ovog puta u troskoku (14,23 m). Ubrzo je uslijedilo Svjetsko prvenstvo. Iako je sa 14,58 m postavila novi azijski dvoranski rekord, to nije bilo dovoljno da nadmaši Mariju Šestak, koja je osvojila bronzanu medalju.[8] Slične mješovite rezultate ostvarila je na ljeto u Pekingu, kada je prvi put predstavljala Kazahstan na Olimpijskim igrama. Učestvovala je u oba takmičenja u horizontalnim skokovima i zabilježila novi azijski rekord od 15,11 m u troskoku. Uprkos tome, ostala je desetak centimetara iza bronzane Hrysopiyi Devetzi. Olimpijske nastupe okončala je lošim izdanjem u kvalifikacijama u skoku u dalj, ne plasiravši se u finale. No, 11 godina kasnije, na njen rođendan, uručena joj je srebrna medalja u troskoku nakon naknadne diskvalifikacije Devetzi i Tatjane Lebedjeve, čiji su uzorci krvi iz 2007. i 2008. bili pozitivni na zabranjene supstance na ponovljenim testiranjima 2016. i 2017.[9][10]

Sljedeće godine nastupila je na svom drugom svjetskom prvenstvu, ali nije mogla bolje od desetog mjesta u troskoku s 13,91 m. Unatoč ovom skromnom nastupu na svjetskoj sceni, ostala je dominantna na kontinentalnom nivou osvojivši zlatne medalje i u skoku u dalj i u troskoku na Azijskim dvoranskim igrama (postavivši dva rekorda Igara i pomogavši Kazahstanu da završi na vrhu tabele osvajača atletskih medalja).[11] Na svom posljednjem prvenstvu te godine odbranila je titulu u troskoku na Azijskom prvenstvu (14,53 m), pobijedivši Xu Tingting i Irinu Litvinjenko.

Svjetska dvoranska prvakinja s 15,25 m (2010)

[uredi | uredi izvor]

Početkom 2010. postala je državna dvoranska prvakinja u skoku u dalj i troskoku,[1] a na Svjetskom dvoranskom prvenstvu odlučila se takmičiti u troskoku. U finalu je kompletirala niz ličnih rekorda, boreći se protiv braniteljice titule Yargelis Savigne za zlatnu medalju. Osiguravši prvo mjesto u četvrtoj seriji sa 14,93 m i oslobođena pritiska, u posljednjoj seriji dosegnula je novi nivo skočivši 15,14 m, što ju je dovelo na treće mjesto svih vremena u dvorani nakon bivših svjetskih prvakinja Ashie Hansen i Lebedjeve.[12] Iste sezone pobijedila je na dva mitinga Dijamantne lige: u Šangaju i u finalu u Briselu. Na kraju je u ukupnom poretku imala jednak broj bodova kao Savigne, ali Kubanka je sakupila više pobjeda (četiri), pa je Ripakova ostala druga.[13]

Ripakova na mitingu u Londonu 2011.

Izabrana je u azijsko-pacifički tim za Kontinentalni kup, održan u Splitu 2010, gdje je ostvarila najbolji rezultat godine – 15,25 m,[14] nadmašivši za 16 cm troskok Savigne iz Monaka pet sedmica prije, čime je dospjela na sedmo mjesto svih vremena.[15]

Na mitingu u Londonu početkom augusta 2011. povrijedila je nogu i morala je prekinuti s treninzima. Ipak, uspjela se vratiti na vrijeme za Svjetsko prvenstvo u Daeguu krajem tog mjeseca, odakle se vratila sa srebrom zahvaljujući troskoku od 14,89 m u petoj seriji, ostavši samo 5 cm iza Ukrajinke Olhe Saladuhe.[16] U tom troskoku odrazila se 15 cm od daske, zbog čega je ostala bez zlatne medalje. Također je ponovo bila druga u ukupnom poretku Dijamantne lige.[17]

Olimpijsko zlato (2012)

[uredi | uredi izvor]

Iako je tokom zimske sezone imala povredu leđa, osvojila je srebrnu medalju na Svjetskom dvoranskom prvenstvu 2012. u Istanbulu. Sa 14,63 m nije uspjela odbraniti titulu iz Dohe 2010, ostavši iza naturalizovane 40-godišnje Britanke Yamilé Aldame za 19 cm. Ljetnu sezonu otvorila je pobjedom na mitingu u Dohi sa 14,33 m. Sezonu je završila kao prva u generalnom poretku Dijamantne lige s 24 boda, ponajviše zahvaljujući pobjedama u Dohi, New Yorku, Lozani i Bruxellesu.

