Oportunitetni trošak

Oportunitetni trošak ili ekonomski oportunitetni gubitak ili trošak propuštene prilike je termin koji se koristi za izražavanje vrijednosti određenog dobra nasuprot drugog. Ekonomisti tvrde da trošak jednog dobra predstavlja ono čega smo se odrekli da bismo to dobro sebi priuštili.

Donošenje odluke o izboru veće količine jedne robe automatski implicira donošenje odluke o izboru manje količine druge robe^[1]. Svaka takva odluka ima svoju "cijenu", odnosno iziskuje odgovarajući trošak. Zbog količine novca kojim raspolaže potrošač, može doći u situaciju kada je to za njega nedostižna kombinacija. Međutim, postoji više dostižnih kombinacija, odnosno više alternativnih izbora u okviru limitiranog iznosa novca. Oportunitetni trošak mora da se snosi uvijek kada se između rijetkih (oskudnih) resursa i roba mora praviti odgovarajući alternativni izbor. Prema tome, oportunitetni trošak uvijek predstavlja neku propuštenu korist, neki propušteni prihod, zaradu nastalu zbog donijete odluke o korištenju jedne umjesto neke druge robe, jednog umjesto nekog drugog resursa, na alternativni način.

Na primjer, ako bi gradske vlasti odlučile da prave pozorište na gradskom zemljištu, oportunitetni trošak bi mogla biti bolnica koja bi se mogla napraviti na istom zemljištu i za iste novce , ili možda škola, ili sportska dvorana. Dakle, imamo izbor i ono drugo što nismo, a mogli smo izabrati nam je oportunitetni trošak.

Još jedan primjer oportunitetnog troška bi bio student koji plaća školarinu u iznosu od 1500 € za godinu. To je monetarni trošak njegovih studija. Međutim, ako on ne bi studirao već bi donio odluku da radi i našao zaposlenje sa mjesečnom platom od 350 €, onda bi zarađivao 4200 € godišnje, odnosno 16800 € za vrijeme četiri godine koliko prosječan studij traje. Dakle, studentova odluka da studira ga može koštati monetarni trošak studija plus oportunitetni trošak propuštene zarade koju bi imao u slučaju da se odlučio za zaposlenje umjesto fakulteta. U tom slučaju, cijena školovanja bi bila ne 6000 €, već:

   školarina 6000 €
 + propuštena zarada 16800 € (kao oportunitetni trošak studiranja)
 = 22800 €

Oportunitetni trošak ne mora biti izražen u monetarnim terminima. Trošak ne predstavlja uvijek novac koji smo potrošili u jednu svrhu umjesto u drugu. Naprimjer, oportuninetni trošak gledanja filma na DVD rekorderu nam može biti zadovoljstvo odlaska na utakmicu i posmatranje iste uživo.

Granica proizvodnih mogućnosti[uredi | uredi izvor]

Granicu proizvodnih mogućnosti smo dostigli kada nam ekonomija posluje maksimalno efikasno i to do te mjere da ne možemo proizvoditi više jednog dobra bez smanjenja proizvodnje drugog dobra. Pri maksimalnoj efikasnosti resursi se ne rasipaju i radi se s punim kapacitetima. Može se poslovati unutar granice, granica se može dostići, ali ekonomija ne može nikada izaći izvan njenih okvira.

Ranije je spomenuto da smo zbog oskudnosti resursa prisiljeni praviti alternativne izbore između različitih vrsta dobara. To se javlja kada ekonomija posluje na granici proizvodnih mogućnosti. Ako se posluje unutar granice, uvijek postoji mogućnost da se boljom alokacijom resursa, povećanjem efikasnosti proizvodnje ili distribucije, smanjenjem troškova, približimo toj granici i tako uspijemo proizvesti veću količinu nekog dobra. Na taj se način umjesto izbora između izgradnje škole ili pozorišta dobija mogućnost da se izgradi oboje.