Operacija "Vrbas '92"
| Operacija "Vrbas '92" | |||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| Dio rata u Bosni i Hercegovini | |||||||
Jajce i susjedni gradovi na mapi Bosne i Hercegovine | |||||||
| |||||||
| Sukobljene strane | |||||||
 Republika Srpska |
 Republika Bosna i Hercegovina Hrvatska Republika Herceg-Bosna | ||||||
| Komandanti i lideri | |||||||
|
Momir Talić Stanislav Galić Dragan Marčetić |
Tihomir Blaškić Stjepan Blažević Midhat Karadžić | ||||||
| Uključene jedinice | |||||||
 Vojska Republike Srpske |
 Hrvatsko vijeće odbrane Armija Republike Bosne i Hercegovine | ||||||
| Snage | |||||||
| 7.000–8.000 trupa | 3.400–5.500 trupa | ||||||
| Žrtve i gubici | |||||||
| nepoznato |
103 mrtvih 492 povrijeđenih 5 nestalih | ||||||
| 30.000–40.000 izbjeglica | |||||||
Operacija "Vrbas '92" bila je vojna operacija Vojske Republike Srpske u junu-oktobru 1992. tokom rata u Bosni i Hercegovini. Cilj operacije bio je uništenje isturenog dijela oko srednjobosanskog grada Jajca, koji su držali Hrvatsko vijeće odbrane (HVO) i Armija Republike Bosne i Hercegovine (ARBiH). Intenzitet borbi znatno je varirao i uključivao je nekoliko velikih ofanziva VRS-a isprekidanih relativnim zatišjima u borbama. Jajce je palo u ruke VRS-a 29. oktobra 1992. godine, a nakon zauzimanja grada uništene su sve džamije i rimokatoličke crkve.
Borbe su poboljšale sigurnost komunikacionih linija VRS-a južno od glavnog grada bosanskih Srba, Banja Luke, i raselile između 30.000 i 40.000 ljudi, u, kako su strani posmatrači nazvali "najveći i najjadniji pojedinačni egzodus" u bosanskom ratu. ARBiH i HVO u Jajcu ne samo da su bile brojčano nadjačane i naoružane, već su i njihove jedinice bile opterećene neadekvatnim štabnim radom, uz nedostatak koordinacije između odvojenih komandnih i kontrolnih struktura koje su ove dvije snage održavale tokom bitke. Odbrana Jajca također je patila zbog pogoršanja hrvatsko-bošnjačkog odnosa i okršaja između ARBiH i HVO-a na putu snabdijevanja prema Jajcu. Konačno, sam ishod bitke podstakao je veće bošnjačko-hrvatske animozitete, što je na kraju dovelo do hrvatsko-bošnjačkog rata. VRS je razbijanje saveza ARBiH-HVO smatrala veoma značajnim ishodom operacije.
Pozadina[uredi | uredi izvor]
Kako se Jugoslovenska narodna armija (JNA) povlačila iz Hrvatske nakon prihvatanja i početka implementacije Vensovog plana, njenih 55.000 oficira i vojnika rođenih u Bosni i Hercegovini prebačeno je u novu armiju bosanskih Srba, koja je kasnije preimenovana u Vojsku Republike Srpske (VRS). Ova reorganizacija uslijedila je nakon proglašenja Srpske Republike Bosne i Hercegovine 9. januara 1992. godine, uoči referenduma o nezavisnosti Bosne i Hercegovine od 29. februara – 1. marta 1992. godine. Ovu deklaraciju će bosanski Srbi kasnije citirati kao izgovor za bosanski rat. Dana 4. aprila artiljerija JNA počela je granatirati Sarajevo.[1] U isto vrijeme, JNA i snage bosanskih Srba sukobile su se sa HVO-om na Kupreškoj visoravni[2] i zauzele Kupres do 7. aprila.[3]