Na Olimpijske igre u Londonu došla je kao velika favoritkinja. Ta je očekivanja i opravdala osvojivši zlato u troskoku sa 14,98 m ispred Kolumbijke Caterine Ibargüen i Saladuhe, tadašnje aktuelne svjetske prvakinje.[18] Osim što je postala prva kazahstanska olimpijska pobjednica u toj disciplini, također je svojoj zemlji donijela prvu zlatnu medalju u atletici nakon pobjede Olge Šišigine na 100 m s preponama u Sydneyju 2000.[19]

Povratak (2014) i bronza na SP u Pekingu (2015)

[uredi | uredi izvor]

Nastavila je s treninzima u oktobru, ali je mjesec i po kasnije morala prekinuti zbog trudnoće. Zbog toga je u maju 2013. objavila da će tu sezonu pauzirati. Na stazu se vratila 24. augusta 2014. na mitingu Dijamantne lige u Birminghamu, osvojivši drugo mjesto sa 14,37 m. Učestvovala je na Azijskim igrama u Incheonu krajem godine i odbranila titulu iz 2010. zahvaljujući troskoku od 14,32 m.

Daleko od forme iz 2012, na Svjetsko prvenstvo u Pekingu stigla je sa šestim rezultatom sezone u svijetu (14,48 m). Lahko prošavši kvalifikacije sa 14,33 m, u finalu je osvojila bronzanu medalju troskokom od 14,77 m, i to u posljednjoj seriji.[20] Nadmašile su je Ibargüen (14,90 m) i Izraelka Hana Knjazjeva-Minjenko (14,78 m). Na završnom mitingu Dijamantne lige, Memorijalu Van Damme u Bruxellesu, bila je peta sa 14,26 m, ali je završila na drugom mjestu u ukupnom poretku, iza Ibargüen.

Treća olimpijska medalja (2016)

[uredi | uredi izvor]

U prvom nastupu u sezoni 2016, na mitingu Dijamantne lige u Dohi, ostvarila je normu za Olimpijske igre u Rio de Janeiru sa 14,61 m, ali je ipak zauzela treće mjesto (iza Ibargüen i Yulimar Rojas).[21] Dana 2. juna bila je druga na mitingu u Rimu (14,51 m), ponovo iza Ibargüen.[22] Tri dana kasnije revanširala se Kolumbijki u Birminghamu sa 14,61 m, prekinuvši njenu seriju od 34 uzastopne pobjede.[23]

Na Olimpijskim igrama u Brazilu branila je titulu. U prvoj seriji skočila je 14,73 m i preuzela vodstvo. No, kasnije su je nadmašile Ibargüen i Rojas sa 15,17 m, odnosno 14,98 m. Ripakova se do kraja popravila samo za centimetar, tako da nije odbranila zlato, ali je osvojila drugu uzastopnu olimpijsku medalju, bronzu.[24] Razočaranoj, ali i odlučnoj da bude bolja na 2020. u Tokiju,[25] ipak joj je čestitao predsjednik Nursultan Nazarbajev, koji ju je nazvao "majkom heroinom".[26]

Dana 9. septembra bila je druga na Memorijalu Van Damme sa 14,41 m iza Ibargüen i tako još jednom osigurala drugo mjesto u generalnom poretku Dijamantne lige.[27]

Nova svjetska medalja (2017)

[uredi | uredi izvor]

Na Atletskom kupu Kazahstana 14. maja 2017. postavila je najbolji rezultat godine u svijetu sa 14,45 m,[28] ali ga je samo tri dana kasnije nadmašila Rojas sa 14,67 m. U Rabatu je sredinom jula postigla 14,20 m,[29] a zatim 14,12 m u Monaku.[30]

Na Svjetskom prvenstvu u Londonu u kvalifikacijama je ostvarila najbolji troskok – 14,57 m.[31] U finalu, kao i u Pekingu 2015. i na Olimpijskim igrama prethodne godine, osvojila je bronzu sa 14,77 m, iza Rojas i Ibargüen. To joj je bila treća medalja sa svjetskih prvenstava.[32]

