Organizacija za međunarodnu civilnu avijaciju
| Organizacija za međunarodnu civilnu avijaciju | |
|---|---|
| International Civil Aviation Organization[1] | |
 | |
 ICAO sjedište u Montréalu | |
| Skraćenica | ICAO |
| Datum osnivanja | 4. april 1945 |
| Glavno sjedište | Montréal, Kanada |
| Jezik | arapski, kineski, engleski, francuski, ruski, španski |
| Generalni sekretar | Juan Carlos Salazar Gómez[2] |
| Predsjednik Vijeća | Salvatore Sciacchitano |
| Veb-sajt | icao |
Organizacija za međunarodnu civilnu avijaciju (engleski: International Civil Aviation Organization; skraćeno ICAO) specijalizirana je agencija Ujedinjenih nacija, osnovana 1944. u Chicagu, a zadužena je za stalni nadzor uvođenja i provođenja Konvencije o međunarodnoj civilnoj avijaciji (Čikaške konvencije). Sjedište joj je u Montréalu.
Vijeće ICAO-a usvaja standarde i preporučene prakse u vezi sa zračnom navigacijom, njenom infrastrukturom, inspekcijom leta, sprječavanjem nezakonitog ometanja i olakšavanjem postupaka prelaska granica za međunarodnu civilnu avijaciju. ICAO definiše protokole za istragu avionskihnesreća koje slijede organi za sigurnost prijevoza u zemljama potpisnicama Konvencije o međunarodne civilne avijacije.[3]
Komisija za zračnu navigaciju (ANC) je tehničko tijelo unutar ICAO-a. Komisija se sastoji od 19 povjerenika, koje nominiraju države ugovornice ICAO-a i imenuje ih Vijeće ICAO-a.[4] Povjerenici služe kao neovisni stručnjaci, koji, iako ih nominiraju njihove države, ne služe kao državni ili politički predstavnici. Međunarodni standardi i preporučene prakse razvijaju se pod vodstvom ANC-a kroz formalni proces ICAO panela. Nakon što ih komisija odobri, standardi se šalju vijeću, političkom tijelu ICAO-a, na konsultacije i koordinaciju sa državama članicama prije konačnog usvajanja.
ICAO se razlikuje od drugih međunarodnih organizacija za zračni prijevoz, posebno zato što je jedini nadležan za međunarodni autoritet (među državama potpisnicama): druge organizacije uključuju Međunarodno udruženje za zračni prijevoz (IATA), trgovinsko udruženje koje predstavlja aviokompanije; Organizaciju za civilne usluge zračne navigacije (CANSO), organizaciju za pružatelje usluga zračne navigacije (ANSP); i Međunarodno vijeće aerodroma, trgovinsko udruženje aerodromskih vlasti. Osim toga, postoji nekoliko regionalnih komisija za civilno zrakoplovstvo, kao što je Komisija za civilno zrakoplovstvo Latinske Amerike (LACAC) koje se fokusiraju na izazove i rast u određenim regijama.
Osnivanje
[uredi | uredi izvor]Već je tokom Drugog svjetskog rata uočena naglašena uloga zračnog saobraćaja, te se javila potreba za razvojem jedinstvenih pravila za usklađeni razvoj novog nosioca grane saobraćaja. Na inicijativu SAD-a u novembru 1944. u Chicagu je organizovana međunarodna konferencija o civilnom zračnom saobraćaju na kojoj su predstavnici 52 zemlje razmatrali probleme međunarodne civilne avijacije. Rezultat njihova rada je bila Konvencija o međunarodnoj civilnoj avijaciji (Čikaška konvencija).
Čikaška konvencija utemeljuje prava i obaveze svih zemalja potpisnica, omogućuju prihvaćanje međunarodnih standarda i preporučene prakse u zračnom saobraćaju, preporučuje gradnju navigacijskih uređaja u zemljama potpisnicama i predlaže bolju organizaciju zračnog prijevoza smanjenjem carinskih i imigracijskih formalnosti.
Konvencija danas obuhvata 190 država.
Ciljevi
[uredi | uredi izvor]Cilj i zadaće Organizacije su razvijanje načela i tehnike međunarodne avijacije i podsticanje planiranja i razvoja međunarodnog zračnog prometa i to:
- osiguranjem sigurnog i pravilnog rasta međunarodne civilne avijacije u cijelom svijetu,
- podsticanjem gradnje i upotrebe aviona u miroljubive svrhe,
- podsticanjem razvoja zračnih puteva, aerodroma i sredstava avijacije za međunarodnu civilnu avijaciju,
- omogućavanjem narodima svijeta sigurnog, redovnog, učinkovitog i ekonomičnog zračnog saobraćaja,
- sprječavanjem privrednih gubitaka uzrokovanih pretjeranom konkurencijom,
- osiguravanjem potpunog poštivanja prava svake države ugovornice i osiguravanjem primjerenih mogućnosti učestvovanje avio-kompanija svake Države ugovornice u međunarodnom zračnom saobraćaju,
- izbjegavanjem diskriminacije među državama ugovornicama,
- unapređivanjem sigumosti letenja u međunarodnoj zračnoj plovidbi,
- pomaganjem općeg razvoja svih vidova međunarodne civilne avijacije.
Tijela
[uredi | uredi izvor]Glavna tijela ICAO su Skupština i Vijeće, te Sekretarijat.
Skupština zasjeda najmanje jednom godišnje, a saziva ju Vijeće u prikladno vrijeme i na odgovarajućem mjestu. Vanredno zasjedanje Skupštine se može održati u bilo koje vrijeme na traženje Vijeća ili zahtjev deset država ugovornica upućen Glavnom sekretaru. Sve države ugovornice imaju jednako pravo da budu predstavljene na zasjedanjima Skupštine (jednako pravo glasa).
Vijeće je stalno tijelo odgovorno Skupštini. Vijeće je sastavljeno od 36 država ugovornica koje izabere Skupština. Izbori za članove Vijeća održava se svake tri godine. Vijećem predsjeda Predsjednik Vijeća
Sekretarijatu je na čelu Glavni sekretar, a podjeljeno je na pet glavnih odjela.
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Staff writer (2024). "International Civil Aviation Organization (ICAO)". UIA Global Civil Society Database. uia.org. Brussels, Belgium: Union of International Associations. Yearbook of International Organizations Online. Pristupljeno 24 December 2024.
- ^ "Juan Carlos Salazar of Colombia begins mandate as ICAO Secretary General". icao.int. Arhivirano s originala, 25 July 2022. Pristupljeno 10 August 2021.
- ^ Wragg, David W. (1973). A Dictionary of Aviation (first izd.). Osprey. str. 165. ISBN 9780850451634.
- ^ "Air Navigation Commission". ICAO. Arhivirano s originala, 25 July 2013. Pristupljeno 7 August 2013.
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]
| Sistem Ujedinjenih nacija |
| ||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| Članice i posmatrači | |||||||
