Oružane snage Džibutija

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Oružane snage Džibutija
The Emblem of the Djiboutian Armed Force.png
DržavaDžibuti
Utemeljena6. juni 1977.
GraneKopnena vojska
Ratno zrakoplovstvo
Ratna mornarica
Žandarmerija
Vodstvo
Vrhovni komandantPredsjednik Džibutija
Načelnik štabageneral
Ministar odbraneZakaria Cheikh Ibrahim
Podaci o brojnom stanju
Vojno sposobniod 18. do 49.
Broj raspoloživih za vojnu službu391.797 dobi od 18. do 49. (procjena iz 2010).
Broj sposobnih za vojnu službu268.730 dobi od 18. do 49. (procjena iz 2010).
Broj godišnje stasalih za vojnu službu65,789 žena
Aktivni sastav20.470 (procjena iz 2018)
Rezervni sastav12.220
Troškovi
Vojni budžet3,6 miliona am. dolara (procjena za 2011)
Procent BDP-a3,7% (2011)
Dobavljači
Strani dobavljačiSAD, Francuska, Italija, Japan, Kina

Oružane snage Džibutija - DJAF (arapski: الجيش الجيبوتي‎) su vojne snage Džibutija. Sastoje se od Kopnena vojska i njenih podružnica Ratnog zrakoplovstvo i protivzračne odbrane i Ratna mornarica. Od 2018. godine oružane snage Džibutija broje 20.470 pripadnika kopnenih trupa koje su podijeljene u nekoliko pukova i bataljona stacioniranih u raznim područjima širom zemlje. Oružane snage Džibutija važan su faktor u području moreuza Bab el-Mandebi Crvenog mora.

General Zakaria Chiek Imbrahim zapovjednik je Oružanih snaga Džibutija a tu dužnost preuzeo je u novembru 2013. godine.[1]

Džibuti je dugo vremena vrlo aktivan član Afričke unije i Arapske lige.

Sastav i organizacija snaga[uredi | uredi izvor]

Kopnena vojska[uredi | uredi izvor]

Nacionalna armija Džibutija najbrojnija je komponenta Oružanih snaga Džibutija. Oružane snage Džibutija broje 20.470 vojnikaa kopnena vojska je sastavljena od 18.600 vojnika. Nacionalna armija je podijeljena u nekoliko pukova i bataljona raspoređenih širom zemlje.[2] Armija ima četiri vojna okruga (okrug Tadžourah, Dikhil, Ali-Sabieh i Obock).[3] Sukobi s vojskom Eritreje 2008. godine pokazali su visok stepen obučenosti i vještine džibutskih snaga, ali također je naglasila i činjenicu da malobrojna vojska neće moći suzbiti brojnije a ipak slabije obučene vojne snage svojih susjeda. Vojska se koncentrirala na nabavku opreme, pogodne za patrolne dužnosti i kontranapade, ali neučinkovite za oklopno ratovanje.

Službeni zadaci oružanih snaga uključuju osiguranje sigurnosti zemlje od vanjskog napada i održavanje sigurnosti na granici. Džibutske snage i dalje patroliraju područjem oko granice sa Eritrejom, kako bi preduhitrile eventualni napad iz te države. Vojska Džibutija jedna je od manjih profesionalnih armija u Istočnoj Africi.

Ratna mornarica[uredi | uredi izvor]

Mornarica Džibutija je mornarički ogranak Oružanih snaga Džibutija. Od 2013. sastoji se od oko 1.000 pripadnika redovnog sastava a glavni zadatak ovog roda Oružanih snaga je zaštita nacionalnih pomorskih prava i podrška vanjskoj politici nacije. Odgovorna je za osiguranje teritorijalnih voda Džibutija i 314 km duge obale. Mornarica je osnovana 2 godine poslije sticanja nezavisnosti. U početku su je činili dijelovi Žandarmerije i bila je usmjerena na sigurnost luka i nadzor prometa. Nabava nekoliko američkih brodica 2006. godine znatno je povećala sposobnost mornarice za patroliranje na većim udaljenostima i zadržavanje na moru nekoliko dana. Proširena je saradnja sa američkom i jemenskom mornaricom u nastojanju da se zaštiti i održi sigurnost Džibutija kao i sigurnost Morske komunikacijske trake (SLOC). 2004. godine Italija je isporučila dvije patrolne brodice Classe 200 italijanske obalske straže i dva nova tipa CP 500 motornih brodica.