JNA i VRS u Bosni i Hercegovini suočile su se s Armijom Republike Bosne i Hercegovine (ARBiH) i Hrvatskim vijećem odbrane (HVO), podnoseći izvještaje centralnoj vlasti u kojoj dominiraju Bošnjaci i rukovodstva bosanskih Hrvata, odnosno Hrvatske vojske (HV), koja je povremeno podržavala operacije HVO-a.[4] Krajem aprila VRS je bila u mogućnosti da rasporedi 200.000 vojnika, stotine tenkova, oklopnih transportera i artiljerijskih oruđa. HVO i Hrvatske obrambene snage (HOS) mogle su ubaciti oko 25.000 vojnika i pregršt teškog naoružanja, dok je ARBiH uglavnom bila nespremna sa skoro 100.000 vojnika, malokalibarskim oružjem za manje od polovine svog broja i gotovo bez teškog oružja.[5] Naoružavanje različitih snaga bilo je otežano embargom UN-a na oružje uveden u septembru 1991.[6] Do sredine maja 1992. godine, kada su se jedinice JNA koje nisu bile prebačene u VRS povukle iz Bosne i Hercegovine u novoproglašenu Saveznu Republiku Jugoslaviju,[7] VRS je kontrolisala oko 60% Bosne i Hercegovine.[8]
Iako je sporazumom iz Graza, koji su početkom maja pregovarali bosanski Srbi i bosanski Hrvati u cilju podjele Bosne i Hercegovine, proglašen prekid neprijateljstava između dviju strana,[9] u junu su izbile teške borbe između HVO-a i VRS-a, na istoku Hercegovine (Operacija "Lipanjske zore")[10] i u slivu rijeke Save (Operacija Koridor 92) na sjeveru Bosne i Hercegovine.[11]
Hronologija[uredi | uredi izvor]
Dok su borbe u vezi sa operacijom Koridor 92 još trajale, VRS se pripremala za napad i uništavanje isturenog dijela oko grada Jajca u središnjem dijelu Bosne i Hercegovine, koji su zajednički držali HVO i ARBiH. Izbočina je prijetila komunikacionim linijama bosanskih Srba južno od Banja Luke pod kontrolom VRS-a i sadržavala je dvije hidroelektrane ključne za snabdijevanje električnom energijom regije Banja Luka.[12] Izbočinu je držalo između 3.400 i 5.500 vojnika HVO-a i ARBiH koji su činili snažna utvrđenja na teškom terenu. VRS je u ofanzivu kodnog naziva Operacija Vrbas '92 angažovala 7.000–8.000 vojnika 30. pješadijske divizije 1. krajiškog korpusa.[12][13] 30. divizija je bila pod komandom pukovnika Stanislava Galića,[14] dok ga početkom septembra nije zamijenio pukovnik Dragan Marčetić.[15] U sastavu snaga VRS-a bile su 1., 11. i 17. lahka pješadijska brigada i 1. mješoviti protutenkovski artiljerijski bataljon. Osim brojčane nadmoći, VRS je imala jasnu prednost u oklopu, raspoređujući 20-30 tenkova i dodajući 30-50 komada teške artiljerije snagama.[12] Odbranu Jajca na nivou općinskog kriznog štaba organizirao je načelnik Midhat Karadžić,[16] dok je snagama HVO-a u Jajcu zapovijedao Stjepan Blažević.[17]
Početna borba[uredi | uredi izvor]
Jajačka izbočina je podržana putem od 40 kilometara koji je vodio kroz uski koridor do grada Travnika.[18] U julu, VRS je pokušala presjeći koridor za opskrbu i izolirati Jajce od Travnika prije nego što je učinjen bilo kakav napor da se zauzme istok, ali napadi nisu imali značajniji napredak. To je navelo VRS da pređe na postupno napredovanje duž tri odvojene ose koje se, umjesto toga, direktno približavaju Jajcu. Taj potez je osmišljen kako bi se žrtve VRS-a svele na najmanju moguću mjeru i omogućilo sistematsko eliminisanje odbrane HVO-a i ARBiH-a širom grada.[12] ARBiH-HVO je uspješno branio Jajce od VRS-a, dijelom zahvaljujući planinskom okruženju tog područja. Istog mjeseca, svađa između Hrvatske demokratske zajednice (HDZ BiH) i Stranke demokratske akcije (SDA) nad političkom kontrolom počele su, a HVO je nasilno raspustio ratno predsjedništvo u Jajcu predvođeno Bošnjacima u zamjenu za prohrvatsko.[19]