Pola mjeseca kasnije, na mitingu u Zürichu, završnom takmičenju Dijamantne lige i u novom formatu, u kojem pobjednik završnog mitinga osvaja trofej, osvojila je titulu pobijedivši sa 14,55 m ispred svjetske prvakinje Rojas i četverostruke braniteljice titule Ibargüen. To joj je bila druga ukupna pobjeda nakon 2012.[33]

Na kraju sezone osvojila je dvostruku krunu na Azijskim dvoranskim igrama, gdje je skočila 6,43 m[34] i 14,32 m,[35] što joj je drugi takav uspjeh nakon 2009.[35]

Treća uzastopna azijska titula (2018)

[uredi | uredi izvor]

Propustivši zimsku sezonu kako bi se fokusirala na svoj cilj za ovu godinu, Azijske igre, otišla je na pripreme u Tajland u februaru,[36] a zatim u Tursku u maju.[37] U prvom ljetnom nastupu, na Bislett igrama u Oslu 7. juna, završila je tek na šestom mjestu sa skromnih 14,12 m,[38] dok je 30. juna bila osma na Pariskom mitingu sa 14,25 m.[39]

Na Azijskim igrama u Jakarti 30. augusta ušla je u historiju osvojivši treću uzastopnu titulu u troskoku: s već osiguranom zlatnom medaljom, zahvaljujući rezultatu 14,00 m u prvoj seriji, popravila je svoj najbolji rezultat sezone na 14,26 m u posljednjoj. Tako je osvojila svoju šestu medalju u karijeri na Azijskim igrama.[40]

Nositeljica zastave na OI 2020.

[uredi | uredi izvor]

Prvobitno prijavljena za Azijsko prvenstvo 2019. u Dohi, odustala je od učešća nekoliko dana kasnije zbog povrede. Na stazu se vratila 30. juna, a olimpijsku normu ostvarila je rezultatom 14,37 m.[41]

Povreda ju je, međutim, spriječila da postiže bolje rezultate tokom cijele sezone: na Svjetskom prvenstvu 2019, također u glavnom gradu Katara, za plasman u finale nedostajala su joj tri centimetra; zauzela je 13. mjesto u kvalifikacijama sa 14,09 m. Osvajačica medalja na svim velikim prvenstvima od 2015, prvi put od debija u disciplini 2007. nije se uspjela plasirati u finale nekog velikog takmičenja.

Tri sedmice kasnije osvojila je zlatnu medalju na Svjetskim vojnim igrama u Wuhanu s rezultatom 14,19 m.

S bokserom Kamšibekom Kunkabajevom izabrana je da bude nositeljica zastave Kazahstana na ceremoniji otvaranja Olimpijskih igara 2020. u Tokiju.[42] Tokom tih Igara, četvrtih u karijeri, bila je daleko od svog nivoa i eliminisana je u kvalifikacijama, završivši na 24. mjestu s 13,69 m.

Povlačenje (2023)

[uredi | uredi izvor]

Daleko od staza u 2022, po završetku Azijskog dvoranskog prvenstva u Astani 12. februara 2023. objavila je da završava karijeru.[43]

Lični život

[uredi | uredi izvor]
Ripakova na kazahstanskoj poštanskoj markici iz 2013.

Diplomirala je na Kazahstanskoj akademiji za sport i turizam kao atletska trenerica. Od 2003. u braku je s Denisom Ripakovom, njenim trenerom i bivšim državnim dvoranskim rekorderom na 400 m. Imaju kćer Anastasiju (2004), skakačicu u dalj, koja je učestvovala na svjetskim i azijskim prvenstvima, i sina Kirila (2013). Žive u Almatiju, gdje su se i upoznali.

Otac joj je bio desetobojac.[25] Govori ruski i engleski jezik.[44]

Priznanja i nagrade

[uredi | uredi izvor]

Vrlo je poznata u svojoj zemlji i članica je Kazahstanskog atletskog saveza. U njenom rodnom gradu Öskemenu (ruski: Ust-Kamenogorsk) izgrađen je sportski kompleks u njenu čast, Arena "Olga Ripakova".

Poštanske marke s njenim likom puštene su u promet u Kazahstanu 2013, u čast njene pobjede na Olimpijskim igrama prethodne godine.

