Operacija Flavius

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Operacija Flavius bila je vojna operacija u kojoj su tri pripadnika Privremene irske republikanske armije (IRA) ubijena od strane britanske Specijalne vazdušne službe (SAS) u Gibraltaru 6. marta 1988.[1][2] Vjeruje se da trojac planira napad automobilom bombom na britansko vojno osoblje u Gibraltaru. Ubijeni su dok su napuštali teritoriju, nakon što su parkirali automobil. Utvrđeno je da su sva trojica nenaoružani, a u automobilu nije otkrivena bomba, što je dovelo do optužbi da se britanska vlada urotila da ih ubije. Istraga u Gibraltaru donijela je odluku da su vlasti postupile zakonito, ali je Evropski sud za ljudska prava zaključio da, iako nije bilo zavjere, planiranje i kontrola operacije su bili toliko manjkavi da je upotreba smrtonosne sile bila gotovo neizbježna. Smrt je bila prva u nizu nasilnih događaja u periodu od četrnaest dana. Dana 16. marta napadnuta je sahrana trojice pripadnika IRA-e, pri čemu su tri ožalošćena mrtva. Na sahrani jednog, dva britanska vojnika su ubijena nakon što su greškom uletjeli u procesiju.

Krajem 1987. britanske vlasti su postale svjesne plana IRA-e da detonira bombu ispred guvernerove rezidencije u Gibraltaru. Na dan pucnjave, poznati član IRA-e Seán Savage viđen je kako parkira automobil u blizini okupljališta za paradu; kolege članovi Daniel McCann i Mairéad Farrell viđeni su kako prelaze granicu ubrzo nakon toga. Kako je osoblje SAS-a krenulo da presretne njih trojicu, Savage se odvojio od McCanna i Farrell-a i pobjegao na jug. Dva vojnika su progonila Savagea dok su se dvojica približila McCannu i Farrellu. Vojnici su prijavili da su vidjeli pripadnike IRA-e kako prave prijeteće pokrete kada su ih izazvali, pa su ih vojnici upucali više puta. Utvrđeno je da su sva trojica nenaoružani, a u Savageovom automobilu nije bilo bombe, iako je drugi automobil sa eksplozivom kasnije pronađen u Španiji. Dva mjeseca nakon pucnjave, na britanskoj televiziji emitovan je dokumentarac "Smrt na stijeni". Koristeći rekonstrukcije i iskaze očevidaca, predstavljena je mogućnost da su tri člana IRA-e nezakonito ubijena.

Istraga o smrtima počela je u septembru 1988. Vlasti su navele da je tim IRA-e praćen do Malage, gdje ih je izgubila španska policija, te da se njih trojica nisu ponovo pojavila sve dok Savage nije viđen kako parkira svoj automobil na Gibraltaru. Vojnici su svjedočili da su vjerovali da su osumnjičeni bombaši posegnuli za oružjem ili daljinskim detonatorom. Nekoliko očevidaca prisjetilo se da su vidjeli trojicu kako pucaju bez upozorenja, s podignutim rukama ili dok su bili na zemlji. Jedan svjedok, koji je za "Smrt na stijeni" rekao da je više puta vidio kako vojnici pucaju dok je bio na zemlji, povukao je svoju izjavu na istrazi, što je potaknulo istragu programa koja je to u velikoj mjeri potvrdila. Istraga je donela presudu za zakonito ubistvo . Porodice su nezadovoljne odnijele slučaj Evropskom sudu za ljudska prava. Donoseći svoju presudu 1995. godine, sud je utvrdio da je operacija bila u suprotnosti sa članom 2. Evropske konvencije o ljudskim pravima jer je propust vlasti da uhapse osumnjičene na granici, u kombinaciji sa informacijama datim vojnicima, doveo do upotreba smrtonosne sile gotovo neizbježna. Odluka se navodi kao značajan slučaj u upotrebi sile od strane države.

Pozadina[uredi | uredi izvor]

Privremena irska republikanska armija (IRA) imala je za cilj da uspostavi ujedinjenu Irsku i prekine britansku administraciju Sjeverne Irske upotrebom sile. Organizacija je bila rezultat raskola Irske republikanske armije 1969. godine;[3] druga grupa, Službena IRA, prekinula je vojnu aktivnost 1970-ih. IRA je ubijala civile, pripadnike oružanih snaga, policije, pravosuđa i zatvorske službe, uključujući van dužnosti i penzionisane članove, te bombardovala poslovne subjekte i vojne ciljeve u Sjevernoj Irskoj i Engleskoj, s ciljem da Sjevernom Irskom postane neupravljiva.[4][5] Daniel McCann, Seán Savage i Mairéad Farrell bili su, prema riječima novinara Brendana O'Briena, "troje najistaknutijih aktivista IRA-e".[6] Savage je bio stručnjak za eksplozive, a McCann je bio "visoko rangirani obavještajni operativac"; i McCann i Farrell su ranije služili zatvorske kazne za krivična djela u vezi s eksplozivom.[6][7][8]

