Idi na sadržaj

Onomatopeja

Nepregledano
S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Natpis u izlogu jedne trgovine u Italiji objavljuje da ovi tihi satovi ne prave zvuk "Nema Tic Taca ", imitirajući zvuk sata.

Onomatopeja (ili rjeđe ehoizam)[1] je vrsta riječi ili proces stvaranja riječi koja fonetski imitira, podsjeća ili sugerira zvuk koji opisuje. Uobičajene onomatopeje na engleskom uključuju životinjske zvukove poput oink, meow, roar i chirp, kao i druge zvukove poput beep ili hiccup.

Onomatopeja se može razlikovati od jezika do jezika: donekle se prilagođava širem jezičkom sistemu.[2][3] Tako se zvuk sata može izraziti različito u različitim jezicima: kao tick tock na engleskom, tic tac na španskom i italijanskom (vidi fotografiju), dī dā na mandarinskom, kachi kachi na japanskom ili ṭik-ṭik na hindiju, urdu i bengalskom.

Etimologija i terminologija

[uredi | uredi izvor]

Riječ onomatopeja, s rjeđim varijantama pisanja poput onomatopeia i onomatopœia, engleska je riječ koja potiče iz starogrčkog složenog izraza ὀνοματοποιία (onomatopoiía), što znači „pravljenje imena“, a sastavljena je od ὄνομα (ónoma), što znači „ime“,[4] i ποιέω (poiéō), što znači „praviti“.[5][6] Izgovara se /ˌɒnəmætəˈpiːə, -mɑːt-/.[7][8] Riječi koje imitiraju zvukove mogu se stoga nazvati onomatopoijskim, onomatopoetskim,[9] imitativnim[10] ili ehoičnim.

Upotreba

[uredi | uredi izvor]
Prema Musurgia Universalis (1650), kokoš pravi zvuk "to to too", dok pilići pravi zvuk "glo glo glo".
Pištolj sa zastavom, novi predmet

U slučaju kreketanja žabe, oglašavanje može varirati jer različite vrste žaba širom svijeta proizvode različite zvukove: starogrčki brekekekex koax koax (samo u Aristofanovoj komediji Žabe) vjerovatno za barske žabe; engleski ribbit za vrste žaba koje se nalaze u Sjevernoj Americi; engleski glagol croak za običnu žabu.[11]

Neki drugi vrlo česti primjeri onomatopeje na engleskom jeziku su hiccup (štucanje), zoom, bang, beep, moo i splash. Mašine i njihovi zvukovi također se često opisuju onomatopejom: honk ili beep-beep za sirenu automobila, te vroom ili brum za motor s unutrašnjim sagorijevanjem. Kada se govori o nezgodi koja uključuje čujno električno pražnjenje, često se koristi riječ zap (a njena upotreba proširena je i na opisivanje nečujnih efekata smetnji).

Ljudski zvukovi ponekad pružaju primjere onomatopeje, kao kada se mwah ili cmok koristi za predstavljanje poljupca.[12]

Za životinjske zvukove, na engleskom se obično koriste riječi poput quack (patka), moo (krava), bark ili woof (pas), roar (lav), meow/miaow ili purr (mačka), cluck (kokoš) i bee (ovca), i to kako kao imenice, tako i kao glagoli.

Neki jezici fleksibilno integrišu onomatopejske riječi u svoju strukturu. Taj proces može evoluirati do te mjere da se više ne prepoznaje kao onomatopeja. Jedan primjer je engleska riječ bleat za zvuk ovce: u srednjem vijeku izgovarala se otprilike kao blairt (ali bez R-komponente) ili blet s izduženim vokalom, što je mnogo više podsjećalo na zvuk ovce nego današnji izgovor.

Primjer suprotnog slučaja je riječ cuckoo, koja je, zbog stalnog prepoznavanja ptičjeg glasa kroz stoljeća, zadržala približno isti izgovor kao u anglosaksonskom periodu i čiji se vokali nisu promijenili, za razliku od riječi furrow.

Verba dicendi („riječi govorenja“) predstavljaju metod integracije onomatopejskih riječi i ideofona u gramatiku.