Godine 2017. bila je rangirana na sedmo mjesto među najvećim poslovnim i sportskim zvijezdama u Kazahstanu, u izboru kazahstanskog izdanja magazina Forbes.[45]

Rezultati na velikim takmičenjima

[uredi | uredi izvor]
Godina Takmičenje Lokacija Plasman Disciplina Rezultat
2000. Svjetsko juniorsko prvenstvo Čile Santiago de Chile 23. (kv) Skok u dalj 5,63 m (+0,1 m/s)
2001. Svjetsko kadetsko prvenstvo Mađarska Debrecen 4. Sedmoboj 5198 bodova
2002. Svjetsko juniorsko prvenstvo Jamajka Kingston 2. Sedmoboj 5727 bodova
2003. Univerzijada Južna Koreja Daegu 8. Sedmoboj 5690 bodova
2005. Univerzijada Turska İzmir 14. (kv) Skok u dalj 6,11 m
Azijsko prvenstvo Južna Koreja Incheon 4. Skok u dalj 6,50 m
Azijske dvoranske igre Tajland Bangkok 1. Petoboj 3954 boda
2006. Azijsko dvoransko prvenstvo Tajland Pattaya 1. Petoboj 4582 boda
Svjetsko dvoransko prvenstvo Rusija Moskva 7. Petoboj 4368 bodova
Svjetski kup Grčka Atina 8. Skok u dalj 6,21 m[46]
Azijske igre Katar Doha 3. Skok u dalj 6,49 m
1. Sedmoboj 5955 bodova
2007. Azijsko prvenstvo Jordan Amman 1. Skok u dalj 6,66 m (v)
1. Troskok 14,69 m (CR)
Univerzijada Tajland Bangkok 1. Skok u dalj 6,85 m (PB)
Svjetsko prvenstvo Japan Osaka 10. Troskok 14,32 m
2008. Azijsko dvoransko prvenstvo Katar Doha 1. Troskok 14,23 m
Svjetsko dvoransko prvenstvo Španija Valencia 3. Troskok 14,58 m
Olimpijske igre Kina Peking 29. (kv) Skok u dalj 6,30 m
2. Troskok 15,11 m
2009. Svjetsko prvenstvo Njemačka Berlin 11. Troskok 13,91 m
Azijske dvoranske igre Vijetnam Hanoi 1. Skok u dalj 6,58 m
1. Troskok 14,40 m
Azijsko prvenstvo Kina Guangzhou 1. Troskok 14,53 m
2010. Svjetsko dvoransko prvenstvo Katar Doha 1. Troskok 15,14 m (AR)
Kontinentalni kup Hrvatska Split 1. Troskok 15,25 m[47] (AR, CR)
Azijske igre Kina Guangzhou 2. Skok u dalj 6,50 m
1. Troskok 14,78 m
2011. Svjetsko prvenstvo Južna Koreja Daegu 2. Troskok 14,89 m
2012. Svjetsko dvoransko prvenstvo Turska Istanbul 2. Troskok 14,63 m
Olimpijske igre Ujedinjeno Kraljevstvo London 1. Troskok 14,98 m
Dijamantna liga 1. Troskok detalji
2014. Azijske igre Južna Koreja Incheon 1. Troskok 14,32 m
2015. Svjetsko prvenstvo Kina Peking 3. Troskok 14,77 m
2016. Azijsko dvoransko prvenstvo Katar Doha 3. Skok u dalj 6,22 m
1. Troskok 14,32 m
Olimpijske igre Brazil Rio de Janeiro 3. Troskok 14,74 m
2017. Svjetsko prvenstvo Ujedinjeno Kraljevstvo London 3. Troskok 14,77 m
Azijske dvoranske igre Turkmenistan Aşgabat 1. Skok u dalj 6,43 m
1. Troskok 14,32 m
Dijamantna liga 1. Troskok detalji
2018. Azijske igre Indonezija Jakarta 1. Troskok 14,26 m
2019. Svjetsko prvenstvo Katar Doha 13. (kv) Troskok 14,09 m
2021. Olimpijske igre Japan Tokio 24. (kv) Troskok 13,69 m

Lični rekordi

[uredi | uredi izvor]
Lični rekordi
Disciplina Rezultat Lokacija Datum
Skok u dalj Vani 6,85 m Tajland Bangkok 10. 8. 2007.
Dvorana 6,58 m Vijetnam Hanoi 2. 11. 2009.
Troskok Vani 15,25 m AR Hrvatska Split 4. 9. 2010.
Dvorana 15,14 m AR Katar Doha 13. 3. 2010.
Sedmoboj Vani 6113 bodova Kazahstan Almati 2006.
Petoboj Dvorana 4582 boda AR Tajland Pattaya 10. 2. 2006.

