Ortoepija

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Ortoepija je skup pravila koja određuju pravilan izgovor riječi i rečeničnih cjelina u nekom jeziku. Ovaj termin je nastao od grčkih riječi orth: tačno + epos: riječ, govor.

U antičkoj grčkoj, ortoepija je generalno značila "tačna dikcija". Ortoepiju su proučavali grčki sofisti iz petog vijeka prije nove ere, posebno Protagora, ali je njegovo učenje imalo i koncepte koji nisu bili logični. Protagora je kritikovao Homera zato što je riječ "bjes" feminizirao (Aristotel, Sofističko poricanje 14) i zato što se molio muzi sa imperativom.