Olovo (grad)

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
(Preusmjereno sa Olovo (BiH))
Idi na: navigacija, traži
Koordinate: 44°07′44.9″N 18°34′48.1″E / 44.129139°N 18.580028°E / 44.129139; 18.580028
Olovo
Općina i naselje
Pogled na Olovo
Pogled na Olovo
Grb opcina.jpg
Grb
Službeni naziv: Općina Olovo
Država  Bosna i Hercegovina
Entitet Federacija Bosne i Hercegovine
Kanton Flag of Zenica-Doboj Canton.svg Zeničko-dobojski
Općina Olovo
Koordinate 44°07′44.9″N 18°34′48.1″E / 44.129139°N 18.580028°E / 44.129139; 18.580028
Površina
 - Naselje 10.11 km2
 - Općina 407.8 km2
Stanovništvo
 - Naselje 2.586
 - Općina 10.578 (2013)
Gustoća
 - Naselje 255.79 /km2 
 - Općina 25.94 /km2 
Gradonačelnik Đemal Memagić[1] (Koalicija SDA/SBB)
Vremenska zona Srednjoevropsko vrijeme
Poštanski broj 71 340
Pozivni broj (+387) 032
Matični broj 135712[2]
Matični broj općine 10715
Olovo u Bosni i Hercegovini
Web stranica: Općina Olovo

Olovo je naseljeno mjesto i sjedište istoimene općine u Bosni i Hercegovini.

Geografija

Olovo je gradić smješten 40 km sjeveroistočno od Sarajeva, na magistralnoj cesti što vodi od Sarajeva prema Tuzli. U Olovu su još od srednjeg vijeka poznata nalazišta olovne rude, po čemu je grad i dobio ime. Ali Olovo je više od toga. Ono je simbol idiličnog života u pitomoj dolini okruženoj mirisom četinarske šume, plavetnilom neba i hukom bistrih i brzih voda. Dolazeći do Olova, možete proći kroz prekrasni kanjon rijeke Stupčanice, koji plijeni svojom ljepotom i izdvojenošću od ostatka svijeta. Ova rijeka se u centru grada, pored samog banjsko-rekreativnog centra "Aquaterm", spaja sa rijekom Biošticom, te zajedno sa njom formira Krivaju koja teče dalje prema Zavidovićima. Danas se općina Olovo prostire na 407,8 kilometara kvadratne površine i ima oko 11 hiljada stanovnika.

Geografski položaj

Geografski položaj općine Olovo
Zavidovići
Vareš
Banovići, Kladanj Kladanj
Vareš Susjedne općine Han Pijesak
Ilijaš Ilijaš, Sokolac Sokolac

Historija

Olovo, (Olovo, Plumbum, Piombo, Plombo, Olovo), srednjovjekovni rudnik olova i gradsko naselje, grad u južnom području sliva rijeke Krivaje.

Ime dobija po bogatstvu olovnih rudokopa. Tu se kopalo najkvalitetnije olovo (plumbum dulce, plumbum suptile). Nova istraživanja pokazuju da je pomjeranje rudarske aktivnosti dovelo do pomjeranja naselja Kamenica (današnji Bakići kod Olova) i njegove ranije cjelokupne pozicije u novoizgrađeno naselje Olovo. Ono započinje da se rađa na Ceceni, predionom lokalitetu koji je egzistirao uporedo uz Kamenicu i ukazivao na buduće naselje (ad Bosnam in contratas Çeçegli et Camenice; in Cameniça et in Ceceglo, 1382), a kojeg je bosanski protovestijar Žore Bokšić odabrao za svoj dvor. Kralj Stjepan Dabiša marta 1392. na Ceceni u dvoru svoga protovestijara Žore Bokšića izdaje punomoć Dubrovčaninu Dragoju Gučetiću (pisano na Ceceni u dvorihj rečnoga našega protovistâra Žorete). Dalje se Kamenica sve rjeđe spominje a njenu ulogu preuzima naselje koje je od 1397. nazvano Olovo (Piombo). U rađanju novog naselja prepoznatljiva je uloga rudnog bogatstva, ali i protovestijara Žore Bokšića, najvećeg izvoznika olova. Septembra 1402. vlah Brajan Nadihnić je trebao prevesti šest tovara do mjesta gdje je olovo protovestijara (ad locum ubi sit plumbum protovistarii), Vučko Tvrdisalić je 1404. spomenut da je „de partibus Bossine ad Plumbum“, maja 1413. Pribač Nikolić se obavezao prevesti devet tovara robe „ad Plumbum in Bossina“ a juna 1413. Radoslav Berojević 12 tovara robe treba da preveze „ultra montem plumbi in Bossina“.

