Orangutani

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigaciju, pretragu
Text document with red question mark.svg Ovaj članak koristi jednostavne linkove za reference. Zamijenite ih punim citatima da biste spriječili stvaranje mrtvih linkova. Možete koristiti odgovarajuće šablone za citiranje ili alatku reFill.
Šablon:TaksokvirVodič za izradu taksokvira
Orangutani
Ugrožene vrste
Borneanski orangutan (Pongo pygmaeus)
Borneanski orangutan (Pongo pygmaeus)
Sistematika
Carstvo Animalia
Koljeno Chordata
Razred Mammalia
Red Primates
(nesvrstani) podred Anthropoidea - Catarrhini
Uskonosni majmuni
Natporodica Hominoidea
Porodica Pongidae
Rod Pongo
Bernard Germain Étienne de la Ville, Comte de Lacépède

Borneanski orangutan (Pongo pygmaeus
Sumatranski orangutan (Pongo abelii)
Pongo hooijeri

  • Sinonimi:

Faunus (Oken, 1816)
Lophotus (Fischer, 1813)
Macrobates (Billberg, 1828)

Satyrus (Lesson, 1840)
Rasprostranjenje orangutana

Orangutani (orang-utan, orangutang, ili orang-utang)[1] su dvije isključivo azijske vrste postojećih velikih majmuna. Pripadaju rodu Pongo familije Pongidae (potfamilija Ponginae).[2]

Imenovanje[uredi | uredi izvor]

Ime "orangutan" je izvedeno iz malajskih i indonežanskih riječi orang (=osoba, čovjek) i hutan (=šuma), iz čega slijedi "osoba u šumi", tj. šumski čovjek. Odrednica orang hutan se prvobitno nije odnosila na majmune, nego na ubjeđenje da je šuma mjesto stanovanja ljudi. Malajske riječi koje se odnose konkretno na majmune su maias i mawas, ali je nejasno da li se tiču samo orangutana ili svih majmuna općenito. Prvi podatak o imenovanja azijskih majmuna pominje holandski ljekar Jacobus Bontius, 1631. u Historiae naturalis et Medicae Indiae orientalis. Opisao je da je su ga Malezijci obavijestili da je majmun u stanju da govori, ali to radije ne čini "da nebi bio prisiljen da radi". Ova riječ se pojavila u nekoliko opisa na njemačkom jeziku indonežanske zoologije u 17. stoljeću. Moguće je da ova potiče od Banjaresa i raznih Malajaca.

Orangutani su autohtoni u Indoneziji i Maleziji, a danas ih ima samo u prašumama Bornea i Sumatre. Razvrstani su u rod Pongo, a nekada se smatralo da su jedna vrsta. Međutim, od 1996. godine, oni su podijeljeni u dvije vrste: borneanski orangutan (P. pygmaeus) i sumatranski orangutan (P. abelii). Pored toga, vrsta sa Bornea je podijeljena u tri podvrste. Na osnovu rezultata sekvenciranja genoma, očito je da su se dvije postojeće orangutanske vrste razišle prije oko 400.000 godina.

Orangutani su ujedno i jedini preživjela vrsta potfamilije Ponginae, uz nekoliko drugih izumrlih predačkih vrsta i također izumrlog roda Gigantopithecus, uključujući i najvećeg poznatog primata Gigantopithecus blacki. Preci potfamilije Ponginae izdvojili su se od glavne linije majmuna u Africi, prije 16 do 19 milijuna godina i proširili u Aziju.[3]

Taksonomija i filogenetika[uredi | uredi izvor]

Dvije orangutanske vrste su jedini postojeći članovi potfamilija Ponginae. Ovaj potfamilija obuhvata i izumrle rodove Lufengpithecus, koji je živio u južnoj Kini i Tajlandu, prije 2-8 miliona godina i Sivapithecus, koji je živio u Indiji i Pakistanu prije od 12,5 do 8.5 miliona godina. Ovi majmuni su vjerojatno živjeli u suhljim i hladnijim okruženjima nago što su oa današnjih orangutana. Vjeruje se da je Khoratpithecus piriyai, koji su živio u Tajlandu, prije 5-7 miliona godina, bio najbliži poznati rođak orangutana. Najveći poznati primat, bio je Gigantopithecus, također predstavnik potporodice Ponginae. Živio je u Kini, Indiji i Vijetnamu od prije 5 miliona do 100 hiljada godina.