Specijalna zračna služba dio je specijalnih snaga Ujedinjenog Kraljevstva. SAS je prvi put bio dodijeljen operacijama u Sjevernoj Irskoj u ranim fazama tamošnjeg raspoređivanja Britanske vojske, ali su bili ograničeni na Južni Armagh. Šire raspoređivanje SAS-a počelo je 1976. godine, kada je angažovana D eskadrila.[9] SAS se specijalizirao za tajne, obavještajne operacije protiv IRA-e, koristeći agresivnije taktike od redovnih vojnih i policijskih jedinica.[10]

Izgraditi[uredi | uredi izvor]

Large house on a public square
Prostor ispred Samostana gdje se vrši ceremonija smjene straže

Od kraja 1987. godine britanske vlasti su bile svjesne da IRA planira napad na Gibraltar. Činilo se da su obavještajni podaci potvrđeni u novembru 1987. godine, kada je otkriveno nekoliko poznatih članova IRA-e kako putuju iz Belfasta u Španiju pod lažnim identitetom. MI5 —britanska služba bezbjednosti—i španske vlasti postale su svjesne da jedinica aktivne službe IRA-e (ASU) djeluje sa Kosta del Sola i pripadnici jedinice su stavljeni pod prismotru. Nakon što je poznati pripadnik IRA-e viđen na ceremoniji smjene straže u samostanu (guvernerova rezidencija) u Gibraltaru, vlasti su posumnjale da IRA planira da napadne britanske vojnike autobombom dok su se okupljali na ceremoniji u obližnji parking. U pokušaju da potvrdi namjeru IRA-e, vlada Gibraltara suspendovala je ceremoniju u decembru 1987. godine, navodeći potrebu da se prefarba stražarnica. Vjerovali su da su njihove sumnje potvrđene kada se član IRA-e ponovo pojavio na ceremoniji u februaru 1988.[11]

Sljedećih sedmica, Savage, McCann i Farrell otputovali su u Malagu (90 miles (140 km) duž obale od Gibraltara), gdje su svaki iznajmili automobil.[12] Njihove aktivnosti su praćene i početkom marta britanske vlasti su bile uvjerene da je napad IRA-e neizbježan; na teritoriju je poslat tim iz SAS-a, očigledno uz lično odobrenje britanske premijerke Margaret Tačer. [13] Prije operacije, SAS je uvježbavao tehnike hapšenja, dok su vlasti Gibraltara tražile pogodno mjesto za zadržavanje potencijalnih bombaša nakon hapšenja. [14] Plan je bio da SAS pomogne gibraltarskoj policiji u hapšenju pripadnika IRA-e – koje su identifikovali službenici MI5 koji su bili u Gibraltaru nekoliko sedmica – ako bi bili viđeni kako parkiraju automobil u Gibraltaru, a zatim pokušavaju da napuste teritoriju.[15]

Događaji od 6. marta[uredi | uredi izvor]

Predloženo mjesto IRA-ine automobilske bombe od strane Southport Gatesa
Predloženo mjesto IRA-ine automobilske bombe od strane Southport Gatesa
Lokacija između Corral Roada i Landporta u Gibraltaru gdje je Savage ubijen
Lokacija između Corral Roada i Landporta u Gibraltaru gdje je Savage ubijen

Prema službenom izvještaju o operaciji, Savage je ušao u Gibraltar neotkriven u 12:45 (CET ; UTC+1) 6. marta 1988. u bijelom Renaultu 5. Službenik MI5 ga je prepoznao i praćen je, ali gotovo sat i po nije identifikovan, a za to vrijeme je parkirao vozilo na parkingu koji je služio kao prostor za smjenu straže. U 14:30, McCann i Farrell su uočeni kako prelaze granicu iz Španije i također su praćeni.[16] Sreli su Savagea na parkingu oko 14:50 i nekoliko minuta kasnije njih trojica su krenula u šetnju gradom. Nakon što su njih trojica napustili parking, "Soldier G", oficir za uklanjanje bombi, pregledao je Savageov automobil i prijavio da se vozilo treba tretirati kao moguća auto-bomba. Sumnja vojnika G preneta je kao izvesnost četvorici vojnika SAS-a, vojnicima "A", "B", "C" i "D". Komesar gibraltarske policije Joseph Canepa je u 15:40 predao kontrolu nad operacijom "Vojniku F", višem oficiru SAS-a.[17] Dvije minute kasnije, SAS je krenuo da presretne operativce IRA-e dok su hodali na sjever, Avenijom Winston Churchill prema španskoj granici. Kako su se vojnici približavali, činilo se da su osumnjičeni shvatili da ih prate. Savage se odvojio od grupe i krenuo na jug, udarajući se o "vojnika A" dok je to činio; "A" i "B" su ostali sa McCannom i Farrelom, a vojnici "C" i "D" su pratili Savagea.[18]