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ a b c "Olga Ripakova – biografija" (jezik: engleski). IAAF. Pristupljeno 16. 3. 2010.
  2. ^ "Multistars 2003". multistars.it (jezik: engleski). Pristupljeno 16. 3. 2010.
  3. ^ Mirko Jalava; Chris Turner (29. 9. 2006). "UPDATED – Spearmon blasts to 19.65 in Daegu to become the third quickest 200m runner all-time" (jezik: engleski). IAAF. Pristupljeno 16. 3. 2010.
  4. ^ Elshadai Negash (9. 12. 2006). "Jamal on course for double, while track debutant takes 10,000m title – Asian Games, Day Three" (jezik: engleski). IAAF. Pristupljeno 16. 3. 2010.
  5. ^ Elshadai Negash (10. 12. 2006). "Ramzi and Simpson defeated in Doha – Asian Games, Day Four" (jezik: engleski). IAAF. Pristupljeno 16. 3. 2010.
  6. ^ "Asian Championships Review – China's "B" team prevails" (jezik: engleski). IAAF. 31. 7. 2007. Pristupljeno 16. 3. 2010.
  7. ^ Javier Clavelo Robinson (11. 8. 2007). "Rypakova leaps 6.85m – World University Games day 2" (jezik: engleski). IAAF. Pristupljeno 16. 3. 2010.
  8. ^ Chris Turner (8. 3. 2008). "Savigne secures last round gold with 15.05m" (jezik: engleski). IAAF. Pristupljeno 16. 3. 2010.
  9. ^ George Georgakopoulos (28. 9. 2016). "Triple-jumper Devetzi stripped of her 2008 Olympic bronze". eKathimerini.com (jezik: engleski). Pristupljeno 10. 11. 2024.
  10. ^ "IOC sanctions two athletes for failing anti-doping test at Beijing 2008" (jezik: engleski). 25. 1. 2017. Pristupljeno 10. 11. 2024.
  11. ^ Bob Ramsak; Ram. Murali Krishnan (2. 11. 2009). "Andreyev's 5.60m vault the highlight as Asian Indoor Games conclude in Hanoi" (jezik: engleski). IAAF. Pristupljeno 16. 3. 2010.
  12. ^ Bob Ramsak (13. 3. 2010). "Event Report – Women's Triple Jump Final" (jezik: engleski). IAAF. Pristupljeno 16. 3. 2010.
  13. ^ "Poredak u troskoku u Dijamantnoj ligi 2010". diamondleague.com (jezik: engleski). 27. 8. 2010.
  14. ^ "MPM pour Rypakova". eurosport.fr (jezik: francuski). 4. 9. 2010.
  15. ^ "Triple jump All Time". iaaf.org (jezik: engleski). Pristupljeno 5. 9. 2010.
  16. ^ "Rezultati ženskog troskoka na SP 2011" (PDF). daegu2011.iaaf.org (jezik: engleski). 1. 9. 2011. Arhivirano s originala (PDF), 3. 12. 2011. Pristupljeno 5. 11. 2011.
  17. ^ "Dijamantna liga 2011: ukupni poredak u ženskom troskoku". iaaf.org (jezik: engleski). Pristupljeno 5. 11. 2011.
  18. ^ "De l'or pour Rypakova". L'Équipe (jezik: francuski). 5. 8. 2012. Pristupljeno 29. 10. 2017.
  19. ^ "IAAF: Beijing near-miss leads to London triumph for Rypakova". iaaf.org (jezik: engleski). Pristupljeno 29. 10. 2017.
  20. ^ "Championnats du monde : Caterine Ibarguen garde son titre au triple saut". L'Équipe (jezik: francuski). 24. 8. 2015. Pristupljeno 21. 11. 2023.
  21. ^ "Ibarguen and Rojas triple jump duel provides Doha highlight" (jezik: engleski). IAAF. Pristupljeno 4. 6. 2016.
  22. ^ "Ibarguen extends her winning streak to 34 in Rome". IAAF. Pristupljeno 4. 6. 2016.
  23. ^ "Le triple saut du meeting de Birmingham pour Olga Rypakova". L'Equipe (jezik: francuski). Pristupljeno 5. 6. 2016.
  24. ^ "Catherine Ibargüen ouvre le compteur de la Colombie au triple saut!" (jezik: francuski). 14. 8. 2016. Pristupljeno 20. 8. 2016.