U superfamiliji Hominoidea, giboni su divergirali tokom ranog miocena (prije o doko 19.7 do 24.1 miliona godina (prema dokazima molekulskog sata), a orangutani su se odvojili od loze afričkih velikih majmuna prije oko 15.7 do 19.3 miliona godina.

{{class="wikitable" style="margin:1em auto 1em auto; width:750pt;" |- ! scope=col| Taksonomija roda Pongo ! scope=col|Filogenija superfamilije Hominoidea |- |

  • Rod Pongo
    • Borneanski orangutan (Pongo pygmaeus)
      • Pongo pygmaeus pygmaeus – Sjeverozapadne populacije
      • Pongo pygmaeus morio – Istočne populacije
      • Pongo pygmaeus wurmbii – Jugozapadne populacije
    • Sumatranski orangutan (Pongo abelii)

|

 Hominoidea

Šablon:Cladex


|} Populacije na dva otoka su klasificirane kao podvrste, do 1996. Godine. Tada su uzdignute na status vrste], a tri različite populacije na Borneu su podignute na rang podvrsta. Populacija koja se trenutno navodi kao P. wurmbii može biti bliže Sumatraskom orangutanu od ostalih borneanskih podvrsta orangutana. Ako se potvrdi da je P. abelii ustvari podvrsta P. wurmbii (Tiedeman, 1808), vrste P. pygmaeus, što nije utvrđeno izvan sumnje, može biti da je to populacija koja je navedena kao P. wurmbii (u tom slučaju P. wurmbii će biti mlađi sinonim za P. pygmaeus, dok se jedno od imena zasad smatra mlađim sinonimom za P. pygmaeus, koji će imati prednost za sjeverozapadni borneanski takson).

Osim toga, poznati su fosili koji je opisan pod nazivom Pongo hooijeri (pronađeni u Vijetnamu), i višestruke fosilne podvrste, koje su opisane iz više dijelova jugoistočne Azije. Nije jasno da li pspadaju u P. pygmaeus ili P. abelii ili, ustvari, predstavljaju različite vrste.

Genomika[uredi | uredi izvor]

Genom sumatranskog orangutana je sekvenciran u januaru 2011. Nakon čovjeka i običnog čimpanze, sumatranski orangutan je postao treća vrsta hominida čiji je genom sekvenciran. Zatim je sekvenciran i genom borneanske vrste orangutana.

Analizom genetičke raznolikosti utvrđeno je da je ona manja kod u boorneanskog orangutana ( P. pygmaeus ) nego u onih sa Sumatre ( P. abelii ), bez obzira na činjenicu da na Borneu ima 6-7 puta više orangutana nego na Sumatri. Genomske relacije su pokazale da su se ove dvije vrste razišle prije oko 400.000, više nego što se nedavno i ranije mislilo. Također, sekvenciranje orangutanskog genoma je pokazalo da je mnogo sporije evoluirao nego kod od čimpanzi i ljudske DNK.

Ranije je bilo procijenjeno da su se ove vrste međusobno filogenetski razišle priije 2.9 do 4.9 miloina godina.Istraživači se nadaju da će ovi podaci pomoći konzervaciji i očuvanju ugroženih majmun i bitno pomoći boljem razumijevanju bolesti čovjeka.

