Opozicija (politika)

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Opozicija (latinski: oppositio – suprostavljenost) jest izraz kojim se u politici označavaju svi pojedinci, grupe i organizacije koje su iz političkih ili ideoloških razloga suprotstavljene pojedincima, grupama i organizacijama koje predstavljaju vlast, odnosno režim u nekoj državi. Opozicija se obično dijeli na ilegalnu opoziciju – kojoj nije dozvoljeno postojanje i djelovanje i legalnu opoziciju – kojoj jeste dozvoljeno postojanje i djelovanje. Ilegalna opozicija karakteristična je za autoritarne i totalitare političke sisteme koji iz vjerskih ili ideoloških razloga ne dozvoljavaju promjenu vlasti i njene politike. S druge strane, legalna opozicija karakteristična je za demokratske političke sistema koji za svoja načela uzimaju slobodu mišljenja i okupljanja. Neki sistemi mogu imati obe vrste opoziciju. Pod pojmom "opozicija" se, s obzirom na dominaciju političkih sistema u savremenom svijetu, po pravilu podrazumijeva legalna opozicija. Zavisno od toga sjede li njeni predstavnici parlamentu neke države, opozicija se dijeli na parlamentarnu i vanparlamentarnu. Parlamentarna opozicija u mnogim državama, pogotovu onim s vestministarskim sistemom predstavlja ustavnu instituciju, odnosno te države imaju formalnu instituciju vođe opozicije koji ima posebna prava i obaveze koja se tiču savjetovanja s predstavnicima vlasti o bitnim odlukama.[1]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Blondel, Jean (1. 10. 1997). "Political Opposition in the Contemporary World". Government and Opposition (jezik: engleski). 32 (4): 462–486. doi:10.1111/j.1477-7053.1997.tb00441.x. ISSN 0017-257X.