Ponekad se stvari imenuju prema zvucima koje proizvode. Na engleskom jeziku, na primjer, postoji univerzalni zatvarač koji je dobio ime prema zvuku koji proizvodi: zip (u Velikoj Britaniji) ili zipper (u SAD-u). Mnoge ptice dobile su ime po svojim glasovima (na engleskom jeziku), poput bobwhite quail, weero, morepork, killdeer, chickadees i jays, cuckoo, chiffchaff, whooping crane, whip-poor-will i kookaburra. Na tamilskom i malajalamskom jeziku riječ za vranu je kākā. Ova praksa posebno je česta u određenim jezicima poput maorskog, pa tako i u nazivima životinja preuzetih iz tih jezika.

Međukulturne razlike

[uredi | uredi izvor]

Iako ljudi iz različitih kultura određeni zvuk čuju na sličan način, on se često izražava pomoću različitih fonetskih nizova u različitim jezicima. Na primjer, zvuk „snip“ makaza na italijanskom je cri-cri, na španskom riqui-riqui, na portugalskom terre-terre ili treque-treque, na modernom grčkom krits-krits, na albanskom cëk-cëk, a na hindiju kaṭr-kaṭr. Slično tome, zvuk automobilskog sirena „honk“ izražava se kao ba-ba (Han: 叭叭) na mandarinskom, tut-tut na francuskom, pu-pu na japanskom, bbang-bbang na korejskom, bært-bært na norveškom, fom-fom na portugalskom i bim-bim na vijetnamskom.[13]

Onomatopejski efekat bez onomatopejskih riječi

[uredi | uredi izvor]

Onomatopejski efekat može se proizvesti i u frazi ili nizu riječi uz pomoć aliteracije i konsonance, bez korištenja pravih onomatopejskih riječi. Najpoznatiji primjer je fraza “furrow followed free” u djelu Samuela Taylora Coleridgea The Rime of the Ancient Mariner. Riječi “followed” i “free” same po sebi nisu onomatopejske, ali u kombinaciji s “furrow” oponašaju zvuk talasa koji prate trag broda u pokretu. Slično tome, aliteracija je upotrijebljena u stihu “as the surf surged up the sun swept shore ...” kako bi se dočarao zvuk razbijanja talasa u pjesmi “I, She and the Sea”.

Stripovi i reklame

[uredi | uredi izvor]
Zvučni efekat razbijanja vrata

Stripovi i strip-knjige široko koriste onomatopeju, često je vizuelno integrišući u slike, tako da stil crtanja naglašava zvuk. Historičar popularne kulture Tim DeForest istakao je uticaj pisca i ilustratora Roya Cranea (1901–1977), kreatora likova Captain Easy i Buz Sawyer:

Crane je bio taj koji je pionirski uveo korištenje onomatopejskih zvučnih efekata u stripovima, dodajući „bam“, „pow“ i „wham“ u dotad gotovo potpuno vizuelni vokabular. Crane se zabavljao ovim, ubacujući povremeno „ker-splash“ ili „lickety-wop“ uz ono što će postati uobičajeni efekti. Riječi, kao i slike, postale su sredstva za prenošenje njegovih sve bržih narativnih linija.[14]

Godine 2002., DC Comics je predstavio negativca po imenu Onomatopoeia, sportistu, majstora borilačkih vještina i stručnjaka za oružje, poznatog po tome što glasno izgovara zvukove (tj. onomatopejske riječi poput „crash“ i „snap“), prateći odgovarajuće događaje.

Reklame koriste onomatopeju u mnemotehničke svrhe, kako bi potrošači zapamtili njihove proizvode, kao što je jingle kompanije Alka-Seltzer:

„Plop, plop, fizz, fizz. Oh, what a relief it is!“

koji je snimljen u dvije verzije (big band i rock) u izvođenju Sammyja Davisa Jr.-a.

Rice Krispies (poznat kao Rice Bubbles u Australiji) proizvodi zvuk „snap, crackle, pop“ kada se prelije mlijekom. Tokom 1930-ih, ilustrator Vernon Grant razvio je maskote Snap, Crackle i Pop za Kellogg Company.

Zvukovi se pojavljuju i u reklamama za bezbjednost na cestama:

  • „clunk click, every trip“ (kliknite sigurnosni pojas nakon zatvaranja vrata automobila; kampanja u UK)
  • „click, clack, front and back“ (klik-klak pri povezivanju sigurnosnih pojaseva; kampanja u Australiji)
  • „make it click“ (klik sigurnosnog pojasa; kampanja McDonald's-a)
  • „click it or ticket“ (klik sigurnosnog pojasa uz impliciranu kaznu za nepoštivanje; kampanja Ministarstva saobraćaja SAD-a).