Borneanski orangutani imaju 2n=48 hromosoma u diploidnoj hromosomskoj garnituri.[4]

Opis[uredi | uredi izvor]

Lice orangutana

Za razliku od pretežno crne boje krzna gorilla I čimpanzi, već na prvi pogled, orangutani razlikuju po cvenkasto smeđom boji I relativno veoma dugim prednjim udovima. Odrasli su visoki mod 1,2 i 1,5 m, a raspon “ruku” je I do 2,2 m. Po tjelesnoj masi od 50 do 90 kg, mužjaci su značajno krupniji od ženki koje dosežu tek 30 do 50 kg. Ovo se se odnosi na životinje koje žive slobodno u divljini, dok dobro hranjene jedinke u zarobljeništvu mogu doseći i do 150 kg. Prednji udovi (“ruke”) su im duge i snažne, i, kao kod svih majmuna koji žive na drveću, palčevi su im zakržljali, a zadnje noge kratke i relativno slabe. Osobenosti lica suje relativno visoko čelo i izbočene vilice. Osim toga, odrasli mužjaci na obrazima imaju izrasline u vidu kesa koje rastu čitav život, pa po veličini, kod starih mužjaka djeluju vrlo osebujno. Služe za pojačavanje i modulaciju oglašavanja u privlačenju partnera i za obilježavanje teritorije.

Ekologija[uredi | uredi izvor]

Najvažnija hrana orangutana je voće

Orangutani žive u primarni i sekundarnim šumama, posebno dipterokarpnim šumama i močvarnim šumskim tresetištima. Obje vrste mogu se naći i u planinskim i nizijskim močvarnim područjima. Sumatranski orangutani žive na visinama do oko 1500 m , dok borneanski obitavaju u staništima do 1000 m n/v. Ostala staništa uključuju travnata područja, obrađena polja, bašte, mlade sekundarne šume i plitka jezera.

Od svih velikih majmuna, orangutani su najviše vezani za život na drveću, gdje provode gotovo sve vrijeme. Većina dan provde u hranjenju, odmoru i putovanju. Početak dnevne prehrane je rano ujutro, oko 2-3 sata nakon ponoći. Odmaraju se tokom podneva, a zatim, u kasnim popodnevnim satima, putuju do prenoćišta. U predvečerje, počinju pripreme za pravljene gnijezda za noćenje.

Iako orangutani jedu lišće, otpad, pa čak i jaja ptica, voće je najvažniji dio njihove ishrane.

Glavni grabljivci orangutana su tigrovi. Ostali prirodni predatori najčešće su: sunda lepardi, divlji psii i krokodili. Odsustvom tigrova na Borneu se može objasniti zašto borneanskih orangutana na terenu ima više nego njihovih rođaka sa Sumatre.[5]

Ponašanje[uredi | uredi izvor]

Udovi orangutana su prilagođeni za "arborealni" život(na drveću)

Životni prostor[uredi | uredi izvor]

Zas razliku od ostalih velikih majmuna, orangutani su najčešće kao samotnjaci u krošnjama drveća u kišnim šumama, gdje provode najveći dio dana. Najveći su stanovnici drveća među neletećim sisarima. Mogu se naći I u močvarnim šumama obalnih područja kao i u šumama brdovitih područja do 1.500 m n/v.

Orangutani su su dnevne životinje, a za noć grade gnijezna u krošnji gnijezda od grana i lišća I to obično svake noći grade novo gnijezdo, a veoma rijetko ponovo koriste isto. Na tlo silaze samo ako nema načina da preko krošanje dospiju na drugo stablo. Tlom se kreću na sva četiri ekstremiteta, kada su veoma oprezni i plašljivi.

Po krošnjama drveća se penju, hodaju ili se prebacuju s grane na granu, hvatajući se svojim dugim rukama. Pokreti sui m sporiji nego, primjerice, gibonski. Od kiše i podnevnog sunda sklanjaju se pod velike listove, koje obično I sami beru I drže nad glavom. Orangutani komuniciraju različitim zvukovima. Mužjaci će se dugo oglašavati kako bi privukli ženke i predstavili se kao opomenu drugim mužjacima. Pripadnici oba spola će pokušati da zastraše susjede nizom niskih grlenih zvukova poznatih kao kolektivna "kotrljajuća galama" (koja se redom prenosi od jednog do drugog do granice teritorije i dalje). [6][7] Kada su iznervirani, orangutani će usisati zrak kroz napućene usne, što je stvara zvuk koji je poznat kao "poljubac vriskom". Kada su uznemirena, dojenčad se oglašavaju mekim sirenama.

