Osip (tvrđava)

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search

Osip predstavlja nedovoljno poznatu tvrđavu koja se spominje u poveljama namjenjenim vojvodi Stjepanu Vukčiću Kosači. U povelji Alfonsa V Aragonskog iz 1444. naveden je kao: Osip castello con lo contato, povelji Fridriha III iz 1448. kao: castrum Ossypp, a u drugoj povelji Alfonsa V Aragonskog iz 1454. godine kao; civitate Osip cum castris et pertinentiis suis. Raspored njegovog spominjanja u poveljama kod nabrajanja posjeda Stjepana Vukčića Kosače bio je razlogom za mišljenje Mihaila Dinića da se Osip nalazio u Podrinju. [1] Detaljnijoj ubikaciji Osipa ne pomaže ni građa Dubrovačkog arhiva. Augusta 1435. godine spomenut je u knjigama zaduživanja Dobralj Gostišić iz Osipa (Dobragl Gostisich de Osip). On se zadužio kod dubrovačkog građanina Radoslava Turčinovića na 33,5 dukata. [2] Ista osoba spominje se i kasnije, novembra 1444. godine a tada je označena da je iz Bosne (Dobragl Gostisich de Bossina), što je nedovoljno za preciznu ubikaciju. Opet se radi o zaduživanju i opet su isti akteri u pitanju samo su drugačiji iznosi. [3] Poimenični popis sandžaka vilajeta Hercegovine spominje naselje Osip u nahiji Bistrici, pa bi shodno tome tvrđavu Osip trebalo situirati uz rijeku Bistricu lijevu pritoku Drine u blizini Foče. [4]


Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Mihailo Dinić, Земље херцега Светога Саве, Глас Српске академије наука и уметности 182, Београд 1940, 177.
  2. ^ „Ego Dobragl Gostisich de Osip confiteor quod super me et omnia bona mea obligo me dare et soluere Radossauo Turcino ducatos auri triginta tres cum dimidio usque ad festum sancti Martini proxime futuros. Et sit de presenti viagio. Et si ultra etc. Renuntiando etc. Judex et testis ut supra” (9. august 1435. godine), Državni arhiv u Dubrovniku, Serija: Debita Notariae, Svezak: XVII, Folija: 143.
  3. ^ „Ego Dobragl Gostisich de Bossina confiteor quod super me et omnia mea bona obligo me dare et soluere Florio et Matheo fratribus olim Radossaui Turcinouich ducatos auri nonaginta nouem usque ad annos tres proxime futuros, videlicet, dando et soluendo omni et singulo annorum ipsorum totum annorum tertiam partem ipsius debiti usque ad integra solutione ipsius. Cum hac conditione et pacto quod si ego Dobragl si fellero et resseruero ad faciendum solutionem suprascriptos in aliquo terminorum predictorum quod tunc ipsi Florius et Matheus creditores possint petere et exigere a me Dobragl totium presentis debitum seu id ad restaret non solutum de ipso debito. Ad presentis et consentienti ipsius creditoris. et sit de presenti viagio. Et si ultra etc. Renuntiantes etc. Hec autem etc. Judex et testis ut supra” (6. novembar 1444. godine), Državni arhiv u Dubrovniku, Serija: Debita Notariae, Svezak: XXII, Folija: 46.
  4. ^ Poimenični popis sandžaka vilajeta Hercegovina (priredio Аhmed S. Aličić), Sarajevo 1985, 268.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Mihailo Dinić, Земље херцега Светога Саве, Глас Српске академије наука и уметности 182, Београд 1940.
  • Poimenični popis sandžaka vilajeta Hercegovina (priredio Аhmed S. Aličić), Sarajevo 1985.