Zvuk otvaranja i zatvaranja pakovanja daje ime Tic Tac bombonima.

Imitacija načina

[uredi | uredi izvor]

U mnogim jezicima svijeta riječi slične onomatopeji koriste se za opisivanje pojava koje prevazilaze isključivo auditivne efekte. Japanski jezik često koristi takve riječi za opis osjećaja ili figurativnih izraza vezanih za predmete ili pojmove. Na primjer, japanska riječ barabara koristi se da odrazi stanje nereda ili razdvojenosti nekog objekta, dok je shiiin onomatopejski oblik apsolutne tišine (u situacijama kada bi govornik engleskog očekivao da čuje cvrkut cvrčaka, pad igle u tihoj sobi ili nečije nakašljavanje).

Na albanskom jeziku riječ tartarec koristi se za opisivanje nekoga ko je užurban. Slična pojava postoji i u engleskom, gdje se koristi termin bling, koji opisuje blještanje svjetlosti na predmetima poput zlata, hroma ili dragog kamenja. U japanskom jeziku, riječ kirakira koristi se za stvari koje svjetlucaju.

Primjeri u medijima

[uredi | uredi izvor]
  • James Joyce je u romanu Uliks (1922) skovao onomatopejsku riječ tattarrattat za kucanje na vrata.[15] Ona je navedena kao najduža palindromska riječ u Oxford English Dictionary.[16]
  • Whaam! (1963) Roya Lichtensteina jedan je od ranih primjera pop-arta, koji prikazuje reprodukciju stripa sa scenom borbenog aviona koji raketama pogađa drugi avion, uz blistave crveno-žute eksplozije.
  • U TV seriji Batman iz 1960-ih, na ekranu su se tokom scena borbe pojavljivale onomatopejske riječi u stilu stripova, poput wham!, pow!, biff!, crunch! i zounds!.
  • Ubisoftova video-igra XIII koristila je onomatopejske riječi iz stripova, poput bam!, boom! i noooo! tokom igre, za označavanje pucnjeva, eksplozija i ubistava. Cijela igra je urađena u strip-stilu, a bazirana je na istoimenom stripu.
  • Refren pjesme američkog kantautora Johna Prinea “Onomatopoeia” uključuje onomatopejske riječi: “Bang! went the pistol”, “Crash! went the window”, “Ouch! went the son of a gun”.
  • Igra s kuglicama KerPlunk nosi naziv prema onomatopejskom zvuku kuglica koje padaju kada se ukloni previše štapića.
  • Naslov crtanog filma Nickelodeona KaBlam! sugeriše onomatopeju koja označava prasak.
  • Svaka epizoda TV serije Harper's Island nosi onomatopejski naziv koji imitira zvuk povezan sa smrću lika u toj epizodi. Na primjer, epizoda “Bang” prikazuje pucanj iz pištolja kojim lik biva smrtno ranjen, pri čemu riječ Bang oponaša zvuk pucnja.
  • Karikaturista časopisa Mad, Don Martin, poznat po svom naglašenom umjetničkom stilu, često je koristio kreativne onomatopejske efekte u strip-stilu u svojim crtežima (npr. thwizzit za zvuk papira koji se naglo izvuče iz pisaće mašine). Fanovi su sastavili The Don Martin Dictionary, katalogizirajući svaki zvuk i njegovo značenje.

U lingvistici

[uredi | uredi izvor]

Ključna komponenta jezika je njegova proizvoljnost i to šta neka riječ može predstavljati, jer je riječ zvuk koji su ljudi stvorili i pridružili mu značenje. Nije moguće odrediti značenje riječi isključivo na osnovu njenog zvuka.[17] Međutim, kod onomatopejskih riječi ti zvukovi su mnogo manje proizvoljni; povezani su s imitacijom drugih objekata ili zvukova u prirodi. Glasovni zvukovi koji imitiraju prirodne zvukove ne stiču nužno značenje, ali mogu steći simboličko značenje.[18] Primjer ovog zvučnog simbolizma u engleskom jeziku je upotreba riječi koje počinju sa sn-. Neke od tih riječi simbolizuju pojmove povezane s nosom (sneeze – kihanje, snot – šmrklj, snore – hrkanje). To ne znači da sve riječi s tim početnim glasom imaju veze s nosom, ali na određenom nivou prepoznajemo vrstu simbolizma povezanog sa samim zvukom. Onomatopeja, iako je dio jezika, u određenom smislu se nalazi i izvan njegovih granica.[19]