U isto vrijeme kada je policija predala kontrolu SAS-u, počela je pripremati aranžmane za pripadnike IRA-e nakon što su bili u pritvoru, uključujući pronalaženje policijskog vozila u kojem će prevesti zarobljenike. Patrolnom automobilu u kojem su bili inspektor Luis Revagliatte i još tri uniformisana policajca, očigledno u rutinskoj patroli i bez znanja o operaciji Flavius, naređeno je da se hitno vrati u sjedište policije. Policijski automobil zaglavio se u gustom saobraćaju putujući prema sjeveru avenije Smith Dorrien, blizu kružnog toka gdje se susreće s Avenijom Winstona Churchilla.[19] U službenom izvještaju se navodi da je u ovom trenutku Revagliatteov vozač aktivirao sirenu na policijskom automobilu kako bi ubrzao putovanje, s namjerom da priđe kružnom toku sa pogrešne strane puta i okrene vozilo. Sirena je očigledno zaprepastila McCanna i Farrela, baš u trenutku kada su ih vojnici "A" i "B" spremali izazvati, ispred benzinske pumpe na Aveniji Winston Churchill.[20]

"Vojnik A" je na istrazi izjavio da mu je Farrell uzvratio pogled i izgleda da je shvatio ko je "A"; "A" je svjedočila da je izvlačio pištolj i namjeravao da joj vikne izazov, ali "događaji su pretekli upozorenje": da se McCannova desna ruka "agresivno kretala preko prednjeg dijela njegovog tijela", što je navelo "A" da vjeruje da je McCann posezao za daljinskim detonatorom. "A" je jednom pogodio McCanna u leđa; rekao je istrazi da vjeruje da je Farrell tada posegnula za njenom torbicom, i da vjeruje da je Farrell možda posegnuo i za daljinskim detonatorom. Upucao je Farela jednom u leđa, prije nego što se vratio u McCann - pucao je u McCanna još tri puta (jednom u tijelo i dva puta u glavu). "Vojnik B" je posvedočio da je došao do sličnih zaključaka kao i "A", i pucao u Farel dva puta, zatim u Mekenu jednom ili dvaput, a zatim se vratio Farelu, pucajući u nju još tri puta. Vojnici "C" i "D" su svjedočili na istrazi da su krenuli da uhapse Savagea, koji se do sada nalazio 300 feet (91 m) južno od benzinske pumpe, pošto je iza njih počela vatra. "Vojnik C" je svedočio da se Savage okrenuo dok je istovremeno posezao ka džepu jakne, u isto vreme kada je "C" povikao "Stop!" ; "C" je izjavio da vjeruje da je Savage posezao za daljinskim detonatorom i tako je otvorio vatru. "C" je pucao u Savagea šest puta, dok je "Soldier D" pucao devet puta.[21] Sva tri člana IRA-e su umrla. Jedan od metaka vojnika, za koji se vjeruje da je prošao kroz Farrell, okrznuo je prolaznika.[22][23][24]

Neposredno nakon pucnjave, vojnici su obukli beretke da bi se identifikovali. Službenici gibraltarske policije, uključujući inspektora Revagliattea i njegove ljude, počeli su da pristižu na mjesto događaja gotovo odmah.[25] U 16:05, 25 minuta nakon preuzimanja kontrole, komandant SAS-a je predao kontrolu nad operacijom gibraltarskoj policiji u dokumentu u kojem se navodi: „Vojne jurišne snage su završile vojnu opciju u odnosu na terorističku ASU u Gibraltaru i vraćaju kontrolu na građanska vlast."[25] Vojnici i policajci su evakuisali zgrade u blizini manastira i dovedeni su stručnjaci za uklanjanje bombi. Četiri sata kasnije, vlasti su objavile da je deaktivirana auto-bomba. Osoblje SAS-a napustilo je Gibraltar vojnim avionima istog dana.[26]