Društvenost[uredi | uredi izvor]

Orangutani uglavnom samotnjaci, a samo ponekad se udružuju u manje grupe. Odlikuju se naglašenom teritorijalnošću, pri čemu je veličina obilježenog revira jednog oko 2 do 6 km² , koji se se, bar djelimično, preklapaju sa područjima na kojima žive ženke. Ostale mužjake ignoriraju ili po potrebi napadaju. Ženke zauzimaju manje teritorije, površine od oko 0,6 do 1 km² i češće se po dvije kratkotrajno udruže da zajedno išle u potragu za hranom. Mužjaci nadziru ženke koje žive na njihovom području, ali do direktnog kontakta dolazi samo u sezoni parenja.

Orangutani komuniciraju različitim zvukovima. Mužjaci će se dugo oglašavati kako bi privukli ženke i predstavili se kao opomenu drugim mužjacima. Pripadnici oba spola će pokušati da zastraše susjede nizom niskih grlenih zvukova poznatih kao kolektivna "kotrljajuća galama" (koja se redom prenosi od jednog do drugog do granice teritorije i dalje). [8][9] Kada su iznervirani, orangutani će usisati zrak kroz napućene usne, što je stvara zvuk koji je poznat kao "poljubac vriskom". Uznemirena dojenčad se oglašavaju mekim sirenama.

Orangutani su mirniji od drugih čovjekolikih majmuna. Mužjaci se povremeno oglašavaju prodornim krikovima upozorenja za druge mužjake (tako obilježavajući svoju teritoriju) ili za dozivanje ženki u sezoni parenja.

Inteligencija[uredi | uredi izvor]

Orangutani rjeđe koriste “alate” za apsolviranje određenih problema nego, na primjer, čimpanzi, ali je uočeno da se u borbi ili za koriste štapovima ili se njima češu. U zatočeništvu su naučili pomoću kopči otvarati zatvorenu kutiju da bi došli do voća koje je unutra. Testovi su pokazali da, pomoću ploča sa simbolima, jednostavnim rečenicama, .mogu komunicirati i s ljudima.

Ishrana[uredi | uredi izvor]

Glavna harana ovih primata je voće, lišćem i kora, a uz to ponekad i insekt (npr. termiti), ptičja jaja i sitni kičmenjaci. Tako svojim kretanjem raznose sjemenje pojedenog voća, pa su vrlo važna karika u održavanju bioraznolikosti kišnih šuma. Zato, između ostalog, aktivisti na očuvanju postojećeg biodiverzitet], insistiraju na činjenici da orangutan može biti jedna od presudnih vrsta za preživljavanje tropskih kišnih šuma.

Razmnožavanje[uredi | uredi izvor]

Orangutani spadaju u poligini tip poligamnih životinja, što znači da se jedan mužjak pari s više ženki. Mužjak ove vrste se pari sa ženkama koje žive na njegovoj teritoriji ili sa onima čija se teritorijalnost preklapa sa njegovom. Pare se okrenuti "licem u lice", viseči na granama za koje se drže prednjim nogama ("rukama"). Bremenitost traje od 230 do 260 dana, nakon čega ženka rađa samo jedno mladunče, a ponekad i blizance. Novorođeni mladunci teže oko 1,5 kg i prve sedmicee života provode držeći se majci za trbuh. Pri uzrastu od oko 4 mjeseca prvi put uzimaju tvrdu hranu koju u prije toga majka pripremi žvakanjem. Sisanje se trajno napušta tek u dobi od 3,5 godine. Nakon toga, mladunci ostaju uz majku više od godinu, a potpuno se osamostalale tek s punih osam godina, kada su i spolno zreli. Sugo razdoblje podizanja podmlatka je inače jedna os osobenosti čovjekolikih majmuna. Evolucijska prednost tog oblika njege mladunaca je u učenju, tj. pripremama za samostalan život u prirodi, uključujući i načine pripremanja hrane. Pritom treba imati u vidu i činjenicu da su mladunci primata, a osobito čovjeka, u početnim fazama razvoja, relativno dugo, među najbespomoćnijim sisarima, ako ne i životinjama uopće.