U lingvistici, onomatopeja se opisuje kao povezanost ili simbolizam zvuka koji se interpretira i reproducira unutar konteksta jezika, obično iz imitacije zvuka.[20] U tom smislu ona predstavlja stilsku figuru. Smatra se neodređenim pojmom jer postoje različiti kriteriji za njenu klasifikaciju. Na jedan način, ona se definiše jednostavno kao imitacija nekog nevokalnog zvuka pomoću glasovnih zvukova jezika, poput zujanja pčele koje se imitira riječju buzz. U drugom smislu, opisuje se kao fenomen stvaranja potpuno nove riječi.

Onomatopeja funkcioniše tako što simbolizuje ideju u fonološkom kontekstu, ne konstituišući nužno direktno značenje riječi u tom procesu.[21] Simbolička svojstva zvuka u riječi ili fonemi povezana su sa zvukom u okruženju, ali su djelimično ograničena fonetskim inventarom jezika, zbog čega mnogi jezici imaju različite onomatopeje za isti prirodni zvuk. U zavisnosti od povezanosti jezika sa značenjem zvuka, njegov inventar onomatopeje može se proporcionalno razlikovati. Na primjer, jezik poput engleskog generalno ima malo simboličkog predstavljanja kada je riječ o zvucima, zbog čega engleski ima manji broj riječi koje imitiraju zvukove, za razliku od japanskog, koji ima znatno više simbolizma povezanog sa zvučnim osobinama jezika.

Evolucija jezika

[uredi | uredi izvor]

U starogrčkoj filozofiji onomatopeja se koristila kao dokaz prirodnosti jezika: postojala je teorija da je sam jezik nastao iz prirodnih zvukova u svijetu oko nas. Smatralo se da simbolizam u zvukovima proizlazi iz tog porijekla.[22] Neki lingvisti smatraju da je onomatopeja mogla biti prvi oblik ljudskog jezika.[19]

Uloga u ranom usvajanju jezika

[uredi | uredi izvor]

Kada su prvi put izloženi zvuku i komunikaciji, ljudi su biološki skloni da imitiraju zvukove koje čuju, bilo da se radi o elementima jezika ili drugim prirodnim zvucima.[23] U ranoj fazi razvoja, dojenče će varirati svoje glasovne pokušaje između zvukova koji su dobro uspostavljeni unutar fonetskog opsega jezika ili jezika koji se najviše govore u njegovom okruženju (što se može nazvati „pripitomljena“ onomatopeja), i pune skale zvukova koje glasovni aparat može proizvesti (tzv. „divlja“ onomatopeja).[21] Kako počinje usvajanje prvog jezika, udio „divlje“ onomatopeje se smanjuje u korist zvukova koji su u skladu s fonološkim obrascima tog jezika.

Tokom perioda usvajanja maternjeg jezika zabilježeno je da dojenčad može snažnije reagovati na elemente „divljeg“ govora u odnosu na poznatije i pripitomljene glasovne karakteristike kojima su izloženi. Međutim, rezultati takvih istraživanja nisu konačni.

U kontekstu usvajanja jezika pokazano je da zvučni simbolizam igra važnu ulogu.[18] Testirano je, na primjer, kako ispitanici povezuju strane riječi s određenim oblicima, poput asocijacije riječi takete i baluma s okruglim ili uglastim oblikom, kako bi se istražilo na koji način jezici simbolizuju zvukove.