Za razliku od trgovine plemenitim metalima, manje rentabilna trgovinu olovom Dubrovčani obavljaju iz obližnjih centara u Visokom i Prači. Njegov prijevoz organizirali su vlasi ponosnici koji do Drijeva i Dubrovnika dovoze i po nekoliko stotina tovara olova u jednom karavanu. Zahvaljujući putnim komunikacijama, prema Zvorniku, Srebrenici i Ugarskoj, razvija se širi trgovinski promet. Tu je bila unosna carina koju često zakupljuju strani trgovci. Uz naselje je radi zaštite izgrađena tvrđava Olovac. Naselje je bilo u kraljevim rukama do 1404, a kasnije u vlasti vlastele Pavlovića. Dio olovske carine jedno vrijeme uživao je i vojvoda Sandalj Hranić Kosača.

Olovski samostan pripada najranijim franjevačkim samostanima u Bosni zabilježenim od Bartola Pizanskog (1375). Milaš Radomirić Dubrovčanin porijeklom iz Visokog u svome testamentu iz 1397. ostavlja fra Benediktu u Olovu 30 perpera („Lasso a fra Benedetto al Piombo perperi trenta“). Samostanu i crkvi sv. Marije, smještenim podno tvrđave Olovac, i drugi Dubrovčani daruju imovinu u svojim testamentima (1436, 1449, 1461). U jednoj zadužnici iz 1450. kao svjedok koji svojim pečatom potvrđuje vjerodostojnost tog ugovora spomenut je olovski gvardijan fra Vladislav (“sigillo fratris Vladissaui guardiani monasterii olofschi”). Franjevac Pavao iz Rovinja 1640. navodi da je sakristija samostanske crkve 'prebogata srebrenim kaležima i raskošnom crkvenom odjećom, a ima i bezbroj zavjetnih darova'. U samostanu je živio i umro fra Matija Divković (1563-1631). Prisustvo franjevaca slabi krajem 16. st. Po nalogu osmanskih vlasti crkva i samostan spaljeni su 1704. Samostan i crkva predstavljaju najstarije svetište Svete Marije na Balkanu. Ovaj vjerski objekat je stjecište velikog broja vjernika katolika iz svih krajeva Bosne i Hercegovine.

Pod osmansku vlast Olovo dolazi 1463. U osmansko doba je središte nahije u višegradskom kadiluku. Prije 1580. osnovan je kadiluk Olovo. Dolaskom Osmanlija u Olovu se povećava broj muslimanskog stanovništva koje početkom 16. vijeka gradi džamiju na lokalitetu današnjag naselja Gornje Olovo, a već u 17. vijeku muslimani čine tri četvrtine stanovništva u Olovu. Vjerovatno zbog plahovitih planinskih rijeka (Biostice, što dolazi iz Knežine i Stupčanice iz vrela kod Han Pijeska) koje su u proljeće plavile okolna polja, naselje Donje Olovo nastalo je tek u 20. vijeku.

Razvoju Donjeg Olova, odnosno današnjeg gradskog jezgra, nakon austro-ugarske okupacije, znatno je doprinijela izgradnja pruge Zavidovići-Olovo-Han Pijesak. To ujedno predstavlja početak planske eksploatacije bogatih olovskih šuma, što i danas predstavlja osnovni privredni resurs. U austrougarsko doba Olovo pripada kotaru Kladanj Tuzlanskog okruga. Prema popisu iz 1879. ima 51 kuću i 323 stanovnika, a 1910. ima 119 kuća sa 786 stanovnika (većina: 525 muslimana, 115 katolika, 96 pravoslavnih). Po popisu iz 1991. godine, općina Olovo imala je 16.956 stanovnika, od toga u gradu Olovu - 3.311.