Odrasli mladunci odlaze u potragu za vlastitim revirom. Ponekad se pritom okupljaju u manje grupe. Ženke najčešće ostanu na području u blizini majke, dok mužjaci često dugo lutaju, sve dok nađu nezaposjednuto područje od drugih mužjaka.

U divljini. orangutani žive oko 35 godina, a u zarobljeništvu nerijetko dosegnu i do 50 godina.

Zaštita i obnova populacija[uredi | uredi izvor]

Mlada ženka orangutana

Još od pleistocena, areal orangutana se neprekidno smanjuje, što je tokom proteklih decenija nastavljeno ubrzanim tempom.

Procjenjuje se da u divljini i oko ljudskih naselja živi još oko 20.000 do 30.000 jedinki (obje vrste orangutana). Prema novijim procjenama, ima ih manje od 20.000, od čega 15.000 na Borneu. Na Sumatri, prema procjenama iz 1997. bilo je oko 1.500 pripadnika lokalne vrste, iako optimistička nagađanja pretpostavljaju da ih ima nekoliko hiljada. IUCN je vrstu na Sumatri stavio na popis vrlo ugroženih vrsta, a s Bornea – na popis ugroženih. Tako su, uz planinske gorile, orangutani označeni kao najugroženiji čovjekoliki majmuni.

Antropogene aktivnosti, a osobito (legalno i ilegalno) krčenje, i eksploatacija drvne mase kišnih šuma, pretežno za potrebe proizvodnje celuloze i papira, sve uočljivije ugrožavaju opstanak orangutana.

Konzervacija[uredi | uredi izvor]

Sumatranska vrsta je kritično ugrožena.[10] a borneanska je u kategoriji ugroženih,[11]prema Crvenoj Listi (IUCN Red List) sisara, a obje su u Appendixu I CITESa.[10][11] Populacije borneanskih orangutana su, tokom posljednii 60 godina, smanjene za 50%. Njihova veličina je smanjena širom Bornea, a iz raznih dijelova otoka u velikoj mjeri su iskorijenjeni, uključujući i jugoistočni dio.[11] Najveće populacije su zabilježene u šumama oko rijeke Sabangau, ali je i njihova okolina riskantna.[12]Populacije sumatranskih orangutana su smanjene za 80% u 75 godina.[10] Ova vrsta se sada nalazi samo na sjevernom dijelu Sumatre, sa najvećim dijelom populacije ekosistema Leuser. U martu 2012. Neki od posljednjih sumatrannskih orangutana na sjeveru otoka su potpuno nestali u naletu požara tokom nekoliko sedmica.[13]

Proračuni između 2000. i 2003. Našli su oko 7,300 sumatranskih orangutana[10] i oko 45.000 i 69.000 borneanskih.[11]otkrivenih u divljini. A studija iz 2007., koju je realizirala nadležna vlada (Government of Indonesia) zabilježila je ukupnu populaciju od oko 61.234 orangutana, kojih je 2004., na ovom otoku, bilo 54.567. Naredna tabela prikazuje pad proračunatih veličina populacija orangutana.[14]

Naučno
ime
Uobičajeno
ime
Region Proračun
(Broj)
Pongo abelii Sumatranski orangutan Sumatra 6.667
Pongo pygmaeus Borneanski orangutan Borneo
P. p. morio Sjeveroistočni borneanski orangutan Sabah 11.017
P. p. morio Sjeveroistočni borneanski orangutan Istočni Kalimantan 4.825
P. p. wurmbii Centralnoborneanski orangutan Centralni Kalimantan >31.300
P. p. pygmaeus Sjeverozapadni borneanski orangutan Zapadni Kalimantan i Sarawak 7.425
Video: Orangutani u rehabilitacijskom centru na Borneu