Kada su tijela pretresena, kod Farela je pronađen komplet ključeva od automobila. Španske i britanske vlasti sprovele su istragu kako bi ušle u trag vozilu, koje ih je — dva dana nakon pucnjave — odvelo do crvenog Ford Fieste na parkingu u Marbelji (50 miles (80 km) od Gibraltara). Automobil je sadržavao veliku količinu Semtexa okruženog sa 200 metaka municije, zajedno sa četiri detonatora i dva tajmera.[27][28]

Reakcija[uredi | uredi izvor]

U roku od nekoliko minuta, britansko ministarstvo odbrane (MoD) je u saopćenju za javnost navelo da je "na Gibraltaru pronađena automobil-bomba za koju se sumnja da je civilna policija ubila trojicu osumnjičenih".[29] Te večeri i BBC i ITN izvijestili su da je tim IRA-e bio umiješan u "pucnjavu" sa vlastima. Sljedećeg jutra, BBC Radio 4 je izvijestio da je navodna bomba bila "prepuna komadića metala i gelera", a kasnije je prenio izjavu Iana Stewarta, državnog ministra za oružane snage, da je "umiješano vojno osoblje". Pronađena je auto-bomba, koja je deaktivirana”. Svih jedanaest britanskih dnevnih novina objavilo je navodni pronalazak auto-bombe, od kojih je osam navelo njenu veličinu od 500 pounds (230 kg) . IRA je kasnije 7. marta izdala saopštenje u kojem se navodi da su McCann, Savage i Farrell bili "u aktivnoj službi" na Gibraltaru i da su imali "pristup i kontrolu nad 140 pounds (64 kg)" Semtexa.[29][30]

Prema jednoj studiji slučaja incidenta, to je "pružalo[d] priliku da se ispita ideološko funkcionisanje medija unutar [Nevolje]".[31] Sve britanske dnevne novine pokazale su ono što su autori nazvali "ideološkim zatvaranjem" marginalizacijom IRA-e i veličanjem SAS-a. Nekoliko radova fokusiralo se na veličinu navodne bombe i razaranja koja je mogla izazvati bez dovođenja u pitanje vladine verzije događaja.[31] U 15:30 (GMT) 7. marta, ministar vanjskih poslova, Sir Geoffrey Howe, dao je izjavu Donjem domu:[32]

Jučer nešto prije 13:00 popodne [Savage] je dovezao bijeli Renault automobil u Gibraltar i viđen je kako ga parkira u području gdje se okuplja ceremonija postavljanja straže. Prije nego što je napustio automobil, viđen je kako provodi neko vrijeme prilagođavajući vozilo

Sat i po kasnije, [McCann i Farrell] su viđeni kako pješice ulaze u Gibraltar i nešto prije 15:00 popodne, pridružili su se [Savageu] u gradu. Njihovo prisustvo i radnje u blizini parkiranog automobila Renault izazvalo je jaku sumnju da se u njemu nalazi bomba, što je potkrijepljeno brzim tehničkim pregledom automobila.

Oko 15:30 sva trojica su napustili mjesto događaja i krenuli natrag prema granici. Na putu do granice su ih izazvale snage sigurnosti. Kada su bili izazvani, napravili su pokrete koji su naveli vojno osoblje, koje je djelovalo kao podrška gibraltarskoj policiji, da zaključi da su njihovi životi i životi drugih ugroženi. U svetlu ovog odgovora, oni [članovi IRA] su streljani. Kasnije je utvrđeno da ubijeni nisu nosili oružje.

Parkiranim automobilom Renault naknadno je postupila vojna ekipa za uklanjanje bombi. Sada je utvrđeno da u njemu nije bilo eksplozivne naprave.

Izvještavanje medija u narednim danima, nakon Howeove izjave da nije pronađena bomba, nastavilo se fokusirati na čin koji je planirala IRA; nekoliko novina objavilo je potragu za četvrtim članom tima. Čini se da izvještaji o otkriću bombe u Marbelli potvrđuju vladinu verziju događaja i opravdavaju ubistva. Nekoliko poslanika dalo je izjave kritikujući operaciju, dok je grupa poslanika Laburista podnijela osuđujući prijedlog.[33]

Posledice[uredi | uredi izvor]

