Opatijski tramvaji
| Opatijski tramvaji | |
|---|---|
 Tramvaj br. 6 u Opatiji | |
| Opće informacije | |
| Država |  Italija |
| Mjesto | Opatija |
| Prijevoznik | Società Anonima Ferrovie Elettriche Secondarie Abbazia |
| Broj linija | 1 |
| Datum otvaranja | 9. februara 1908. |
| Datum ukidanja | 21. marta 1933. |
| Infrastruktura | |
| Dužina trase | 12,4 km |
| Širina kolosijeka | 1000 mm |
| Napon kontaktne mreže | 750 V DC |
| Broj stanica | 30 |
| Broj depoa | 2 |
Opatijski tramvaji, koji je saobraćali na relaciji Matulji – Opatija – Lovran, projektovani je krajem 19. veka kao parni tramvaj, ali zbog straha hotelijera da će dim i buka parnih lokomotiva smetati gostima, ovaj predlog nije prihvaćen. Pruga duga 12 km puštena je u saobraćaj 1908, povezujući željezničku stanicu Matulji – Opatija preko Voloskog s Opatijom i Lovranom. Tramvaj, ili mala električna željeznica kako su je nazivali, uveden je prvenstveno radi prijevoza gostiju opatijskih hotela od vlaka do hotela. Pored putničkih vagona, postojali su i teretni vagoni koji su prevozili teret do skladišta u Opatiji.
Historija
[uredi | uredi izvor]U januaru 1904. inženjer Rzeppa Hugo iz Lobnitza započeo je polaganje električne pruge na relaciji Matulji – Volosko – Lovran. Ministarstvo željeznica izdalo je građevinsku dozvolu za njegovu izgradnju 1907. Tramvaj pušten je u saobraćaj 9. februara 1908.[1] Pruga je bila jednokolosiječna, pa su obilaznice sa stanicama građene na svakih nekoliko kilometara. Širina kolosijeka je bila 1000 mm, što je i danas standardna širina kolosijeka u većem dijelu Evrope. Tramvaj je koristio jednosmjernu struju napona od 750 V. Iako je ruta od Matulja do Preluka prilično strma, tramvaj nije koristio zupčanike za savladavanje nagiba.
Opatijski tramvaj bio je u vlasništvu dioničkog društva Abbazianer Elektrizitäts- und Kleinbahngesellschaft iz Beča. Nakon Prvog svjetskog rata, tramvajska kompanija je došla pod upravljanje Società Anonima Ferrovie Elettriche Secondarie Abbazia.[2]
1. aprila 1933. počela je demontaža šina, koje su brodom prevezene iz luke Opatija na Siciliju,[1] dok su tramvajski vagoni prodani Ljubljani, gdje su saobraćali do ukidanja tramvajskog saobraćaja u Ljubljani 1958.[3]
Galerija
[uredi | uredi izvor]
Tramvaj ispred današnje Gradske vijećnice Opatije
Tragovi tramvajske pruge na željezničkoj stanici Matulji
Tunel ispod željezničke pruge u Matuljima kroz koji je prolazio opatijski tramvaj
Tramvajska rozeta na Slatini
.jpg)
Reference
[uredi | uredi izvor]- 1 2 Peinhopf, Egbert (2014). Eisenbahnen in Istrien – einst und heute (jezik: njemački). Beč: bahnmedien.at. ISBN 978-3-9503921-8-0.
- ↑ Geerkens, Dieter (2014). Wertpapiere österreichischer Eisenbahnen Teil 2, Österreichisch-ungarische Lokalbahnen (jezik: njemački). Beč: bahnmedien.at. str. 23.
- ↑ Zakošek, Boris. "Opatijski tramvaj". www.klub-susacana.hr. Pristupljeno 2025-05-21.
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]