Ratno zrakoplovstvo[uredi | uredi izvor]

Zračne snage Džibutija osnovane su kao dio oružanih snaga Džibutija nakon što je ta država stekla nezavisnost 27. juna 1977. Prvi sredstva ratnog zrakoplovstva bila su tri transportna aviona Nord N.2501 i helikopter Allouette II. 1982. godine, Zračne snage Džibutija su obogaćene s još dva helikoptera Aerospatiale AS.355F Ecureuil 2 i Cessnom U206G Stationair, a 1985. i Cessnom 402C Utiliner. Alouette II je povučen iz upotrebe i izložen u zračnoj bazi Ambouli na aerodromu Džibuti. Tokom 1987. tri transportna aviona N.2501 noratla su povučena iz upotrebe i potom vraćena u Francusku. Nova oprema stigla je 1991. u obliku Cessne 208 Karavan, a slijedili su i ruski tipovi početkom devedesetih, uključujući četiri helikoptera Mil Mi 2, šest Mil Mi 8 i dva Mil Mi 17 helikoptera i jedan lahki transportni avion Antonov An 28. Obuka pilota za potrebe Ratnog zrakoplovstva, provodi se u Francuskoj s nastavkom letačke obuke u Džibutiju. Ratno zrakoplovstvo nema vlastite jedinice i formiran je u cjelosti unutar Kopnene vojske a jedina baza se nalazi u Ambouliju.

Brojno stanje oružanih snaga Džibutija tokom historije dat je u sljedećoj tabeli.

Brojno stanje Oružanih snaga Džibutiju tokom historije
Flag of Djibouti.svg
Džibuti
1977. 1979. 1982. 1985. 1989. 1992. 1998. 2000. 2007. 2015.
Regularni sastav 2.800 4.000 6.800 8.000 9.000 20.000 13.000 12.900 10.500 16.000
Rezervni sastav 0 1.000 1.500 2.200 4.000 500 4.500 6.000 8.000 9.500
Ukupno 2.800 5.000 8.200 10.200 13.000 20.500 17.500 18.900 18.500 25.500

prema stanju iz 2018. Oružane snage Džibutija sastojale su se 18.000 – 20.000 aktivnih pripadnika i 10.500 – 11.000 pripadnika rezervnog sastava.

Komponenta Oružanih snaga Džibutija Regularni sastav Rezervni sastav
Logo of the Djiboutian Army.PNG Kopnena vojska 18.600 11.000
Roundel of Djibouti.svg Ratno zrakoplovstvo 370 220
Logo of the Djiboutian Navy.png Ratna mornarica 1.500 1.000
Ukupno 20.470 12.220

Strano vojno prisustvo[uredi | uredi izvor]

Kina[uredi | uredi izvor]

Kineska baza za mornaričku podršku, (izgradnja započeta 2016[4][5]) završena je i službeno otvorena 2017.[6][7]

Francuska[uredi | uredi izvor]

Francuski 5. prekookeanski međuarmijski puk je stacioniran u Džibutiju.

Italija[uredi | uredi izvor]

U Džibutiju se nalazi i itaijanska baza Base Militare Nazionale di Supporto (Podrška pomorskim snagama Evropske unije), kapaciteta 300 članova i nekoliko bespilotnih letjelica.[8][9][10]

Japan[uredi | uredi izvor]

Baza Samoodbrambenih snaga Japana u Džibutiju osnovana je 2011.[11] s kapacitetom od oko 600 ljudi. Uspostavljena je na rotacijskoj osnovi, sa pomorskim plovilima i pomorskim patrolnim avionima. Japan navodno plaća 30 miliona dolara godišnje za vojne objekte iz kojih provodi operacije protiv piraterije u regiji. Baza također djeluje kao središte za operacije širom istočnoafričke obale.[12]

SAD[uredi | uredi izvor]