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ↑ "Definition of ECHOISM". www.merriam-webster.com (jezik: engleski). Pristupljeno 9. 1. 2024.
  2. ↑ Bredin, Hugh (1996). "Onomatopoeia as a Figure and a Linguistic Principle". New Literary History. 27 (3): 555–569. ISSN 1080-661X.
  3. ↑ "Onomatopoeia - Examples and Definition of Onomatopoeia" (jezik: engleski). 2. 7. 2013. Pristupljeno 29. 7. 2025.
  4. ↑ "Henry George Liddell, Robert Scott, A Greek-English Lexicon, ὄνομα". www.perseus.tufts.edu. Pristupljeno 29. 7. 2025.
  5. ↑ "Henry George Liddell, Robert Scott, A Greek-English Lexicon, ποιέω". www.perseus.tufts.edu. Pristupljeno 29. 7. 2025.
  6. ↑ "Henry George Liddell, Robert Scott, A Greek-English Lexicon, ὀνομα^το-ποιία". www.perseus.tufts.edu. Pristupljeno 29. 7. 2025.
  7. ↑ Wells, John C. (2008), Longman Pronunciation Dictionary (3rd izd.), Longman, ISBN 978-1-4058-8118-0
  8. ↑ Roach, Peter (2011), Cambridge English Pronouncing Dictionary (18th izd.), Cambridge: Cambridge University Press, ISBN 978-0-521-15253-2
  9. ↑ "Definition of ONOMATOPOEIA". www.merriam-webster.com (jezik: engleski). 5. 7. 2025. Pristupljeno 30. 7. 2025.
  10. ↑ "Definition of IMITATIVE". www.merriam-webster.com (jezik: engleski). 5. 7. 2025. Pristupljeno 30. 7. 2025.
  11. ↑ Basic Reading of Sound Words-Onomatopoeia, Yale University, pristupljeno 11. 10. 2013
  12. ↑ "English Oxford Living Dictionaries". Arhivirano s originala, 29. 12. 2016.
  13. ↑ Anderson, Earl R. (1998). A Grammar of Iconism. Fairleigh Dickinson University Press. str. 112. ISBN 9780838637647.
  14. ↑ DeForest, Tim (2004). Storytelling in the Pulps, Comics, and Radio: How Technology Changed Popular Fiction in America. McFarland. ISBN 9780786419029.
  15. ↑ James Joyce (1982). Ulysses. Editions Artisan Devereaux. str. 434–. ISBN 978-1-936694-38-9. ... I was just beginning to yawn with nerves thinking he was trying to make a fool of me when I knew his tattarrattat at the door he must ...
  16. ↑ O.A. Booty (1. 1. 2002). Funny Side of English. Pustak Mahal. str. 203–. ISBN 978-81-223-0799-3. The longest palindromic word in English has twelve letters: tattarrattat. This word, appearing in the Oxford English Dictionary, was invented by James Joyce and used in his book Ulysses (1922), and is an imitation of the sound of someone [farting].
  17. ↑ Assaneo, María Florencia; Nichols, Juan Ignacio; Trevisan, Marcos Alberto (1. 1. 2011). "The anatomy of onomatopoeia". PLOS ONE. 6 (12): e28317. Bibcode:2011PLoSO...628317A. doi:10.1371/journal.pone.0028317. ISSN 1932-6203. PMC 3237459. PMID 22194825.
  18. 1 2 RHODES, R (1994). "Aural Images". In J. Ohala, L. Hinton & J. Nichols (Eds.) Sound Symbolism. Cambridge, UK: Cambridge University Press.
  19. 1 2 Seyedi, Hosein; Baghoojari, ELham Akhlaghi (maj 2013). "The Study of Onomatopoeia in the Muslims' Holy Write: Qur'an" (PDF). Language in India. 13 (5): 16–24.
  20. ↑ Bredin, Hugh (1. 8. 1996). "Onomatopoeia as a Figure and a Linguistic Principle". New Literary History. 27 (3): 555–569. doi:10.1353/nlh.1996.0031. ISSN 1080-661X. S2CID 143481219.
  21. 1 2 Laing, C. E. (15. 9. 2014). "A phonological analysis of onomatopoeia in early word production". First Language (jezik: engleski). 34 (5): 387–405. doi:10.1177/0142723714550110. S2CID 147624168.
  22. ↑ Osaka, Naoyuki (1990). "Multidimensional Analysis of Onomatopoeia – A note to make sensory scale from word". Studia phonologica. 24: 25–33. hdl:2433/52479.
  23. ↑ Assaneo, María Florencia; Nichols, Juan Ignacio; Trevisan, Marcos Alberto (14. 12. 2011). "The Anatomy of Onomatopoeia". PLOS ONE. 6 (12): e28317. Bibcode:2011PLoSO...628317A. doi:10.1371/journal.pone.0028317. ISSN 1932-6203. PMC 3237459. PMID 22194825.

Generalne reference

[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Onomatopeja&oldid=3904689"