Operacija "Oluja"

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
(Preusmjereno sa Operacija Oluja)
Jump to navigation Jump to search
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web-stranice ili drugi izvori).
Ako se pravilno ne potkrijepe validnim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti obrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Operacija Oluja
Domovinski rat, Rat u Bosni i Hercegovini
Map 49 - Croatia - Operation Oluja, 4-8 August 1995.jpg
Datum 4. august 1995. - 7. august 1995.
Lokacija Hrvatska, BiH
Ishod Pobjeda hrvatsko-bošnjačkih snaga
Sukobljene strane
Flag of Croatia.svg Hrvatska vojska
Flag of the Croatian Republic of Herzeg-Bosnia.svg Hrvatsko vijeće odbrane
Flag of Bosnia and Herzegovina (1992–1998).svg Armija RBiH
State Flag of Serbian Krajina (1991).svg Srpska vojska Krajine
Flag of Republika Srpska.svg Vojska Republike Srpske
Flag of AP Western Bosnia (1993-1995).svg Narodna odbrana Zapadne Bosne
Komandanti
Flag of Croatia.svg Zvonimir Červenko
Flag of the Croatian Republic of Herzeg-Bosnia.svg Željko Glasnović
Flag of Bosnia and Herzegovina (1992–1998).svg Atif Dudaković
State Flag of Serbian Krajina (1991).svg Mile Mrkšić
Flag of AP Western Bosnia (1993-1995).svg Fikret Abdić
Vojne jedinice
Flag of Croatia.svg HV
Flag of the Croatian Republic of Herzeg-Bosnia.svg HVO
Flag of Bosnia and Herzegovina (1992–1998).svg Peti korpus Armije RBiH

Operacija "Oluja", vojna operacija združenih hrvatskih i bosanskohercegovačkih vojnih snaga iz ljeta 1995., kad su oslobođeni veliki krajevi Hrvatske uz granicu sa Bosnom i Hercegovinom, gradovi Knin, Obrovac, Benkovac i drugi, srušena Republika Srpska Krajina i stvoren put za izlazak najzapadnijih područja Bosne i Hercegovine iz srpskog obruča i izolacije.

Uvod[uredi | uredi izvor]

Nakon operacije Bljesak u maju 1995. godine pokazalo se da se stanje na terenu promijenilo u odnosu Hrvatske vojske i Srpskih snaga.

Početkom augusta 1995., nakon problema što su Srbi imali u Bosni i Hercegovini oko Bosanskog Grahova gdje su pretrpjeli ozbiljne gubitke, dobar dio njihovih jedinica nije bio spreman na odlučnu akciju Hrvatske vojske u Hrvatskoj. Takva akcija ipak nije bila očekivana jer se Hrvatskoj stalno iz Washingtona prijetilo sankcijama ako krene u ofanzivu. Presudno je bilo akciju završiti u manje od sedmicu dana, jer Bljesak je vojno trajao manje od 48 sati, i reakcije iz svijeta su bile pozitivne.

Omjer sukobljenih strana[uredi | uredi izvor]

  • Hrvatska vojska:
    • Stalna vojska: 50.000 ljudi
    • Mobilizirano : preko 100.000 ljudi
    • Ukupno vojnika: preko 150.000
    • 350 tenkova
    • Artiljerija: oko 200 topova, neodređen broj minobacača
  • Vojska Republike Srpske Krajine:
    • 40.000 vojnika
    • 200 tenkova
    • Artiljerija: 250 topova, i neodređen broj minobacača

Omjeri Vojske SAO Krajine i Hrvatske Vojske:

  • Ljudstvo : 1 / 3,7
  • Tenkovi : 5 / 7
  • Artiljerija : 5 / 4


Očita je bila nadmoć Hrvatske vojske u ljudstvu i manja prednost u tenkovima. Vojska RS Krajine je jedino bila nadmoćnija po broju artiljerijskog oružja, ali ne u tolikom broju. Po broju vojnika i vojnih oružja na bojnom polju kao i u pogledu morala, vojska SAO Krajine nije imala velikih izgleda u sukobu s Hrvatskom vojskom.

Petak, 4. augusta[uredi | uredi izvor]

U 5 sati ujutro počela je ofanziva. Na cijeloj dužini fronta počela je raketno-topovska paljba. Prvog dana akcije onesposobljen je odašiljač Ćelavac, čime je onemogućena komunikacija Srbima, zauzet je Sveti Rok, a Knin se nalazio u okruženju hrvatske vojske.