VRS je sredinom augusta izvela prvi veći napad duž zapadnog prilaza Jajcu. Napad je probio gradsku odbranu i VRS je stigla na udaljenosti od dva kilometra od Jajca. Nakon ovog proboja, linija fronta se stabilizovala skoro mjesec dana prije nego što je VRS ponovo krenula prema Jajcu. Napredovanje je došlo sa jugozapada grada, a branioci su odbačeni na manje od jednog kilometra od grada. Kako bi rasteretili Jajce, ARBiH i HVO su započeli zajednički napad sjeverno od Bugojna i Novog Travnika prema boku snaga VRS-a koje su napale Jajce, ali ofanziva nije uspjela – nije zadobila nikakve rezultate i nije imala nikakav uticaj na raspoređivanje VRS-a oko Jajca.[12] VRS je nastavila granatirati Jajce i započela male zračne napade na tom području. To je dovelo do toga da Ujedinjene nacije (UN) proglase cijelu Bosnu i Hercegovinu zonom zabranjenih letova. Analiza Centralne obavještajne agencije (CIA) je zaključila da je moguće da je neuspjeh protunapada ARBiH-HVO-a potaknuo HVO da se početkom oktobra dogovori o kratkotrajnom primirju sa VRS-om. Osim primirja, sporazumom je bosanskim Srbima obećano snabdijevanje električnom energijom iz hidroelektrana u Jajcu ako Srbi prekinu ofanzivu.[12][20]
Završni napad[uredi | uredi izvor]
Odnosi između ARBiH i HVO-a pogoršali su se krajem ljeta na području obližnjih gradova, Prozora i Novog Travnika. Zategnuti odnosi su brzo eskalirali i doveli do oružanog sukoba između dvije snage u Novom Travniku 18. oktobra. Sukobi manjeg obima proširili su se u regionu,[21] a dvije snage su se međusobno angažovale duž puta snabdijevanja Jajca tri dana kasnije, 21. oktobra.[12] Tek što je blokada na putu uklonjena,[22] sljedeći dan došlo je do novog okršaja u Vitezu.[23] Događaji su također značili da se opskrba streljivom za branitelje Jajca nije mogla kretati dalje od Prozora,[24] te je nagnalo zapovjednika Operativne zone HVO-a Srednja Bosna, pukovnika Tihomira Blaškića da razmisli o povlačenju dijela postrojbi HVO-a iz Jajca kako bi ponovo otvorio rutu Jajce–Prozor.[25] Blaškićevu poziciju je stožer HVO-a oslabio od 18. oktobra, kada je četvrtina teškog naoružanja kojim je raspolagao prebačena u Čapljinu, uoči akcije HV-a Vlaštica usmjerene na dubrovačko zaleđe.[26] Sveukupno loše stanje kulminiralo je bitkom kod Prozoraborio između HVO-a i ARBiH. Bitka je počela 23. oktobra,[27] neposredno nakon što je UNPROFOR uspio smiriti situaciju u Vitezu i Novom Travniku.[23] Završetak borbi u Prozoru i oko njega dogovoren je 26. oktobra, a stupio je na snagu dva dana kasnije.[28]
VRS je iskoristila priliku da krene u novo napredovanje prema Jajcu usred sukoba ARBiH i HVO-a, napadajući na tri pravca prema gradu 25. oktobra. Ostavljajući svoj sukob po strani, HVO i ARBiH raspoređeni u Jajcu uzvraćali su četiri dana prije nego što je VRS 29. oktobra ušla u grad.[12] Kako je zauzimanje grada VRS-a izgledalo neizbježno, odbrambene snage su se povukle.[29] Nakon njegovog zauzimanja, Srpska radio-televizija proglasila je Jajce "oslobođenim gradom" i dijelom "slobodne srpske republike".[30]
Fusnote[uredi | uredi izvor]
- ^ Ramet 2006, str. 428.