Tokom ranih 2000-ih, orangutanska staništa su ubrzano smanjivana usljed obimnih šumskih požara, koji su izazvali i fragmentaciju areala, čemu je doprinijela i izgradnja cesta.[10][11] Glavni faktor u tom periodu bio je pretvaranje ogromnih područja tropskih šuma u plantaže palmi, kao odgovora na naraslu međunarodnu potražnju palminog ulja. Palmino ulje se koristi za kuhanje, kozmetiku, mehaniku i proizvodnji biodizela.[11] Izlovljavanje orangutana je također tradicijski ogroman problem.[10][11] kao i ilegalna proizvodnja egzotične kozmetike.[10][11] Orangutani se ubijaju zbog mesa, sredstava, za zaštitu bilja ili se upotrebljavaju u tradicijskoj medicini. Od orangutanskih kostiju se potajno prave suveniri za prodavnice u nekoliko gradova Kalimantana (Indonezija.[15] Majke orangutana se ubijaju i uzimaju im se mladunci, koji se prodaju kao kućni ljubimci (a kao takvi se drže i u lokalnim domaćinstvima). Bez pomoći njihove majke, mnoge od tih beba umru.[16] Od 2004. godine, lokalne vlasti su oduzele nekoliko kućnih ljubimca, koji su upućeni centre za rehabilitaciju.[11] Brojne su lokalne i međunarodne organizacije koje rade na spašavanju, rehabilitaciji i ponovnom uvođenju orangutana u prirodna staništa. Najveća od njih je

  • Borneo Orangutan Survival Foundation, koju je utemeljio konzervator Willie Smits. Revidirana je akcijom multinacionalne kompanije revizora.[17] i čitavog niz velikih projekata, kao što je
  • Nyaru Menteng Rehabilitation Program (utemeljitelj: Lone Drøscher Nielsen]).[18][19]

Ostali glavni konzervacijski centri u Indoneziji uključuju:

  • Kumai District Puting National Park
  • Tanjung Puting National Park i
  • Sebangau National Park u Centralnom Kalimantanu i Kutai u Istočnom Kalimantanu,
  • Gunung Palung National Park u Zapadnom Kalimantanu, i
  • Bukit Lawang u Gunung Leuser National Parku na granici Aceha i Sjeverne Sumatre.

U Maleziji, konzervacijska područja su:

  • Semenggoh Wildlife Centre, u Sarawaku i
  • Matang Wildlife Centre, također u Sarawak, i
  • Sepilok Orang Utan Sanctuary, blizu Sandakana u Sabahu.[20] Glavn konzervacijski centar čiji van domovine orangutana je:
  • Orangutan Foundation International (utemeljitelj: Birutė Galdikas)[21]i
  • Australian Orangutan Project.[22], te

organizacije za očuvanje kao što su:

  • Orangutan Land Trust iz industrije palminog ulja nastoji da se poboljša održivost i podstiče ostale industrije da se uspostave konzervacijska područja za orangutane.[23] Oni rade na podsticanju različitih aktera na zajedničko djelovanje očuvanju vrsta i staništa[24]

U novije vrijeme, velika potražnja tržišta za palminog ulja u razvijenim zemljama dodatno prijete prirodnom životnom okruženju orangutana. U Indoneziji se sijeku i krče velike površine tropskih kišnih šuma da se otvori prostor za zasnivanje nepreglednih plantaža palmi. Uz uništavanje životnog prostora orangutana i velikog broja drugih biljnih i životinjskih vrsta i otimanja zemljišnih prava autohtonom stanovništvu, tlo, vode i vazduh se zagađuju hemijskim i drugim agensima, što zatvara krug u ionako narušenom lancima ishrana, uključujći i orangutanski.

Brzina reprodukcije i rasta populacija orangutanoa, ugrožena je i u primarnim šumskim sastojinama, a u novonastalim okolnostima postala je alarmantna. Budući da ženka orangutana tokom cijelog životu često ne podigne više od tri mladunca, čak i zaštićene populacije se vrlo sporo obnavljaju. Ako se postojeće stanje nastavi, procjenjuje se da bi povećanje smrtnosti od samo 1% (iz bilo kojeg razloga) dovelo do izumiranja populacija tokom narednih od 50 godina.

Ozbiljna prijetnju opstanku ove vrste je i ilegalna trgovina, koja u jugoistočnoj Aziji ima duboke korijene. Cijena mladunca orangutana na crnom tržištu se kreće oko 30.000 eura, uz otežavajuću okolnost da se do njega obično dolazi ubijanjem majke.