Oružane snage SAD-a (kombinirana združena operativna grupa Afrički rog) sa više od 3.500 vojnika nalaze se u Kampu Lemonnier.[13]


Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Archived copy". Arhivirano s originala, 2015-09-24. Pristupljeno 1. 6. 2020.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  2. ^ "Présentation des forces armées djiboutiennes". Ministère des Affaires étrangères (France). Pristupljeno 1. 6. 2020. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)[trajno mrtav link]
  3. ^ International Institute for Strategic Studies (IISS) (2012). The Military Balance 2012. London: IISS. str. 432. ISSN 0459-7222.
  4. ^ Panda, Ankit (February 29, 2016). "Confirmed: Construction Begins on China's First Overseas Military Base in Djibouti". The Diplomat. Arhivirano s originala, May 14, 2017. Pristupljeno May 17, 2017. Last week, China’s Ministry of Defense confirmed for the first time that construction on “support facilities” for the People’s Liberation Army-Navy (PLAN) in Djibouti, on the Horn of Africa, has started. Colonel Wu Qian, a spokesperson for the Chinese defense ministry, said on Thursday that “construction of infrastructure for the support facilities has started, and the Chinese side has dispatched personnel to Djibouti for relevant work.”
  5. ^ "Defense Ministry's regular press conference on Feb.25". Ministry of National Defense of the People's Republic of China. February 15, 2016. Arhivirano s originala, May 18, 2017. Through friendly consultations between China and Djibouti, the two sides have reached consensus for China to build support facilities in Djibouti. The facilities will mainly be used for logistical support and personnel recuperation of the Chinese armed forces conducting such missions as maritime escort in the Gulf of Aden and waters off the Somali coast, peacekeeping and humanitarian assistance. Currently, construction of infrastructure for the support facilities has started, and the Chinese side has dispatched personnel to Djibouti for relevant work.
  6. ^ Gao, Charlotte (July 12, 2017). "China Officially Sets Up Its First Overseas Base in Djibouti". The Diplomat. Arhivirano s originala, July 12, 2017. In the early morning of July 11, China held an official ceremony in the port of Zhanjiang, south China’s Guangdong province. The commander of China’s People’s Liberation Army Navy (PLAN), Shen Jinlong, “read an order on constructing the base in Djibouti, and conferred military flag on the fleets.” Then Shen ordered, “Set off!” and the ships carrying Chinese military personnel departed the port, reported Xinhua.
  7. ^ An, ured. (July 11, 2017). "China sets up base in Djibouti". Xinhua News Agency. Arhivirano s originala, July 12, 2017. Ships carrying Chinese military personnel departed Zhanjiang in southern China's Guangdong Province on Tuesday to set up a support base in Djibouti.
  8. ^ "Djibouti Bases - Magnet for Military Effect". www.oceanuslive.org.
  9. ^ "Archived copy". Arhivirano s originala, 2014-09-12. Pristupljeno 1. 6. 2020.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  10. ^ "Italian Air Force Completes its First Remote Controlled Aircraft Sortie for Operation Atalanta | Eunavfor".
  11. ^ Japan eyes first overseas SDF long-term base in Djibouti January 20, 2015 Archived august 3, 2017, na Wayback Machine China Daily Pristupljeno 1. 6. 2020
  12. ^ Djibouti: Changing Influence in the Horn’s Strategic Hub Archived 2017-02-02 na Wayback Machine, chathamhouse.org, David Styan, April 2013 ("Having temporarily used US facilities, a Japanese base, situated close to Camp Lemonnier, opened in July 2011. Around 600 members of its Maritime Self-Defence Forces rotate between Japan’s naval vessels operating from the port of Djibouti and the camp. Naval units protecting Japanese shipping in the region had operated out of the US base prior to 2011. Japan is reported to pay an annual rent of $30 million for the facilities, similar to the sums paid for either of the far larger US and French bases. This has led to an expansion of Japan’s civilian aid programme to Djibouti, which has also become a hub for wider development activities in the Horn by the Japan International Cooperation Agency.")
  13. ^ "United States military deployments: Information from Answers.com". Answers.com. Pristupljeno 1. 6. 2020. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]