- ^ CIA 2002, str. 136.
- ^ Marijan 2000b, str. 38.
- ^ Ramet 2006, str. 427.
- ^ CIA 2002, str. 143–144.
- ^ Bellamy i 10 October 1992.
- ^ CIA 2002, str. 137.
- ^ Burns i 12 May 1992.
- ^ Hoare 2010, str. 128.
- ^ CIA 2002, str. 156–157.
- ^ CIA 2002, str. 145–147.
- ^ a b c d e f g h CIA 2002, str. 147.
- ^ CIA 2002b, str. 330.
- ^ ICTY i 3 December 2001, str. 593.
- ^ VRS i 8 September 1992.
- ^ Jajce 2011.
- ^ ICTY i 10 May 1999, str. 1345–1346.
- ^ Shrader 2003, str. 3.
- ^ Toal i Dahlman 2011, str. 126.
- ^ CIA 2002b, str. 333.
- ^ Marijan 2006, str. 388–389.
- ^ Shrader 2003, str. 69.
- ^ a b CIA 2002, str. 159.
- ^ Marijan 2000a, note 43.
- ^ Marijan 2006, str. 389.
- ^ Marijan 2006, str. 399.
- ^ Marijan 2006, str. 393.
- ^ Marijan 2006, str. 396.
- ^ Shrader 2003, str. 24.
- ^ Burns i 1 November 1992.
Reference[uredi | uredi izvor]
- Knjige
- Bethlehem, Daniel L.; Weller, Marc, ured. (1997). "25. Further Report of the Secretary-General Pursuant to Security Council Resolution 752 (1992) (S/24188, 26 June 1992)". The 'Yugoslav' Crisis in International Law: General Issues, Volume 1. Cambridge, England: Cambridge University Press. str. 526–529. ISBN 978-0-521-46304-1.
- Central Intelligence Agency, Office of Russian and European Analysis (2002). Balkan Battlegrounds: A Military History of the Yugoslav Conflict, 1990–1995, Volume 1. Washington, D.C.: Central Intelligence Agency. ISBN 978-0-16-066472-4.
- Central Intelligence Agency, Office of Russian and European Analysis (2002). Balkan Battlegrounds: A Military History of the Yugoslav Conflict, 1990–1995, Volume 2. Washington, D.C.: Central Intelligence Agency. ISBN 978-0-16-066472-4.
- Hoare, Marko Attila (2010). "The War of Yugoslav Succession". u Ramet, Sabrina P. (ured.). Central and Southeast European Politics Since 1989. Cambridge, England: Cambridge University Press. str. 111–136. ISBN 978-1-139-48750-4.
- Nizich, Ivana (1993). War Crimes in Bosnia-Hercegovina. New York: Human Rights Watch. ISBN 978-1-56432-097-1.
- Ramcharan, B. G., ured. (1997). The International Conference on the Former Yugoslavia: Official Papers, Volume 2. BRILL. ISBN 978-90-411-0436-6.
- Ramet, Sabrina P. (2006). The Three Yugoslavias: State-Building And Legitimation, 1918–2006. Bloomington, Indiana: Indiana University Press. ISBN 978-0-253-34656-8.
- Shrader, Charles R. (2003). The Muslim-Croat Civil War in Central Bosnia: A Military History, 1992–1994. College Station, Texas: Texas A&M University Press. ISBN 978-1-58544-261-4.
- Toal, Gerard; Dahlman, Carl T. (2011). Bosnia Remade: Ethnic Cleansing and Its Reversal. New York: Oxford University Press. ISBN 978-0-19-973036-0.
- Walesek, Helen (2013). "Destruction of the Cultural Heritage in Bosnia-Herzegovina: An Overview". u Walasek, Helen (ured.). Bosnia and the Destruction of Cultural Heritage. London, England: Ashgate Publishing. ISBN 978-1-40943-704-8.