Orangutan u jednom vrtu u Danskoj

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ http://www.oxforddictionaries.com/definition/english/orangutan%7Ctitle=orangutan: definicija orangutana u Oxford dictionary (British & World English)
  2. ^ Schaik C., MacKinnon J.(2001): Orangutans, MacDonald D.: The Encyclopedia of Mammals. Oxford University Press, Oxford, ISBN 0-87196-871-1.
  3. ^ Hadžiselimović R. (1986): Uvod u teoriju antropogeneze. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-9344-2-6.
  4. ^ http://www.bionet.nsc.ru/labs/chromosomes/maps/orangutan.htm.:Chromosomal Homologies Between Human and Animals. Institute of Cytology and Genetics, SB RAS Novobrisk.
  5. ^ Schaik C., MacKinnon J.(2001): Orangutans, MacDonald D.: The Encyclopedia of Mammals. Oxford University Press, Oxford, ISBN 0-87196-871-1.
  6. ^ http://www.orangutanrepublik.org/become-aware/orangutan-specifics/vocal-repertoire%7Carchiveurl
  7. ^ http://web.archive.org/web/20110914165537/http://www.orangutanrepublik.org/become-aware/orangutan-specifics/vocal-repertoire
  8. ^ http://www.orangutanrepublik.org/become-aware/orangutan-specifics/vocal-repertoire%7Carchiveurl
  9. ^ http://web.archive.org/web/20110914165537/http://www.orangutanrepublik.org/become-aware/orangutan-specifics/vocal-repertoire
  10. ^ a b c d e f g Šablon:IUCN2010.4
  11. ^ a b c d e f g h i Šablon:IUCN2010.4
  12. ^ Cheyne, S. M.; Thompson, C. J.; Phillips, A. C.; Hill, R. M.; Limin, S. H. (2007). "Density and population estimate of gibbons (Hylobates albibarbis) in the Sabangau catchment, Central Kalimantan, Indonesia". Primates 49 (1): 50–56. PMID 17899314. doi:10.1007/s10329-007-0063-0. 
  13. ^ "Fires threaten Sumatran orangutans". Al Jazeera. Pristupljeno 30 March 2012. 
  14. ^ "Orangutan Action Plan 2007–2017" (PDF) (jezik: Indonesian). Government of Indonesia. 2007. str. 5. Pristupljeno 1 May 2010. 
  15. ^ "Stop orangutan skull trade". antaranews.com. 7 September 2011. Pristupljeno 16 January 2012. 
  16. ^ Patricia L. Miller-Schroeder (2004). Orangutans. The Untamed World. str. 64. ISBN 1-55388-049-8. Pristupljeno 7 July 2009. 
  17. ^ "About BOS Foundation". Samboja lodge. Pristupljeno 25 March 2012. 
  18. ^ "10 Years: Nyaru Menteng 1999–2009" (PDF). Orangutan Protection Foundation. Arhivirano s originala, 2010-02-15. 
  19. ^ "Ny projektledare på Nyaru Menteng". savetheorangutan.se. 26 January 2012. 
  20. ^ "Sepilok Orang Utan Sanctuary". Tourism Malaysia. Arhivirano s originala, 2011-04-05. Pristupljeno 30 December 2011. 
  21. ^ Martinelli, D. (2010). A Critical Companion to Zoosemiotics: People, Paths, Ideas. Springer. str. 218–219. ISBN 978-90-481-9248-9. 
  22. ^ "Tax Deductible Organisations (Register of Environmental Organisations)". Australian Department of the Environment and Water Resources. Arhivirano s originala, 2007-02-10. Pristupljeno 16 January 2014. 
  23. ^ Butler, R.A. (20 August 2009). "Rehabilitation not enough to solve orangutan crisis in Indonesia". mongabay.com. 
  24. ^ Marusiak, J. (28 June 2011). "New deal for orangutans in Kalimantan". Eco-Business.com. 

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Commons-logo.svg U Wikimedijinu spremniku nalazi se još podataka o: Pongo abelii
Wikispecies-logo.svg Wikivrste imaju podatke o: Pongo abelii