Idi na sadržaj

Opatija Heiligenkreuz

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Opatija Heiligenkreuz

Opatija Heiligenkreuz (njemački: Stift Heiligenkreuz; u prijevodu "Opatija Svetog Križa") jest cistercitski samostan u općini Heiligenkreuz u južnom dijelu Bečke šume (njemački: Wienerwald), otprilike 13 km sjeverozapadno od Badena u Donjoj Austriji. Iako su je opljačkali Osmanlije u 17. vijeku, a cistercite proganjali nacisti (1938–1945), nikada nije bila uništena ili raspuštena. Osnovana 1133. godine, opatija Heiligenkreuz je drugi najstariji cistercitski samostan i najstariji kontinuirano naseljen i aktivan samostan na svijetu.[1]

Glavni ulaz u opatiju
Dvorište opatije
Tlocrt opatije Heiligenkreuz

Historija

[uredi | uredi izvor]

Opatiju Heiligenkreuz osnovao je 1133. sveti Leopold, markgrof Austrije, na nagovor svog sina Otta. Sveti Leopold je Otta poslao na studije u Pariz gdje je mladi princ čuo za cistercitski red, novi reformski pokret benediktinaca. Po povratku u Austriju, Otta su posjetili cisterciti iz opatije Morimond, koje je toliko zavolio da je otišao k njima i zaredio se. Kasnije je uvjerio svog oca da osnuje cistercitski samostan u Austriji: Heiligenkreuz. Danas u samostanu živi i radi otprilike 90 redovnika, od kojih polovina živi u samostanu, četrnaest u prioratu Stiepel osnovanom 1988. u Bochumu i osam u prioratu Neuzelle (Njemačka), a ostali u obližnjim župama.[2]

Samo nekoliko samostana u Evropi ima kontinuiranu redovničku tradiciju od 12. vijeka do danas te odgovarajuće objekte koji su i funkcionalni i reprezentativni. Heiligenkreuz je dobar primjer kontinuiteta kroz stilove romanike, gotike i baroka. Samostanski prostori tipičnih obilježja srednjovjekovnog cistercitskog samostana predstavljaju historiju arhitekture i razvoj građevinarstva od srednjeg vijeka do primjera svih kasnijih stilova. Također, prvobitna samostanska funkcija je u potpunosti očuvana, odnosno srednjovjekovni samostanski objekti se i dalje koriste za svoju prvobitnu svrhu: oni ilustruju punu duhovnu dimenziju, ali i historijski, umjetnički i kulturni značaj takvog mjesta. Srednjovjekovni dijelovi samostanskog kompleksa (crkva, samostan, stambeni objekti) koji su od velikog značaja za historiju arhitekture su, između ostalog, i vrhunski primjeri srednjovjekovnih dekoracija od stakla, raskošni barokni enterijeri i namještaj, te velika biblioteka sa umjetničkom zbirkom. Opatija Heiligenkreuz je sinonim za monašku tradiciju i odgovorno očuvanje historijskog nasljeđa: zbog toga ju je Austrija 1994. kandidovala za uvrštavanje na UNESCO-ov spisak mjesta Svjetske baštine u Evropi.[3]

U neposrednoj blizini opatije Heiligenkreuz nalazi se Međubiskupijska bogoslovija Leopoldinum (njemački: Überdiözesanes Priesterseminar Leopoldinum, nekadašnji Collegium Rudolphinum), koja je otvorena za sve koji se školuju za buduće svećenike.[4][5]

Značajni članovi opatije

[uredi | uredi izvor]
Grb opatije Heiligenkreuz
Fasada samostanske crkve ispred koje se vidi i stub svetog Trojstva
Unutrašnjost samostanske crkve

Poglavari opatije Heiligenkreuz

[uredi | uredi izvor]

Od 10. februara 2011. opat opatije Heiligenkreuz je Maximilian II Heim.[6]

Ostali istaknuti članovi opatije

[uredi | uredi izvor]

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Literatura

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. What is the Cistercian Abbey Stift Heiligenkreuz?, službeni sajt opatije Heiligenkreuz na engleskom. Pristupljeno 5. 11. 2020.
  2. Mönche von Stift Heiligenkreuz entscheiden sich für Neuzelle Arhivirano 10. 11. 2016. na Wayback Machine. Objavljeno, pristupljeno i arhivirano 10. 11. 2016.
  3. Heiligenkreuz Abbey na službenom sajtu UNESCO-a. Pristupljeno 11. 6. 2013.
  4. Hochschule Heiligenkreuz: Leopoldinum. Pristupljeno 25. 12. 2021.
  5. Überdiözesanes Priesterseminar Leopoldinum Heiligenkreuz: Der Auftrag. Pristupljeno 25. 12. 2021.
  6. Erzdiözese Wien – Neuer Abt in Heiligenkreuz. Pristupljeno 5. 11. 2021.
  7. U vrijeme Palffyjevog dolaska nije bilo redovnika u benediktinskom samostanu Pannonhalma u Mađarskoj. Palffy je imenovan za vrhovnog opata samostana na inicijativu Antona Wolfradta, redovnika opatije Heiligenkreuz koji je u međuvremenu postao bečki biskup. (Damianus Fuxhoffer: Monasteriologia regni Hungariae, Pešta 1858, str. 121–125.)
  8. Stift Heiligenkreuz: Wir haben einen neuen Prior und einen neuen Novizenmeister. Objavljeno 13. 5. 2022. Pristupljeno 6. 6. 2022.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]