IRA je obavijestila porodice McCann, Savage i Farrell o smrti 6. marta uveče.[34] Stariji član Sinn Feina, Joe Austin, dobio je zadatak da pronađe tijela. Dana 9. marta, on i Terence Farrell (brat Mairéad Farrell) otputovali su u Gibraltar da identifikuju tijela. Ostin je pregovarao o čarter avionu da pokupi leševe sa Gibraltara i odveze ih za Dablin 14. marta. Godine 2017. ispostavilo se da je Charles Haughey tajno tražio da Kraljevsko ratno zrakoplovstvo odveze tijela direktno u Belfast, zaobilazeći Republiku čiji je on bio Taoiseach.[35] Dve hiljade ljudi čekalo je da dočeka kovčege u Dablinu, koji su potom odvezeni na sever u Belfast.[36] Na granici su vlasti Sjeverne Irske dočekale povorku s velikim brojem policijskih i vojnih vozila i insistirale na intervalima između pogrebnih kola, što je izazvalo tenzije između policije i članova povorke i dovelo do optužbi da je policija zabila Savageova mrtvačka kola.[37]

Neprijateljstvo se nastavilo sve dok se povorka nije razdvojila kako bi se pogrebnim kolima omogućilo da putuju do odgovarajućih porodičnih kuća. Britanski vojnici i policija preplavili su kvartove kako bi spriječili javno iskazivanje simpatija prema mrtvima. Kasnije te večeri, lokalni pripadnik IRA-e, Kevin McCracken, upucan je i navodno potom pretučen na smrt od strane grupe vojnika na koje je pokušavao da puca.[38]

Zajednička sahrana McCanna, Farrell-a i Savagea održana je 16. marta na groblju Milltown u Belfastu. Kraljevska policija u Ulsteru (RUC) pristala je da zadrži minimalno prisustvo na sahrani u zamjenu za garancije porodica da neće biti salutiranja od strane maskiranih naoružanih ljudi.[39] Ovaj sporazum je procurio Majklu Stounu, koji je sebe opisao kao "slobodnu lojalističku paravojsku".[40] Tokom sahrane, Stone je bacio granate u masu i počeo da puca iz automatskog pištolja, pri čemu je ranio 60 ljudi. Nekoliko ožalošćenih jurilo je Stonea, bacajući kamenje i vičući uvrede. Stone je nastavio pucati i bacati granate na svoje progonitelje, ubivši trojicu. Na kraju je zarobljen nakon što je tjeran na cestu, a progonitelji su ga tukli sve dok RUC nije stigao da ga izvuče i uhapsi.[41][42][43]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Gibraltar killings and release of the Guildford Four". BBC News. 18 March 1999. Pristupljeno 31 January 2014.
  2. ^ McKittrick, David (6 June 1994). "Dangers that justified Gibraltar killings". The Independent. Arhivirano s originala, 24 May 2022. Pristupljeno 31 January 2014.
  3. ^ Bishop & Mallie, pp. 136–138.
  4. ^ Coogan, pp. 375–376, 379.
  5. ^ O'Leary, pp. 210–211.
  6. ^ a b O'Brien, p. 151.
  7. ^ Crawshaw & Holmström, p. 88.
  8. ^ English, p. 257.
  9. ^ Urban, pp. 3–4.
  10. ^ Urban, pp. 11–12.
  11. ^ Eckert, pp. 56–62.
  12. ^ Eckert, p. 63.
  13. ^ Eckert, pp. 67–68.
  14. ^ Punch, p. 15.
  15. ^ Eckert, p. 70.
  16. ^ Eckert, pp. 71–72.
  17. ^ Eckert, pp. 73–77.
  18. ^ Eckert, p. 78.
  19. ^ Eckert, pp. 77–78.
  20. ^ Eckert, pp. 79–81.
  21. ^ Eckert, pp. 79–81.
  22. ^ Punch, p. 104.
  23. ^ Eckert, p. 149.
  24. ^ Waddington, p. 88.
  25. ^ a b Eckert, p. 83.
  26. ^ Eckert, pp. 81–86.
  27. ^ Crawshaw & Holmström, p. 92.
  28. ^ English, p. 256.
  29. ^ a b Eckert, pp. 86–87.
  30. ^ Williams, p. 33.
  31. ^ a b Morgan & Leggett, pp. 145–148.
  32. ^ Eckert, p. 88.
  33. ^ Morgan & Leggett, pp. 150, 152.
  34. ^ Eckert, p. 86.
  35. ^ "Haughey didn't want IRA bodies from Gibraltar in Dublin". RTÉ.ie. 25 August 2017. Pristupljeno 25 August 2017.
  36. ^ Eckert, pp. 89–91.
  37. ^ Eckert, p. 93.
  38. ^ Eckert, p. 92.
  39. ^ Eckert, p. 94.
  40. ^ Dillon, p. 145.
  41. ^ Eckert, pp. 96–99.
  42. ^ Dillon, pp. 143–159.
  43. ^ O'Brien, p. 164.