Subota, 5. august[uredi | uredi izvor]

Knin je zauzet do podne a na južnom dijelu ratišta osvojeno je 80% planiranog teritorija u manje od 48 sati, te je ofanziva nastavljena prema Petrinji, Glini, Plitvičkim jezerima.

Nedjelja, 6. august[uredi | uredi izvor]

U nedjelju su se spojile Hrvatska vojska s HVO i Petim korpusom Armije BIH na granici BIH, time je bivša Srpska Krajina "prepolovljena", ujutro je zauzeta Petrinja, a kasno navečer Glina. Srpskim civilima ostavljeni su koridori za bijeg (bitno:za one civile koji su to izabrali) preko Srba i Dvora, dok su vojne snage ostale u okruženju.

Ponedjeljak, 7. augusta - zaključak[uredi | uredi izvor]

Osvojeni su Turanj i Tušilović. Ministar odbrane Gojko Šušak u 18 sati objavio je da je akcija završena. Do petka se "čistio" teren i srpski vojnici su se predavali, u 19 sati u utorak počela je predaja 21. korpusa.

Gubici[uredi | uredi izvor]

Po hrvatskim podacima, poginula su 174 pripadnika OSRH i MUP-a, a od toga 20 oficira i 18 podoficira. O gubicima srpske strane postoje različiti podaci, no pretpostavlja se, uz sve korekcije i naknadne informacije, da je poginulo 560 pripadnika vojske "RSK", dok je oko 1850 ranjeno.

Posljedice[uredi | uredi izvor]

Unatoč neprestanim pozivima predsjednika RH upućenoga građanima srpske nacionalnosti da ostanu u Hrvatskoj jer su im na temelju Ustava i Ustavnog zakona o manjinama zajamčena sva građanska prava, najveći je broj Srba iz samoproglašene "Krajine" na zahtjev svoga vojnog i političkog vodstva napustio Hrvatsku. Zapovijed (br. 12-3113-1195) o evakuaciji Srba iz tzv. "Krajine" potpisali su srpski general Mile Mrkšić 4. VIII., kao i predsjednik "Krajine" Mile Martić. Broj izbjeglih Srba različito se procjenjuje: hrvatski izvori govore o brojci od 90.000 ljudi, UN o 150.000, a srpski o 200.000-250.000. Nejasno je da li te brojke uključuju i vojne jedinice pobunjenih Srba- ukoliko ne, trebalo bi im pribrojiti oko 40.000 vojnika vojske tzv. "Krajine".

Tokom operacije Oluja OS RH nisu srušile niti jedan vjerski (pravoslavni) objekt. Ali, u razdoblju nakon završetka akcije zabilježena su kriminalna djela ubistva iz osvete ili koristoljublja nad pojedinim preostalim Srbima, kao i paljenje napuštenih kuća i drugih objekata (preko 20 hiljada). Prema hrvatskim izvorima nakon Oluje nestalo je nekoliko stotina građana srpske narodnosti, dok srpski izvori govore o 2.500 nestalih Srba. Na hrvatskim je sudovima optuženo 1949 prekršitelja hrvatske nacionalnosti, dok su osuđene 1492 osobe, od toga za ubistvo 27 osoba (13 osoba na izdržavanje zatvorske kazne od 1 do 15 godina).

Zbog sklopa političkih, vojnih, geostrateških i drugih razloga Hrvatska nije krenula u vojno oslobađanje preostalih okupiranih područja u Baranji i istočnoj Slavoniji, nego je integracija tih dijelova u pravni sistem Hrvatske odgođena do sporazuma u Daytonu, kada su dogovoreni detalji o procesu reintegracije.

Rezultat[uredi | uredi izvor]

Za vrijeme vojno-policijske akcije oluja oslobođena je većina hrvatskog područja koji je do tada bio pod kontrolom lokalnih srpskih vlasti. Oluja se danas smatra najvažnijom akcijom u ratu u Hrvatskoj koji je trajao od 1991. do 1995. kada je oluja i održana. Prije izvršenja cijelog procesa, većinsko srpsko civilno i vojno stanovništvo bilo je upozoreno na više načina, a jedan dio je i odveden u sigurnije krajeve.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]