Kultura

Nacionalni spomenici

Stanovništvo

Nacionalni sastav stanovništva - općina Olovo

Sastav stanovništva – općina Olovo
2013.[3] 1991.[4] 1981.[5] 1971.[6]
Osoba 10 578 (100,0%) 15 528 (100,0%) 16 341 (100,0%) 15 203 (100,0%)
Bošnjaci 1 11 476 (73,91%) 1 11 593 (70,94%) 1 10 546 (69,37%)
Srbi 2 990 (19,26%) 3 349 (20,49%) 3 601 (23,69%)
Hrvati 641 (4,128%) 802 (4,908%) 930 (6,117%)
Jugoslaveni 285 (1,835%) 508 (3,109%) 46 (0,303%)
Ostali 136 (0,876%) 61 (0,373%) 43 (0,283%)
Crnogorci 19 (0,116%) 26 (0,171%)
Slovenci 4 (0,024%) 5 (0,033%)
Albanci 3 (0,018%) 6 (0,039%)
Makedonci 2 (0,012%)
  1. 1 Modalitet Muslimani se danas označava kao modalitet Bošnjaci.

Nacionalni sastav stanovništva - naselje Olovo

Sastav stanovništva – naselje Olovo
2013.[7] 1991.[4] 1981.[5] 1971.[6]
Osoba 2 586 (100,0%) 3 311 (100,0%) 2 602 (100,0%) 2 055 (100,0%)
Bošnjaci 1 2 143 (64,72%) 1 1 529 (58,76%) 1 1 359 (66,13%)
Srbi 820 (24,77%) 614 (23,60%) 476 (23,16%)
Jugoslaveni 202 (6,101%) 306 (11,76%) 24 (1,168%)
Hrvati 94 (2,839%) 114 (4,381%) 161 (7,835%)
Ostali 52 (1,571%) 17 (0,653%) 8 (0,389%)
Crnogorci 15 (0,576%) 17 (0,827%)
Slovenci 3 (0,115%) 4 (0,195%)
Albanci 3 (0,115%) 6 (0,292%)
Makedonci 1 (0,038%)
  1. 1 Modalitet Muslimani se danas označava kao modalitet Bošnjaci.

Sport

  • Košarkaški klub " STUPČANICA " Olovo
  • Nogometni klub " STUPČANICA " Olovo

Poznate ličnosti

Literatura

  • Љубомир Стојановић, Старе српске повеље и писма I/1, Београд-С. Карловци 1929, 171.
  • Десанка Ковачевић-Којић, Градска насеља средњовјековне босанске државе, Сарајево 1978, 38, 61-62, 286, 297.
  • D. Kovačević-Kojić, Franjevci u gradskim naseljima sredenjovjekovne Bosne, Radovi HDZU 3, Sarajevo 1995, 33-44.
  • Hazim Šabanović, Bosanski pašaluk, Sarajevo 1982, 133, 183.
  • Ружа Ћук, Дубровчани – закупци царине у Олову, "Земља Павловића. Средњи вијек и период турске владавине", Бања Лука - Српско Сарајево 2003, 247-258.
  • Svjetlost Evrope u BiH, Sarajevo 2004, 30.
  • Tristota obljetnica stradanja samostana i crkve u olovu (1704-2004), Sarajevo 2008.

Reference

  1. ^ "Rezultati lokalnih izbora 2016. za načelnika za općinu Olovo". izbori.ba. Pristupljeno 22. 11. 2016. 
  2. ^ "Sistematski spisak općina i naseljenih mjesta u Bosni i Hercegovini". fzs.ba. Pristupljeno 21. 12. 2015. 
  3. ^ "Općina Olovo". nasbih.com. Pristupljeno 21. 12. 2015. 
  4. ^ a b "Nacionalni sastav stanovništva Republike Bosne i Hercegovine 1991. (str. 80/1)". fzs.ba. Pristupljeno 21. 12. 2015. 
  5. ^ a b "Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1981.". stat.gov.rs. Pristupljeno 21. 12. 2015. 
  6. ^ a b "Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1971.". stat.gov.rs. Pristupljeno 21. 12. 2015. 
  7. ^ "Naselje Olovo". nasbih.com. Pristupljeno 21. 12. 2015. 

Vanjski linkovi