- Članci u naučnim časopisima
- Barić, Nikica (januar 1997). "Pisanje Večernjeg lista o hrvatsko-muslimanskim odnosima (ožujak 1992. - ožujak 1994.)" [Večernji list Coverage of Croat-Muslim Relations (March 1992 - March 1994)]. Journal - Institute of Croatian History (jezik: hrvatski). Zagreb, Croatia: Institute of Croatian History, Faculty of Philosophy Zagreb. 29 (1): 349–363. ISSN 0353-295X.
- Marijan, Davor (mart 2000). "The War in Bosnia and Herzegovina Or the Unacceptable Lightness of "Historicism"". National Security and the Future. Zagreb, Croatia: St. George Association. 1 (1): 153–184. ISSN 1332-4454.
- Marijan, Davor (juni 2000). "Borbe za Kupres u travnju 1992" [Battle of Kupres in April 1992]. Polemos: Journal of Interdisciplinary Research on War and Peace (jezik: hrvatski). Zagreb, Croatia: Croatian Sociological Association and Jesenski & Turk Publishing House. 3 (5): 11–49. ISSN 1331-5595.
- Marijan, Davor (decembar 2006). "Sukob HVO-a i ABIH u Prozoru, u listopadu 1992" [Clash of the HVO and the ARBiH in Prozor, in October 1992]. Journal of Contemporary History (jezik: hrvatski). Zagreb, Croatia: Croatian Institute of History. 38 (2): 379–402. ISSN 0590-9597.
- Vijesti
- Bellamy, Christopher (10. 10. 1992). "Croatia built 'web of contacts' to evade weapons embargo". The Independent. Arhivirano s originala, 10. 11. 2012. Pristupljeno 2. 11. 2017.
- Burns, John F. (12. 5. 1992). "Pessimism Is Overshadowing Hope In Effort to End Yugoslav Fighting". The New York Times. Arhivirano s originala, 19. 12. 2013.
- Burns, John F. (31. 10. 1992). "30-Mile Refugee Line Is Seen in Bosnia". The New York Times.
- Burns, John F. (1. 11. 1992). "Survivors of Fallen Bosnian Town Add to Refugees". The New York Times.
- Cohen, Roger (9. 10. 1995). "Tension Undercuts Alliance of Muslims and Croats". The New York Times.
- Škarica, Matej (6. 4. 2014). "Pred brojnim gledateljima u Zagrebu prikazan dokumentarni film 'Jajce u obrani 1992.'" ["The Defense of Jajce, 1992" Premieres in Zagreb]. Bljesak.info.
- Tomašević, Nebojša (19. 9. 2010). "Pokrenuta istraga o ratnim zločinima nad Srbima u Jajcu" [Investigation Launched Into War Crimes Committed Against Serbs in Jajce]. Glas Srpske.
- "Optužnice za ratni zločin u Jajcu" [Indictments for War Crimes in Jajce]. B92. 2. 12. 2008.
- Williams, Carol J. (6. 11. 1992). "Croatia Accused of Complicity in Serb 'Cleansing' of Muslims". Los Angeles Times.
- Williams, Carol J. (11. 11. 1992). "Gutted Bosnian City Tells of Croat-Muslim Falling-Out". Los Angeles Times.
- Ostali izvori
- A Tale of Two Cities: Return of Displaced Persons to Jajce and Travnik (PDF) (Report). International Crisis Group. 3. 6. 1998. Arhivirano s originala (PDF), 4. 3. 2016. Pristupljeno 4. 12. 2013.
- "Komemorativna sjednica u povodu smrti Midhata Karadžića" [Commemorative Session on Occasion of Death of Midhat Karadžić]. Jajce Municipality. 2011. Arhivirano s originala, 3. 12. 2013. Pristupljeno 3. 12. 2013.
- "Stanje u 30.KRD - Informacija komandi 1.KK" [Situation in the 30th Krajina Division - Information to the 1st Krajina Corps] (PDF) (jezik: srpski). Army of Republika Srpska. 8. 9. 1992. Arhivirano (PDF) s originala, 8. 12. 2013.
- "Trial of Stanislav Galić (IT-98-29) - Transcript". International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia. 3. 12. 2001.
- "Trial of Tihomir Blaškić (IT-95-14) - Transcript". International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia. 10. 5. 1999.