  25. ^ a b "Doping scandal affected atmosphere at Rio Olympics – Olga Rypakova". inform.kz (jezik: engleski). Pristupljeno 13. 2. 2018.
  26. ^ "Nazarbayev named Olga Rypakova mother-heroine". inform.kz (jezik: engleski). Pristupljeno 13. 2. 2018.
  27. ^ "Meeting de Bruxelles : Caterine Ibarguen remporte le triple-saut". L'Equipe (jezik: francuski). Pristupljeno 10. 9. 2016.
  28. ^ "Mondo: Coleman, un giorno da leone". piemonte.fidal.it (jezik: engleski). 15. 5. 2017. Pristupljeno 18. 5. 2017.
  29. ^ "Caterine Ibargüen ganó el salto triple en la Liga de Diamante de Rabat". El Tiempo (jezik: španski). 15. 7. 2017. Pristupljeno 2. 8. 2017.
  30. ^ "Triple Jump Result – Herculis" (jezik: engleski). IAAF. Pristupljeno 2. 8. 2017.
  31. ^ "The Latest: Ibarguen, Rypakova qualify in triple jump". Star Tribune (jezik: engleski). 5. 8. 2017. Pristupljeno 5. 8. 2017.
  32. ^ "La Vénézuélienne Yulimar Rojas s'empare du titre au triple saut" (jezik: francuski). Eurosport. 7. 8. 2017. Pristupljeno 8. 8. 2017.
  33. ^ "IAAF: Jebet threatens world steeplechase record in Zurich" (jezik: engleski). IAAF. Pristupljeno 25. 8. 2017.
  34. ^ "Kazakhs off to strong start at Asian Indoor Games in Ashgabat" (jezik: engleski). IAAF. Pristupljeno 23. 9. 2017..
  35. ^ a b "Rypakova secures Asian Indoor Games jumps double in Ashgabat" (jezik: engleski). IAAF. Pristupljeno 23. 9. 2017.
  36. ^ "Olga Rypakova and Varvara Nazarova are going to the training camp in Bangkok on February 14th". altayproteam.kz (jezik: ruski). 12. 2. 2018. Pristupljeno 3. 6. 2018.
  37. ^ "Diamond League in Shanghai". altayproteam.kz (jezik: engleski). 9. 5. 2018. Pristupljeno 3. 6. 2018.
  38. ^ "Caterine Ibargüen ganó la parada de la Liga Diamante en Oslo". ElEspectador.com (jezik: španski). 7. 6. 2018. Pristupljeno 18. 6. 2018.
  39. ^ "Caterine Ibargüen, reina en París". LaPatria.com (jezik: španski). 30. 6. 2018. Pristupljeno 2. 7. 2018.
  40. ^ "Asian Games ends on a high as Qatari quartet breaks long-standing Asian 4x400m record" (jezik: engleski). IAAF. Pristupljeno 31. 8. 2018.
  41. ^ "Ольга Рыпакова выполнила квалификационный норматив на Олимпиаду". Zakon.kz (jezik: ruski). 30. 6. 2019. Pristupljeno 4. 7. 2019.
  42. ^ "NOC Kazakhstan announced its Olympic team Flag bearers at Tokyo". olympic.kz (jezik: engleski). Pristupljeno 17. 2. 2023.
  43. ^ "Olympic champion Olga Rypakova ends career". inform.kz (jezik: engleski). 13. 2. 2023.
  44. ^ "RYPAKOVA Olga". Asian Games 2018 (jezik: engleski). Pristupljeno 25. 8. 2018.
  45. ^ "Olga Rypakova is represented in the ranking of Forbes Kazakhstan "20 stars of show business and sport"". altayproteam (jezik: engleski). 7. 12. 2017.
  46. ^ Predstavljala Aziju.
  47. ^ Predstavljala Aziju-Pacifik.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]
Commons logo
Commons logo
Commons ima datoteke na temu: Olga Ripakova
Prethodi: Nositeljica zastave Kazahstana:
Tokio 2020. 		Slijedi:
Ruslan Žaparov Olga Safronova
Aslanbek Šimbergenov
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Olga_Ripakova&oldid=3682055"